A ništa, ili se nadati preobrazbi iz ružnog pačeta u predivnog labuda, ili primiti konce u svoje ruke i obilaziti estetske kirurge :mrgreen:Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Printable View
A ništa, ili se nadati preobrazbi iz ružnog pačeta u predivnog labuda, ili primiti konce u svoje ruke i obilaziti estetske kirurge :mrgreen:Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Eh da, ima i treća opcija. Nadati se da će biti pametan :mrgreen:
Citiraj:
ana.m prvotno napisa
ček ček malo, nisam znala da se smije i za roditelje napisat da su ružni :mrgreen:
nisam sad sigurna na koje kategorije se ta objektivnost i ljepota je u očima promatrača i ostalo odnosi?
jel smijem napisati da mi je recimo bivši gradonačelnik osijeka ako ne već ružan onda smiješan izgledom?
ili je izgled FAKAT u očima promatrača
ili su djeca mala pa smo prema njima zapravo blagi iako objektivno zna ispasti pokoji ružnjikavi primjerak
gdje je kvaka?
ja sam bila lijepa curica koja je sad prosječna ženetina
Nego, baš bi bilo zanimljivo vidjet fotke svih faca koje ovdje tako smjelo tvrde da su lijepe... i djece im, naravno!
Čisto da vidimo šta će većina reć, jel im zbilja lijepo to što vide, čisti prosjek ili možda ružno?
Ružni ne moraju, njih krasi bar jedna vrlina više, pa se ne trebaju dokazivati. :mrgreen:
po mom skromnom mišljenju ljepota nije vrlina
a ružnoća nije uvreda
Imam primjer bliskih ljudi koji imaju četvero djece (oba spola zastupljena), troje već punoljetno. Roditelji onako prosječni u najboljem slučaju (znam ih i kakvi su bili u dvadesetima), a djeca, redom svi četvero- ne znaš tko je ljepši, ali baš predivni!
a čovječe, sami neki ljepotani, što frendovi, što po forumu?
zakaj su u busu za novi zagreb svi tako kvrgavi :mrgreen: ?
Kvaka je na vratima :mrgreen: a ljepota nije vrlina.Citiraj:
sofke prvotno napisa
Skromnost jest.
Dal je ružnoća uvreda.. pa ne znam.
Pokušaj nekome reći da je ružan, pogrbljen, hrom itd pa ćemo vidjet baš hoće li se uvrijediti.
Svatko je svjestan svojih nedostataka i s tim živi, baš mu netko treba "otvoriti" oči.
A zašto ne bi smjelo? :mrgreen:Citiraj:
sofke prvotno napisa
Zato što su lijepi obično i bogati, pa se ne peljaju tramvajem. ;)Citiraj:
sofke prvotno napisa
Znaš da vrag sere na vel'ku hrpu.
AM, :lol:
eh sad, hrom
dobar si primjer dala, frendica mi je hroma, ima kraće tetive od rođenja
čak i ljudi koji je znaju dosta vremena ne pitaju nju nego mene da šta joj je..ne kužim, ja sam nju osobno i lijepo pitala zašto šepa kad smo se počele bolje upoznavati
ne kužim koji je tu problem, naravno da je svjesna nedostatka, a meni se zbilja glupo praviti godinama da niš ne vidim..meni je čudnije biti lažno fin i onda da utažiš znatiželju koja očito postoji pitati u pol glasa iza leđa nekog drugog
primjetila sam, pitala, ona mi je ispričala, lakše joj je da netko vidi, pita i razumije
toliko o hromima
što se tiče ružnih, istina, ružnoća je velikim dijelom subjektivni kriterij, što je meni ružno nije tebi..kad mi prođe mozgom da je netko ružan, svoj subjektivni sud zadržim za sebe..neću doć čovjeku i reći mu, čuj, ti si MENI ružan..ak mi je na kraju i ružan, ne znači da mi nije super i zabavan i smiješan, i da mi nije lijepo s tom osobom..samo mi nije lijep, to je sve
isto i s djecom..
eto, tako ja..nekima su svi ljudi lijepi..a neki misle i da su svi ljudi dobri
osim toga, o ukusima se ne raspravlja, navodno ga svi imaju, ko i guz**u
:mrgreen:
ne znam zbilja što da napišem, ali tema je baš zanimljiva, onako višesmjerna :mrgreen:
možda bih dodala da neki ljudi stavom i stilom znaju doraditi ono što im je majka priroda dala, dok drugi budu lijepi fizički ali opet mogu djelovati odbojno ako se ne vidi da imaju duha...
Recimo spomenuti Dewey iz Malcoma u sredini nije objektivno lijep ali ja njega najviše volim vidjeti. Kako taj malac dobro glumi, i uloga mu je skroz otkačena, one njegove face su mi mrak 8)
Sofke, pa ovdje i pričamo o izgledu, a ne o unutarnjoj ljepoti.
Sad bi ja tebe pitala (kad se već tako jedan na jedan razgovaramo) bi li tu frendicu, da je po tvom sudu ružna, upitala zašto je ružna...
Ako ne bi, a zašto ne bi?!?!
Al neću to pitat :mrgreen: , nije to ni važno.
Frendica ima kraće tetive od rođenja, pa bi mi, za slučaj ružnoće, mogla odgovorit da je bila baš lijepa beba kad se rodila :lol:
Sori, nije osobno :love: , ti šlapa lijeva, ja desna.
Ako želiš biti desna, prepuštam ti. :mrgreen:
Pa mogle bi stavit, zašto ne.Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
I da, ja ne smatram da je skromnost vrlina...iako mnogi smatraju. :)
Ja uvijek kažem da je ljepota u očima promatrača, što je meni lijepo ne mora biti i tebi.
mislim da je kvaka u tome da se majka priroda pobrinula da mala djeca svojim proporcijama odnosa glave i tijela, te dijelova glave i slicno, u odraslima pobuduju njeznost, rastopljenost, milinu.... u svrhu opstanaka te iste djece. (ako se dobro sjecam, postoje istrazivanja koja to potvrduju)Citiraj:
sofke prvotno napisa
pa zato, iako objektivno ima djece i jako lijepe i pomalo ruznjikave, svjedno su nam mala djeca, bebe i slicno u vecini slucajeva slatki, medeni, itd..
govorim i mislim isključivo o izgledu, a ne unutarnjoj ljepoti
kaže Umberto Eco: "Premda sam doktorirao na estetici i imam više od sedamdeset godina, ne bih se usudio definirati ljepotu. Kad bih dao definiciju ljepote bio bih običan šarlatan. Kao što se Boga može definirati samo negacijom, slično se može reći i za ljepotu."
dakle, što je to ljepota?
kako znamo da nam je ono lijepo - lijepo?
i ukoliko ne postoji dobro verbalno, racionalno objašnjenje ljepote,
ukoliko ne postoji njena definicija, već samo možemo reći otprilike koji je njen kriterij (mjera joj je čovjek) znači li to da ljepota uopće ne postoji?
tao te ching -
Kada svijet zna ljepotu kao ljepotu, pojavi se ružnoča
Kada zna dobro kao dobro, pojavi se zlo
Zato kad određujemo lijepo, određujemo i ružno
Kada određujemo dobro, određujemo i zlo
Ili drugim riječima ništa samo po sebi nije ni lijepo ni ružno.
Vrednovanje stvaraju ljudi, ove kategorije su ljudske tvorevine a ne kvalitete promatranog.
e sad, koja je tema zapravo :mrgreen: , ja se pogubila?
ne postoje ružna djeca?
ne postoji ružnoća jer je ljepota u očima promatrača bez općeg mjerila i kriterija?
postoji ružnoća, ali je neukusno nekoga na to podsjećati?
a šlapa sam ionako :mrgreen:
sofke se raspistoljila, :)
te nas podsjetila da je ime ovog foruma ...filozofski trenutak
pardon: podforuma
ah, bogamu, petak popodne, i imam još pola sata za ubit :lol:Citiraj:
seni prvotno napisa
samo ti daj :* :lol:
:lol: :lol: :lol: :lol:Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Mislim da sam sad ljepša nego kao dijete osim kad sam bila skroz mala.
Moji roditelji nikad nisu isticali da sam žensko i lijepo me oblačili itd. pa je vjerojatno i to dosta utjecalo.
pa bit će dijete ružno kad naraste. kao i roditelji :lol:Citiraj:
ana.m prvotno napisa
:)Citiraj:
melange prvotno napisa
ja sam bila predivno malo dijete. dok nisam dobila naočale. tad sam postala strašno beugledna , baš zbog naočala.
danas sam ... samam sebi i dalje groznas cvikama, a bez sam čisto ok.
ali sam pametna.
moja djeca su ista ja, samo ne nose naočale pa su i dalje predivni. meni (ako uzmemo u obtir da T strašno podsjeća na Deweya)
i svima apsolutno neodoljivi.
ali to nema veze s ljepotom.
I ja mislim da si prekrasna :love: Srce si mi razgalila.Citiraj:
RozaGroza prvotno napisa
Meni su svi govorili da sam lijepa kad sam bila dijete. A onda glupi pubertet - debljina i dlakavost u vremenu kad su se cijenile ravne grudi (grozne 80-te), a nije bilo ni voska za depilaciju po dućanima. Pa sam iz objektivnih razloga bila ružna. E, onda dolazi neka renesansa oko 23. godine - vitkost i depilacija čuda čine. Kasnije usponi i padovi, a sad sam si utuvila u glavu da sam zgodna u skladu sa svojim godinama i nedam nikome da mi to izbije iz glave do kraja životnog vijeka.
ja sam bila smiješna. toliko da mi je najbolja frendica zahtjevala da dobije sliku mene male, da se ima uvijek čemu smijati :lol:
Zato sam sad krasotica :mrgreen: Kažu da je mala ista ja, samo brinem, jel ko ja sad, il ko ja onda :/
negdje sam čitala o istraživanju da "ružne bebe" postaju prelijepi ljudi i obratno. Eto ti, odkud ružni roditelji imaju lijepo dijete. Pitaj ih za 20 godina :lol:
Hm, ja sam uvijek bila prva koja je znala reći da su mi neka djeca ružna, i to baš tim izrazom, obično me dočekaše na nož. Ali, MENI je nešto ružno, ne znači da je i nekom drugom...znate onu "de gustibus et coloribus non disputandi est".
Rijetko kad razumijem one koji kažu, generalno, "sva su djeca lijepa", jer sigurno postoje razine i varijacije.....
Recimo, onaj mali iz Jerry Maguire mi nije toliko lijep koliko mi je simpatičan, ne znam da li ga se sjećate....
A što se tiče zadane teme, nema pravila, makar je netko napisao da prosječno slatka djeca postanu ljepša od onih natprosječnih i mislim da je to istina....
kad me mama rodila, njen me mladji brat došao vidjeti i komentirao-kako ružna beba :mrgreen:
moja su djeca naravno-prekrasna :mrgreen:
Već duže vrijeme pratim ovaj topik i pitam se bih li se javila ili ne, pa evo, javljam se.
Nema spora o tome da ima manje ili više lijepih odraslih, pa tako i djece. Ipak, moje se mišljenje priklanja onima koji kažu da ne bismo trebali raspravljati o fizičkom izgledu djece, a možda ni zapažati ga, odnosno gledati djecu drugim očima, koje neće biti usredotočene na njihov tjelesni izgled. Mislim da je procjenjivanje djece kroz njihov tjelesni izgled nepravedno prema njima; to jednostavno nije način kako bi odrasla osoba trebala gledati na dijete i pristupati mu. Djeca bi trebala biti zaštićena i pošteđena od toga.
Ovo moje mišljenje ne počiva samo na mom općem uvjerenju da svi mi odrasli moramo štititi djecu, svoju i tuđu, nego i na mom iskustvu kao mame. Vrlo često i prečesto se događa da ljudi ističu fizički izgled mog sina, smatrajući da tako i njemu i meni daju kompliment. Međutim, meni to jako smeta iz više razloga. Prvo, time se apostrofira samo jedna njegova karakteristika i to ona za koju nije zaslužan. Zatim, zbog toga ga se često ne promatra dijete/čovjeka nego kao neki (ne znam kako bih to drugačije opisala, pa ću reći) objekt. Imam osjećaj da su očekivanja od njega drugačija: - kult ljepote kojim je naše društvo tako opterećeno, nesvjesno vezuje i druga očekivanja od osobe koja je lijepa, pa i od djeteta. Zatim, to njemu ništa ne znači i ima pravo - smatra da takvi komplimenti ništa ne govore o njemu (dapače, već počinje s kompleksima u vezi tjelesnog izgleda, kao pravi predpubertetlija). Zatim, užasno mi smeta kad se ističe njegov tjelesni izgled pred njegovom sestrom koja isto tako kao i on ima onu pravu dječju ljepotu, onu ljepotu koja znači sjaj dječje duše na njihovim licima i u očima. Sve u svemu, jako bih voljela da ljudi mog sina ne promatraju kao "lijepo dijete" nego kao dijete. Ljepota, zgodnoća, privlačnost, to je nešto što ima neku svrhu kod odraslih ljudi, a ni tada ne ovisi isključivo o tjelesnom izgledu.
Zdenka, lijep post, super si sve rekla :) (kao i uvijek :mrgreen: )
Meni svi s kojima se družim postaju s vremenom sve ljepši i ljepši. Valjda kako mi sve više prirastu srcu, tak su mi ljepši. Valjda imam neki poremećaj s tim :/ I onda mi se dogodi da nekog nisam vidjela dvije godine (a do tad u mojim mislima već postane filmska zvijezda) i onda se šokiram, ko što mi se jučer dogodilo :lol:
A djeca: ono što me odbija i nije mi lijepo kod djece to je kad imaju neki gard odrasle osobe, kad vidim starca u dječjem tijelu. Ali to nije izgled nego nešto što zrači iz osobe ali postane dio izgleda.
U biti, ja kao lijepo ili nelijepo percipiram taj faktor lica koji reflektira duhovnost.
Zdenka2 savršeno si to rekla.
Ja sam kao dijete, tako kažu, bila jako lijepa.
I to su svi govorili,mamu su na cesti zaustavljali, turisti su tražili da me slikaju.
I ja sam to počela doživljavati kao nešto strašno važno.
A drugoj djeci je to išlo na živce i jednom mi je jedna djevojčica u dvorištu rekla "nisi ti ljepa, ti si baš ružna".
Kaže mama da sam ja došla doma plačući, da me je to bilo strašno pogodilo.
I ta važnost ljepote mi je ostala.
I došla je škola, pa naočale, pa aparat za zube, pa nadprosječna visina, pa pogrbljeno držanje, od lijepog djeteta postalo ružnjikavo iskompleksirano stvorenje.
Kad je pubertet prošao, vratilo se malo na staro, a i ja sam naučila sebe voljeti, ali i dalje je u mom mjestu ostalo "joj, kako si ti BILA lijepa kao mala".
Tako da po sebi znam da to isticanje ljepote može poslije biti samo problem, kada se to promijeni.
A uglavnom se promjeni, bar u pubertetu, na neko vrijeme.
ja se isto slazem s ovim sto je zdenka rekla.
a osobno, moram primjetiti da i mene smetaju takvi komentari upuceni mojoj kceri. pogotovo uz onaj dodatak "bit ce manekenka" :roll: .
i inace mislim da su curice u predpuberztetu i pubertetu pod vrlo jakim "pritiskom" glede izgleda, pa mi se takvi komentari u tom kontekstu, jos manje svidaju.
ali ne znam kako na njih "elegantno" reagirati.