roditeljstvo djeteta sa autizmom, SID, APD, ADHD

pratim
:heart:

Hajde sad jedan komentar na temu sa stručnog aspekta :)

1. Autizam nije bolest, nego stanje u kojem se pojedinac nalazi. Sukladno tome, autizam nije nešto što od čega dijete oboli ili što se može izliječiti. To je stanje u kojem pojedinac može bolje ili lošije funkcionirati. Ako se provodi pravilna rehabilitacija, ako nije riječ o težim oblicima poremećaja iz autističnog spektra, ako nema popratnih dijagnoza koje otežavaju stanje (npr. intelektualno zaostajanje), ako roditelji pravilno reagiraju i ako dijete surađuje i dobro prihvaća rehabilitaciju, ono se može s vremenom integrirati u društvo i voditi normalan život (iako, što znači normalno??).
Ako neki od ovih uvjeta izostaju (npr. ako je riječ o teškom obliku poremećaja iz autističnog spektra, uz teži poremećaj senzorne integracije i intelektualno zaostajanje), vrlo teško će ta osoba napredovati u toj mjeri da može voditi samostalan život.
Dakle tvrdnje da je autizam izlječiv i prolazan su generalizirajuće, previše isključive i dobrim dijelom netočne (samo ako uzmemo u obzir statistički podatak da oko 50 % djece s autizmom ima Ispodprosječan IQ).
Ne padajte na jeftinu psihologiju. Metode kao TEACCH, ABBA, PECS, Floor Time i sl. su dobre i daju odlične rezultate (naravno, opet zavisno od pojedinca), ali to, nažalost, ne znači da su čudotvorne. Moj savjet je da osluškujete svoje dijete, surađujete sa stručnjacima i ponašate se prema svome djetetu kao prema svakom normalnom čovjeku. Time ćete učiniti najbolje za dijete. Onaj tko otkrije čudotvornu "izlječivu" metodu za CP, autizam, MR i sl., budite sigurni da će se za to znati i da će dobiti Nobelovu nagradu.

2. Dijagnoza se ne daje u ranoj dječjoj dobi, jer često poremećaj senzorne integracije ili npr. poremećaj govorno - jezičnog razvoja mogu dati krivu sliku koja pogrešno navodi da je riječ o autizmu. Svaka dijagnoza, nažalost, stigmatizira dijete i zato je bolje pričekati da vrijeme pokaže hoće li dijete napredovati i o kojoj dijagnozi se doista radi.

3. Tvrdnja da stručnjaci jedva čekaju da dijete strpaju u instituciju je pogrešna, ako govorimo o Hrvatskoj i kadru edukacijsko - rehabilitacijskih stručnjaka. Mislim da su logopedi i defektolozi u Hrvatskoj prilično otvoreni i napredni kad je riječ o ovom pitanju, ali problem je u vrtićima, školama, zakonima, uvjetima...

4. Ono zbog čega je ova tema otvorena - reakcija okoline. Nažalost, kod nas je edukacija društva po pitanju osoba s teškoćama u razvoju još uvijek vrlo niska. Moj savjet je da nastojite ili ignorirati reakcije, ili uljudno objasniti o čemu se radi. nemojte da vas te reakcije pogađaju jer da vi niste roditelji djece s teškoćama u razvoju, a da ja nisam defektolog, vjerojatno bi vrlo slično reagirali u takvim situacijama. Neznanje donosi predrasude, a ako netko zna i opet zlobno reagira, to je onda za osudu.

@rehab

iz kojeg je stoljeca prirucnik iz kojeg si skupila ovakve informacije?

autizam je stanje u koje dijete dospije, nisu sva djeca rodjena sa autizmom.

dezinformacija koju si poodijelila sa nama unisti hrpu djece, hrpu brakova jer struka vrlo sporo mijenja ideje od prije 50 godina

djeca u autizam najcesce slete od cjepiva (virusi, metali koji su konzervans u cjepivima) i oralne upotrebe antibiotika (candida, porozna crijeva)

tu su naravno i kombinacije ta dva najjaca faktora

zagadjenje okolisa, losa hrana (pesticidi, antibiotici kojima pune zivotinje)

kako o iskustvu sa autizmom govorim iz prve ruke odgovorno tvrdim da more nekvalitetnih terapeuta i lijecnika pripisuju djeci zaostalost jer nisu u stanju otkljucati i izvesti dijete da pusti van iz sebe svoje mogucnosti

moree djece je dijagnosticirano sa niskim iq jer ga terapeut nije znao dobiti da suradjuje

ABBA je dresura i sve sto si poopisala kao metode vrte se oko dresiranja djeteta i pripreme djece da pocnu slijediti instrukcije da ih se pripremi za instituciju

jedino sonrise radi na otkljucavanju

(moram po malog, pisat cu navecer kad zaspi ali pozlilo mi je kad sam vidila sto si napisala i sto je najstrasnije napisala si u najboljoj namjeri)

Može mali dogovor na početku rasprave, bez vrijeđanja i omalovažavajućih tonova? Ne moraš svoje stavove braniti vrijeđanjem, nema potrebe za tim. Ovo što sam napisala nisam napisala iz priručnika, nego na temelju znanstvenih informacija i iskustva s djecom.
Nigdje, ali nigdje nisam napisala da se sva djeca rađaju s autizmom. Neka se rode s time, a neka dospiju u to stanje kasnije. Koji je uzrok tome, znanost još nije uspjela objasniti. Postoje razne teorije (cjepiva, prehrana, teorija zrcalnih neurona, itd.) ali još uvijek nijedna nije uspjela do kraja dokazati i objasniti uzrok autizma.
Slažem se s tobom, mnogo je djece koja su dobila pogrešne dijagnoze, ali zato što je autizam pojava o kojoj se zna vrlo malo i koji obuhvaća vrlo širok spektar poremećaja. Također se slažem s tobom da je ABBA zapravo dresura, baš kao i TEACCH i PECS. Osobno se služim Floor time metodom koja djeluje na vrlo sličnim principima kao Sonrise, ali ne mogu poreći da ABBA, TEACCH i PECS nisu pomogle mnogim osobama s autizmom da normalno funkcioniraju i da postanu koliko - toliko samostalna. Također, svaka se metoda ne može primijeniti na svako dijete u svim uvjetima. Ti govoriš o idealnom svijetu, ja govorim o realnosti. Nisu sva djeca integrirana, i ne reagiraju sva jednako na rehabilitaciju.

Meni ovo nije jasno

Citiraj:

---

2. Dijagnoza se ne daje u ranoj dječjoj dobi, jer često poremećaj senzorne integracije ili npr. poremećaj govorno - jezičnog razvoja mogu dati krivu sliku koja pogrešno navodi da je riječ o autizmu. Svaka dijagnoza, nažalost, stigmatizira dijete i zato je bolje pričekati da vrijeme pokaže hoće li dijete napredovati i o kojoj dijagnozi se doista radi.

---

Dakle dijagnoza se ne daje u ranoj dobi, a opet rano otkrivanje i pravovremeno ukljucivanje u rehabilitacijske programe takvoj djeci povecavaju sanse za normalan zivot :?

Potpuno kontradiktorno.
Jos jedna stvar, pitanje stigmatizacije.
Zbog toga je i pokrenut ovaj topic, tko stigmatizira?
Roditelji? Rehabilitatori? Ili okolina?

Moj sin je sluzbeno dobio dijagnozu sa 21 mjesec (otkriveno je sa 19, ali cekali smo sluzbeni nalaz) i nikako ne smatram da je prerano dijagnosticiran, a kamoli da je stigmatiziran.
Jako je pametan, inteligentan je da me zapanji svako malo.
To sto on neke stvari percipira drugacije od svojih vrsnjaka ne cini ga manje vrijednim ili potrebnim stigmatizirati.

Prije se i ljevake smatralo bolesnima pa su upropastavali djecu tjeranjem da pisu desnom rukom, nadam se da ce i djeca s autizmom dobiti istu dozu razumjevanja koju danas ljevaci imaju u drustvu. (ovo je bio samo primjer, da se nitko ne uvrijedi :* )

Samo da napomenem da ovdje govorim o mojim principima rada. Postoje stručnjaci koji odmah daju dijagnozu, a neki čekaju.
Meni je od same dijagnoze bitnije kako dijete funkcionira. Mogu mi doći dva djeteta s autizmom, ali meni nije toliko bitno to što im je negdje netko napisao da imaju autizam, nego kako oni funkcioniraju. Ta dva djeteta mogu imati isti broj godina, istu dijagnozu, iste uvjete života, ali potpuno različite "simptome". Jedno dijete će me možda odmah prihvatiti i igrati se samnom, a drugo će bježati od mene. Jedno će imati probleme sa finom motorikom, dok će drugo biti savršeno spretno. Jedno će slušati moje jednostavne naloge (daj mi to, zatvori, sjedni ovdje...), a drugo neće razumjeti što tražim od njega. Na temelju takvih podataka kreiram pristup prema djetetu i potičem područja gdje dijete zaostaje, a podržavam i naglašavam područja u kojima je kompetentno. To znači rano prepoznavanje i rana rehabilitacija: prepoznati da dijete ima razvojne teškoće, utvrditi o kakvim je teškoćama riječ i odabrati pravilan pristup i metode rehabilitacije. Dijagnoza tu ne predstavlja ništa, ako ne poznajemo djetetove mogućnosti i potrebe. Naravno, ja sama za sebe postavljam okvirnu dijagnozu i na temelju promatranja i testova mogu pretpostaviti o čemu se radi, ali po meni nema smisla udarati pečat ako dijete može napredovati.
U pravilu, svaka bi se dijagnoza trebala barem jednom godišnje iznova provjeravati, i po potrebi mijenjati, ali u našem društvu nažalost to rijetko prolazi.

@rehab

u svojem prvom postu si onak pozitivno i lezerno spomenula ABA Applied Behavior Analysis i kad sam ja graknula onda si se slozila samnom da je dresura

ti imas moc da djetetu koje je zakljucano u autizam das sansu da se oporavi, roditeljima da se pomaknu iz panike koja te obuzme kad se iskristalizira rijec autizam i ti pricas o ABA?

hrpa ljudi koji rade sa autistima dan danas tvrde da se oni najbolje smire sami i puste izh da placu, da krepaju od meltdown-a ili tantruma i masovno ih se ne poksuava umiriti kako bi se to radilo sa NT klincima

pa ABA i slicni su do nedavno koristili elektroshockove, cak je nedavno nadjena skola bazirana na ABA u USA koji su i dalje koristili elektroshockove!!!

da li se u hr koristi zakljucavanje maloljetne djece u izolaciju? da li se koriste elektroshockovi?

ne vrijedjam ja tebe ali se ekipe kao ti bojim i ne vjerujem nikom nista

zbog cega starci moraju sve raditi sami, zbog cega svi ne vode racuna o djetetu dok ih poneki roditlej ne stjera u kut? sto je sa djecom ciji su roditleji poslusni i nemaju potrebu sve procitati i provjeriti?

Stray Cat, čini mi se da si imala vrlo traumatično iskustvo zbog kojeg reagiraš ovako burno, ali vjeruj mi da nema potrebe za tim. Možemo razgovarati otvoreno, o svim nedostacima i vrlinama nas stručnjaka i naših metoda, mogu ti pomoći savjetima, a i ti meni možeš pomoći da bolje razumijem vas roditelje, nema potrebe za svađama i nepovjerenjem. Elektrošokove i ostale metode koje si spomenula neću ni komentirati, mislim da će se svatko normalan složiti da je to čisto nasilje nad djecom.
Kao što već rekoh, u dosadašnjem radu s djecom koja imaju poremećaj iz autističnog spektra koristila sam metodu Floor time, koja ima slične principe kao Sonrise. Ta metoda mi se svidjela upravo zato što je naglasak na djetetovim emocijama i što ne tretira dijete kao objekt kojim manipuliramo.
Spomenula sam TEACCH, PECS i ABU zato što i te metode daju dobre rezultate u određenim okolnostima. Primjer - centar za autizam, dijete koje su roditelji ostavili, a koje ima teži oblik autizma, tešku mentalnu zaostalost i ne govori. U tim centrima rade djelatnici koji naprosto nemaju vremena optimalno se posvetiti svakom djetetu. Kako naučiti takvo jedno dijete da npr. samostalno ide na wc? Neke od ovih metoda su u takvim okolnostima primjerenije nego Sonrise ili Floor time. Ne znam koliko si viđala takvu djecu i jesi li gledala ijedan film o tim metodama, ali te metode nisu nasilne i mogu pomoći takvoj djeci u takvim okolnostima da postignu svoj maksimum. Predlažem i ostalima koji ovo čitaju da potraže više na internetu o tim metodama, i mislim da će se složiti samnom da se one ne mogu uspoređivati sa elektrošokovima i sl.
Ja bih voljela da sva djeca mogu postići ono što je tvoj sin postigao, ali kao što si sama napisala tvoje dijete nije imalo teže simptome i nisi ga ostavila u instituciji. On je imao tu sreću da je imao mamu koja je bila spremna maksimalno mu se posvetiti i da su njegove reakcije bile takve da je spremno prihvatio rehabilitaciju. Djeca s kojom ja radim isto imaju tu sreću, i zato mogu primjenjivati Floor time koji zahtijeva cjelodnevni individualni rad s djetetom i puno puno puno angažiranosti. A što s ovim djetetom iz centra za autizam?

http://www.autizam.net/_mgxroot/page_10738.html

Evo jedna stranica da se i drugi čitatelji mogu informirati o čemu govorimo.
Male napomene - kad govorimo o željenom ponašanju, mislimo npr. da nam dijete da znak da želi ići na wc, a ne da se popiški u gaćice.
Kad govorimo o učenju, ne mislimo na učenje školskog sadržaja, nego na učenje funkcioniranja u svakodnevnom životu.

rehab, ono na sto ja zelim skrenuti paznju je bas to nekategoriziranje djece.
Kada sam ja razgovarala sa defektologicom ona je rekla da u Hr ima jaaako malo djece s autizmom i poremecajima iz aut. spektra.
Drzava na temelju tih analiza zakljucuje da nema potreba za novim rehabilikacijskim centrima i zaposljavanju novih defektologa jer postojeci kadar zadovoljava potrebe djece s posebnim potrebama.

S druge strane ja nemam sanse svom djetetu priskrbiti pomoc koja mu treba ako nije privatnog karaktera, a za to nemamo novaca.
Na jednom mjestu smo na listi cekanja, mozemo se nadati doci na red za 2 godine.

Na drugom mjestu nema mjesta, opet lista cekanja, mozda sljedece godine, naglasak na mozda...itd.


Sto mislis o tome?

Citiraj:

---

rehab prvotno napisa

http://www.autizam.net/_mgxroot/page_10738.html

Evo jedna stranica da se i drugi čitatelji mogu informirati o čemu govorimo.
Male napomene - kad govorimo o željenom ponašanju, mislimo npr. da nam dijete da znak da želi ići na wc, a ne da se popiški u gaćice.
Kad govorimo o učenju, ne mislimo na učenje školskog sadržaja, nego na učenje funkcioniranja u svakodnevnom životu.

---

pa sve je to vrlo zgodno ali jesi ti svjesna da trebas otkljucati klinca da on to uspije istisnuti iz sebe

mislim na to da on otkljuca tu sifru u svojoj glavi koja ga zaustavlja da pusti iz sebe van

autisticno klinci nisu sa niskim iq ali ih unistava to sto su zablokirani u pokazivanju toga sto hoce i mozes one mekse ubit u pojam i isforsirati neku poslusnost a ja tupim o tome da ti moras uci u svijet tog djeteta da bi ga se izvuklo van. njemu treba prevodilac koj ce ga uputiti u NT svijet

ako to nisi u stanju promasila si profesiju (ne ti ko ti, nego svako ko se petlja po terapiji sa autisticnom djecom a za to nema zelje, volje strpljenja i talenta)

onda takva ekipa koja je tu uletila jer je tu ogromna lova ili misli da su talentirani unistava djecu i cijele obitelji jer misle da su strucni a nisu u stanju otvoriti dijete i onda to po kratkom postupku pripisuju djetetovoj neinteligenciji

sebastian je sa 3 god i 7 mjeseci radio prvi put test inteligencije, nije bas suradjivao ali zena ga nije ispustala i pratila je njegov tempo. rezultati je bio 120-160, kako koje podrucje a godinu dana nakon toga ga se primila zena koja je apsolutni antitalent i nema osjecaja za takvu djecu

usput je doslovno protumacila da prvi odgovor koj da mora biti ono sto je tocno ili ne a on je tad bio u fazi da odgovara u stilu da li je to plavo? nije... da li je crveno? nije.... a da li je zuto? JEEE!!!!! tocan odgovor ne naravno zuto ali je gospodja zapisivala prvi ponudjeni odgovor

i uz takvo testiranje imao je iq 98

insistirala je da tako malo dijete kontinuirano radi u komadu 90 minuta, bez pauze i nije mu cak dozvolila piti jer u uputama pise da dijete mora sve obaviti u komadu pa je u njenoj glavi to znacilo da ne smije ni popiti vode

i sad stavi dijete koje nije nafutrano samopouzdanjem i starce koji su manje hrabri i borbeni i dobit ces dijete koje ne suradjuje koje ce takva budala protumaciti kao iq ispod 30

napravi anketu ovdje na roodi tko se usudi suprostaviti struci i onome sto je sluzbeno njihovo podrucje? pa kod nas u skoli masa aspergera koji su matematiku radili sa 4 i ne znam sta radili sa kompjuterom imaju iq ispod 70 i starci u to vjeruju

masa djece sa sensory integration disorder, sa auditory processing disorder ne dobiju upute na odgovarajuci nacin i naravno da nisu u stanju napraviti test jer ne znaju sto se od njih trazi

da ponovim, ne napadam rehab nego objasnjavam kako funcionira vecina terapeuta starog kova

baš sam htjela pitati kako uopće testirati autistično dijete na inteligenciju...i čemu?zašto je npr. to bitno? što se mijenja u pristupu ako je dijete mentalno zaostalo (ali ono fakat,ne zato što je krivo procijenjeno)?

pa problem je u tome ako ih proglase mentalno zaostalima digu ruke od njihovog akademskog obrazovanja i ogranice se na to da ih se izdersira da poslusno sjede za stolom kad treba jesti, da se sami obuku i tak

niko se ne zamara obrazovanjem

u hr im uvale prilagodjeni program, u nl ih izoliraju u posebne skole

sa mojim malim u razred idu klinci koji sluzbeno imaju iq ispod 70 a to je daleko od istine

ako se potrefi da ih starci iskrcaju u instituciju i da ih se dokopa birokracija to dijete ce ni krivo ni duzno sistem napraviti zaostalim

Stray ovo o čemu pišeš radilo se nekad (možda neki rade i sada), ali sve u nedostatku znanja o tome što je autizam i kako raditi s tom djecom. Pa sam Leo Kanner koji je "otkrio" autizam, smatrao je da autizam posljedica hladnog odnosa majke prema djetetu. Kad je on tako grubo pogriješio, kako ne bi i drugi griješili. A griješimo svi zato što je autizam još nedovoljno istražen i nepoznat.
Osobno ne radim testove inteligencije, to je posao za psihologa, ali podrazumijeva se da procjena djeteta traje kroz duže vrijeme. Ne možete dobiti potpunu sliku o djetetovim mogućnostima i potrebama na temelju jednosatnog sastanka. Ja često shvatim da sam upoznala dijete tek nakon mjesec - dva rada s njim.
Opet kažem Stray da se tvoje riječi ne mogu primijeniti na svako dijete. Postoje iznimno teški oblici autizma koje vjerojatno nikada nisi vidjela i upoznala, i ne može svako dijete napredovati kao tvoje, nažalost.

Citiraj:

---

lasica prvotno napisa

baš sam htjela pitati kako uopće testirati autistično dijete na inteligenciju...i čemu?zašto je npr. to bitno? što se mijenja u pristupu ako je dijete mentalno zaostalo (ali ono fakat,ne zato što je krivo procijenjeno)?

---

Ne mijenja se toliko pristup (pristup svakom djetetu je ionako individualan), koliko ciljevi rehabilitacije. Ako je teško mentalno zaostalo, ne učimo ga da npr. čita i piše, nego postavljamo ciljeve koje dijete može ostvariti.

Citiraj:

---

Marsupilami prvotno napisa

rehab, ono na sto ja zelim skrenuti paznju je bas to nekategoriziranje djece.
Kada sam ja razgovarala sa defektologicom ona je rekla da u Hr ima jaaako malo djece s autizmom i poremecajima iz aut. spektra.
Drzava na temelju tih analiza zakljucuje da nema potreba za novim rehabilikacijskim centrima i zaposljavanju novih defektologa jer postojeci kadar zadovoljava potrebe djece s posebnim potrebama.

S druge strane ja nemam sanse svom djetetu priskrbiti pomoc koja mu treba ako nije privatnog karaktera, a za to nemamo novaca.
Na jednom mjestu smo na listi cekanja, mozemo se nadati doci na red za 2 godine.

Na drugom mjestu nema mjesta, opet lista cekanja, mozda sljedece godine, naglasak na mozda...itd.


Sto mislis o tome?

---

Eh, to je već jedna druga tema... Civilizacijski nivo svakog društva ogleda se u odnosu prema osobama s teškoćama u razvoju, kod nas nažalost te osobe još uvijek zadnja rupa na svirali... Zašto napraviti novi rehabilitacijski centar kad možemo dati astronomske plaće menadžerima u državnim tvrtkama... Mislim da zapravo u tome leži uzrok problema.

Strey... :heart:

pročitala sam samo prvih par topica...sad nemam vremena ali sam stavila podsjetnik kao OBAVEZAN TOPIC za pratiti

prije dva tjedna krenula sam na edukaciju "Inkluzija djece s teškoćama u razvoju" gdje je nekako autizam nbr.1

Mi kao odgojitelji smo jako malo educirani za rad s PP djecom, kolegij smo imali ...ali samo oni uporni i znatiželjni su mogli produbiti svoje znanje samoinicijativno...a kolegij kao kolegij je jednosemestralni i jako malo nam je dao

danas je sasvim normalno da dijete s autizmom ide u redovni vrtićki program, samo kao što si i sama napomenula treba se educirati
meni kao odgojitelju je sve to jako zanimljivo i želim znati JOŠ i JOŠ

upravo sam pročitala knjigu Daniella Temmeta "Rođen jednog plavog dana" o dječaku, kasnije mladiću autisti koji se bori sam sa sobom i visoko (naučio je i to) dignute glave korača sviojetom
knjiga nije duga 150 strana tako da ko ima iti mrvicu volje i želje neka je pročita...ima se šta naučiti...

kad si pisala o Sebastianovim borbama s podražajima iz vanjskog svijeta bila mi je slika odlomka iz knjige ispred očiju...isto tako kad si govorila kako majke s "takvom" djecom bježe ako se dijete počne nedolično ponašati...ma čekaj malo...šta je to nedolično ponašanje...to je dijete koje jednostavno tako funkcionira...ako se dijete počelo bacati, vrištati, i ne znam ni ja što...djetetu su jednostavno podražaji iz vanjskog svijeta PREJAKI i on ih u svojoj maloj glavi treba apsolvirati, posložiti i može krenuti dalje...

mrzim osudu, mrzim etiketiranje, mrzim upiranje prstom...ali mi je zato PREDIVNO i JAKO DRAGO kad vidim roditelje djece s PP kako se šeću vani sa svojom djecom, vode ih u trgovine, vode ih na igrališta....pa i to su djeca...ako ih zatvorimo u sobu i ne ponudimo im razne podražaje iz vanjskog svijeta od takvog djeteta ćemo stvoriti INVALIDA nesposobnog za samostalno funkcioniranje u normalnom životu...

autisti su predivni, žive u svom svijetu i funkcioniraju prema pravilima života koji su si samo posložili u glavi - pa zar to nismo i mi svi "normalni ljudi"??? zar i mi svi ostali ne funkcioniramo po pravilima o odredbama onako kako smo si to sami posložili u glavi...

autizam, ADD, ADHD, Aspergerov sindrom, Savant Sindrom - jako me interesira sve i volila bih naučiti što je više moguće o tome...

Pratim vas, odličan topic za sve!

Citiraj:

---

brane prvotno napisa

žive u svom svijetu i funkcioniraju prema pravilima života koji su si samo posložili u glavi - pa zar to nismo i mi svi "normalni ljudi"??? zar i mi svi ostali ne funkcioniramo po pravilima o odredbama onako kako smo si to sami posložili u glavi...

---

Točno je ovo rekao jedan dr iz Jankomira (šogica mi tamo radi) kada ga je nešto pitala u vezi autizma.
Kaže da smo svi pomalo autisti jer svatko ima svoj svijet samo što je kod "njih" to više izraženo.

Citiraj:

---

Ora prvotno napisa

... svi pomalo autisti jer svatko ima svoj svijet samo što je kod "njih" to više izraženo.

---

a mi autiste odmah u institucije smještamo...u biti "njima" smo mi ludi i maknuti u glavu jer živimo u vrlo "šušurastom" svijetu dok je kod njih sve na svom mjesti i svako ZAŠTO ima svoje ZATO...

u biti oni su vrlo sretni ...

ok kužim.vidiš to ni meni nije bilo jasno.osim onih težih slučajeva,dakle djece koja su totalno OUT,dosta onoga što kao rade autistična djeca (a što se recimo vrti po nekakvim listama na netu) vidim da rade i sva druga djeca koja su kak ti normalna.evo liste jedne npr.
Komunikacija
- nemogućnost započinjanja ili održavanja komunikacije
- razvoj govora je usporen ili ga uopće nema
- ponavljanje riječi
- obrnuti izgovor
- korištenje besmislene rime
- komuniciranje gestikulacijom umjesto riječima
- kratka mogućnost koncentracije
Društvena interakcija
- pomanjkanje empatije (neosjetljivost na osjećaje i želje drugih)
- poteškoće u sklapanju prijateljstva
- povučenost u sebe
- preferiranje provođenja vremena nasamo
- djelomični ili potpuni izostanak očnog kontakta
Osjetni poremećaji
- smanjena ili povećana aktivnost osjetila
- stavljanje predmeta u usta
- struganje po površinama
- pomanjkanje reakcije na bol
- pomanjkanje reakcije na glasne zvukove
- izbjegavanje fizičkog kontakta
Igra
- pokazuje smanjeni interes za maštovite i kreativne igre
- pokazuje smanjeni interes za imitiranjem ponašanja drugih
- preferira samotne ili ritualne igre
Ponašanje
- učestalo ponavljanje nekih tjelesnih pokreta
- jaka potreba za rutinom i nepromjenjivosti
- ispoljavanje snažnih ispada bijesa
- izrazito uska polja interesa
- opsesivno zanimanje za određenu stvar, ideju, aktivnost ili osobu
- jasna distanciranost
- agresivnost usmjerena na sebe ili druge
- pretjerana aktivnost ili prepasivnost

osim nekih stavki,meni tu ništa ne djeluje patološki nego jednostavno tako kako jest.ne znam to bolje objasniti.kao da je to dijete jednostavno takvo.kao što je neko dijete jako maštovito tako je ovo manje.uh baš sam se zapetljala,ali velim, po ovoj ček listi koju sam copypasteala mogu svu djecu koju znam zgurati u više kategorija,i stariju i mlađu.
baš sam sada :?

Lasica, da bismo rekli da dijete ima elemente autizma, odnosno da ima neki poremećaj iz autističnog spektra (u novije vrijeme ne govorimo o autizmu, nego o poremećaju iz autističnog spektra, jer su pojavnost i težina simptoma različiti od djeteta do djeteta) mora postojati kombinacija više simptoma, ne samo poneki od ovih što si nabrojala. Ti simptomi moraju biti izraženi u toj mjeri da onemogućavaju djetetu da ostvari normalne socijalne odnose i normalan život. Dakle, ako je neko dijete povučeno, malo govori i sl. to nije dovoljno da kažemo da dijete ima poremećaj iz autističnog spektra, takvo dijete je jednostavno introvertirano i ima mirniji karakter. Simptomi moraju biti brojniji i izraženiji.

da li mora imati po simptom ili više iz svake grupe ili se mogu simptomi "grupirati" u jednom području?da li je ikada evidentirano "samoizlječenje" u smislu da se autizam na neki način preraste uz neke "porođajne muke" integriranja u zajednicu?

Citiraj:

---

MBee prvotno napisa

Nemojte nam se "diviti" molim vas, pomozite nam odgojem vaše djece i okoline da postoje djeca koja su "različita" i posebna a jednako željna druženja i ljubavi kao i svi mi.

---

Ja ću se zaista potruditi :*

Citiraj:

---

Snjeska prvotno napisa

Citiraj:

---

MBee prvotno napisa

Nemojte nam se "diviti" molim vas, pomozite nam odgojem vaše djece i okoline da postoje djeca koja su "različita" i posebna a jednako željna druženja i ljubavi kao i svi mi.

---

Ja ću se zaista potruditi :*

---

Evo i mene da potpišem Snješku. I posvojitelji znaju što stoji u pozadini "divljenja", nažalost predrasude. Prava riječ je prihvaćanje.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Citiraj:

---

Snjeska prvotno napisa

Citiraj:

---

MBee prvotno napisa

Nemojte nam se "diviti" molim vas, pomozite nam odgojem vaše djece i okoline da postoje djeca koja su "različita" i posebna a jednako željna druženja i ljubavi kao i svi mi.

---

Ja ću se zaista potruditi :*

---

Evo i mene da potpišem Snješku. I posvojitelji znaju što stoji u pozadini "divljenja", nažalost predrasude. Prava riječ je prihvaćanje.

---

Ali ja se nisam "divila", niti divila. Nisam dovoljno detaljno objasnila sto sam mislila. Trebala sam pisati o vlastitim iskustvima, ali buduci da ona nisu direktno vezana za autizam, smatrala sam to neprimjerenim.

Za MBee znam da me sad razumije.

Danka, ovo što sam napisala ne odnosi se na tebe nego na "divljenje" koje spominje MBee, a koje i ja gotovo svakodnevno doživljavam.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Danka, ovo što sam napisala ne odnosi se na tebe nego na "divljenje" koje spominje MBee, a koje i ja gotovo svakodnevno doživljavam.

---

:love:

ja ti ponekad sa mamama koje imaju djecu u spektru pricam o tome sto nam se dogadja i nekad se tim bizarnim situacijama cerimo ko lude

nemres mijenjati ljude ali mozes sebe uzemljiti da bi spremno odreagirala i zastitila djecu i sebe

to je valjda jedna od prvih stvari koju ti vele mame da se moras nauciti biti advokat svojem djetetu i da se moras boriti sa njihova prava.

Ma i ja sam preburno odreagirala, znam se i ja "diviti" samohranim roditeljima, roditeljima više djece itd. u smislu odavanja priznanja organizaciji, snalažljivosti, sposobnosti, živcima i svemu ostalome što mislim da ja ne bih imala na njihovom mjestu.

:) Sve je u redu, nisam se osjetila prozvanom, nego stvarno nisam dobro formulirala sto osjecam.

Ovo "divljenje" o kojem pricate jest posljedica predrasuda... u slucaju posvajanja npr. zapravo je uvredljivo, to je posljedice one ruzne predrasude da posvajatelji nisu "pravi" roditelji, zapravo negiranje roditeljstva, i to je totalno pogresno.

Kod djece s posebnim potrebama, "divljenje" je cesto pateticno i povrsno, stavljanje naglaska na manje bitno u toj situaciji.

S druge strane, naravno da je u redu prepoznati rad, trud, snagu i ljubav.

@lasica

Znam da zbunjuje, kako si ti rekla, cinjenica da neke obrasce ponasanja koja se spominju u tablicama mozemo vidjeti i kod djece koja nemaju poteskoca, ali ono sto je i rehab rekla to je mozda jedno ili dva ponasanja koja ne ometaju i ne koce dijete u svakodnevnom zivotu.

Npr. od cijelog onog popisa ponasanja koja si ti stavila moje dijete NEMA svega par, ostala su sva prisutna i ako to sve stavis na hrpu on trenutno (naglasak na trenutno) ne moze funkcionirati medju vrsnjacima na isti nacin kao oni.

Citiraj:

---

lasica prvotno napisa

da li mora imati po simptom ili više iz svake grupe ili se mogu simptomi "grupirati" u jednom području?da li je ikada evidentirano "samoizlječenje" u smislu da se autizam na neki način preraste uz neke "porođajne muke" integriranja u zajednicu?

---

Za autizam su važne 3 karakteristike : nesposobnost uspostavljanja i/li održavanja socijalnih odnosa, nesposobnost komunikacije i stereotipna, repetitivna ponašanja. Ta 3 čimbenika obuhvaćaju cijeli niz ponašanja koja imaju različitu težinu i pojavnost (zato govorimo o poremećaju iz autističnog spektra). To je ono što je ključno za postavljanje dijagnoze. Ostale karakteristike koje si navela (poremećaj senzorne integracije, hiperaktivnost, itd.) mogu se pojaviti uz ove 3, ali ne moraju, zato nisu ključne za dijagnozu.
Naravno da se osobe s autizmom mogu vrlo uspješno integrirati u zajednicu, ali to ovisi o težini poremećaja kod pojedinca, rehabilitaciji, okolini u kojoj pojedinac živi, itd.

rehab, sto je tebi tocno struka? meni treba pomoc da odradimo u hr auditory processing disorder testiranje i rado bi cula jos jedno misljenje na temu terapija

Citiraj:

---

stray_cat prvotno napisa

rehab, sto je tebi tocno struka? meni treba pomoc da odradimo u hr auditory processing disorder testiranje i rado bi cula jos jedno misljenje na temu terapija

---

Defektolog, pucaj :)

Citiraj:

---

stray_cat prvotno napisa

rehab, sto je tebi tocno struka? meni treba pomoc da odradimo u hr auditory processing disorder testiranje i rado bi cula jos jedno misljenje na temu terapija

---

P.S. Auditory processing disorder je pitanje za logopeda, ne za mene. O drugim terapijama koje te zanimaju slobodno pitaj

nesposobnost uspostavljanja i/li održavanja socijalnih odnosa
nesposobnost komunikacije
stereotipna, repetitivna ponašanja

što to znači u praksi?može primjer?

Citiraj:

---

lasica prvotno napisa

nesposobnost uspostavljanja i/li održavanja socijalnih odnosa
nesposobnost komunikacije
stereotipna, repetitivna ponašanja

što to znači u praksi?može primjer?

---

Npr. dijete koje uopće ne zamjećuje osobe oko sebe. Ti mu se obraćaš, zoveš ga, ono kao da te ne čuje. Nema nikakvih odnosa kao što je prijateljstvo, ili interakcija s drugima kao što je igra, maženje, smijanje... Ima uspostavljen odnos s najužim članovima obitelji, ali i tu dijete započinje interakciju samo kad mu nešto treba (npr. gladno je, želi neku igračku - da se igra samo, itd.).
Nesposobnost komunikacije znači izostanak govora ili zakašnjeli razvoj govora. Dijete se ne služi gestama da bi nadomjestilo govor. Obraća se drugima samo kada nešto želi (najčešće dovođenjem osobe do predmeta koji želi ili upiranjem prstom u ono što želi), nikada ili rijetko da bi podijelilo igru, zadovoljstvo ili tugu s nekim. Budući da nije u stanju komunicirati s drugima, često dolazi do agresivnih ispada, jer drugi ne razumiju njegove želje i potrebe, i ono na taj način izražava svoju nemoć.
Stereotipna i repetitivna ponašanja su ona ponašanja koje je dijete u stanju do besvijesti ponavljati, uvijek iznova. Npr. u stanju je satima gledati uvijek isti crtić, zaokupljaju ga određeni, uvijek isti predmeti do te mjere da ih je u stanju satima proučavati, itd.

Citiraj:

---

lasica prvotno napisa

nesposobnost uspostavljanja i/li održavanja socijalnih odnosa
nesposobnost komunikacije
stereotipna, repetitivna ponašanja

što to znači u praksi?može primjer?

---

Mogu ti pokusati opisati kako je to kod mog Gabia.
nesposobnost uspostavljanja i/li održavanja socijalnih odnosa

Dakle on ljude ne primjecuje, nove osobe koje mu dodju u zivot on uopce ne dozivljava tako.
Ako imaju ono sto on zeli (npr. bombon) onda su mu super, ako treba odlazi s njima gdje treba :roll:
Samo druzenje njega ne zanima ako nema korist od toga (grubo zvuci ali tako to ide).
Vrsnjaci ga ne zanimaju, dapace, smetaju mu u pokusaju igre i ako je tako on ih mice i gura i pri tome nije nimalo njezan.

Ljude ne percipira kao nesto zivo, to se najvise kuzi u cekaonicama.
Voli ici po cekaonici i svaku stolicu lupnuti rukom.
Ako netko sjedi na njegovom putu, on ce lupnuti osobu i nastaviti dalje.
Ako on pozeli sjesti a stolica je zauzeta ili ce se popesti na tu osobu i sjesti na nju.

nesposobnost komunikacije

Ovo je meni bio najtezi dio (i sada je ponekada, ali vec smo razvili neke alternativne oblike komunikacije).
Dakle ovdje se ne misli samo na govor (kojeg moj Gabi jos nije razvio, ima 3,9 g).
Recimo, nas je najvise mucilo sto nismo znali sto on zapravo zeli.
Gladan, zedan, puna pelena, vruce mu je, hladno mu je, zeli ici van...sve to on je izrazavao tantrumima jer mu nije bilo jasno zasto ga ne razumijemo, on je ocekivao da mi znamo sto on misli :)
On nece doci k meni i reci zedan sam ili nesto slicno tome, on ce pokazivati znakove na drugi nacin i ako je s njim osoba koja ga ne pozna, komunikacija nije moguca i on na to posizi.

stereotipna, repetitivna ponašanja

Na samom pocetku, kada smo tek otkrili problem, ovo je bio jedan od najjacih simptoma koje je imao.
Mogao je lezati ili sjediti barem sat vremena, okruzen auticima i svime sto je ima okrugle djelove koji se vrte i vrtiti srsticem i vrtiti i vrtiti...svaki pokusaj prekidanja te aktivnosti rezultirao bi promjenom aktivnosti na citavih 5 minuta i onda se vracao vrtenju kotacica.
Sada kada je veci ima druge interese, sada npr. voli trcati i trci od zida do zida dok ne padne od umora :/
Uzme neku igracku i recimo igra se s njom tako da rukom ju pomice ljevo desno, recimo avioncic (voli avione) i tako u nedogled, dok ga ne prekines.
Ima toga jos, ima svoje male rituale koji moraju biti provedeni.
Recimo kod njega nista ne smije biti na stolicama ili krevetu, sve to leti na pod i koliko god mi vracali on ih vraca na pod, smeta mu.
Ima dana kada pjeva nesto, nama ne razumljivo, ali jedno te istu recenicu ponovi ne znam koliko puta (nije to prava recenica, nego nesto kao aaaa eee oooooo i tako opet i opet i nemres ga zaustavit :mrgreen:

pratim i educiram se...moj necak ima poremecaj iz autisticnog spektra i zato mi je ovaj topic jako edukativan i vazan.

:love:

ok,ali i govor i ne fermanje drugih i možda zaokupljenost nekom igrom može biti normalna za djecu do određene dobi.kako onda započeti ranu rehabilitaciju,tj početi ju što prije odnosno kako prepoznati što je prije moguće šta je nekakva normala za dob a što bi trebalo proučiti?da li je ključan govor?
recimo moj bratić nije izgovorio niti riječ do 3,5 godine,kao ni sinovi od moje sestre,isto komunikacija nula,stalno su imali iste interese u smislu igrački,jedno te isto.no nakon treće godine ko da si pipu otvorio.i danas su super društveni normalni dečki.moram priznati da sam još uvijek malo zbunjena oko tih simptoma.

i još me nešto zanima,da li austistična djeca/odrasli mogu biti altruistični?