:lol: :lol: :lol:Citiraj:
sofke prvotno napisa
Printable View
:lol: :lol: :lol:Citiraj:
sofke prvotno napisa
Potpis.Citiraj:
Joe prvotno napisa
Lako je drviti po svom kad imaš jedno i to još možda lako odgojivo dijete.
Ajd' da te vidim s više njih, gdje svako drvi po svom i nitko ne želi odustati od svog - da vidim kako to riješiti a 'da se nikom ne zamjeriš'? :nope:
ja sam prava nemajka :mrgreen:
kad se moji ne mogu dogovriti oko iste stvari, najčešće igračke, igračka završi u kazni... ak konflikt nije gotov, završe u kazni i oni... "mirna stolica" čitavu jednu minutu nakon čega se ispričaju zagrle i poljube....
Dijete ima 4,5 godine, a problem je poceo prije 2.
Dakle imala je 2,5 godine kada je pocela tuci stariju seku?
TU je nastao problem, kako ste se postavili prema tome kada je pocelo?
Jeste li starijoj govorili "ma pusti seku, ona je mala pa ne razumije"
ili ste joj na neki nacin pokusali objasniti kako je to lose ponasanje?
Ako pogledamo realno, dijete od 2,5 godine, pogotovo ako je neverbalno mora nekako izraziti svoje nezadovoljstvo, ljutnju, bijes...
Oni nisu kao mi odrasli da to znaju, kontrola ljutnje je nauceno ponasanje, ne radjamo se s time.
Dijete treba usmjeriti i nauciti kako da tu svoju ljutnju iskaze i na druge nacine, ne samo fizickim nasiljem.
Mislim da je mama ovdje nepravedno napadnuta, ljudi u ocaju rade mnoge stvari.
Svi smo mi ljudi, svi grijesimo, ali ne vjerujem da je par pecki po guzi stvorilo ovaj problem.
Uostalom, da je autorica tako losa majka onda bi i starija kci bila mali hahar.
Koliko mozemo iscitati, ona to nije, tj. ona je mirnica naspram mladjeg djeteta.
Isti nacin odgoja, dvoje razlicite djece, to tako ide. :mrgreen:
Drage forumašice, bila sam prilično iznenađena odgovorima, hvala svima, koji su dali savjet, onima, koji su samo izrekli svoje mišljenje- isto hvala.
Da, točno, počelo je kad je imala cca 2 godine, s time da smo naravno u početku reagirali strplivim ponavljanjem, objašnjavanjem-i tako konstantno i može se reći svakodnevno.Nadala sam se, da će s polazkom u vrtić-dakle s 3 i nešto g. shvatiti u društvu druge djece, da se to ne radi-pošto s verbalnim predavanjima nije shvatila, no ni socializacija nije riješila taj problem. Primjetili smo, da izgubi kontrolu zbog sitnica, koje u tom trenutku nisu tako, kako si je zamislila/ voli zapovjedati i dominirati.Tako recimo ako starija daje krivi odgovor, neće se s njom igrati tako kako si je ona zamislila i slično-napadne ju. S vremenom se počnete osječati bezpomoćno, tek smo kasnije uveli kut i zabrane(kad je stvarno i vidljivo ozljedila stariju s noktima, ili ju lupala po glavi s nečim)
A kako je u ponasanju prema odraslima? Konkretno prema vama roditeljima?
Ima li taj dominantan stav i prema vama ili samo prema sestri?
Tuce li vas?
Ovo je jedna od gorih rasprava koje sam tu vidila...
Smatram da Lydia_Luisa nije u ništa boljoj poziciji nego šta je bila kad je napisala prvi post...
I sve to jer pojedine forumašice navlače temu kojoj ode nije misto :nope:
A za Lydiu nemam pametan savjet jer je svako dijete posebne ćudi, ponašanja, mana i vrlina.... Nemam brata ni sestru, ali svi mi govore da je to uvik tako.. Uvik je jedno dite nezadovoljno... Pa bila to kćer, sin, braco ili seka :roll: Čak i moja dva se tuku... valjda dok se ne uspostavi hijerarhija :D
mene bi više brinula činjenica zašto starija mirno prihvaća takvo ponašanje mlađe nego to što se mlađa tuče. :/
mislim, da me se krivo ne shvati, brinula u smislu toga da bih voljela da starija nauči postaviti svoje granice.
i ja mislim da će to biti jedini put ka rješenju, kako su već neke cure napisale. ne i instant rješenje, naravno.
moj ne prihvaća mirno, al ga m i dalje mlatne. :roll:
Ovo je odlican primjer, ovakve situacije iskoristite u svoju korist.Citiraj:
Lydia_Luisa prvotno napisa
Stariju kcer morate poduciti da nikako i ni u kojem slucaju nesmije mladjoj dozvoliti takvo ponasanje.
Dakle, kada se tako sto ponovno dogodi neka se starija makne od nje i neka joj kaze:"Sada se JA ne zelim igrati jer si napravila to, to i to (udarila, ogrebla...)" i neka bude dosljedna.
Ne padati na suze i vristanje i podilaziti joj kada se takvo ponasanje ponovi.
D nikad nije trpio da ga L udara... da.. govorili smo mu da je on mali i da on tako ne misli, međutim, kad je postalo opako i dobio nekoliko puta nogom/igračkom/nečim trečim u glavu, D je počeo provodit svoje mjere.... Uzme ga ispod ruke, dovede meni ili ga samo izbazi iz sobe sa par igračaka.. znalo se desit i da ga udari, pa L vrati...
E, sad.. L udara i mene.. šta reći na to?
Imam modruce po nogama, nekoliko po rukama...
Jesi li Lydia razgovarala sa starijom kćerkom? Šta ona kaže?
eto dok sam ja tipkala cvijeta73 je napisala ono sto i mene muci.
Dakle starija kci je polazna tocka za rjesavanje problema.
Mora se krenuti od nje, da bi mladja naucila da to nije nacin na koji ce dobiti sto zeli :*
slažem se, možda je starija popuštala dok je mlađa bila "beba", odnosno nerazumna i eksplozivna dvogodišnjakinja. pa im je takvo ponašanje objema ušlo u naviku.Citiraj:
Marsupilami prvotno napisa
To sve ovisi o kontekstu?Citiraj:
jadranka605 prvotno napisa
Kada udara? Sto mu je triger?
Samo da odgovorim na pitanje, dal nas tuče-ne, tak se ponaša jedino prema svojoj sestri...
par put na dan, samo bi ispravila dojam-ako su ga možda neke od vas krivo stekle-nisam za fizičko kažnjavanje, kut mi je isto bez veze-post sam napisala u fazi, kada nisam vidjela jednostavno načina, da se ove stvari promjene, pošto smo godinama reagirali mirno, verbalno i bez učinka.Htjela sam čuti mišljenja vas mama s više djece, sa sličnim problemima, kako rješavate kronično agresivno ponašanje djece.Neki su mi čak savjetovali, da odem kod dječjeg psihologa s mlađom, da probamo naći uzrok.
pa ne bi bilo loše da odete psihologu, to ne može škoditi, možda radite neke greške kojih niste svjesni.
Da, sa starijom razgovarame da se odmah makne i otiđe dok nenastrada. Znači da starija odredi granice i nepopušta.Eto, to je već neki napredak :)
Pa nije ti to ništa "čak" - ako je situacija stvarno takva, onda je itekako za psihologa.Citiraj:
Lydia_Luisa prvotno napisa
Kod nas je dobra defektologica i nevjerojatno što se sve može saznati iz jednog crteža i malo razgovora. Možda je srž problema u sasvim nećem trećem, a možda je malena jednostavno takva, eksplozivna i udara tamo gdje smije, tj. seku. Dokle god se ova bude puštala, sumnjam da će malena prestati.
Što se tiče Deaedi, znam da obožava svoju djevojčicu, pa se pitam kako bi reagirala da netko njenu ljubimicu ničim izazvan sustavno maltretira, pa taman to bilo i njezino vlastito dijete... :/
Moji se pokolju, skoro svaki dan, oboje izazivaju i oboje tvrdoglavo ne odustaju.
Tješi i mene ona juroslavova... ;)
A i to kada vidim da onaj koji se prvi probudi ide u krevet poljubiti onog drugog koji spava. :love:
to sam ti napisala na početku ,nadam se da si vidjela u šumi ostalih postovaCitiraj:
Lydia_Luisa prvotno napisa
Zašto "čak"? Ovo je najpametniji savjet koji si dobila, s time što možda niti neće biti potrebno uključiti dijete - to će već ocijeniti psiholog.Citiraj:
Lydia_Luisa prvotno napisa
Mislim da bi svakako trebala razgovarati s psihologom, pogotovo što sami očigledno već podulje vrijeme ne uspjevate riješiti problem.
Ja ti želim uspjeh, da pronađete najbolji način za malenu i za stariju sestricu.
Vjerujem da ćete uspjeti, jer da te nije briga, ne bi ovdje tražila savjete. Već si napravila pola posla :) - mnogi roditelji su uvjereni da rade ispravno, a kasnije odgoje kriminalce, narkomane...zato svaka čast tebi na trudu.
Sretno sa curama! :heart:
Pročitala sam sve, ali možda mi je ipak promaklo. Starija ima skoro 8, a mlađa 4.5. Je li ikada starija kći pokušala mlađoj reći ili pokazati da nije u redu tako se ponašati ili ste vi uvijek posrednici? Starija kao da nema obrambene mehanizme, trebala bi se već sama zauzeti za sebe u takvim situacijama. Nije dobro da ste uvijek vi ti koji će riješavati takve situacije. Netko je već predložio da joj kažete kako bi se trebala postaviti u toj situaciji (tipa da se neće igrati s mlađom ako se ponaša tako i tako...). Vjerojatno je krenulo od onoga "pusti ju, ona je mlađa, ona to ne zna, ne razumije..." pa nije ni pokušavala postaviti se na određeni način prema sekici.
I mi se isto uhvatimo da kćeri govorimo o mlađem braci (oliti bratu) koji još ne može ovo ili ono, da mu pusti i sl. A zapravo isto ne radimo dobro jer će klipan još i naučiti da će sve biti po njegovom.
Joj, znaš što... nisam do kraja ni pročitala topic, pa iako pretpostavljam da ti je netko već odgovorio, moram i ja.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Djeca u vrtiću nauče jako puno dobrih stvari, ali nauče i nešto što ne znam zapravo procjeniti je li dobro ili nije... = cenzura. Mozda je mozemo nazvati i samokontrolom i gledati na to pozitivno, a mozda mozemo reci da dijete zapravo ne osjeca pravu slobodu da bude ono sto je - u vrtiću. Nebitno, poanta je da dijete nije u vrtiću (niti zapravo igdje drugdje osim u vlastitom domu) toliko slobodno i prepusteno bas svemu sto mu padne na pamet, kao sto je to kod kuce.
Mozda se u vrtiću djetetu nakuplja sva silina emocija koje samo čeka ispucati uz onog koga najvise voli. Zamisli da si ti na radnom mjestu gdje moraš izigravati određenu i samo jednu ljubaznu ulogu i radiš to automatski, čim uđeš u taj prostor.... i ni ne znaš da ti se taloži milijun malih neizrečenih riječi i osjećaja... dok ne dođeš tamo gdje ih mozes slobodno izraziti.
_________
Zaista je nepravedno tako brzo i lako uprijeti prstom i tobože pronaći automatsko rješenje na bazi ... čega?!! . Nije stvar u tome.
Ako zelis pomoć, budi utjeha, ako već ne nudiš rješenje. A ono što svi zajedno moramo naučiti je da često ni ne postoji jasan uzrok ponašanju naše djece i najbolje što možemo učiniti je da svoje negativne reakcije svedemo na minimum, da radi onoliko koliko pogriješimo nemamo guilt tripove i tražimo i tražimo i istražujemo i dajemo ljubav mališanima koji nas mogu toliko beskonačno iscrpiti kad su teški, da je zadnje što ti treba komentar roditelja koji trenutno ne doživljava tu težinu, a upire prstom.
Kako nezrelo i nepravedno!
Kada nam tuđa iskustva nisu poznata, ne trebamo likovati misleći da je sve to tako našom zaslugom, već možemo biti samo zahvalni.
A propos Juroslava... Ja mislim da je to zapravo samotjesenje. Ne mogu reci da su moji roditelji imali skladan brak, i stoga ne mogu reci ni da smo ustinu bili funkcionalna obitelj. Prema nama, djeci, nije se, medjutim, postupalo nasilno i nismo to mogli nauciti iz njihovog "tretmana".
Moje misljenje je da smo svi toliko razliciti kao osobe, da se to, naravno, odnosi i na kolicinu urodjene agresivnosti koju nosimo u sebi. Zasto ja i dan danas, kad me uhvate bjesovi, zelim doslovce fizicki napasti osobu s kojom sam u konfliktu,(ne, ne cinim to, Daedi, ne zovi pucku pravobraniteljicu!), a, recimo, moj suprug uopce nema taj poriv, ni najmanje, niti se je tukao kao klinac.
Mislim da prenaglasavamo utjecaj odgoja (koji jest velik, svakako) i pomalo zanemarujemo utjecaj urodjenog, tj. karaktera osobe. Postoje agresivniji i manje agresivni karakteri. Covjek nije tabula rasa, to je vec odavno dokazano, kajne?
A savjeti...
Mislim da je kombinacija dvaju savjeta ovdje napisanih mozda najbolja:
1) ono sto je napisala ovca i janjad na 1. strani
2) ono sto je napisala Maria71
Uglavnom, to kod nas pomaze (a imamo prilicno slicnu situaciju doma).
I, da, jedan debeli x na Anitu gore.
ovo opce nije losa rasprava, bas je dobra. meni nije bas jasno sto ste toliko skocili na Deaedi, ali opet da niste, mozda se ne bi razvila ovako dobra rasprava. sta bi ja dala da je ovo moj topik o odgajanju podivljalog trogodisnjaka :mrgreen:
meni se ovo ne cini kao da je starija odredila granice. ne znam, ja jesam agresivnija u teoriji, ja bi joj predlozila da joj vrati. ok, ja i moja sestra nismo primjer jer je nas tata mlatio, ali njezino fizicko maltretiranje mene je prestalo tek nakon sto sam ju iscipelarila s dr. martens cizmama (za neupucene--cizme koje imaju metalnu "kapicu" tj. prednji dio cipele). do onda me ona ubijala od batina kad bi joj palo na pamet jer sam ja bila plaha, mladja i slabija. kad sam joj (dobrano) vratila, tek tad je skuzila da je vrag odnio salu i tu je fizicko maltretiranje stalo (ok, onda je presla na psihicko gdje se zadrzala do danas :mrgreen: ).Citiraj:
Lydia_Luisa prvotno napisa
dakle ono sto bi ja napravila je saznala od starije kako se ona osjeca u tim trenucima i sta bi napravila. a za mladu mislim da je dovoljno velika da skuzi da je vrag odnio salu ako joj starija odluci vratiti.
Pročitala sam sve.
S obzirom da mi imamo začetke ovog problema (starija npr. ne moze ići večerati nakon škole jer se on želi igrati i luuudnica ispadne, on reagira nemoguće bijesno... i ona se vrati, igra s njim... ne smije ni sjest na drugo mjesto ako je on zamislio da sjedi upravo na x mjestu i tako u krug).
Uglavnom, vaši savjeti su vrlo korisni i ja ću oba glavna savjeta poslušati :
Sutra razgovaram sa vrtićkim psihologom.
I sa starijom oko određivanja granica.
Da ne dođemo i mi do iskustva iz prvog posta, a na dobrom smo putu, čini mi se, jer su njegove negativne reakcije ipak prečesto polučile njemu željen rezultat.
Sad će biti žestoko, ali treba to srezat na vrijeme.
Suočavanje s činjenicom da svijet nije kakav zamislimo u svakom trenu je lekcija koja nije jednostavna, ali je neophodna i očigledno neizbježna i .... A pri tom i ja opet moram učiti ono što mi je najteže... da je ponekad put do prave harmonije kroz neharmoniju.... (dok dijete uči o granicama).
Hvala vam! :)
Zaboravila sam reći da naša ludnica s mlađim traje posljednjih 10 dana, a započelo je sa temperaturom i znači, nekim lošijim fizičkim stanjem (osim povećanih mandula nikakav drugi simptom) i sad je naizgled (fizički) sve ok, ali je ostao u tom frustrirajućem bijesu i s obzirom na tu bolest reagiramo na način da mu se popušta, a sad više ne znam.... da li manipulira ili ga stvarno nešto muči.... I onda sad provoditi neku disciplinu na bolesno dijete je tako grozno. I eto me u pat poziciji.
grrrr
Užasno sam zabrinuta. :(
Ispričavam se što sad pišem o svojoj situaciji, ali s obzirom da je priča slična, tu sam da čujem još prijedloga.
Anita-AZ ovo mi je baš poznato. Kad su bolesni automatski im više popuštaš i oni se taaaaako lako na to naviknu da je poslije teško vratiti stanje u normalu.
Kod nas Manuel zna mlatnuti Daniela i ovaj mu koji puta vrati, koji puta mu samo vikne, koji puta mi ga demonstrativno donese :lol: Ja objasnim D. da je ovaj mali i da on ne kuži da ga to boli, ono, nije da ga udara namjerom da ga ozlijedi nego mu je fora što ovaj reagira na njegov udarac. Zna da tako privlači pažnju. No svejedno opomenem i maloga da to nesmije raditi i ako nastavi sjednem ga na kauč kao "mala kazna". Treba to u startu skratiti, ma kako god.
No ipak, ja i brat smo se mlatili godinama, ali ono, baš mlatili. Koji put nam je to bila igra, a koji puta baš pravski. E sad, ja iskreno ne poznajem nikoga da se nije tukao sa bratom/sestrom. Nekako mi to spada u "bratsku ljubav" sve dok, kako kaže piplica, vidiš da ispod svega ipak ima ona prava ljubav. To mi je normalna faza odrastanja, borbe za poziciju u obitelji.
moji su velika razlika i stariji nema problema s postavljanjem granica. mala cim je nezadovoljna pocupa ga malo za kosu ili klepne po glavi. Iako je stvarno mala i iako to izgleda simpaticno ne propustamo priliku svaki puta joj dati do znanja da se to neradi i podragamo bracu, tj. paznju usmjerino na njega. Za fizicku agresiju, recimo kod trogodisnjaka, ja se ne bi libila koristiti time out metodu (ne kut, ali neku mirnu stolicu da).
u ovome mi se ne svidja sto starija opet mora uzmaknuti (to nije postavljanje granica, to je bjezanje), ti ju ucis da se makne a zapravo mladju treba maknuti iz situacije a dozvoliti starijoj da nastavi neometano sa svojim aktivnostima.Citiraj:
Da, sa starijom razgovarame da se odmah makne i otiđe dok nenastrada. Znači da starija odredi granice i nepopušta.Eto, to je već neki napredak
XCitiraj:
Bubica prvotno napisa
Ovim načinom ste vjerojatno nesvjesno maloj dali do znanja da starija sestra mora uzmaknuti.
Ja bih isto malu maknula (brojenje do 3 + mirni stolac za razmišljanje smo i mi koristili).
Bit će dobro...
Ovdje promice kontekst.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Ovo da se starija makne i kaze da se ne zeli igrati je u situacijama kada mladja zove stariju sestru na igru, ali onda postavlja pravila koja ako se ne postuju onda krenu batine.
Ako se mladja ukljuci u igru starije ili joj se pridruzi u postojecoj aktivnosti i onda pocne postavljati pravila onda starija treba reagirati na nacin da joj da do znanja da sada vrijede njena pravila i da ako joj se ne svidja ne mora se igrati s njom.
Konkretno u ovakvoj situaciji ja bih uputila stariju da ako takvo ponasanje krene primi seku i fizicki ju odmakne od sebe.
Ako ona ustraje i navaljuje (tuce, grebe, grize...) onda ju opet odmakne od sebe, recimo posjedne na krevet ili slicno i kaze joj da se ne moze s njom igrati dok se tako ponasa.
I uporno ponavljati, ako treba 20 puta ju maknuti onda 20, pa makar se u to vrijeme ne mogla baviti svojom aktivnosti zbog toga, ali svaki puta kada ju makne vratiti se igri bez mladje sestre i ne popustati.
Na kraju bi mladja kapitulirala i pristala na pravila starije sestre i ako bi se to desilo takvo ponasanje treba pohvaliti i nagraditi necim (to ovisi o vama, s cime i kako nagraditi)
Nikada ni jedno pravilo ne mora biti iskljucivo, bitno je stariju usmjeriti i pokusati joj objasniti bit problema.
Nasamo, ne pred mladjom, reci joj da je problem u tome i tome, ali da mladja seka to nerazumije i da je posao cijele obitelji pomoci mladjoj seki da shvati zasto se nesmije ponasati tako i tako.
Nikako ne imati stav "mladja seka je zlocesta", nije dijete zlocesto, ponasanje je zlocesto a opet - ponasanje je nauceno.
Dakle ovdje zapravo govorimo o preodgoju, promjenama koje 4,5 godisnjem djetetu nece biti lake, a 8-godisnjem jos vise. (znate i sami kako se nekih navika tesko odreci, cak i nama odraslima, a agresivnost je u ovom slucaju stvar navike a ne karaktera)
To ce biti proces koji traje malo duze, problem nije nastao preko noci pa tako ni rjesenje ne moze doci preko noci.
Dakle, bitno je starijoj objasniti sto se pokusava postici i to rijecnikom koji ce ona razumjeti tako da ce s vremenom nauciti reagirati u raznim situacijama na razne nacine.
Bjezanje nikako nije rjesenje, slazem se da bi samo bjezanje polucilo kontraefekte.
Neki dan u Konzumu vidim klinca kako se divljački dere i baca stvari sa polica, a pokraj njega mama mu mirnim tonom objašnjava kako to nije lijepo, ta sigurno isto ima jako debele živce. Kad taj krene mlatiti klince po ulici, a ona u centar kod socijalnih radnika po savjet, ne znam hoće joj biti žao što ga nije na vrijeme izlupala.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
U svakom slučaju, nisam za premlaćivanje klinaca, al malo po guzi nikome ne škodi.
A ti si vidovita pa znaš da će mali biti problematičan ili što?Citiraj:
suzzyf prvotno napisa
Ajmo svi nasjest na ovo, bit će materijala za još tri stranice.
:lol:Citiraj:
pomikaki prvotno napisa