Mislim da to sve ovisi o karakteru osobe, kako osba inače funkcionira,...
Nekome je AD i flašica u ormaru samo dodatna sigurnost, a nekome konstantna napast, teško je dati univerzalno pravilo.
Mislim da to sve ovisi o karakteru osobe, kako osba inače funkcionira,...
Nekome je AD i flašica u ormaru samo dodatna sigurnost, a nekome konstantna napast, teško je dati univerzalno pravilo.
pa što si čekala 750 neprospavanih sati; ne traje noć toliko?
toliko se neprospavanih sati nakupilo
a jedna noć bi uvijek bila vrhunac
slađo, tebi je trebalo dvadesetak dana da odustaneš i ja poštujem tvoj trud.
ali, znaš sebe koliko si uporna i tvrdoglava.
ti si kupila bocu kada si stvarno zaključila da - jednostavno ne ide.
ali, ima i drugačijih mama... onih koje ne bi trebale 750 sati, nego 7,5.
a možda je bio samo mali i lako rješiv problem :-/
Mnogima dežurna ljekarna nije toliko blizu, ili pristupačna koliko mnogi misle da je. Na žalost.
Mi smo za starije dijete sve imali doma - izdajalicu, bočice, dude. Kupili smo i AD po izlasku iz bolnice (nismo ni načeli kutiju).
A ja sam inače tip koji mora imati back up opciju, ne moram ju koristiti, no da znam da ju imam.
Sada za mlađe nemam ništa, izdajalicu ne mogu pronaći, bočice imamo samo za većeg (one s kljunom), dude smo posijali. :roll:
Jel toznači da više nisi "back-up-tip" ili si vjerovala da ti neće ni trebati (zbog dobroga prethodnoga iskustva)?
Citiraj:
CEBELKA86 prvotno napisa
zato i napominjemo kako se djetetu neće ništa dogoditi ni do otvaranja najbliže nedežurne
sad sam iskusna dojilja (a i lijena) :-)Citiraj:
apricot prvotno napisa
U redu, ali roditelji (i ne samo roditelji) su posebno osjetljivi na glad svog djeteta, tako da često pokleknu upravo zato što im savjest ne dozvoljava da dijete bude gladno ako su ga u mogućnosti zadovoljiti u ovom slučaju AD-om. Meni je često u glavi odzvanjala rečenica koju sam pročitala u jednoj od knjiga - da novorođenče osjeća glad kao bol.
Uh, da, stvarno treba imati puuuno samopouzdanja, ali i znanja da se možeš othrvati misli da ti je dijete gladno.
a moja je poanta bila upravo ta;
sve moje prijateljice su imale namjeru dojiti, ali sve su se opkrbile za svaki slučaj ... rezultat: dojile vrlo kratko
tek su na sljedećim bebačima bile spremne..
ali se isto tako slažem da ako mama treba tu sigurnost, onda je najbolje da kupi sve kaj misli da joj treba
zato sam i pitala jer u mojoj okolini ja sam jedina...8-)
Moram priznati da me ova tema zivcira vec duze vremena.
Mi imamo i nekoliko vrsta bocica, i elektricnu izdajalicu i posudice i tetrapakice za pohranjivanje mlijeka, i sterilizator i podgrijavalicu+ tri besplatna uzorka adaptiranog.
Zato sto sam se ja morala vratiti na posao kad je ona imala samo 4 mjeseca. I za zlu ne trebalo.
Zadovoljno dojimo i izdajamo skoro godinu dana. Sve bocice i ostali pribor su nam trebale, AD nikad nismo koristili (lazem, MM je pojeo jedno s keksima u nedostatku obicnog:mrgreen:).
I mozda zato jer nismo imali nikakvih problema s dojenjem i prirastom tezine, uopce ne vidim smisla ovom postrojavanju.
Kao prvo, ne vidim logiku: mislim da netko tko je odlucio dojiti nece tek tako podleci subliminalnom zovu bocice iz ormara, a dok onome tko dojenje manje ozbljno shvaca nece ni pasti na pamet da se porodi bez seta bocica u kuci. Koja kategorija onda ne kupuje bocice? Ljudi s principima? Izvin'te, iz principa ne spadam u takve.
Drugo, to da se djetetu neće ništa dogoditi do otvaranja nedežurne apoteke: dajte, molim vas, da MM zaspe bez vecere, probudio bi se usred noci vristeci, mozete zamisliti kakvo mu je potomstvo.
Trece, mislim da je ova tema prisjedanje na ranu svima koji su bocicu morali koristiti zbog problema s dojenjem ili zbog odvajanja od djeteta.
mi nismo ništa kupovali od bočica i sl.
jednostavno cicamo (ok, nije baš uvijek jednostavno jer sam i duda ali za sada sve funkcionira)
mislim da je nakrcavanje kuće sa razno raznim pomagalima proizlazi iz potrošačkog mentaliteta a ne iz potrebe ili straha da će beba ostati gladna.
Ja sam doma sa bebom pa ne mogu govoriti o organizaciji dojenja i spremanja mlijeka kada mame rade.
Moram priznati da sam vrlo sličnog mišljenja.Citiraj:
lunja prvotno napisa
ja u naših 13 mj sam po noći spavala kojih 3 h i tako svaku noć 13 mj. Ako znaš da je to najbolje za tvoju bebu i ako dijete dobiva na kilaži i ne zaostaje, smatram da nikakva neispavanost ne može poljuljat volju za dojenjem, barem je kod nas bilo tako. Prvo vrijeme je teško, ali ti se organizam privikne, ja sam prvo vrijeme bila ko zombi, moja je cura najviše i sisala po noćiCitiraj:
sladjanaf prvotno napisa
Potpisujem lunju, evo ja sam primjer (a mislim da takvih ima i više) mame koja je kod kuće imala AD (za hitni slučaj), bočice i izdajalicu. Pakiranje AD-a nisam koristila, kao ni bočice u smislu hranjenja na bočicu, nego za izdajanje, koristila sam i izdajalicu koja me spasila i zaista mi je bila potrebna. Bez obzira na moje "nepotrebne rekvizite" evo ISKLJUČIVO dojimo više od dvije godine. I da se razumijemo, tijekom dojenja nije sve išlo glatko, ali sam inzistirala na dojenju jer je to bila moja čvrsta odluka. Grupiranje majki u skupine SuperSamopouzdane majke bez bočica i one SuperNeodvažne s bočicama mi nema smisla, a ova tema se upravo na to svodi...
Još samo da dodam kako osobno ne poznam ni jednu majku koja kod kuće nije imala bočicu, a isto tako znam ih vrlo mnogo koje uspješno doje barem do godine dana (i ne, ni jedna od njih nije s Rodinog foruma).
xCitiraj:
lunja prvotno napisa
jednim dijelom mislim da je ovo prepojednostavljeni pogled na stvar i kupnja bocica sigurno ne govori o necijoj zelji i volji za dojenjem. vise govori o vremenu u kojem zivimo.
kao poantu price sam shvatila to koliko tko ima povjerenja u vlastito tijelo i njegovu sposobnost da obavi svoju prirodnu funkciju. moj je dojam da zahvaljujuci medijima, tempu zivota i tehnikalizaciji svakog aspekta ljudskog djelovanja, ljudi generalno vise ne vjeruju vlastitom tijelu i onome sto mu je priroda namjenila da radi. postali smo control frikovi/use koji misle da se sve moze uobliciti u excel tablice i prirucnike, sve se moze izmjeriti i izracunati i sve mora imati svoje brzo i jednostavno rijesenje. takav nacin razmisljanja je dosao kao cijena napretka, razvoja i donio nam je i odredeno materijalno blagostanje, ali nas je istovremeno odvojio od onog prirodnog, bioloskog sto je cesto nepredvidljivo i uvijek izvan nase kontrole. i mislim da iz toga proizlazi i kupovina bocica. nista nas ne smije iznenaditi i za sve moramo imati spremno rijesenje. to kaj netko to rijesenje vidi u tome da ga ima doma, a netko drugi zna koja je dezurna ljekarna i koje flasice treba kupiti ako zatreba mislim da se nimalo ne razlikuje. nisam kupila izdajalicu, ali sam proucila i znala sam po koju ce zakoniti trcati ako zatreba. po meni razlike tu nema, osim sto je postojala mogucnost da si ustedim nesto para....
ne možeš nikoga tako osuđivati; to što ti trpiš, patiš i odričeš se, ne znači da svi mog ili moraju.Citiraj:
krescenija prvotno napisa
svatko od nas ima svojživot, svoje obaveze i svoje navike i moramo poštovati i one tuđe.
netko jednostavno ne uspije, ni uz sav trud i volju.
meni je jako drago što si ti došla nama svisoka podijeliti packe i izreći ultimativnu istinu.Citiraj:
lunja prvotno napisa
pitanje je postavljeno na početku topica; ne nalaziš se u njemu, imaš svoj odovor - u redu.
ali dopusti da ima i onih koji razmišljaju drugačije od tebe.
i pritom ne vrijeđaju.
Ja sam imala bočicu i dudu. Dobila sam ih na trudničkom tečaju:mrgreen:
A neki dan sam provela pola sata ispred duda, tražeći roza dudu u pravoj veličini :mrgreen:
Puno filozofije oko nečega što je jednostavno.
Ova tema bi trebala biti jedna od onih zabavnih, ajmo pobrojati tko je sve...
Ima različitih razloga zašto u nekim ormarima nije bilo bočica, a u nekima je. I nemaju puno veze s upornosti u dojenju.
Reći ću vam zašto ja nisam imala niti bočicu niti dudu kod kuće.
Dojenje se činilo laganim, nije mi palo na pamet da bih mogla imati problema s time (a imala sam ih, puno). Nisam uopće razmišljala o dojenju kao o nečemu kompliciranom. Kad sam već uspjela zatrudniti i roditi dijete, mogući problemi s dojenjem činili su se sitnicom.
Da sam imala trudnoću bez komplikacija i šetala po dućanima, vjerojatno bih kupila nešto, za svaki slučaj, recimo da tata mora čuvati bebu i sl.. Previše volim sigurnost da ne bih kupila bar jednu bočicu. I ne vjerujem da bi me ta bočica odvratila od upornosti za dojenje.
blago vama koje ste tako sigurne u sebe.
ja znam da bih, da sam imala išta kod kuće - poklekla.
ovako sam cijelu noć provela zovući rodilišta u zemljama čije jezike govorim.
i na kraju mi je, oko 03:30, pomogaodežurni liječnik u riječkome rodilištu :heart:
Ovako ja sa slatkim. No ne pomaže ni kada ga nemam u kući, onda još moram tjerati muža da ode po Milku na kiosk u pola noći.Citiraj:
apricot prvotno napisa
Paralela se može povući.
Dakle da baš imam problema s dojenjem, AD bih nekako dala, imala ga doma ili muž trčao po njega u dva ujutro.
E sad, osobno ne prihvaćam teoriju da ću prije dati AD da mi stoji u ormaru nego da ga nemam. Jer to neću napraviti. I opet, više volim imati back up opciju pri ruci za najgori scenarij, posebno kada se radi o novoj situaciji.
I zato ja (koja sam imala AD u kući i ne koristila ga) zastupam teoriju da imanje bočice i izdajalice ne znači da dijete nećete dojiti.
Možda netko drugi drukčijeg karaktera misli drukčije - prihvaćam.
No mene samo zanima ima li neka koja je dala AD jer ga je imala pri ruci, a da ga inače ne bi dala da ga nije imala.
Ali ne ono, čula sam od frendičine kume maminog kolege sestre.
Ispricavam se ako sam koga uvrijedila. Naravno da je ovo samo moje misljenje. A sto te to konkretno uvrijedilo?Citiraj:
apricot prvotno napisa
Evo, ja bih ga u posljednjih dva mjeseca zasigurno dala da sam ga imala u kući.Citiraj:
icyoh prvotno napisa
Bilo je trenutaka kada sam se pokrivala jastukom i vikala MM-u da ode kupiti AD... Naravno, on me nije čuo ...
I meni je bilo lako s prvo dvoje djece i bez ikakvih problema govoriti o upornosti, hrabrosti, lakoći dojenja itd. No, ovakvu bol koju sam proživljavala odista je teško trpiti...Da mi se ovo dogodilo s prvim djetetom, odustala bih nakon 3 dana i dala AD.
:zaljubljen:apricot divno je ispod ove tvoje priče pročitati potpis "savjetnica za dojenje" :heart:Citiraj:
apricot prvotno napisa
Kod mene nije bila sigurnost u sebe, nego neka vrsta tvrdoglavosti. Ni začeće, ni trudnoća, ni porod nije prošao onako kako sam ja zamislila, pa sam se zainatila da dojenje hoće :roll:
E da, usput, sjetila sam se da sam jednom imala kutiju adaptiranog, (kupljenu zbog panike zbog mastitsa, jer je doktor rekao da ne smijem dojiti - ali ipak jesam).
Dobro je poslužila jer sam je posudila prijateljici koja je bila u posjeti pa nije morala trčati kući po mlijeko za svoju bebicu.
Problem je što sad znam puno više o mogućim problemima vezanim uz dojenje. Sutra imam embriotransfer, ako budem trudna za 9 mjeseci ću vam javiti jesam li kupila famoznu kutiju ili ne ::roll:
Ja jesam bila sigurna u sebe :mrgreen:
Ne zato jer nisam znala moguće probleme, jer jesam, pročitala sam sve tekstove o dojenju s rodinog portala (i još ih lijepo složila u skriptu :štreber: ) plus još puno guglala i čitala knjige o trudnoći i prvim danima s bebom.
I eto, imala sam sreće pa je sve išlo glatko. Ustvari sam više "problema" s dojenjem imala s drugom bebom, maleni se prvih mjeseci doslovno borio sa sisom zbog prejakog LD.
A bočice i popratnu opremu nisam kupila iz nekog principa, mantre, ne znam... ono - ja to mogu i neće biti nikakvih problema.
Mislim da me puno motivirala i žena u apoteci komentarom "a kakvu vi to bebu mislite imati", nakon što uz kozmetiku za bebu nisam kupila ništa iz ćuća asortimana.
ja uopće ne vidim nikakvu sličnost između tvoje i moje situacijeCitiraj:
krescenija prvotno napisa
ne znam zašto ih uspoređuješ
Sisajucu?! Znate muz i ja smo sisari, pa ocekujemo da ce i beba biti. :-xCitiraj:
Pcelica Mara prvotno napisa
Sad salu na stranu, mene nisu cekale ni bocice ni AD, prosto zato sto sam pre poroda bila resena da dojim, pa makar morala na glavu da se postavim. Imala sam neke problemcice sa ragadama i prihvatanjem dojke, ali me oni nisu toliko uplasili. Doduse, nikada nisam dozivela ovo sto Apri opisuje. Da jesam, ne znam kako bih reagovala, bio bi to veliki udarac za moje samopouzdanje.
Ma ja iskreno mislim da bočice kod kuće nemaju nikakve veze s samopouzdanjem kod većine žena koje zaista odluče dojiti. Mislim da više radi o strahu da nešto ne izmakne kontroli. Meni su na pamet padale razno razne gluposti, kao na primjer što ako se meni nešto usred noći dogodi, što ako se dogodi nekom drugom pa ja moram otići i tako dalje... I znala sam da su šanse za tako nešto minimalne, ali na to sam računala. Slično tome, pola godine prije nego što je prohodao ja sam se opskrbila flasterima, sterilnim gazama, dezinfekcijskim sredstvom, pa čak i spec. povezom za slučaj teškog krvarenja. Eto, zato što sam takva i ne volim da me bilo što iznenadi, a ne zato što sam mislila da neću dobro paziti na njega. Samo još da napomenem kako nismo koristili čak ni flaster, a kamoli ono čudo od poveza/steznika.
meni još uvijek nije jasno zakaj te ova tema žifcira i to već duže vrijeme?Citiraj:
lunja prvotno napisa
pa ovo je forum?!?!
a pogotovo pod treće.., moje je pitanje bilo za sam početak.. a ne za probleme s dojenjem.. ili odvajanja od djeteta..
i ja sam se morala vratiti ranije na posao, i znala sam to i prije poroda.. i opet to ne povezujem s temom..
zašto te ova tema žifcira, baš sam znatiželjna:roll:
Ja nisam kupila ni bocice ni AD. Nije bila rijec o principu ili nekom strahu da bi podlegla iskusenju, jednostavno nisam mislila da mi trebaju (mozda sam bila naivna prvorotka ali eto).
Bila sam se temeljito pripremila za dojenje citajuci tekstove na portalu i u skoli dojenja, a isla sam roditi na SD gdje se dojenje podrzava i stvarno su mi pomogli s nalazenjem pravog polozaja i naucili me kako da se izmasiram. Imala sam srecu i da je malena bila prava sisavica i nisam ju morala nagovarati, pa su nam jedini problemi bili povremene kvrge, sitne ozljede na pocetku i neispavanost koja traje i danas.
Dudu sam imala i dala s neka 3 tjedna u gluho doba noci. Ne znam bi li ju dala da sam ju tek morala otici kupiti, ali spasila me.
U biti mislim da sam imala jako puno srece i da nam AD stvarno nikad nije pao na pamet jer nije bilo ni razloga.
moram se tu prijaviti jer nas nisu dočekale flašice ni dude. Dojenje je bilo sigurno od prvog trena , maleni je stalno sisao. S varalicom smo probali kad smo imali fazu problema oko uspavljivanja ali nije htio prihvatiti.
S prvim klincem nisam imala doma ništa. Patronažna nas je maltretirala konstantno, te dajte mu zašećerenu kamilicu, te ovo te ono, a mi smo sisali i sisali i šutili i mislili si svoje. Onda se na prvom pregledu ispostavilo da mališa nije dobio ni gram, pa su nas hospitalizirali i nakon 3 tjedna pustili iz bolnice s dijagnozom - izgladnjivanje. Od tada je maleni bio dohranjivan, ali sam ga dojila do njegovih 2.5 godina.
S drugom bebom sam jedino željela dobru, ali fakat dobru vagu za bebe. U bolnici nam je dojenje krenulo super, što zbog odličnog prodojećeg okruženja (Sv. Duh) što zbog ipak širih mliječnih kanalića nakon 2.5 godina dojenja. Ah kad bi bebama trbuščić uvijek ostao veličine oraha, ma dvojcu bih prehranila!!!! Ali 9-ti dan je opet bebač krenuo u padanje na težini i od tada se dohranjujemo... S flašicama. I dudu imamo. I planiramo opet dojiti beskrajno....
Kupila sam bočicu kao trudnica za slučaj ako ne bude mlijeka ili ako ne bude dovoljno mlijeka ili ako bude previše mlijeka ili ako bude previše mlijeka pa da spremim u frižider ili ako sam imala migrenu pa sam se izdojila i spremila i dala sam Lari svega 5 puta u životu do njenih nekih 5 mjeseci piti moje mnlijeko iz bočice i više nikada.
Sada Lara joiš doji i pije iz čaše vodu a iz bočice koja se zove kljunašica pije kozje mlijeko jer je na KM alergična i super smo obje.
Dudu sam joj gurnula kad je imala 3 mjeseca samo iz znatiželje što će napraviti a ona ju je pljunula i ja sam ju spremila.
Sad već razumije pa kad vidi vani neko dijete sa dudom kaže mi ovako:" Mama, vidi beba ima dudu, a Lara nema dudu",
Pa joj ja objasnim da Lara ciki mamu pa joj ne treba duda i tu je o dudi kraj razgovora.
Eto, tako je bilo kod nas ;-)
Nikada nismo u kući imali ni bočicu, ni dudu. :-)
Imala sam doma i dudu i dvije bočice i kutiju adoptiranog. Ja jednostavno volim biti pripremljena na sve i misliti tri koraka unaprijed, tipa 'što ako'... Nikad ne znaš što te čeka, npr.moja susjeda se nakon tjedan dana morala vratiti u bolnicu na hitnu operaciju, a doma nastala panika...
Osim dude, flašicu i AD nisam nikad koristila, ali i da jesam ne bi se osjećala ko neki teški izdajnik... nije smak svijeta!