jesam, sad kad gledam unatrag, jesam....
ja sam studirala, on je radio..imalo smo za kavu, za sendvič...nije nam trebalo puno, ja sam živjela kod staraca, on se nije brinuo o financijama u svojoj kući...
a da je trošio...je ...
da je bilo naznaka...je
npr. često smo bili vani i auto ostavljali u garaži, sat košta 8 kn on bi tipu uvijek ostavio 10.
i prije nego smo se oženili rekla sam mu neka te 2 kune daje meni u kasicu, pa ćemo imati za more...
znalo se dosta skupiti..ali njegov pogled na to nije gle stvarno, koji sam ja bedak..koliko mi je novaca na taj način iscurilo kroz ruke...nego joj gle kak si ti štedljiva, baš super za tebe.
a tako je i danas...štedljiva sam dok je sve ok, kad se našljuti onda sam škrta.
a kladionica...sumnjam...niti prati sport, niti izbiva baš nešto iz kuće osim ako radi...nije taj tip...
njegovi su do rata bili dobro stojeća obitelj..ko klinac je sve imao...onda je ostao bez bake i dede koji su vodili sve i sve konce imali u rukama, pa je umro tata i našaose ko pale sam na svjetu...bez love, ali i bez ikakvih obveza...
onda sam naišla ja, a sa mnom i obiteljske obveze i dijete...
on se jednostavno s tim ne zna nositi niti tome prilagoditi!