Koliko toga dijete od 25 mj. razumije?

Kod nas je promjena ta da je O. počeo pokazivati prstom prije jedno 2 tjedna - i čini mi se da više "brblja" svojim jezikom. Isto tako, čini mi se da koji put šapne neku riječ, kao da mu je neugodno reći na glas. Promatranjem njegove interakcije s drugom djecom, zaključila sam da je više manje u granicama normale - nasmiješi im se, ponekad ih čak dodirne po obrazu. O igri s njima naravno nema riječi, još je to uvijek paralelna igra. Mislim da su oni premali za neke dijagnoze, ali da definitivno malo kaskaju u komunikaciji i to je sve. Ja sam odlučila čekati do 2. rođendana, a onda ga vodim u Klaićevu psihologu i logopedu i što već bude trebalo. Pls izvjesti me kakva je situacija kod tebe, jako me zanima, jer NARAVNO da sam zabrinuta.

Zaboravila sam reći da ispunjava: odnesi ovo u smeće ili dođe kad ga pitam hoćeš piti...donesi auto i slično još ne. I dosta me gleda u usta i dira ih dok pričam, a čitala sam da je to bitno za razvoj govora. Mislim i da mu je kontakt s očima ok, odazivanje na ime, možda malo bolje, ali samo ako nije taj tren s nečim drugim zaokupljen. Donosi mi i stvari koje ga interesiraju npr. slikovnicu, kompjuterić dječji da mu ga otvorim, puzzlu da složim, sve kad ne može sam. Čitanje slikovnica dosta slabo ide, veseli se, želi čitati sam, ali kad ja čitam ili komentiram, brzo izgubi interes i ode dalje.

pozdrav,
nova sam ovdje a priključila sam se zato jer sa ''surfajući'' naišla na temu koja me zadnja dva dana proganj i zbog koje ne mogu normalno funkcionirati.
mama sam dječaka od 26 mjeseci i do prije dva dana sve je bilo normalno dok mi teta u jaslicama nije stavila bubu u uho da ima osjećaja da maleni ne čuje dobro....i onda malo po malo surfanja i hop autizam.
znam da ću možda ispasti smiješna i luda ali ja više ne mogu normalno funkcionirati....i mi smo primjetili da se maleni nekad neće odazvati kada ga se zove ali nisam tome pridodavala neku pažnju, mislila sam da je tvrdoglav i u svom filmu...kada se tako zove i nakon trećeg četvrtog puta glasno pozove, pogleda i to onako pomalo ljutito kao šta ga gnjavimo...
od tada ga proučavam kroz ''povećalo'' kao neka luđakinja...to mi i suprug govori...i vraćam se u prošlost izvlačeći sve situacije u kojima se je ''ponašao autistično''...
oprostite što ovako uletavam i gnjavim ali molim za malu pomoć, savjet i utjehu...
hvala

Citiraj:

---

izan prvotno napisa

pozdrav,
nova sam ovdje a priključila sam se zato jer sa ''surfajući'' naišla na temu koja me zadnja dva dana proganj i zbog koje ne mogu normalno funkcionirati.
mama sam dječaka od 26 mjeseci i do prije dva dana sve je bilo normalno dok mi teta u jaslicama nije stavila bubu u uho da ima osjećaja da maleni ne čuje dobro....i onda malo po malo surfanja i hop autizam.
znam da ću možda ispasti smiješna i luda ali ja više ne mogu normalno funkcionirati....i mi smo primjetili da se maleni nekad neće odazvati kada ga se zove ali nisam tome pridodavala neku pažnju, mislila sam da je tvrdoglav i u svom filmu...kada se tako zove i nakon trećeg četvrtog puta glasno pozove, pogleda i to onako pomalo ljutito kao šta ga gnjavimo...
od tada ga proučavam kroz ''povećalo'' kao neka luđakinja...to mi i suprug govori...i vraćam se u prošlost izvlačeći sve situacije u kojima se je ''ponašao autistično''...
oprostite što ovako uletavam i gnjavim ali molim za malu pomoć, savjet i utjehu...
hvala

---

Konzultirajte se sa vašim pedijatrom. Možda da posjetite otorinca da se iskljuće problemi sa sluhom (česte upale uha znaju privremeno utjecati na sluh, npr.) , te sa dječjim psihologom. Ovako samo nabacivati ideje i dijagnoze na osnovi pretraživanja neta nije baš dobro , niti pouzdano.

hvala na odgovoru, slažem se i definitvno moram nešto poduzeti jer me ovo uništava...
da li postoje neke stvari na koje trebam posebno obratiti pažnju...da li nešto od tih prvih pretraga, savjetovanja mogu obaviti kod dr. Sabola ili neka preporuka
hvala

sad već imam osjećaj i sumnju da možda to što je unatrag par mjeseci gledao puno crtića, i mi smo mu nažalost to dozvoljavali, dovelo do takvog ponašanja, zapravo nadam se da je u tome problem...

Najvažnije je negdje krenuti i isključiti problem i to što prije to bolje. Najgore je praviti se da problema nema i ignorirati savjete drugih. Teško je prihvatiti da s vlastitim djetetom nešto nije u redu. Vjerojatno je problem sasvim bezazlen, ali ja bih okrenula brda i doline da vidim o čemu se radi.

ajme, čitam temu i sad sam isprepadana! :(
Moj ima 20mjeseci i ne govori a često se ni ne odaziva. Isto sam to pripisivala tvrdoglavosti, priča na "kineskom", pokazuje prstom kad nešto želi... Do sad me tješilo to što mi se čini da sve kuži, npr. kad kažem idemo prati ruke on krene u WC i već trlja ruke, kad mu naredim da odnese tati kocke (ili mob.) posluša me... ili npr. da poljubi medu... baci smeće... skine se sa stolice...

ali ovo kašnjenje s govorom me ubija... i ne čini mi se da se dugo može koncentrirati na bilo što osim na gledanje crtića.

Prvo probaj izbaciti crtiće, potpuno. A to što još ne govori nije problem, ima vremena.

Izbaciti tv kao prvi korak, gledajući moje dok gledaju crtiće ne čini mi se da su skoncentrirani. Prije hipnotizirani. Kao da ih uvuče u svoj svijet. Nakon gledanja dužeg od pola sata su kao navijeni, godaju gore dolje bez plana i programa.

Koliko znam, u toj ranoj dobi nije bitno koliko pričaju nego koliko razumiju. Probajte dati dvostruki zadatak tipa donesi mi maramice a nakon toga baci pelenu u kantu.

:unsure: te dvostruke zadatke nema šanse da izvrši.

Crtiće mu danas nisam dala da gleda, plakao je 2h i išao od TV-a do komp., nosio mi daljinski, vukao me za ruku da mu upalim na komp.... pa ne mogu virovati koliko je ovisan postao! Nikad nismo doma pa mi do sad nije smetalo da tih uru-dvi gleda tv ali sad...

Što kažete na to da mu dopustim samo u određenu uru, recimo oko 19-20h (prije spavanja, bolje mi jede :D)?

Citiraj:

---

m2b prvotno napisa

:unsure: te dvostruke zadatke nema šanse da izvrši.

Crtiće mu danas nisam dala da gleda, plakao je 2h i išao od TV-a do komp., nosio mi daljinski, vukao me za ruku da mu upalim na komp.... pa ne mogu virovati koliko je ovisan postao! Nikad nismo doma pa mi do sad nije smetalo da tih uru-dvi gleda tv ali sad...

Što kažete na to da mu dopustim samo u određenu uru, recimo oko 19-20h (prije spavanja, bolje mi jede :D)?

---

Uh, hranjenje pred tv-om da bi više pojeo nije baš poželjno (vrlo sam alergična na to). I dva sata crtića u toj dobi je puno previše (i jedan sat je puno). Naravno da plače za TV-om jer je navikao na njega, morate smisliti novu rutinu za radnje koje su do sad bile rađene uz tv (hranjenje, uspavljivanje ili što već...). Mogu biti pjesmice, poticanje na istraživanje hrane, ućenje da jede sam , za uspavljivanje pričanje priča ili listanje slikovnica...

Ako puno šizi, probaj mu smanjivati postepeno. Možda češće po manje? Ura-dvi je po meni jednostavno previše i za trogodišnjaka. Kao šta kaže sirius, jednu naviku treba zamijeniti drugom (zdravijom).
Što ti malac voli? Čime se najrađe igra?
Pišeš da nikad niste doma, gdje ste? Po parkovima ili u vrtiću?
Možda mu samo treba pomoći da nauči kako će kvalitetno provoditi vrijeme u kući.
Pjevajte, plešite, slažite legiće, puzzle, mijesite tijesto, sadite, pecite palačinke, perite kupatilo...ma mogućnosti su nebrojene, vjerujem da ćeš naći nešto za odvući mu pažnju od crtanih.

ma znam da je to puno ali nije baš da on uru vremena sjedi pred tv-om, sjedi 5min pa nabija loptu pa opet malo pogleda pa trči za mnom u WC, slaže cipele...

istina je da se mi doma baš ne zabavljamo. Dok sam na poslu maleni je kod bake, tamo ima dvorište, psa, ljuljačku, guralicu-auto... popodne je sa mnom na kupanju (sve do nedavno), u parku ili na igralištu pa smo doma stvarno kad sve zbrojim (ako spavanje ne računamo) max. 2h! Kupila sam mu kocke, to ga zanima ali jako kratko. Slaže štipalice... napucava loptu... Kad mu čitam slikovnicu uzme mi je i zatvori. 8-)

što se tiče hranjenja pred tv-om... pa maleni nije izjelica, točnije hrana ga ne zanima (čak i kad se sam hrani to traje kratko) pa mi najviše pojede onako hipnotiziran crtićima. Znam da nije pametno ali zbilja je sitan. :|

Citiraj:

---

izan prvotno napisa

sad već imam osjećaj i sumnju da možda to što je unatrag par mjeseci gledao puno crtića, i mi smo mu nažalost to dozvoljavali, dovelo do takvog ponašanja, zapravo nadam se da je u tome problem...

---

Stvarno sam laik u ovakvim stvarima, ali mislim da gledanje crtića ne dovodi do autizma.
Moja djevojčica ima 3 godine i često se dogodi da nas totalno, ali totalno ignorira. Ne samo kada gleda crtiće nego i kada se zaigra sama.
Crtiće gleda, ali bude dana kada uopće ne traži. Ne sjeti se. Ako gleda ujutro ili u podne, onda joj ne damo navečer nego ju nekako zaigramo. Ako ne, jednostavno joj kažemo da ne može jer je već previše gledala. Ona kuka, ali ne popuštamo pa uskoro prestane.
Što se tiče tog njezinog ignoriranja, nas skroz izluđuje, ali mi nikada nije palo na pamet da zbog toga ne bi bilo nešto uredu. Nakon što ju peti puta nešto pitam, ona mi ljutito odgovori ili samo kimne glavom. Neki dan ju je baka sto puta pitala hoće li nešto jesti, ona je šutjela i nakon ne znam koji puta joj rekla: "Pa je l' nisi čula, guza je rekla "da"!" Kao, prdnula je pa je to bio potvrdan odgovor.
Ma, zeza nas stalno.

Evo mene opet na ovoj temi, nisam bila dugo, dugo... Nama je malom dijagnoza nespecificirani pervazivni, to je dobio kad je imao 2 i pol god, sad ima 4 god. Otkad smo dobili dijagnozu, puno smo radili s njim, uključili smo ga u razne radionice, jednom tjedno dolazila nam je defektologica koja je radila s njim i od nje sam puno toga naučila. Radila je po floor-timeu, mi smo se oduševili tom metodom i svaki dan smo s njim intenzivno radili. Sad smo naručeni ponovno kod psihologa, i nadam se da ćemo ići na skidanje dijagnoze :-D On je strašno napredovao, tolikom brzinom da je u nekim područjima i dostigao vršnjake. Eto, da vas malo ohrabrim, da znate da djeca strašno mogu napredovati, da ništa nije konačno, i da ponekad može doći i do pozitivnih pomaka. Sad moram ići, nisam stigla napisati sve što sam htjela...

Citiraj:

---

Laura prvotno napisa

Evo mene opet na ovoj temi, nisam bila dugo, dugo... Nama je malom dijagnoza nespecificirani pervazivni, to je dobio kad je imao 2 i pol god, sad ima 4 god. Otkad smo dobili dijagnozu, puno smo radili s njim, uključili smo ga u razne radionice, jednom tjedno dolazila nam je defektologica koja je radila s njim i od nje sam puno toga naučila. Radila je po floor-timeu, mi smo se oduševili tom metodom i svaki dan smo s njim intenzivno radili. Sad smo naručeni ponovno kod psihologa, i nadam se da ćemo ići na skidanje dijagnoze :-D On je strašno napredovao, tolikom brzinom da je u nekim područjima i dostigao vršnjake. Eto, da vas malo ohrabrim, da znate da djeca strašno mogu napredovati, da ništa nije konačno, i da ponekad može doći i do pozitivnih pomaka. Sad moram ići, nisam stigla napisati sve što sam htjela...

---

Bravo, jako mi je drago zbog vas!!!!

Pričaj nam malo, kakav ti je u komunikaciji?

Nama je puno značio boravak u redovnom vrtiću plus naravno rad sa stručnjacima defektolog, logoped i kineziterapeut dva puta tjedno plus jedna likovna terapija.Napredak je zaista izvjestan, ima puno riječi, sa sve boljim izgovorom, raspoznaje boje i ispravno ih izgovara, zna više životinja od vršnjaka jer je to zanima(npr meduza, kameleon, pelikan)no ipak nam je rečenica od tri riječi još nedostižna.Kako vi stojite po tom pitanju?

Nakon postaljanja dijagnoze počeli smo raditi po floor timeu. Posudila sam knjigu od Greenspana "Dijete s posebnim potrebama" i radila po njoj. Knjiga je savršena, stvarno mi je puno pomogla.Dvaput tjedno smo odlazili na bazen gdje su se za djecu s posebnim potrebama organizirale vježbe i plivanje u vodi. Utorkom smo išli na radionice gdje je defektogica radila s njima, petkom na neku igraonicu koja je bila za djecu s različitim poteškoćama. Jednom tjedno dolazila nam je defektologica. Jednog petka mi je voditeljica te igraonice spomenula da bi bilo dobro da u komunikaciji s njim upotrebljavam jezične znakove za bebe. Posudila sam dvd s crtićima u kojima se prezentiraju ti znakovi. Nisam ih sve naučila, samo neke , počela sami ih koristiti i on se oduševio! I prve riječi koje je izgovorio bile su iz tog crtića, uz upotrebu tih znakova. Oni su ga na neki način potakli da progovori. A onda je govor krenuo naglo. Odjednom je počeo imenovati predmete. Sad već lijepo priča, igra se s djecom, gleda u oči.... Defektologica koja radi s njim u vrtiću kaže da je njemu ostalo jako malo elemenata pervazivnog. Počeo je postavljati pitanja, ali još nikad nije pitao zašto i ne zna odgovoriti na to pitanje. Ako želi prepričati neki događaj, to učini na prilično nerazumljiv način, ne zna se izraziti, pa ga to jako frustrira i ljuti, npr. nešto se dogodilo u vrtiću, želi mi reći,a ja ga ne razumijem pa mi ponovno kaže i na kraju doda:»Vidiš?» Pa se nekad pravim kao da sam shvatila, samo da bude sretan. S djecom se već lijepo igra, jedino ga u igri sputava taj govor pa ako je igra kompliciranija, s nekim pravilima, neće je uvijek razumijeti. I zasad ne kuži razliku između curica i dečki. Trudim se objasniti mu, ali on brka spolove. Djeca s kojima se igra svaki dan u vrtiću su mu nekad curice,a nekad dečkići. Nema veze što ima haljinicu i mašnicu u kosi, ona je dečkić i gotovo! Jednom smo prolazili kroz parkić i neki veći dečki su igrali košarku, a on njima:» Vidi, cujice igraju ! «Cijelo ljeto s igrao s jednim dečkićem u parkiću, i odlazimo kući pa mu kažem:» Ajde, mahni mu!» A on:»Pa, pa, cujice!» Kad kažem da sam ja cura, ljuti se, kaže da nisam cura nego mama. I tako. I u crtanju još zaostaje s vršnjacima, trebalo bi i na tome raditi. Jučer smo bili na pregledu kod logopeda. Kaže da mu je još uvijek fali malo više koncentracije i pažnje. Bili smo uključeni u program rane intervencije, upoznala sam dosta mama i njihova djeca nisu napredovala toliko- ali ta su djeca imala puno više teškoća nego moj. Kaže mi defektologica iz programa, to se rijetko viđa, ali zna se dogoditi kod tako male djece. Jedna cura iz programa uočila je problem prije druge godine i isto je puno radila po floor timeu, i kaže mi nedavno defektologica da je strašno napredovao, počeo gledati u oči, koristiti kažiprst u pokazivanju, počeo se grliti i maziti... Ne znam koliko je u radu, a koliko u samom djetetu. Vjerujem da se i ostale mame trude i rade s djecom, možda i više nego ja...Ipak je mom dijagnoza bila nespecificirani pervazivni poremećaj, dakle ,oduvijek je imao samo elemente pervazivnog, nije to bio klasični pervazivni. Sad smo se ponovno naručili na pregled kod psihologa i na ERF u Zagrebu, baš me zanima što će reći.

Ma niste vi pervazivci Laura, daleko je ta komunikacija otišla.Odlično!

:-) Zato se nadam da neće biti problema za promjenu dijagnoze. Jer ako utvrde da ima samo jezičnih poteškoća, imat će pravo na logopeda, a mislim da to njemu sada treba! Samo što mi nikako nije jasno, jesmo li mi ikad bili pervazivci ili su doktori jednostavno dali pogrešnu dijagnozu? Jer kad gledam unazad, kakav je bio, kao da gledam neko drugo dijete, stvarno nije ništa govorio, kontakt s očima slab, nismo se nikako mogli uključiti u njegovu igru... Sad je to druga priča... Ronin, bravo za tvoju curicu, baš mi je drago da lijepo napreduje!

pozdrav!Laura možeš li mi dati broj na koji se nazove erf.mi cemo uskoro u klaićevu na obradu kod pedopsihijatra pa bi voljela i na erf otići.mi vec pola godine idemo od doktora do doktora i sad nas šalju u klaićevu jer Filip ima elemente autizma.tako me trah sve ga i kako cu s njim biti u dnevnoj bolnici jer nema mira nimalo ...on sad ima 2,6 mj...

Pozdrav! Ja sam se naručila kod prof. Škrinjar na ERF-u, broj je 245 7560. Možeš zvati pon i čet od 15 do 19 i uto, sri i pet od 9 do 13h( tako je bar bilo kad sam se ja naručivala, ne znam je li se u međuvremenu što promijenilo ). Dosta se čeka, ja sam zvala negdje u 5 mjesecu i još ne znam kad sam na redu (rekli su da će me zvati)! Ne primaju cijelu godinu, prof. Škrinjar još nije dala raspored kad je tko na redu, mislim da smo mi među prvima. Ja nisam iz Zagreba tako da ne znam kako izgleda dnevna bolnica u Klaićevoj, ali kod nas je baš bilo ok, imali su igračke, puštali su crtiće... Moj je bio star negdje kao tvoj i njemu je bilo zabavno, igrao se, trčkarao po prostoriji... Nije tako strašno, ne brini. Jedino mu je bilo grozno vađenje krvi, ali i to se brzo zaboravi... Sretno :love2:

:) nisamo ni mi iz zagreba...zvala sam erf...da znam da primaju samo dok školska godina traje , ili tako nešto..zamolila bih te da mi u inbox naapišeš sve šta mi možeš preporučiti od knjiga ,web stranica ,savjeta ma sve..neznam nikoga tko ima dijete slično mojemu..osim tvoga,sve što si kod svoga opisala i moje se tako ponaša...veliko ti hvala od srca na odgovoru

Re be ka, nisam sigurna možeš li primati privatne poruke, mislim da imaš premali broj postova?

Ja bih ti preporučila Greenspanovu knjigu Dijete s posebnim potrebama. Defektologica koja mi je dolazila radila je po njoj. Imaš i druge metode, ali ja sam se našla u floor timeu. Npr. prof. Škrinjar, ako se ne varam, koristi abba pristup. Moje je mišljenje da su sve metode super ako ih dobro znaš primjenjivati, ali znam primjer kad se kod jednog dječaka koji je godinama radio po floor time-u bez napretka, uočio značajan pomak kad se prešlo na taj abba ... Iako se te metode mogu i kombinirati...Moj je strašno pozitivno reagirao na floor time, ali potrebno je raditi s djetetom 6 do 10 seansi dnevno u trajanju od 20 do 30 min. Dakle, malo će se toga postići ako se sve svodi na defektologicu jednom tjedno i par radionica, mislim da su roditelji ti koji moraju svaki svaki dan sjesti na pod i ući u igru djeteta. Ja ne radim pa mi nije bilo toliko teško koliko onima koji rade i dođu umorni kući. U toj knjizi ti se potanko objašnjava ta metoda, potraži je u knjižnici, ja je svako toliko posudim jer ima toliko korisnih savjeta!

pa da ,tek sam se prije 3 dana registrirala da bih ti mogla postaviti pitanje :)..sad vidim da su tvoji postovi od prošle godine.kako je sad tvoj sin?moj filip ništa nije rekao sa značenjem ni MAMA a ima dvije i pol...

Sad je super, odlično napreduje, nadam se da će mu uskoro skinuti dijagnozu...Ti bi trebala što prije početi raditi s njim, tvoj je još mali, a što se ranije počne, napredak je veći. Meni su dr. u dnevnoj bolnici rekli ako dijete ima elemente pervazivnog, nitko ne može znati kako će se dalje razvijati, ali postoji mogućnost da se to izgubi kroz par godina. Ne znam može li sasvim nestati:unsure: Ja kod svog uočavam neke sitne stvari koje drugi ne uočavaju na prvi pogled...Baš sam to s mojim mm i mamom pričala neki dan, kad je on bio beba, nije toliko uspostavljao kontakt s nama kao njegov braco, i jako je volim stvari prebirati ručicama ( npr. ja sam mu dala čarapice i on ih je vrtio po rukama dugo dugo , više od pol sata ) a ja sam mislila da je to sve normalno jer mi je bio prvi, tek sam s dvije godine skužila da nešto nije u redu. U parkiću je znao skupljati štapiće i cijelo vrijeme ih je vrtio po rukama. Sad se sve to izgubilo, ništa od toga više ne radi. Ne znam koliko smo mi na to utjecali, ali mislim da je jako bitno da se s njima radi i radi, svaki dan, pogotovo kad su tako mali i dok se još intenzivno razvijaju...
Nadam se da će ti se javiti još koja mama koja možda ima više iskustva nego ja i korisnijih savjeta...

Pozdrav! Vidim da je ovo davno bilo, ali mi trenutno imamo isti slucaj i jako sam zabrinuta. Ako mi se moze javiti ova mama ili netko sa slicnim problemom bila bih jako zahvalna