Ifigenija prvotno napisa
Ja ne bih potpisala niti razvod čim muž nije princ iz bajke, ali ne bih bome ni kao ta gospođa.
Nema sredine, jel?
Ili si girlo djevojka, samostalna i ne daš se zafrkavati, odmah pakiraš kofere (ili živiš iz kofera da te ne bi tko gnjavio više od jedne rečenice) ili se moramo dati vući kao šlape?
Ne može gospođa povući granice, zacrtati očekivanja, i biti strpljiva, i graditi malo vlastiti život, dati čovjeku da razmisli na miru?
Možda može skuhati ručak, i ostaviti ga gospodinu bez da trči za njim, pa jeo jeo, nije jeo, nije jeo?
Možda možemo biti i strpljivi i povući granice. I voljeti i jasno reći kako stvari stoje....
Nije valjda da živimo u binarnom sustavu?