Koliko smo tolerantni?

Pa naravno. Ok, ima tu svega, od toga kako birati riječi kada nekome govorimo, pa onoga što je u glavi slušatelja. Ja osobno npr. nemam problem priznati da su moji zubi neravni, ustvari grbavi. Svatko onaj tko kaže ma samo su malo nepravilni, ma baš ti tako pristaje... ma bla bla bla po meni nije iskren, koristi rukavice u ophođenju i to mi onako bzvz. Volim direktne ljude i iskrene, one koji "problem" nazivaju punim imenom i ne srame se toga. Ne svrstavam ih u napadače i netolerantne (u ovom slučaju prema mojim zubima, jelte).

Za maxime, i one koji to žele :)
http://www.h-alter.org/vijesti/kultu...na-ksenofobija

Članak je napisao Jovanovićev pomoćnik za znanost. Nadam se da će Zelenika ostati dosljedan.

Citiraj:

---

U činjenici da mnogi ne žele da itko ima uvid u razinu kvalitete i stručnosti kojima se kod nas stječu nazivi, zvanja i (nemale) privilegije. U fobijama i kompleksima koji proizlaze iz činjenice da „ne znaju beknuti" ni na jednom jeziku (iako svima povjerenstva za izbor u zvanje uredno napišu da su „međunarodno priznati znanstvenici"). U činjenici da mnogi doktorati i znanstveni radovi u našem sustavu ne samo što ne pridonose razvoju svjetske znanosti, nego nisu originalni ni na razini mjesnoga odbora gdje su napisani.
U činjenici da se samo nedostatkom ikakvih kriterija, usporedivosti sa svijetom i otvorenosti neovisnoj evaluaciji mogu događati indeksi, đapići, plagiranja, prepisivanja, izbori u zvanja i na položaje u sustavu po principu ja-tebi-ti-meni. U sustavu u kojem se čak i mladi suradnici pomno biraju po principima kloniranja vlastitog nerada i nemorala. U kojem oportunizam caruje na svakom koraku. U kojem se odluke donose s (najmanje!) 100 posto suglasnosti, u kojem se 800 studijskih programa akreditira u dva mjeseca, u kojem pojedinci drže i po 25 kolegija, u kojem se vrte desetine milijuna (eura!) honorara, u kojem na jednom fakultetu postoji 1087 mogućih kombinacija dvopredmetnih studija. U državi u kojoj su predsjednici akademije znanosti, rektori, dekani, ravnatelji... odlučeni i prije raspisivanja izbora. Ali u sustavu u kojemu smo svi toliko uvaženi da nam svijet i ne treba. Barem dok ne prizna koliko smo mi ispred njega. Koliko smo bili „europama" i prije nego što je Evropa postojala.

---

Skroz razumijem što pričaju Jelena i Maxime, a nisam živjela vani, ljubav prema domovini ne isključuje, po meni, mogućnost kritike iste, ona se u tome, kako je to u mojoj glavi, upravo očituje - time svi skupa utičemo na promjene na bolje.

A propos tolerancije, to je stvarno jedno duboko pitanje. Toleriranje nečega često direktno ugrožava tvoje vrijednosti. Toleriranje se često i zamaskira u političku korektnost i ostaje površinsko, a ne dubinsko. Opet, i to je, po meni, dodana vrijednost, dovoljno je da se izvanjske i agresivne manifestacije netolerancije sankcioniraju (nemoš' nekog mlatnut ili pljunut jer ti se ne sviđa što radi).

Privatna tolerancija di možemo birat - tu mislim da smo, uvjetno rečeno, "manje tolerantni" i okružujemo se sličnima, ili se okružujemo onima koji nisu "zagriženo drugačiji" od nas.

Također, za sve manifestacije, od tolerancije, do netolerancije, lakše je kad si u grupi, nego jedan-na-jedan. Pa ćeš lakše bacit bovan na nekog jer je u prideu, ali ćeš i lakše pružit podrušku. Jedan-na-jedan je ono di često maske padaju... i di u biti vidiš, najčešće, da taj "drugi" i nije toliko bitno drugačiji od tebe. Minus ovi zagriženi, koje je teško istolerirat (po meni). Kad si jedan na jedan svodi se na konkretnog čovjeka, a ne na ono što on "predstavlja".

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Skroz razumijem što pričaju Jelena i Maxime, a nisam živjela vani, ljubav prema domovini ne isključuje, po meni, mogućnost kritike iste, ona se u tome, kako je to u mojoj glavi, upravo očituje - time svi skupa utičemo na promjene na bolje.

A propos tolerancije, to je stvarno jedno duboko pitanje. Toleriranje nečega često direktno ugrožava tvoje vrijednosti. Toleriranje se često i zamaskira u političku korektnost i ostaje površinsko, a ne dubinsko. Opet, i to je, po meni, dodana vrijednost, dovoljno je da se izvanjske i agresivne manifestacije netolerancije sankcioniraju (nemoš' nekog mlatnut ili pljunut jer ti se ne sviđa što radi).

Privatna tolerancija di možemo birat - tu mislim da smo, uvjetno rečeno, "manje tolerantni" i okružujemo se sličnima, ili se okružujemo onima koji nisu "zagriženo drugačiji" od nas.

Također, za sve manifestacije, od tolerancije, do netolerancije, lakše je kad si u grupi, nego jedan-na-jedan. Pa ćeš lakše bacit bovan na nekog jer je u prideu, ali ćeš i lakše pružit podrušku. Jedan-na-jedan je ono di često maske padaju... i di u biti vidiš, najčešće, da taj "drugi" i nije toliko bitno drugačiji od tebe. Minus ovi zagriženi, koje je teško istolerirat (po meni). Kad si jedan na jedan svodi se na konkretnog čovjeka, a ne na ono što on "predstavlja".

---

ina, jako si pametna :mrgreen: i jako si lijepo ovo napisala i sve rekla :respect:

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

ina, jako si pametna :mrgreen: i jako si lijepo ovo napisala i sve rekla :respect:

---

Slažem se!

ina, osim sto imas krasno ime, si i mudra. :mrgreen::-) (da se ne ponavljam sa pametna)

I meni se sviđa što ina govori, ali palo mi je napamet još jedno pitanje.

Možda nije usko vezano za ovu temu, ali ima dodirnih točaka. Mene se uvijek doimaju ljudi koji pripadaju nekakvim grupama, udrugama, sektama, strankama i štotijaznam već...Mislim, u principu kužim da se nađeš s nekom skupinom istomišljenika i da vas ti interesi povezuju, ali meni je čisti sf osjetiti poriv da se i osobno priključim nečem takvom jer sam takva persona da se ne mogu u cjelosti predati nečemu i stalno se nešto propitujem i važem (iako nisam vaga u horoskopu:mrgreen:).

Da malo pojasnim...recimo, obožavam životinje , ali se nikad ne bih priključila udruzi "prijatelja životinja" jer mi se ne sviđaju svi njihovi postupci, također podržavam rad ove udruge na čijem sam forumu, ali se također ne slažem sa svim sredstvima kojim se želi doći do cilja i automatski ne mogu sebe vidjeti u nečem takvom. Da li je to manjak tolerancije u mene ili je pitanje nečeg drugog nisam sigurna:-|

Evo, pitanje za vas koji ste pripadnici nekakvih grupacija... slažete li se sa svime što te grupacije propagiraju ili vas za njih vežu tek neki osobni interesi, a one stvari koji vam nisu u krugu interesa, štoviše...ne uklapaju se u vaš način razmišljanja života i svjetonazora tolerirate i zanemarujete taj dio?

Osobno, nisam na takvom stupnju razvoja da bih mogla funkcionirati u skladu s time te mislim da u životu nikad ne bih mogla biti 100% lojalna članica neke grupe. Mislim, ne moram, nitko me ne tjera:mrgreen:, ali me baš zanima kako funkcioniraju ti neki međuljudski odnosi u takvim krugovima, koliko je tolerancije potrebno i koliko često dolazi do razmoilaženja u mišljenju i stavovima.

Jako sam tolerantna prema pravopisnim greškama (iako bih rado upozorila, lijepo, tolerantno, prešutim.)

Ne mislim sada na ovu temu, naišla sam na jednoj drugoj, tek otvorenoj.

S Bodulicom se slažem. I ja sam takva:mrgreen:, nikad vojnika od mene...

Citiraj:

---

Bodulica prvotno napisa

I meni se sviđa što ina govori, ali palo mi je napamet još jedno pitanje.

Možda nije usko vezano za ovu temu, ali ima dodirnih točaka. Mene se uvijek doimaju ljudi koji pripadaju nekakvim grupama, udrugama, sektama, strankama i štotijaznam već...Mislim, u principu kužim da se nađeš s nekom skupinom istomišljenika i da vas ti interesi povezuju, ali meni je čisti sf osjetiti poriv da se i osobno priključim nečem takvom jer sam takva persona da se ne mogu u cjelosti predati nečemu i stalno se nešto propitujem i važem (iako nisam vaga u horoskopu:mrgreen:).

Da malo pojasnim...recimo, obožavam životinje , ali se nikad ne bih priključila udruzi "prijatelja životinja" jer mi se ne sviđaju svi njihovi postupci, također podržavam rad ove udruge na čijem sam forumu, ali se također ne slažem sa svim sredstvima kojim se želi doći do cilja i automatski ne mogu sebe vidjeti u nečem takvom. Da li je to manjak tolerancije u mene ili je pitanje nečeg drugog nisam sigurna:-|

Evo, pitanje za vas koji ste pripadnici nekakvih grupacija... slažete li se sa svime što te grupacije propagiraju ili vas za njih vežu tek neki osobni interesi, a one stvari koji vam nisu u krugu interesa, štoviše...ne uklapaju se u vaš način razmišljanja života i svjetonazora tolerirate i zanemarujete taj dio?

Osobno, nisam na takvom stupnju razvoja da bih mogla funkcionirati u skladu s time te mislim da u životu nikad ne bih mogla biti 100% lojalna članica neke grupe. Mislim, ne moram, nitko me ne tjera:mrgreen:, ali me baš zanima kako funkcioniraju ti neki međuljudski odnosi u takvim krugovima, koliko je tolerancije potrebno i koliko često dolazi do razmoilaženja u mišljenju i stavovima.

---

Jako zanimljiv point! Mislim da se tu tolerancija, dijelom gubi (onako kako ja to vidim). Svaki "aktivizam" ili takva pripadnost nekoj grupi nosi sa sobom, za mene, klicu uravnilovke i žrtvovanja sivila za borbeni žar i čistinu crno-bijelog. Meni nije baš prihvatljivo. I na nekom upitniku na poslu ispalo da izuzetno cijenim osobnu slobodu i individualnost, što nije nespojivo s timskim radom, ali jest sa 100%-tnim potpisom na program nekih s kojima se nećeš 100% složiti, a u metodici, recimo, niti sa 50%.

Po meni je rijetko što vrijedno žrtve za viši cilj, a puno nijansi sivog se tu mora žrtvovat.

Kako to funkcionira - a sigurno se razvije neki "group think", a vjerojem da se ljudi motiviraju onim "šačica može promijeniti svijet".

U stvari, ovo je jedino što ja baš i ne toleriram, taj stalni presing "ako ne napravimo ovo, propada ono", ako učiniš ovo, onda nisi dio nas, nije oportuno reći to i to, danas se borba vojuje itd. - ja sam učinila za tebe to i to, ti moraš to i to, on je doprinijeo tako, a ti toliko itd. itd. A bez discpline i organizacije nema niti učinkovite grupe.

Meni su užasno bitne nijanse sivog, očajno mi je teško žrtvovat ih za čistinu i žestinu crno-bijele ideje. Jedna od mojih omiljenih pjesama je "don't fence me in", zvuči malo pubertetski i nemam pojma hoće li se razumjeti, ali autoritet podnosim isključivo na poslu, u hobi aktivnostima - jok. Ne na način da ću izazivat banove i da će me se morat sanckonirat, ne u tom smislu da ne poštujem, nego ne mogu "subscribe" to neku takvu stvar. I dijelom su "zagriženjaci" i "misionari" (oni koje ja tako percipiram) jedini oni u čijoj blizini privatno ne želim biti, na koju god temu to radili - od pozitivnih misli, zdravog života, izbjegavanja otrova, do religije.

Ja sam tim istima, vjerojatno, beskičmenjak i (moralni) relativist... ono... kad su sami sa sobom, većina ih neće to reć'. Opet, svako mora bit vjeran isključivo sebi, pa tako... naši se putovi razilaze.

Razilaze na obostrano zadovoljstvo, niko tu ne gubi, jer je nespojivo. I to je sve OK.

ina33, prave misli. Kao da bi mogle biti drugačije kad ti pišeš.

Citiraj:

---

gumbek prvotno napisa

Mislim da sam tolerantna do bola:mrgreen:
Netko je ovdje napisao da ne tolerira ne izdavanje računa i sl.,ma sve ja to nekak toleriram (tražim ak mi treba)...uvijek idem onom mišlju..možda se žena cijelu noć budila zbog djeteta ili xy razloga.
Š

---

o to da,
pa čekanje u redovima i tome slično
puno sam tolerantnija nego ranije,
imam puno više živaca u takvim situacijama
a to ne izdavanje računa, ma baš mi se kupi račun dok mi dijete okolo divlja (ili u najbolju ruku skuplja račune ispod blagajne i baca u smeće)

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

ina33, prave misli. Kao da bi mogle biti drugačije kad ti pišeš.

---

Puno hvala, svima, ali ljudi, sad je pls dosta, uvatit će me "u đir" s virtualnim likom "nepogrešiva i mudra ina33". Nisam ja nikakav genije, samo malo tu pisuckamo svi skupa o onome o čemu smo razmišljali, neobavezni tonovi (ona dva zagrljena).

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

a čuj, treba biti i svjestan svojih korijena.
ja vjerujem da ništa ne može promijeniti mentalitet mediterana u mentalitet skandinavaca.
što ima i dobrih, ali i loših strana.

---

potpisujem
Šokica sa švapskim i crnogorskim korijenima
nije ni čudo što sam takva kakva jesam ;-)

he he, ina, a baš sam te htjela potpisati
ja, koliko god bih voljela pripadati toj nekoj "grupi" koja se bori za ovo ili ono, isto ne pripadam nigdje jer kao ni bodulica ne bih mogla potpisati sto posto ono što netko predstavlja
gdje god
uvijek postoji nešto s čim se ne slažem u potpunosti

Citiraj:

---

Bodulica prvotno napisa

I meni se sviđa što ina govori, ali palo mi je napamet još jedno pitanje.

Možda nije usko vezano za ovu temu, ali ima dodirnih točaka. Mene se uvijek doimaju ljudi koji pripadaju nekakvim grupama, udrugama, sektama, strankama i štotijaznam već...Mislim, u principu kužim da se nađeš s nekom skupinom istomišljenika i da vas ti interesi povezuju, ali meni je čisti sf osjetiti poriv da se i osobno priključim nečem takvom jer sam takva persona da se ne mogu u cjelosti predati nečemu i stalno se nešto propitujem i važem (iako nisam vaga u horoskopu:mrgreen:).

Da malo pojasnim...recimo, obožavam životinje , ali se nikad ne bih priključila udruzi "prijatelja životinja" jer mi se ne sviđaju svi njihovi postupci, također podržavam rad ove udruge na čijem sam forumu, ali se također ne slažem sa svim sredstvima kojim se želi doći do cilja i automatski ne mogu sebe vidjeti u nečem takvom. Da li je to manjak tolerancije u mene ili je pitanje nečeg drugog nisam sigurna:-|

Evo, pitanje za vas koji ste pripadnici nekakvih grupacija... slažete li se sa svime što te grupacije propagiraju ili vas za njih vežu tek neki osobni interesi, a one stvari koji vam nisu u krugu interesa, štoviše...ne uklapaju se u vaš način razmišljanja života i svjetonazora tolerirate i zanemarujete taj dio?

Osobno, nisam na takvom stupnju razvoja da bih mogla funkcionirati u skladu s time te mislim da u životu nikad ne bih mogla biti 100% lojalna članica neke grupe. Mislim, ne moram, nitko me ne tjera:mrgreen:, ali me baš zanima kako funkcioniraju ti neki međuljudski odnosi u takvim krugovima, koliko je tolerancije potrebno i koliko često dolazi do razmoilaženja u mišljenju i stavovima.

---

Ne znam kako ste vi to postavile stvari. Ako je biti vjernik znači pripadati grupi onda valjda pripadam. Ali to mi je u razini ako sam hrvat pripadam grupi hrvata, ako sam učenik pripadam grupi školaraca itd. Mislim da se pripadnost nečemu odnosno nekoj grupi očituje tek kad se nađeš okružen neistomišljenicima. Evo ja sam iz dalmacije i nikad nisam razmišljala o svom naglasku i riječniku kao o nečemu što bi me svrstalo u neku grupu. Čim sam došla živjeti u Zg počela su zezanja i komentiranja svake moje riječi i rečenice. U tom trenutku sam se osijećala da pripadam grupi dalmatinaca pa sam se s njima najviše i družila. Bilo je i drugih cura koje su došle kad i ja ali su odma počele govoriti kaj i glumiti da bi bile prihvačene u grupi koja je bila puno veća od moje. Ista stvar mi se događa na ovom forumu. Kao da me netko svrstava u nekakvu grupu. Jasno da mi je sa istomišljenicima lakše komunicirati nego sa osobama koje mi se izruguju. Ali što to znači da se mekad nemogu složiti sa osobom s kojom nemam iste stavove u globalu? Da se nemogu pridružiti nekakvoj akciji neke udruge koja mi se trenutno sviđa? Ne kužim što po tebi udruga znači, udruga klonova?
Jedino gdje sam totalno netolerantna i gdje se nikad ne bih pridružila je tamo gdje se rade stvari kontra Božjeg zakona odnosno Božjih zapovijedi. Kad se dotaknemo takvih tema onda dođe malo više do izražaja neka podijeljenost. Ali ja ću sutra mirne duše na nekom drugom topicu potpisati nekoga bez obzira što me na nekom drugom vrijeđao ako smatram da ispravno piše.

Da pinguice, u ovom svom postu kojeg si citirala sam mogla i navesti da nikad ne bih mogla pripadati nekom organiziranom obliku vjerovanja, ali sam zbog prethodnih loših iskustava to nastojala izbjeći, ali kad već spominješ neću zanijekati.

Ovo, što se tiče pripadnosti narodu, naciji i sl. je po meni nešto sasvim drugo jer mi je to nametnuto rođenjem, dakle...to je nešto mimo moje volje.

I ja sam iz Dalmacije i često sam u kontaktu s ljudima iz drugih krajeva Hr. Nikad nisam osjetila tu jezičnu barijeru, a i nastojim u takvim situacijama govoriti standardom, a tako i na ovom forumu u 90% slučajeva pišem. Znači, prilagođavam se...

Citiraj:

---

Bodulica prvotno napisa

Da pinguice, u ovom svom postu kojeg si citirala sam mogla i navesti da nikad ne bih mogla pripadati nekom organiziranom obliku vjerovanja, ali sam zbog prethodnih loših iskustava to nastojala izbjeći, ali kad već spominješ neću zanijekati.

Ovo, što se tiče pripadnosti narodu, naciji i sl. je po meni nešto sasvim drugo jer mi je to nametnuto rođenjem, dakle...to je nešto mimo moje volje.

I ja sam iz Dalmacije i često sam u kontaktu s ljudima iz drugih krajeva Hr. Nikad nisam osjetila tu jezičnu barijeru, a i nastojim u takvim situacijama govoriti standardom, a tako i na ovom forumu u 90% slučajeva pišem. Znači, prilagođavam se...

---

prilagođavaš se čemu, odgovor je grupi. I ja sam se prilagodila, i govorim i pišem drugačije. Nisam to mogla u jednom danu/godini. Samo kažem da se svemu mogu prilagoditi samo ne kršenju Božjih zapovijedi (10 ih je, nije strašno puno ;) )

Pa... u tom smislu sam onda i ja prilagodljiva... imam samo jednu "zapovijed" - ostani vjerna samoj sebi. A članstvo u nekoj grupi koja ima neku misiju i pravila kojima se moraš povinovati... to nisam ja. Bez obzira što tamo nisu "klonovi", grupa zahtijeva povinovanje grupnim pravilima i organizaciji, nošenje dokaza grupne pripadnosti itd.. Ne znam koliko se ova argumentacija uopće kuži tj. koliko ja to dobro obrazlažem... Moj forte je ipak u jedan na jedan odnosima.

Jednako tako mi je i bad feel oko ovih rotary itd. klubova. Tamo bi mogla samo utlitaristički, stila za poslovni networking... A biće i drugi tako, ko bi znao? Nekako... to baš nije moja šalica čaja, ono baš uopće.

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Jednako tako mi je i bad feel oko ovih rotary itd. klubova. Tamo bi mogla samo utlitaristički, stila za poslovni networking... A biće i drugi tako, ko bi znao? Nekako... to baš nije moja šalica čaja, ono baš uopće.

---

Isti slučaj...

Što se tiče gore navedenih zapovijedi ne osjećam da mi treba ikakva organizacija da bi ih se pridržavala što ne znači da nekom drugom osporavam pravo da osijeća poriv za takvom vrstom pripadnosti.

I stvarno ne bih voljela da i ovaj topic ode u religijske vode jer to mi uopće nije bila namjera. Samo sam se pitala kako je to biti pripadnikom nekakve grupe (bilokakve) i da li to od čovjeka iziskuje nekakvu vrstu extra tolerancije i žrtvovanja u svrhu višeg cilja?

Citiraj:

---

Bodulica prvotno napisa

Isti slučaj...

Što se tiče gore navedenih zapovijedi ne osjećam da mi treba ikakva organizacija da bi ih se pridržavala što ne znači da nekom drugom osporavam pravo da osijeća poriv za takvom vrstom pripadnosti.

I stvarno ne bih voljela da i ovaj topic ode u religijske vode jer to mi uopće nije bila namjera. Samo sam se pitala kako je to biti pripadnikom nekakve grupe (bilokakve) i da li to od čovjeka iziskuje nekakvu vrstu extra tolerancije i žrtvovanja u svrhu višeg cilja?

---

Pa ista stvar ako si član države poštuješ zakone države. Jedina razlika je što za kršenje zakona ideš u zatvor, za kršenje poslovnog ugovora dobivaš otkaz, a za kršenje pravila udruge bivaš izopćen ili sam odeš

Pa da, slažem se.

Jedino, državi većina nas mora pripadati (separatisti, zasad, included :)), zato jer na taj način ostvaruješ neka građanska prava, ali imaš i neke dužnosti.

Ostale pripadnosti, barem one koje nisu nužne, nego su "fakultativne", tj. slobodan izbor, a već znaš da ćeš imat problema sa setom pravila i disciplinom, jer to ne možeš, iz kohezijskih razloga grupe, ful oblikovat po svoju - čemu?

Mislim, puno njih to zna unaprijed, ono... osjećaju to u svojim kostima... da nisu grupni tip. Pa zašto bi uopće morali pripadat nečem drugom osim države i tih nekih nužnih stvari. Ako ne osjećaju da im to treba - neka se ne opterećuju s pripadnošću dodatnim grupama/pokretima. Ne moraju bit svi u grupi. Tu je stvarno ono - ko voli, nek izvoli - i ja sam presretna da je tako, da to nije neki mus... ne unutarnji, nego vanjski...

A taj vanjski mus je i pokrenuo topik o toleranciji.

Citiraj:

---

pinguica prvotno napisa

Pa ista stvar ako si član države poštuješ zakone države. Jedina razlika je što za kršenje zakona ideš u zatvor, za kršenje poslovnog ugovora dobivaš otkaz, a za kršenje pravila udruge bivaš izopćen ili sam odeš

---

Pa jasno je meni to.

Ono što mi je manje jasno je otkuda nekim ljudima taj poriv da pristupe takvoj vrsti organizacije, pogotovo ako se u potpunosti ne mogu složiti sa svim postulatima iste. Ili se pak moraš "žrtvovati" i time neke stvari tolerirati u ime višeg cilja.

Evo konkretno... na ovom forumu sam susrela mnogo forumašica koje su ujedno i članice Udruge. Za preko nekoliko njih sam po postovima stekla dojam da su jake individue i itekako promišljaju svojom glavom. Koliko se takav karakter može uklopiti u baš sve aspekte i djelatnosti Udruge, a da pri tome ne bude super tolerantan i uspije se prilagoditi mišljenju većine? Očito je po njihovim primjerima da je to itekako moguće, samo sam ja za sebe konstatirala da moje promišljanje nije na tom levelu i da ne bih tako mogla djelovati, odnosno dati se u nešto u čemu nisam 100% dušom i tijelom.

A prilično mi je neuvjerljivo da se kao pojedinac možeš slagati u potpunosti sa svime što takve Udruge propagiraju, odnosno - kako propagiraju. I tu se ponovno vraćamo na pojam tolerancije...

Citiraj:

---

Bodulica prvotno napisa

Pa jasno je meni to.

Ono što mi je manje jasno je otkuda nekim ljudima taj poriv da pristupe takvoj vrsti organizacije, pogotovo ako se u potpunosti ne mogu složiti sa svim postulatima iste. Ili se pak moraš "žrtvovati" i time neke stvari tolerirati u ime višeg cilja.

Evo konkretno... na ovom forumu sam susrela mnogo forumašica koje su ujedno i članice Udruge. Za preko nekoliko njih sam po postovima stekla dojam da su jake individue i itekako promišljaju svojom glavom. Koliko se takav karakter može uklopiti u baš sve aspekte i djelatnosti Udruge, a da pri tome ne bude super tolerantan i uspije se prilagoditi mišljenju većine? Očito je po njihovim primjerima da je to itekako moguće, samo sam ja za sebe konstatirala da moje promišljanje nije na tom levelu i da ne bih tako mogla djelovati, odnosno dati se u nešto u čemu nisam 100% dušom i tijelom.

A prilično mi je neuvjerljivo da se kao pojedinac možeš slagati u potpunosti sa svime što takve Udruge propagiraju, odnosno - kako propagiraju. I tu se ponovno vraćamo na pojam tolerancije...

---

Pa te udruge čine ljudi kao i ti i upravo ta različitost mišljenja i razmatranje stajališta svih pripadnika udruge tu udrugu i unapređuje. Nekad tvoj prijedlog bude prihvaćen kao pravilo nekad nečiji tuđi. Stvar je u poslušnosti. Naravno za to treba poraditi i na svom egu. Druga stvar ako se nešto u tolikoj mjeri kosi sa tvojim načelima da preko toga ne možeš prijeći.

Citiraj:

---

Bodulica prvotno napisa

A prilično mi je neuvjerljivo da se kao pojedinac možeš slagati u potpunosti sa svime što takve Udruge propagiraju, odnosno - kako propagiraju. I tu se ponovno vraćamo na pojam tolerancije...

---

Mislim da je tu catch da se te osobe mogu fokusirati... na način na koji se ja, primjerice, ne mogu. Meni je problem odradit i ovo što je građanska dužnost - izbori itd. Tu mi je već (pre)više kompromisa... za moj gušt.

Opet, možda je upravo to crno-bijeli pogled koji ja pak drugima spočitavam, a za sebe mislim da ga nemam kao fol... ko bi znao.

U svakom slučaju, znam što mi paše, a što ne, i di mi je breaking point u smislu tolerancije/žrtvovanja za neki "viši cilj", pa tako vozim, a vjerujem i da svako tako, samo se granice razlikuju - ali to je fakat rubrika "de gustibus".

Nisam ni ja sklona biti članicom neke udruge koja djeluje. Mogu si zamisliti da se uključim u udrugu igrača preferansa ili šahista, kad bih bila u mirovini, ali oni nemaju program pa se tu nemaš što slagati ili neslagati.

Ali ne mislim da to određuje čovjeka kao timskog ili solo igrača. Meni se čini da mi oboje odgovara, svako u svojoj situaciji. Timskom sam se najviše naučila kroz dinamičan timski sport. Gledaš gdje je tko i razmišljaš koja je tvoja optimalna pozicija. Solo igrač postajem kad uđem u autokratsku grupu. Ne toleriram nikako autokraciju, niti izostanak fer pleja.

Počela sam razmišljati razlikuju li se u novom timu ljudi koji nisu od malena navikli biti u nekom timu, od onih koji nisu. Odnosno, vidi li se tu muško-ženska razlika, gdje su muškarci pretežno igrali košarku ili nogomet kao klinci, a žene puno manje. Sigurna sam da je to već netko obradio, al nema veze :)

ne mislim na pravne detalje što je udruga točno, može i društvo, whatever :)
onih koji jesu od onih koji nisu :oops:

neda mi se sve čitati pa niti neću :mrgreen:
samo imam potrebu reći da oduvijek imam nelagodu što se tiče bilo kakvih organiziranih grupa
nekako nije to moj način izražaja
valjda je problem u meni, nisam od tih kolektivnih djelovanja, makar to itekako može biti i dobro i korisno

s druge strane ako govorim o toeranciji uopće, jesam tolerantna prema različitim stilovima življenja i razmišljanja
u tom kontekstu mi je dovoljno da se ne zadire u nečija druga prava ili moja, naravno
ne dira me tuđi privatni život

što se tiče ljudi koji ispoljavaju ili izražavaju bilo kakve oblike nestrpeljivosti, mržnje ili nepodnošenja drugih ljudi
na temelju nacionalne pripadnosti, vjerske pripadnosti, političkog opredjeljena, socijalnog statusa, sexualne orjentacije
ili nekog sl. kriterija, tu automatski osjećam odbojnost prema takvom čovjeku i trudim se da ni kavu skupa ne popijemo.