Ja kod svoje vidim hrvatski kao nešto što bi da sam mama profesorica hrvatskog itekako više pritisnula :mrgreen:, ovako učestvujem prema svojim mogućnostima.
Printable View
Ja kod svoje vidim hrvatski kao nešto što bi da sam mama profesorica hrvatskog itekako više pritisnula :mrgreen:, ovako učestvujem prema svojim mogućnostima.
cvijeta vidim da smo se poklopili sa smjerom u odgovorima :-)
Neka si se ti nama cvijeto ispovijedila,
sad će ti Pinguica dati oprost, pa si mirna. :mrgreen:
Ja nisam svojima nikada ništa napisala jer se bojim da bi im se svidjelo, :yes:
rezala, lijepila, slagala jesam, puno puta.
Slagala od slagati, ne od lagati. :mrgreen:
Hoću i ja oprost:
- starijem sam tražila neke odgovore iz radne iz povijesti, al nisam takla olovku majke mi, stavila mu post it
- starijem rezala karton skalpelom za likovni, nijesam mu dala da to sam radi
- starijem sklepala dvije pjesmice z ahrvatski daavno jer me čemer uhvatio od njegovih pokušaja, baš je jadno bilo
- s ovim srednjim sam jednom bojala, ona radna iz prirode, Eureka. e pa imalo je dvije veeelike strane za obojati, grad -ulice, trgovine, auti...svaki bojao jednu stranu preko sat vremena. Nisam shvatila svrhu te zadaće.
I lektiru još uvijek prođem s velikim neka pitanja jer vidim da skroz fula kontekst, ono, baba šumom deda drumom. A iz lektire dobije sam ocjenu, ne dobije objašnjenje zašto trojka i profa nema vremena za dodatna pitanja i objašnjavanja. I nemože se samo tako kod nje na informacije ako to nije razrednica 8-)
Svaka ti čast, Cvijeto, na iskrenosti. :klap:
U nas je produljeni boravak još novost, a ima ga samo katolička škola malo izvan grada.
Dok smo mi na poslu, moj sin je na produljenom u babe i dide. Koliko ga oni moraju nagovarati da radi i koliko mu pomažu, znam malo i ne želim više znati. Besplatnoj radnoj snazi možeš prigovarati samo do određene granice :mrgreen:.
Kad je kući, on radi za stolom u blagovaonici sam, zasad ništa ne pita (prvi je razred), kad završi, pregledam mu. Inače mu ide dobro.
Sad nije bilo škole desetak dana zbog vremena pa sam mu dala svaki dan da nešto napiše i pročita, da ne ispadne iz štosa. Nije mu uvijek po volji, ali nema TV i igrica dok ne odradi svoje.
idem otvoriti topik o psovanju pred djecom
pa da i ja ispovijedam grijehe
nadmašit će mi post po stranicama i onaj topic o kućnome poodu
ja ne psujem al imam gastritis
MM psuje ogavno al je zdrav ko dren
Uf, ja psujem, a MM pi.zdi na to! Klinci su na sreću na njega. :-P
baš mi je drago da nisam jedina (što se psovanja tiče).
a zadaće za sad rade sami, ali tek smo počeli sa školom :)
kao učiteljica rado bi da ima više roditelja koji uče s djecom, jer i djeca prosječnih sposobnosti ne mogu ponekad sve sami, a kamo li oni kojima usvajanje gradiva ide teže ili pak imaju kakav poremećaj (pažnje, disleksiju ...)
Kao iskusna mama sa puno razreda iza sebe, potpisujem ovo. Mora im se pomoći, pokazati, naučiti. Uglavnom ne umjesto djece, nego uz djecu. Ali, nekad kako kaže Cvijeta, moraš i napraviti umjesto njih. Rijetko, ali to nije kraj svijeta.
Škola nije najvažnija na svijetu. Važno je znanje, a ako je dijete preumorno, zaboravilo je nešto, tu smo mi roditelji da pomognemo. Isto tako, ako vidimo da može samo, treba ga pustiti i samo biti u toku.
Ne mogu razumjeti da bi netko djetetu koje traži pomoć, rekao: "Ne, to je tvoj posao!" Pa, dijete i sve u vezi njega je mamin posao. I tatin.
moj sin je sada drugi srednje. U osnovnoj školi uvijek odlikaš, al ja to zovem "šareni odlikaš", pa u toku godine bilo svega od 1-5! :-) Međutim, uvijek uključen u sve i svašta, uvijek hiljadu i jedna aktivnost na njegovu inicijativu, natjecanja iz svega i svačega. On je to sve skupa shvaćao kao izazov. Nastavnici su ga hvalili. Meni je nekako najvažnije bilo da je pristojan prema starijima. Učila s njim nisam nikad, kontrolirala samo u nižim razredima, poslije niti to. nekako sam uvjerenja da dijete mora samo shvatiti da su to njegove ocjene, a da sam ja negdje davno završila školu :-). Eto ga sad u srednjoj školi, jest da nije odlikaš nego čvrsta četvorka, bavi se sportom i još nešto svira pa onda i glumi. Uglavnom uvijek je angažiran u školi nečime. Jako se ljuti kad se petljamo u njegovo učenje ili vanškolske aktivnosti. Čini nam se da je aktivnosti previše jer se brinemo zbog pripreme za maturu. No on je zadovoljan! Veli moja mlađa kćer, "ma pusti ga vidiš da pjeva pod tušem!" :-)
evo da vam se pohvalim da je moj sinko 4 na školskom natjecanju u matematici....
sam se prijavio, obavijestio nas da nema škole taj i taj dan jer ide na natjecanje, odradio natjecanje i jučer stigao s rezultatima
ja sam ostala iznenađena na zadatke koje su dobili...nema šanse da bi znala riješiti iti jedan :D
moj je drugi :mrgreen:
hbg, kad se već hvalimo :mrgreen:
a mogao je i puno bolje da je bio više koncentriran i da mu je više bilo stalo, doma ih je sve riješio. zadaci za 4. razred su bili prejednostavni.
brane, da učiš s njim tu i tamo, itekako bi ih znala riješiti :-P
E sad, cvijeto,...
A baš smo te hvalili...
Ma dajte, pa to je čista zafrkancija!
Ma nisam ni ja ozbiljno mislila, samo se nisu htjeli zalijepiti smajlići
Ja ću sad opet malo piliti.:mrgreen:
Ako dijete ide u boravak, onda automatski netko s njim preko tjedna radi ("uči"), samo što u tom slučaju to nije roditelj, nego učitelj.
Pod radi ("uči") smatram da taj učitelj tamo ipak na neki način kontrolira što djeca rade, što trebaju napraviti, prođu što su u školi radili, pogleda koja je zadaća,... a kad nema boravka, onda to mora napraviti roditelj.
I da, onda taj roditelj neminovno mora više raditi ("učiti") s djetetom, ali to ne znači da mu piše zadaću, nego da odradi s djetetom onaj dio pomoči, koju dijete dobiva u školi, ako je u boravku.
Nastranu sad to što smatram da će većina djece imat dobrobiti od toga što je roditelj uključen u njihovu školu u vidu većeg interesa i boljeg znanja, ja bih dodala da je meni ovaj stav (a čujem ga i uživo): "ja sam svoju školu završila i ne želim imat posla s njihovom" zapravo onako svjetonazorski stran.
Škola im (vremenski) zauzima praktički pola života. Zašto bih ja željela nemat ništa s time? Želim znat kako žive, čime se bave, a škola je veliki dio toga.
Uostalom, zadnji put sam čitala slikovnice i crtala čiču Glišu za svoj gušt prije puuuno godina. Ovo gore mi je kao da kažem M. "Draga moja, ja sam to davno obavila, misli se ti fino sama" :lol:
Pa da, to doduše nije pomoć 1:1, ali definitivno je tu netko tko djeci kaže - idemo pisati zadaće, tko provjeri što je bilo za zadaću (znači dijete se ne mora toga 100% samo sjetiti) i tko prekontrolira zadaći, i vjerojatno malo pomogne i objasni usput. To je točno ono što i ja (MM, baka) radim kod kuće sa djetetom.
Mene jako zanima što rade u školi. Svaki dan prelistam njegove bilježnice i knjige da vidim. Meni bi bilo super da ima web kamera u razredu pa da ja to poćirim povremeno. Samo, da stvarno ima, onda bih ipak razmislila je li u redu gledati.
Ali npr. ne spremam mu knjige u torbu. Jednom je zaboravio pisanku, na satu je pisao na papir i kući je morao prepisati, a to mu se nije svidjelo pa je sad posebno pažljiv što nosi.
Moju susjedu šestaš budi u 1 u noći (a ima malu bebu): Mama, di mi je bilježnica iz povijesti. To ne bih voljela da se meni desi. U tom smislu je škola njihova odgovornost. A ne da ja nemam pojma koja slova dosad zna pisati i slično.
Mislim da su roditelji koji baš apsolutno ne vode računa o školi i oni koji pišu djeci zadaće dve vrste ekstrema, a da se većina nas ipak kreće u nekoj sredini i da nas razlikuju nijanse - evo oko ovoga što je Jurana napisala se niti MM i ja ne slažemo, ja mislim da uopće ne bi bilo loše da nam dijete nekad ode u školu bez zadaće ili bez neke knjige/bilježnice, jednostavno zato da osjeti posljedice i da shvati da bi to trebala biti njena briga, MM pak provjeri torbu i nakon što sam ju ja već provjerila i onda meni spočitava ako nešto fali :roll: .
Mislim da bi svi trebali doći na tribinu "Molim te, nemoj plakati & pusti, ja ću!" http://forum.roda.hr/threads/71402-F...u-18h-V-Gorica
Uf, meni je taj boravak baš teška tema. Pretpostavljam da nema jednoznačnog rješenja nego sve ovisi o djetetu, učiteljici...
Moje je dijete izuzetno društveno i taj joj boravak dođe kao super prilika da se poigra s društvom, rade neke zajedničke projekte...
S druge pak strane, sve mi se češće žali da je u razredu galama dok se pišu zadaće, da djeca hodaju po razredu i galame i da ona u takvoj atmosferi ne može pisati zadaću, da joj treba mir! Sad je već počela ostavljati zadaću za doma jer joj je doma u miru lakše pisati. Ali koji je onda point od boravka u školi do 4, ako sve zadaća treba pisati doma nakon toga?
Nisam pametna.