Mislim da bi meni pet puta lakše sjela prevara (ne varanje) nego činjenica da od braka i obitelji želimo i očekujemo različite stvari.
Ovim naravno ne želim reći da bi prevaru dočekala sa smiješkom.
Printable View
Mislim da bi meni pet puta lakše sjela prevara (ne varanje) nego činjenica da od braka i obitelji želimo i očekujemo različite stvari.
Ovim naravno ne želim reći da bi prevaru dočekala sa smiješkom.
Osijećam se i ja prozvanom,napominjem,navela sam pretpostavku da ne saznamo,a ladić ne zna.Zna samo da joj muž izbiva iz kuće i tome želi stati na kraj.A,na žalost saznala ona ili ne ili bilo tko od nas,ako je partner odlučio otići,to će i napraviti,još treba postojati i pretpostavka da ga/ju taj s kim je u vezi želi za trajnu vezu ili brak,mnogi se tu povuku,ali to nema veze sa situacijom ladić.
Ja sam svoj stav o varanju iznijela puno ranije,ne bih preko toga mogla prijeći,možda bih i ostala u tom braku ,ako bih ja uopće odlućivala o tome,ali povjerenje bi bilo trajno narušeno i više takav odnos ne bi smatrala bračnom zajednicom nego cimerstvom,i emocionalno bih se ogradila od takvog partnera jer mogao bi me povrijediti samo jednom.Ali to je samo moj stav,mnogi se izvuku iz krize,ali ja nisam ta, od onih koje će veličati oprost,na žalost.
Meni tu ne štima neovisno o njegovim izlascima, samo što je to nešto bilo okidač za njegove izlaske a za nju depra ili što već.
čovjek je rekao da nije prevario. Ajmo mu zasad vjerovat. Pokušat razgovarat o tim izlascima, malo reducirat pogotovo ako vas financijiski oštečuje.
Učiniti da se čovjek kod kuće osjeća ugodno. Učiniti da je žena zadovoljna, da pronađe zanimaciju van kuće a mužu ostavi dijete svaki treći dan na sat vremena. Možda bi se stvari pomaknule. A ne odmah špijunaže, kuknjava i dernjava. Ako je i bila prevara, možda da to ipak doznaš kasnije. Da se prvo potrudiš, pa da vidiš hoće li imati odjeka. Ako mu je stalo, hoće.
Pa sama je rekla da joj se čini kako se možda njezin muž izmiče iz ružne atmosfere u kući... S te strane je varanje nebitno, tj. može se (teoretski) dogoditi bilo kome od nas da svojim postupcima izguramo muža iz kuće, pa tako nehotice stvorimo priliku i za varanje.
Gdje je rješenje? Uvijek u komunikaciji... A kako početi? Od sebe, to je već rečeno.
Da ne mislite da pametujem bezveze, nisam nikakva iznimka. Prošli smo i mi krize nekoliko puta, jednu baš gadnu (kad su djeca mala i iscrpljuju nas, razina tolerancije pada, pa obično muški kidnu van, a žene dobiju rogove. Najčešće će se stvari pogoršati ako se tu ne stane na loptu i ne krene razgovarati... Eh, sad, i ja sam se nagutala g*vana kad sam se zaletjela i mužu natakarila na vrat stvari za koje nije bio kriv... (svjesno sam ga gurala od djece, preuzimala sve na svoja leđa i pravila se žrtvom bez potrebe, nitko to od mene nije tražio i moji postupci su mužu bili neprihvatljivi). Uspjeli smo sve to očistiti, ali nije bilo ni lako ni ugodno. Morali smo naći način kako dalje, a da bude ok svima. Žrtvovanje je tu najlošija stvar koju možemo napraviti.
Nema tu savjeta, svatko od nas najbolje poznaje sebe i svog muža. Jedino bih rekla da ne treba čekati da se situacija pogorša. Treba naći način da svima bude bolje. Razgovarati, otvoreno... Svatko neka kaže što ga muči i zbog čega mu je teško. Tek tada možete polako mijenjati ono što treba. Trebalo bi se kloniti optuživanja, ali nije uvijek lako. I pomoć izvana dobro dođe (ja sam imala tete čistilice u to vrijeme, nisam bila presretna, ali bilo je neophodno da još netko podmetne leđa jer inače smo imali nula vremena za sebe i muža/ženu).
Lidać, sretno... počela si na vrijeme, sve ovo je normalno i imaš još puno prilike stvari dovesti u normalu. Brak je uvijek takav - ima uspone i padove. Želim ti da ovo teško razdoblje završi čim prije i da zaboravite na njega.
ne mislim da varanje nije nebitno. naravno da je.
no isto tako varanje je posljedica, ne uzrok.
djaba saznanje o posljedici ako ne znas uzrok. tada ne mozes ni eliminirati posljedicu, niti ju rijesiti.
ona je nesretna i nezadovoljna. prvo treba to rijesiti, a onda dalje.
takodjer kao jaca osoba lakse ce se nositi sa mozebit prevarom.
to je moje misljenje. ne smatram se vanzemaljcem :mrgreen:
A uzrok je dignut ku, tri pive više, dobra atmosfera i mlado, slobodno društvo.
ja stvarno ne znam čemu čuđenje kako imamo različita mišljenja.
netko je u stanju oprostiti varanje, netko nije- i šta sad? svi smo mi različiti i različito reagiramo.
a što se ostalog tiče u potpunosti se slažem sa koksy i peterlin. treba prvo sebi u glavi posložiti neke kockice i krenuti od toga, pa razgovarati s mužom.
lako je prevariti nekoga, a i ta prevara to je samo traženje pažnje na drugom mjestu...
ali lidač, po tvojim postovima meni se čini da on ima još osjećaja za tebe, rekla si da te zeza, baca jastuke iz zezancije, meni se to ne čini kao ponašanje nekoga kome je brak pred raspadom...
mislim da ti trebaš sebe dovest u red i popričati mirno s njim i pokušat mu objasnit da si i ti prezasićena da ti treba odmor da ćeš puknut, jer da se dolaskom bebe i tvoj život promjenio isto koliko i njegov
curke ajde se nemojte prepucavati svatko ima pravo na misljenje...
nebi ni otvorila ovaj topic da ne zelim cuti tuda misljenja...
ajmo sada dalje....
sto se tice varanja mozda sada zbilja nebi bilo za mene dobro da saznam da me zaista vara jer onda bi me to dokrajcilo...no kao sto su neke napisale ja iskreno nemam pojma dali bi ista poduzela...mozda se neko vrijeme durila ali sumnjam da bi ga ostavila...okrivila bi sebe sto sam ga svojim ponasanjem uopce tjerala od kuce..
.nebi ni ja sama sa sobom zeljela zivjeti...bila bi mi skola mozda i poticaj da se vise trznem iz k****...
znam sigurno si sada mislite..."vidi ove g*** sta ona pise"...
sve pisete "izadi!" ...vec par puta sam napisala da jednostavno nemam kada!...osim mozda vikendom a i tada kao sto sam napisla zelim provesi napokon doma sa cijelom obitelji...kao sto sam napisala n radim i ikako me muz daje novac nije to to...a iskreno ne zelim ici ni raditi jer sam od onih mama koja ima x razloga da svoje dijete ne ostavlja nekome drugome...starija mi krece na jesen u skolu i zelim biti uz nju,malenu mi je nezamislivo dati u vrtic (1.5god ima) a i nemoguce mi ga je dobiti posto ne radim,a i da ga kojim slucajem dobijem znate kako to sa djecom ide malo,malo su bolesna...a kako bi si ja onda mogla priustiti bolovanje sa novim poslom...mislite da bi dugo radila?
NAJVECA pogreska mi je sto doslovno nemam NIKOGA od prijateljica (osim te jedne koje rijetko vidam)...da znam ,sigurno mi nevjerujete ali istina je...i kuda da krenem sama?...nemam ni volju a ni zelju setati bezveze po shoping centru ili otic u neki kafic sjet opet sama,zabila sam se u kuci i nisam nikada bila od onih da samo tako nadem neko novo drustvo ..
.obnavljanje starih poznanstva!...hm, u meduvremenu sam se udebljala,mozda nisam uriktana kao druge jer mlada sam ostala trudna i skoro sve moje stare kolegice jos ni nemaju djece pa se nisu ni zapustile kao ja...
krpice nemam neke lijepe jer sam se prilagodila kuci i setnjama ,znaci standarana odjeca ,radije kupim nesto djeci nego sebi...tako da mi je uopce neugodno i dogovoriti s nekim na kavu..
.citam se i cini se koda se opet samo izvlacim,ali tako je kako je...
Ovo je stvarno loš savjet.
A ovo mi se čini jako dobar pristup. Što više takvih epizoda to bolje. Uostalom, koji se muž ne bi požurio kući ženi koja ga isprati sa smješkom, a dok je vani mu napiše da ga voli i jedva čeka da dođe doma da zajedno kajjaznam, pogledaju film na TV i pojedu sir. :-)Citiraj:
mm je isao u sub.navecer kod kolege na rockas a ja sam ga otpratila sa smjeskom a i poslala mu kasnije dvi tri lijepe poruke (inace saljem nozeve preko poruka)...nisam mu se nadala prije 2-3h a znate kada je dosao?...u pola 11h...bila sam presretna...
(naravno, ne treba poslati 5 SMS-ova u dva sata izlaska. Dovoljan je jedan ili maksimalno dva.
Ponekad će mu biti u izlasku tako super da će ipak ostati vani, ali večinu vremena će se požuriti kući.
Tesko je izvuci se iz kuce, ali nedavno se netko od cura (isto s malom djecom) nudio za drustvo ili za cuvanje, onak volonterski... Uostalom, proljece je na vidiku. Daj vidi (mozda i ovdje) ima li netko od forumasica u kvartu, da ti nije na kraj svijeta, pa da se tu i tamo nadjete i prosetate zajedno ili pricuvate klince na smjenu, bar pol sata... Sretno!
ja te u potpunosti razumijem i mislim da to trzanje iz kolotečine ne mora nužno značiti da se urediš, lipo obučeš, našminkaš, ideš s curama na kavu ili šoping- ni ja nisam od toga i nemam bliskih prijateljica
ali možeš napraviti nešto drugo, što tebi paše, npr na lijep i sunčan dan rastvori kuću.. upali muziku, pleši po kuhinji dok kuhaš.
obuci delkoltiranu majicu i oraspoloži se, dočekaj muža raspjevana i sretna!
i popričaj s njim o svojim osjećajima, nemoraš ga upilat nego ono kratko i jasno bez nervoze i ljutnje- meni to uvijek upali
pokušaj!
svaki put kada se dogovara "rodina kavica" ja skicam ali nikada nebi skupila snage i otic na nju...
svasta mi prolazi kroz glavu..."joj kako ce me gledati,ja sam jedna obicna ali doslovno obicna mama ,koja cak ni torbice ne nosi ,nisam pofarbana nasminkana,ulickana a jos uza to sam "klinka" " ...
nikada mi nije bilo krivo sto sam mlada rodila ali mi x puta zapnu za oci oni pogledi koji znaci "vidi sto je mlada a vec dvoje dvoje djece ima"...a onda samo spustim glavu i nabacim lazni smjesak...
Mislim da nije točno i čak da je štetno navesti osobu da misli kako je ona uzrok što muž izbiva iz kuće jer je vani ugodnija atmosfera nego što ju je ona stvorila kod kuće. Sasvim je normalno da je premorena uz pretpostavljam dvoje male djece a sve preuzima na sebe što treba i ne treba. To znam jer sam i sama takva. A muža treba spustiti na zemlju. U redu je da ponekad s društvom ostane poslije posla na piću, to je nekad čak i potrebno jer se tako ostvaruju i neke poslovne veze ali ga treba opomenuti i na obaveze prema obitelji, a to nije samo donijeti plaću kući. I ja sam sa svojim imala razgovor i zbog posla i zbog drugih stvari i više puta sam mu rekla da ga nitko nije silom natjerao u brak niti ga sili da ostane i kada god poželi može izaći iz braka i biti opet slobodan. Oboje smo u ovom zajedno i meni se isto život promijenio i neka preuzme obaveze koje brak i obitelj nosi. Naravno da to možeš reći samo ako nisi potpuno financijski ovisna o njemu. Kad sam mu to rekla to sam ozbiljno i mislila i on je to znao i da vidiš kako se smirio. Naravno da nije sve tako jednostavno i da bih prolila more suza da do razlaza stvarno dođe.
Draga lidać2,
potpuno te razumijem.
ni ja nemam prijateljica, a ni vremena za štrapacirung amo-tamo.
Ni meni nema tko pričuvati dijete da barem odem kod frizera.
Ja ne izlazim, ne pijem kave, ne družim se, ali uživam u šetnji sa svojom curkom, učim ja nju, ali i ona uči mene...strpljenju, toleranciji, fokusiranju.
Ali no dobro,ja ne sugeriram izlaske, ja sugeriram rad na svojem unutarnjem JA, kroz pjesmu, knjigu, možda i molitvu, ali to ostavljam tebi na procjenu.
Moramo prvo zavoljeti sebe i naučiti poštivati sebe.
Uzmi klince i šeći s njima, oni su odraz koliko si snažna i dobra, oni u sebe upijaju svu tvoju energiju, a ti ju pak možeš crpsti iz prirode oko sebe. Ili naći onu malu lidać2 u sebi i dogovoriti se da ti upravo ona bude najbolja prijateljica.
Ja sam došla do točke u kojoj mi svi drugi ljudi bespotrebno crpe snagu, čak i moja vlastita majka.
Sad sam usredotočena na dijete i sebe, prema mužu sam fakat promijenila ponašanje, ali samo zato što sam promijenila ponašanje prema sebi samoj (čak mi se i libido probudio, konačno!!! - makar to ima veze i s time što se MM konačno zaposlio...)
Koksy stvarno dobro kaže, sve kaj je napisala joj je na mjestu...
Proći će tigodine u traženju da te netko voli, a onda ćeš doći u neke godine i shvatiti da to uopće nije bitno, bitno je voljeti sam sebe i voljeti druge oko sebe, biti dobar čovjek prema drugome, a najbitnije od svega jest imati MIR u srcu i mirno spavati.
Ne možemo nikoga mijenjati i siliti da živi ponašim pravilima, svatko bira svoj put i svatko je odgovoran za vlastite postupke.
Ti odraslog, zrelog čovjeka ne možeš natjerat ( ne silom ) da se smiri i da bude odgovoran muž i otac,ne ide tosilom.
Kakvo uhođenje, ja ne bi iz ponosa takvo nešto radila, ali bih ga pokušala otvoreno pitati da li ima nešto što bih trebala znati i bolje da mikaže on to sam nego da doznam na neki drugi način jer onda nema povratka.
Imate 2 djece, 9 godina ste zajedno, pokušaj ga lijepo i smireno pitati što se događa?
Eto, drži se.
u ovoj recenici sam se nasla u potpunosti...
volim svoju djecu beskrajno,s njima svakodnevno secem,igram se i sve ostalo ali jednostavno bi se i ja jednom maknula malo od njih i provela u miru sama...
i dobila koji put onaj osjecaj da mi nedostaju i da ih se pozelim...ovako ih cijelo vrijeme imam uza sebe i iskreno ponekad mi tako dojade...
mozda je ovo sada napisano tako grozno zvucalo ali tako je...
Nema tu nista grozno napisano, niti grozno zvuci. Naravno da ti djeca dosade, ne postoji na svijetu onaj kojem ne dosade. To je jednostavno tako, niej to osjecaj kojeg se treba sramiti nego osjecaj po kojem treba postupiti. Odmoriti se od cjelodnevnog bavljenja djecom je vrlo vazna stvar. I razgovarat s nekim odraslim, a da to po mogucnosti nije muz.
I odi vise na tu forumsku kavicu, pa ces vidjet da su rode uglavnom poput tebe.
Isomiki, mogu potpisat mujicu.
pa pokušaj, možda se iznenadiš i upoznaš neku dobru prijateljicu:)
ni ja se ne šminkam , ne nosim torbe, ne bojam kosu, izgledam ko da idem u srednju školu..ali znaš šta- briga me za to, važno mi je da se ja dobro osjećam
i nemoj molim te spuštati glavu i nabacivati lažni smiješak, zašto to?
budi ponosna na svoju djecu i uzdignute glave šetaj s njima, pa nema veze koliko imaš godina...uostalom jednog dana češ biti mlada baka:yes:
Sad tek vidim da si u Zagrebu. Doći ćemo ja i moj 20-mjesečni hahar na druženje negdje gdje vam je blizu :-). Bar nešto dok se nađeš trenutak kad bi sama htjela negdje otići i ostaviti ih malo mužu.
Ne možeš zamisliti u kako razvučenim i starim trenirkama ja hodam okolo, kod frizera nisam bila milion godina, sva sreća da postoje gumice za kosu... a šminku sam nedavno svu pobacala jer joj je istekao rok trajanja u prošlom stoljeću. Imala je stvarno čudan miris :mrgreen:.
Kužim te… ako ti ne paše druženje s drugim ljudima u ovom trenu, ne moraš se prisiljavati na to. Pokušaj samo učiniti nešto, bilo što za sebe, od čega bi se bolje osjećala.
I pričaj s mužem, pričaj, pričaj.
p.s. Samo jednom sam vidjela Rode u živo. Jedna je imala crveni ruž. Ostalih 20 mislim da nije prošlo pored odjela s dekortivnom kozmetikom u dućanu godinama :lol:. (neće se valjda netko naljutiti)
Cure, ajmo organizirat forumsku kavu za lidać :). S klincima ili bez, kako joj drago.
I naravno, ako ona tako nešto želi.
oprosti, ali atmosferu stvaraju oboje. zajedno su u braku i u odnosu.
problemi krecu od njihovog odnosa, jednog prema drugog, a ne njih prema trecima. oni su samo nastavak, produzetak, posljedica.
lidać, opisala si vecinu zena s foruma. a sebe si u startu osudila.
ako se ti osjecas ok u svojoj kozi, bez farbe, sminke i torbice, ako si to ti, bit ces kraljica i da je cijelo drustvo usminkano i skockano. kuzis :)
a nije.
odi na koju od tih kava da razbijes predrasude i da sebi dignes samopouzdanje jer si ga negdje debelo izgubila.
Iako ovo dvoje zaista zvuči šugavo, ipak može pomoći. Nije loše biti nasamo malo i maknuti se od svih pa makar to i ne bile neke uzvišene i ispunjavajuće aktivnosti.
Dok nisam rodila, nisam nikad sjela sama u kafić. I onda sam par puta to napravila, čisto za neki predah (nisam imala nikakvu bolju ideju). I bilo je dobro: malo šutjeti, ne odgovarati na stalna pitanja, ne slušati ciku. Vratila se kući napunjenih baterija.
Hoću i ja na tu kavicu:-D
Mogu li i ja na kavu? (pardon, na pivu)
Ni ja se ne šminkam, ne farbam kosu i ne nosim torbice. :-)
eh, da sam bliže:)
Ja nosim torbetinu tešku 3 kg i zbilja nemam pojma što sve ima u njoj...
I ja se javljam za kavu sa lidać. Baš bi mi dobro došla :)
Mijenjam svoje neplodne kave za pivu u muško-ženskom društvu (djeca ne smetaju!).
Kaj moram oprati kosu za tu kavu ili nije bed pol kile masti?
[QUOTE=leonisa;2076298]oprosti, ali atmosferu stvaraju oboje. zajedno su u braku i u odnosu.
problemi krecu od njihovog odnosa, jednog prema drugog, a ne njih prema trecima. oni su samo nastavak, produzetak, posljedica.
Mislim da je on počeo izlaziti jer se našao u takvom okruženju i jer mu se svidjelo, a atmosfera i sve drugo je posljedica, ali to je samo moje mišljenje.
Moj najbolji prijatelj iz djetinjstva je prevari o svoju ženu, koja mi je draga isto. Bilo je strašno. Imao je simptome koje je neka od vas navela: mob u wc, skakanje na svaki zvuk poruke, ostaje duže na poslu, ima seminare, i neke kafe, vazda mora na posao, kući bi samo spavao. Nakon što je žena otkrila(prevareni dečko našao broj njnog telefona i sve joj lijepo ispričao)ona je naparvila da-mar. I htjela tu noć da ode, Ali došli im gosti, malo stariji rođaci. I ona prenoći. I onda ujutro, malo trezvenija odluči da ostane.
Razgovarala sam sa oboje, prvo mi je on sve rekao, a ona je šutila dugo, nije htjela da iko osim njih dvoje zna pa sam se pravila da ništa ne z nam. Jednom smo pile kafuu i uspjela sam je potaknuti da mi ispriča. Strašna je to scena bila, bez puno plača, sa ogromnim stankama, i stalnim pitanjem"Zbog čega meni, šta sam kriva?"
U razgovoru sam saznala, da kao kod lidać, želja za sexom kod je formalna, da prilično kvoca, jer je non stop u kući, da bi ona svaku noć negdje išla a on je umoran. Zajedno smo odlučile sljedeće: Pomoći joj da se zaposli i da povrati taj libido.
Evo sada, nakon par mjeseci, ona radi, on bome vodi puno više brige o kućanstvu i djeci, sređena je i vesela, on nema kad, a obećao je da i nikad više neće:)
Jest on malo vjetropirast, ali je super čovjek, a i ona, i svim srcem se nadam da će ovaj brak da uspije.
Ovaj tip iz priče ima 33 godine i jedna moja kolegica ima teoriju da su 40.-te presudne godine za prevarit.
ako je nekom negdje lijepo i zadovoljan je, nema toga sto ce ga odvuci. da nije tako, nitko ne bi bio doma u 4 zida sa istim osobama, svakodnevno.
no to je, kao i sve ostalo, moje misljenje.
btw. mrzim igre. ucinit cu nesto da bi njemu/njoj...proracunatost.
mislim da to nigdje ne vodi.
ucinit cu nesto da bi sebi/nama...to da. al neke spletke, kulise...nikad nisam vidjela da su iste dobro zavrsile. dugorocno.
Ja sam na forumu nasla jednu mamu s kojom se druzim evo ima vec 4 godine. Pocelo se sa setnjama s klincima pa dovelo i do samostalnih kava. Ona se javila meni, pozvala me na kavu/setnju. Upoznala me s jos jednom frendicom, ja nju sa svojom jednom i ubrzo smo nas 4 setale dok klinci nebi pozaspali u kolicima a onda smo kafenisale. Ma milina!
Imam i jednu s kojom tipkam vec 3 godine, isto s foruma, pocelo s kupnjom na burzi, sad ju svrstavam medu najbolje frendice, njoj se jadam, skupa se smijemo problemima...dogadalo se i da dugo u noc tipkamo. Nisam ni morala izac iz kuce a imala sam s kim popricat, otracat muza, pozalit se ili pohvalit djecu..kao da smo na kavi/pivi a vidjele smo se svega tri puta.
Tako da, nije nemoguce, sve smo mi tu obicne i najobicnije, sve mi tipkamo u trenirkama i masne kose... :-)
ajme pa nemam ja para da vas sve pocastim sto idete samnom na kavu......sala-mala...HVALA VAM svima na tako lijepim rijecima i na ponudama za kavicu sto ovako ,sto na pp...zbilja ste sve od reda DIVNEEE...trenutno ste me bas raspolozile ...no ako odem sa svima vama na kavu bojim se da se nebi osjecala ugodno...ne zbog vas nego zbog sebe same...da ste sa mnom samo iz sazaljenja i bojim se da nebi uopce znala sto da pricam... (inace sam po prirodi dosta sramezljiva)...