Koliko vam je roditeljstvo "komplicirano"?

Citiraj:

---

koksy prvotno napisa

Mi smo imali kadicu u spavacoj! I nosili vodu iz kupaone ko budale. I nikako al nikako se ne mogu sjetit zasto! Kupaona se da jos bolje zagrijat, znaci nije to, imam kud stavit kadicu i u kupaoni, nije ni to. Pa zasto onda?
Znam samo da cim je MM otisao na teren jos sam dvaput vukla vodu u spavacu a onda rekla dosta!
Koji su vasi bili razlozi za to kupanje posvuda po stanu?

---

pa pobogu, da onda toplo dijete ne vodim kroz 1 stupanj hladniji hodnik koji je dugacak pola metra da bi dosli u sobu u kojoj cu ju obuci.
mislim, zar to nije ocito? :lol:

ovog puta ne planiram uopce donosit kadicu iz podruma. pipa. lavabo.
radje bi kupila onu tus-izvlaci-povlavi pipu ko u sudoperu nego punila kadu...kad bi jos na to nagovorila muza, mojoj sreci ne bi bilo kraja.

tek sada vidim koliko sam bila "ukocena" i sve po PSu i koliko me to, zapravo, izludjivalo. onog trena kad sam se opustila i pocela raditi kako "ja hocu" i kada "ja hocu", pocela sam disati.

:lol: mislim da je vrijeme da autor ovu temu preimenuje u "Koliko vam je kupanje komplicirano?"

Ja imam bebu od 10 mj od prvog dana mi ništa nije bilo teško i komplicirano u smislu organizacije,sama s mm živim nitko mi ne pomaže. Stignem i kosu oprat pofenirat otuširat se po doma se ne šminkam ni kad idem van po kvartu,a negjde dalje nabacim malo šminke,nokte uopće ne lakiram to mi se neda. Došla sam na težinu prije poroda. Moje dijete je jako dobro, iako ima motoričkih smetnji pa ne puže još,ja ga stavim u viper i kažem mama mora kosicu oprat i pofenirati on mene gleda ja se s njim smijem i začas sam gotova. Spava dva puta na dan po 2 sata i tu stignem speglat,a kad usisavamo onda ja il muž odemo van s njim jer se on boji usisavaća. Moj muž radi cijeli dan al kad dojde doma sve mi pomogne i vikendom on mi sve pomogne kod nas nema muško ženskih poslova jedino on ne kuha,ja kuham svaki dan. Meni je život prekrasan s mužem i bebom jer sam o tome sanjala

Mi smo davno prilikom planiranja dječje sobe (tu je prije bila kuhinja) namjerno ostavili dovode i odvode vode i napravili umivaonik s onom tuš pipom u dječjoj sobi.
To mi se činilo korisno, budući da je soba velika i djeci će dobro doči da mogu popiti vode u sobi, oprati zube,...
Napravili smo takav namještaj da je kraj toga taman stala kadica, a pokraj toga je napravljena velika preslačilica, koja kasnije može djetetu služiti kao stalak za TV ili za knjige, svejedno.
To nam je bilo super praktično, jer je tu bila sva bebina obleka i sve na jednom mjestu.
Beba je bila ljetna, pa nam nije bilo bitno da je super zagrijano, a do zime je bebi bila ok normalna temp. sobe.
To mi je bilo puno jednostavnije, jer u kupaoni nisam imala gdje oblačiti bebu, jer je na vešmašini sušilica.
I dan danas koristimo taj umivaonik u dječjoj sobi.

meni je patronažna glavom i bradom predložila da kupam dete pod pipom. i ja prihvatila!-)
s obzirom da mi je prvo dete letnje, a u stanu centralno grejanje, ja i dan-danas nemam pojma zašto smo sebi komplikovali život nosanjem kadice preko pola stana...-)
anemona, odlično rešenje!

Citiraj:

---

lastavica1979 prvotno napisa

Ja imam bebu od 10 mj od prvog dana mi ništa nije bilo teško i komplicirano u smislu organizacije,sama s mm živim nitko mi ne pomaže. Stignem i kosu oprat pofenirat otuširat se po doma se ne šminkam ni kad idem van po kvartu,a negjde dalje nabacim malo šminke,nokte uopće ne lakiram to mi se neda. Došla sam na težinu prije poroda. Moje dijete je jako dobro, iako ima motoričkih smetnji pa ne puže još,ja ga stavim u viper i kažem mama mora kosicu oprat i pofenirati on mene gleda ja se s njim smijem i začas sam gotova. Spava dva puta na dan po 2 sata i tu stignem speglat,a kad usisavamo onda ja il muž odemo van s njim jer se on boji usisavaća. Moj muž radi cijeli dan al kad dojde doma sve mi pomogne i vikendom on mi sve pomogne kod nas nema muško ženskih poslova jedino on ne kuha,ja kuham svaki dan. Meni je život prekrasan s mužem i bebom jer sam o tome sanjala

---

Vdiš, kad netko pročita nešto ovakvo, ima da opali sam sebi triščetinu. Sad ne znam da li da ti objašnjavam da imaš sreće što imaš zen dijete ili dobrog muža, ili da krenem s onom pričom kako nemaju sve mame po jedno dijete.

Evo meni četvrto ispalo najmaznije, najplačljivije (prvih tri mj doslovno proplakala) a uz sve to ona ko da se još nije rodila, stalno je prikačena za mene, za cicu, za tijelo, na ruci, na..Pa hendlam nju i još troje. I baš sam sretna, oduvijek sam sanjala o tome. Životna želja mi je bila imati jedno dijete na cici, miješati ručak, ispitivati zemljopis, praviti frizuru drugoj kćeri i tražiti Gormita u isto vrijeme. Najdraže mi je kad se ne mogu ni popišati a perem kosu kad baš jako moram.

Nije da mi je žao. Uopće. Ja valjda nebi ni znala funkcionirati u normalnim uvjetima. Ali kad vidim da netko ima jedno mirno dijete i ponosno napiše kako bez problema riješava sve probleme..bude mi komično. Pozitivno komično, da me nebi krivo shvatila. Ali i ja sam tako mislila dok sam imala jedno. Ali ja ne rađam zen djecu pa taj dio preskačem. A ni moj muž nije dobar pa ne radi ženske poslove. Ali bogami ni ja ne radim njegove, muške.


Roditeljstvo je jako komplicirano, samo ovisi kako tko ima smisla za priču, kako će ti prezentirati. Danas sam imala jedan prosvijetljujuć razgovor. Ustvari više jednu rečenicu. Ja lupam glavom o zid di sam pogriješila s malom (većom), zašto je takva, zašto je Hitler u kući, zašto nas mrzi, zašto je se svi bojimo, zašto sa svojih metar i žilet mi imamo osjećaj da ima šesnaest metara itd...da bi mi moj brat objasnio da nema to veze s odgojem jer je stvar u očitoj genetici. Koliko god me je uvrijedio, toliko mi je pao kamen sa srca. I onda mi je ispričao (on ima super memoriju za razliku od mene) nekoliko naših dogodivština, neke su toliko identične ovima kroz koje moja djeca prolaze a moje i njene reakcije, potezi, rečenice..su iste. Pa aj, bar se ne trebam više brinuti za nju, kad znam da će biti savršena kad naraste.

Ovaj post mi je ko kupus ali baš mi se nekako piše a nemam volje razmišljati previše da sve povežem u smislenu jeidnicu.

Trina, super ti je post.

Meni roditeljstvo nije ni malo komplicirano. Nego normalno. Kao najstarije dijete u velikoj obitelji, uvijek je bilo malenih da se brinem o njima-sestra, bratići, sestrične. I od kad pamtim najljepše mi je bilo čuvat i igrati se s bebama.

Naročito prvu godinu. Kad sve uče. Mene oduševljava spoznaja u dječjem oko. Ono kad baš vidiš bljesak inteligencije, shvaćanja njima do tada tako nepoznate pojave.
Ili uspjeha u fizičkom napretku. Ne znam tko je sretniji, beba kad se prevrne ili ja što sam to vidjela...

Meni svatko ostavi svoje dijete bez problema na čuvanju. Jednostavno sam s djecom ja. Odrasli znaju biti zli i imati skrivene misli, jedno govore, drugo misle...Djeca ne. Oni su iskreni i puni volje za učenjem.

I nikad mi nije teško odgovarati na pitanja i onih tisuću zašto. Obožavam učiti nekoga tko to želi.

Da je bar bilo vremena da ih imam više od troje. Ali, život se posložio tako. Sa velikim razlikama između svakog. Uživala sam u svakom trenutku roditeljstva, naročiti kad su mali. S pubertetom malo splasne to oduševljenje, ali može se.

Fizički mi isto nije problem. Iako uglavnom sama, jer muž radi po svijetu, mogla sam. Malo je bilo naporno sa jednog na dva, a s dva na tri nisam to osjetila.

A kupala sam ispod špine. Prvog ne, tada se ipak "mora" komplicirati. Naravno, dok ne postanu preteški za to i dok ne počnu uživati u punoj kadici.

i ja sam s djecom jednostavno ja,zato i radim to što radim...ali isto tako mi je žao što godinama nisam htjela djecu,jer si nisam mogla zamisliti kako je raditi s njima i imati jedno doma...i mislila sam da će mi sve biti "lijepo i pinky" kao lastavici1979 (sorry ne mislim ovo na uvredljiv način),ali nije,jer život je jedno,a planovi drugo...užasno puno mi se toga promjenilo i nisam sretna i poletna...vjerojatno tome nije kraj,vidim to i po vama koji imate više djece,da su izazovi sve veći i veći,ali i vi sve spretniji,pa se nadam i ja tako jednog dana ...
Trina, na mom potpisu ima jedan citat koji me sad nekako asocira na tebe,ti si baš taj tip-stvari u životu nisu bajne,ali ti "plešeš po kiši"...ovo ti je umjesto podrške i vibranja :-)

Citiraj:

---

Sumskovoce prvotno napisa

ja sam sad gdje je ana.m bila s prvim, samo sto ih imam dvoje. Ne stizem na wc osim uz zvuk placa bar jednoga, tusiram se samo kad ih netko cuva, ne peglam, jedem vecinom gluposti s nogu, s njima sam 24/7 i zivot mi je prevrnut naglavacke. Nije mi tesko ali komplicirano je jer se jos uvijek jasno sjecam kako je bilo prije njihove ere. Ali proci ce me :lol:

---

uf vidit ćeš kad postanu pokretni :-o :-o
ma ja sam još uvijek dlakava, raščupana, neopiturana, u pidžami, živčana, neispavana, luda.
imaju 7 ipo mjeseci
valjda ću oko 7.ipo godine biti malo normalnija

Citiraj:

---

koksy prvotno napisa

Mi smo imali kadicu u spavacoj! I nosili vodu iz kupaone ko budale. I nikako al nikako se ne mogu sjetit zasto! Kupaona se da jos bolje zagrijat, znaci nije to, imam kud stavit kadicu i u kupaoni, nije ni to. Pa zasto onda?
Znam samo da cim je MM otisao na teren jos sam dvaput vukla vodu u spavacu a onda rekla dosta!
Koji su vasi bili razlozi za to kupanje posvuda po stanu?

---

Vidiš, dboro ti ja pitanje. I ja se to pitam! I nemam pojma. Tak smo valjda vidjeli, kaj ja znam. Doduše, nama bi kadica stala u kadu, ne stane nam cijelo postolje u kadu, a osim toga, kadica je bila na ormariću s robicom i pelenama, pa kao sve pri ruci. Ma božesačuvaj! Ali to su bile kerefeke! Ali stvarno. Nas dvoje je pralo to jedno majušno bebance.
I to smo čak nekoliko mejseci radili, dok nije kao bio dovoljno velik da ide u kadicu kadu, pa samo u kadu! Ajme meni....

Meni roditeljstvo uopće nije komplicirano ( a ja guram još i u kategoriji posebnih izazova): sve se svodi na nekoliko radnji: daj jesti/piti, presvuci, nosi i zabavi. Po mogućnosti treba pogoditi pravu radnju u pravom trenutku, sa godinama odrastanja ove se radnje nadograđuju...Dakle pitanje glasi da li je to komplicirano? Nije . A da li je naporno ako je većinom sve na tebi (ili na roditeljima) bez pomoći sa strane , pa još ako dobiješ dodatne izazove?
O,da, naporno je. Briga traje 24 sata/7 dana u tjednu/365 dana u godini i tako ostatak života (ili barem prvih dvadesetak godina)...Radni dan bez kraja i zaposlenje bez godišnjeg odmora.

Komplicirano- nekad jest a nekad nije.
Al da se rijesit. valjda.

Komplicirano mi je kad su bolesti u pitanju. A muz i sin se natjecu ko ce vise bit bolestan.
To mi je komplicirano jer nemam nikog da uskoci za cuvanje kad ne moze u vrtic.
I zato me najvise strah da imam vise djece- ko bi to cuvao kad su bolesna a ja moram radit..

Skidam kapu vama s vise djece, jer meni je nekad i s jednim pretesko. Al naravno, imat cu ih i ja troje jednog dana :)
Onda cu umjesto 5 sati dnevno spavat 3 pa cu sve stici :)

Citiraj:

---

Sumskovoce prvotno napisa

ma nemojte me zezat da sam ja jedini biser koji jos uvijek djecu pere u kadici u dnevnom :o Mi guze nakon kakanja peremo u lavandinu,ali da ih cijele tamo operem nije mi palo na pamet. Sutra cu pokusat...nadam se da sam otkrila veliko olaksanje

---

lijepo dijete prebaci preko ruke (rukom držiš ispod jednoh pazuha, bebin prsni koš preko tvoje podlaktice) i pod pipu na kadi.
tako samo drugo dijete kupali od prvoga dana.
genijalna stvar.

mi smo s drugim shvatili da ih se ne mora ni kupati svaki dan dok su tako mali :)
ah, kad bi sva mudrost roditeljstva bila u izboru mjesta kupanja....

A eto, ja to kupanje pamtim kao komplicirano u početku, ali to smo si sami zakomplicirali.
I kak netko kaže, što su stariji to je teže....Ne komplicirano, ne mogu reči da je komplicirano, ali...teže definitvino.
Otkrivaju novo u sebi samima, više nisu male bebice.

A ono kaj je meni ponekad komplicirano i nema neke veze s roditeljstvom, a to je kuhanje, tj. smisliti svaki dan što skuhati! AAAAAA!
Imam serije kada sam ko kuharica, tjedna unaprijed znam što ću koji dan, a ima serija kad dva sata prije ručka nemam pojma kaj bumo jeli....

Citiraj:

---

tua prvotno napisa

mi smo s drugim shvatili da ih se ne mora ni kupati svaki dan dok su tako mali :)

---

Aha, i mi! Sreca u nesreci je sto ima atopijski pa se ni ne smije svaki dan kupat....

Razmišljala sam danas o ovoj temi u šetnji Maksimirom i shvatila da meni roditeljstvo nije komplicirano, čisti užitak je, ali su kućanski poslovi postali komplicirani. :)
Baš su mi tlaka i suvišak. :mrgreen:

Ni mi se ne kupamo svaki dan, jednom u 7-10 dana, ostale dane guzu pod pipu. Nisam ni starijeg kupala svaki dan, ali jesam češće.

A kuhanje...najbolje mi je kad nemam ideja što skuhati pa pitam MM, a on meni "ma što god ti želiš, meni je svejedno" :roll: Ajmeeeeee!

Citiraj:

---

Mojca prvotno napisa

Razmišljala sam danas o ovoj temi u šetnji Maksimirom i shvatila da meni roditeljstvo nije komplicirano, čisti užitak je, ali su kućanski poslovi postali komplicirani. :)
Baš su mi tlaka i suvišak. :mrgreen:

---

e, ovo je veeelika istina. da mi je pri ruci neko ko će stalno drljati po kući i kuvati, moje bi roditeljstvo bilo čista uživancija.

Citiraj:

---

casa prvotno napisa

I da, s 19 kad rodiš onda bake još rade i nemaju kad uskakati i pomagati, pa sve naučiš raditi sam. I nemaš prijateljica s dje com, što je bed za šetnje, ali je super jer se ne izluđuješ glupim pitanjima o tome kako ova to radi bolje ili brže od tebe. I dojenje je super, jer meni s prvim nije palo na pamet vagat ga prije i poslije podoja, niti sam bila čula za silikonske šeširiće nego sam jednostavno prihvatila da će ragade bolit pa proći.
I toplo preporučam pranje bebe u umivaoniku, a čim stoje tuširanje. Mojih troje je navečer čisto u 15 minuta.

---

Evo ja rodila s 26, najstarije ima 7,5 a bake još uvijek rade....
I nisu nikad bile tu da mi pokažu što i kako, sve smo sami. Ne bih rekla učili jer sam otprilke znala kaj me čeka s bebom,puno sam čitala po forumima i internetu, tak da nije bio bauk.
A i muž se jako dobro snalazio s bebom, on je pak dobrio sestru s 8 godina.

Ali u praksi nikad ne možeš biti spreman stoposto, ma koliko toga pročitao...uvijek se nađe nešto što malo oteža stvar!

ja suprotno od većine, koliko vidim :-)
života prije djeteta se sjećam i smatam to velikim bogatstvom, mada ne žalim za njim i ne želim ga vratiti
ali mi je drago da je bilo jer je ono dio mene i ja sam dio njega i sa smješkom se sjetim određenih situacija i dogodovština, ljudi iz tog vremena

roditeljstvo sam doživjela kao veliku promjenu, ne u smislu obavljanja dužnosti tipa hranjenje, presvlačenje, kupanje, itd.itd
meni je to bio atak na moje vrijeme, moj komoditet, moje prioritete
onog trenutka kad sam prihvatila da je to tako i da će od sad pa nadalje biti tako, i da je to u redu sve je postalo jednostavnije
mogu reći da mi je bilo fizičiki zahtjevno jer sam studirala, putovala na ispite,dijete nije spavalo, muž je radio uglavnom
ponekad je bilo baš gadno, znala sam pomisliti da ludim, da je to kraj
no, nekako se sve posložilo, diplomirala, dijete naraslo...
taj me je period istrošio ali kad se osvrnem iza sebe zadovoljna sam i ponosna na ono što smo u tom vremenu postigli, kao obitelj

sad je drugo dijete na putu, ja sam starija a mislim i spremnija, ako ništa ZNAM da neću nositi tu famoznu kadu po sobi već imam spremljeno
mjesto u kupaoni, lavabo, prematalica i tako to...
i znam da neću dozvoliti upletanja oko kupanja, dojenja, spavanja . ma oko ničega. al sam se spremila :mrgreen:

e sad, ono što meni zapravo jest komplicirano i to poprilično jest učenje djeteta, učenje života, življenja
učenje međuljudskih odnosa, nijansa i boja.
teško mi je gledati diejte kad je povrijeđena, kad je izigrana, kad je ona prema nekome postupila nepravedno
ponekad mislim da bi bilo dovoljno da je pustim da sama probavlja sve te emocije i doživljaje a da ja samo budem tu da je slušam...
ali je meni to teško, pa se i sama učim
ja stvarno odrastam skupa sa svojim djetetom ad bolje razmislim :heart:

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

A ono kaj je meni ponekad komplicirano i nema neke veze s roditeljstvom, a to je kuhanje, tj. smisliti svaki dan što skuhati! AAAAAA!
Imam serije kada sam ko kuharica, tjedna unaprijed znam što ću koji dan, a ima serija kad dva sata prije ručka nemam pojma kaj bumo jeli....

---

potpisujem...veće muke od kupanja djeteta :-)
kad malo bolje promislim ne radi se o kompliciranom roditeljstvu nego općenito o življenju koje uključuje roditeljstvo,odnos s mm-om,svakodnevne obaveze,posao,financije i sav ostali multitasking. da se može posvetiti samo roditeljstvu ne bi bilo frke uopće

Da, sve je komplicirano, baš mi je žao što djeca nisu kokoši pa da uliješ u posudicu vode, naspeš hrane, a poslije ih pustiš u dvorište da kljucaju crviće i budu na svježem zraku.
I još da rade po kući, malo i u poljoprivredi, čuvaju ovce, a roditelje slušaju bespogovorno.
Ovi danas hoće u kino, igraonice, sport, hoće finu obleku, priče prije spavanja i zajednička druženja, bildanje samopouzdanja, savršen pedagoški pristup, zdravu i raznoliku hranu, intelektualno napredovanje, učenje jezika, bavljenje sportom...,
a mama pritom da je zgodna i mlađahna, nema više alibija - udala se , sad je gotovo, moš' se udebljat i raspustit:mrgreen: (da se razumijemo, ja sam manekenka8-)),
a ne, još i kakvu karijeru usput moraš steći, zaradit penziju...

I kako to ne bi bilo komplicirano?

Pa bilo bi komplicirano i da dan traje 64 sata, a kamoli ne ovoliko.

No, ide to sve, živci mi (još:mrgreen:) nisu popustili.

Citiraj:

---

flopica prvotno napisa

roditeljstvo sam doživjela kao veliku promjenu, ne u smislu obavljanja dužnosti tipa hranjenje, presvlačenje, kupanje, itd.itd
meni je to bio atak na moje vrijeme, moj komoditet, moje prioritete
onog trenutka kad sam prihvatila da je to tako i da će od sad pa nadalje biti tako, i da je to u redu sve je postalo jednostavnije

---

Kad procitam ovakva iskustva bas budem zahvalna sto je kod mene od pocetka sve islo glatko (osim oporavka od poroda)... Dojenje krenulo od prvog dana hvala Bogu, a sve ostalo - to sto je beba bila prvih 20 dana non-stop na sisi, sto se i danas zna buditi po 10 puta, sto mm i ja vise ne izlazimo uvece, vec odemo svi u setnju i kaficu ujutro, sto odbijem pozive na druzenje koji ne mogu ukljuciti bebu ili otkazemo dogovor u zadnji tren jer je bebica zaspala taman kad trebamo krenuti iz kuce, sto nisam skoro 10 mjeseci odgledala vise od pola filma (a jako volim filmove), sto je moj magistarski na cekanju, sto ponekad sta god da ucinim kenjkanje ne prestaje, sto 5 sincli nekad przim iz 3 puta, a nekoliko komada sudja perem tri sata po pedeset puta brisuci ruke i vracajuci malca sa plocica na tepih... Od prvog dana sam prihvatila da je to tako sa malom bebom i jako rijetko mi takve stvari stvore nervozu. Ne znam, mozda jer imam 15 godina mladjeg brata i znala sam sve kako ide i sta da ocekujem, pa mi ni na trenutak nista nije bilo sasvim novo, sokantno i tesko...
U stvari, mislim da je glavni razlog sto mi je ovaj pocetak roditeljstva pjesma to sto je dojenje super krenulo... Tako da je prvih mjeseci bebicu lako smiriti, nahraniti, uspavati, a i nocna budjenja su jako kratka pa nisam potpuno neispavana...

Znate što je meni komplicirano i teško u odgoju? Kad primijetim VLASTITE mane kod svoje djece, ne znam kako s tim na kraj...(Namjerno kažem ODGOJ, a ne roditeljstvo, jer mi ostatak priče ne predstavlja nikakav problem, ni kućanski poslovi ni vođenje domaćinstva ni briga o ostalim članovima obitelji - sve se to može riješiti) ali odgoj je druga priča. Ovako kako Nena kaže...

Mlađi sin ima moj zeznuti karakter, brz jezik i sklonos filozofiranju pa mi je jaaaako komplicirano njemu naći radnu točku... Kao da mi dragi Bog preko tog djeteta poručuje koje svoje mane moram riješiti. A kad uspijem svoje ponašanje srediti, sredi se i on (vrijedi i za starijega, ali u manjoj mjeri - on je pretežno tatino dijete, a mali je pretežno mamino tj. jako na svoju ruku). Ali to je proces međusobnog učenja koji traje.....i zove se život.

Ostalo - nije mi bilo komplicirano organizirati obitelj, nije ni danas, ali znalo mi je biti fizički naporno (ima toga i danas). Komplicirano mi je ono što mi je i inače u životu teško i što mi se ne da, s djecom ili bez djece...

Bas sam juce razmisljala o ovome sto Peterlin pise. Njakomplikovaniji deo mi je PRIHVATANJE nekih osobina deteta koje se meni "ne svidjaju". Nije mi komplikovano kada je u pitanju ponasanje koje je meni neprihvatljivo, tada smisljam strategiju i trudim se da to promenim. Bude i to zahtevno ali nekako se uvek razresi. Ali zato po pitanju njenih karakternih osobina koje mi "ne leze" imam pravi unutrasnji sukob sa samom sobom. Ne zelim je menjati, zelim je prihvatiti takvu kakva je a to mi taaako tesko pada jer me dovodi do ludila. Kod mene se jedino ne radi o osobinama koje je nasledila od mene vec je skroz tatino dete. Imam utisak da bih sa ogledalom svojih mana lakse izasla na kraj jer bi je ako nista, barem bolje razumela.

Ma da, ustvari, kaj znači ta riječ komplicirano? Kaj bi to tebalo biti komplicirano?
Evo recimo, ja sam ljetos bila sama s njih troje 10 dana na moru.
Ljudi me pitaju, pa kak si ovo, kak si ono, pa bez auta, pa mala beba, pa kaj me nije strah tak sama, pa kaj ak se razbole, pa kaj ako.....

A meni je zapravo bilo super, uživala sam, bila sam čak bolje organizirana nego doma. Kakve komplikacije. Da sam krenula s tom mišlju ne bih ni krenual u tu "avanturu".
Negdje sam to već napisala, na plaži s nama je bila familija od troje odraslih i jednim klincem od nekih 15 mj. I njima je bilo komplicirano i nisu se mogli načuditi kako se ja sunčam i kupam pored mojih troje.

ja nikad u zivotu nisam cula da se dijete pere u sobi :-o znam za kadice u kadi, kako mame obicno peru, i to mi je turbo komplicirano i nikad nisam ni pokusavala.

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

lijepo dijete prebaci preko ruke (rukom držiš ispod jednoh pazuha, bebin prsni koš preko tvoje podlaktice) i pod pipu na kadi.

---

tako je nama babica u austriji odmah pokazala kako oprati bebicu. kad je stariji imao 12 sati zivota, prvi put sam ga tako oprala u umivaoniku. ruke su mi se tresle, mislila sam da cu ga ispustiti, ali vec za par dana mi je bilo toliko normalno da sam ga tako prala dok god je guzicom mogao stati na umivaonik. mladju od prvog dana isto tako perem. ili u shantalu. kupanje je jednostavniji dio roditeljstva. i ostale stvari sam si odmah s prvim maksimalno pojednostavnila. ali i dalje mi je bilo uzasno tesko, komplicirano, zbog nespavanja, zbog nanasanja po cijele dane, najvise zbog toga sto on urla i cendra a ja nemam pojma sto zeli i sto mu treba i sto znaci to cendranje i kakva sam ja to mama da ne razumijem sto mi dijete treba :roll:

Citiraj:

---

Bodulica prvotno napisa

Osobno mi je najljepši i najlakši period u odgoju djece bio onaj od njihove treće godine pa do negdje viših razreda OŠ-e. Nakon toga se stvari lagano kompliciraju i zato vrlo lako mogu potvrditi da ova uzrečica iz tvog citata ima svoju težinu.Zaista je puno toga lakše prije nego krene taj famozni pubertet.

---

meni je pubertet toliko daleko da si to jos ne mogu ni zamisliti (a znam da ce doci brzo). k tome, pubertetlije nekako vise ne dozivljavam kao djecu. to je napola dijete, napola odrasla osoba, neusporedivo mi je to s roditeljstvom skroz malog djeteta.

kao anemona, nisam ni ja bas tip za male bebe. odnosno, ovako: jos bar 10 puta bih bila trudna. bilo mi je lijepo. jos bar 20 puta bih rodila. porod je nesto pregenijalno, fenomenalno, ma ono, sanjam da sam opet trudna samo da uzivam u porodu :lol:prvih 6-8 mjeseci je isto ok (sad s drugim djetetom koje nije imalo grceve i nije cendralo non stop). gdje ju stavis, beba tamo i ostaje. bezpelenastvo funkcionira ko urica, kad stavis u pozu, odmah se istovari. u prvih 8 mjeseci mi se mozda 3-4 puta posrala u pelenu. mozda. lijepo stavis bebu u nosiljku ili kolica i radis sve sto bi i inace. to mi nije bilo tesko (s drugim djetetom).

ali onda od 8 mjeseci pa do jedno 2 godine, e to mi je tesko i komplicirano, koma. oboje su u to doba turbo zahtjevni, nocno spavanje je nocno nespavanje, 24 sata dnevno ustekani na sisu, polako se slozio umor i vise ne mogu podnositi nocne eskapade. po danu mi titra pred ocima od nespavanja i nemam zivaca za njihove igrarije (ko sto rece anemona besmislene su mi iako znam da imaju smisla), oboje su bili groozni s dohranom sto poprilicno frustrira kad vidis drugu djecu kako normalno jedu bez da dubis na glavi i izmisljas nacine kako ih nagovoriti. oboje su jako kasno propricali (tj mladja jos nije, s 18 mjeseci zna reci 2-3 "rijeci" i to je to), i lagano mi je dosta svega i ne mogu vise... i onda polako pocne biti bolje.

kad dijete progovori, onak za ozbiljnije, ko da je sunce granulo :-) ja sam verbalni tip, nije mi tesko pricati i pricati i objasnjavati, samo mi nemoj da moram pogadjati sto te muci. zato mi je stoput lakse s vecim djetetom jer koliko god komplicirana bila situacija, ako mozemo razgovarati, rijesit cemo to. ovaj od skoro 6 godina ima svoje musice i nije super lako odgojivo dijete, ali uvijek mogu doci u sobu i pitati sto ga muci, dati svoje vidjenje, i mic po mic dodjemo do problema i rijesimo ga. u toj dobi roditeljstvo postaje interaktivno, nije samo da dajem, dajem i dajem a nista ne dobivam zauzvrat.

tako da, je, roditeljstvo je meni komplicirano zato sto imam kompliciranu djecu koja naprosto ne spavaju. cim se dogodi da spavam nocu, nista mi nije komplicirano po danu. nadam se da cu za godinu dana u ovo vrijeme reci da je roditeljstvo jednostavno jer po noci spavam u komadu i s oboje mogu razgovarati i znam da nema problema koji uz malo truda ne mozemo rijesiti.

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

A ono kaj je meni ponekad komplicirano i nema neke veze s roditeljstvom, a to je kuhanje, tj. smisliti svaki dan što skuhati! AAAAAA!

---

debeli potpis. odnosno, ja sam jos gora. kuhanje mi je, nakon nocnog nespavanja, najgori dio roditeljstva. nikad mi nije bilo tesko u 5 ujutro nositi bebu na kakanje na umivaonik i u pol 6 ujutro prati taj isti umivaonik, ali svaki dan kuhati i smisljati sto skuhati i paziti da pritom ne odrezem prst i da stavim odgovarajucu kolicinu zacina (da se sjetim da ih uopce stavim), e to radim pola zivota i jos uvijek mi je napor i tlaka.

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

Ma da, ustvari, kaj znači ta riječ komplicirano? Kaj bi to tebalo biti komplicirano?
Evo recimo, ja sam ljetos bila sama s njih troje 10 dana na moru.
Ljudi me pitaju, pa kak si ovo, kak si ono, pa bez auta, pa mala beba, pa kaj me nije strah tak sama, pa kaj ak se razbole, pa kaj ako.....

A meni je zapravo bilo super, uživala sam, bila sam čak bolje organizirana nego doma. Kakve komplikacije. Da sam krenula s tom mišlju ne bih ni krenual u tu "avanturu".
Negdje sam to već napisala, na plaži s nama je bila familija od troje odraslih i jednim klincem od nekih 15 mj. I njima je bilo komplicirano i nisu se mogli načuditi kako se ja sunčam i kupam pored mojih troje.

---

skidam kapu. uvijek sam se divila takvim mamama. ne znam, na mene sunce utjece ko da me ubola cece muha. samo bih spavala, ono, ne mogu drzati oci otvorene. nema ljepseg nego lezati na plazi i spavati. a za to vrijeme nema tko paziti na djecu, tako da...
opet ja o spavanju :lol:

Hahahaha, možda ja imam tu sreću da moji klinci ipak spavaju po noći...

ma ja bi rekla da je to. vidim na sebi razliku kad imam tu srecu da se potrefi dobra noc. potpuno sam nova osoba, sve mogu, nista mi nije tesko, uzivam u oboje i odmah razmisljam o trecem :-) a onda se vrati dobro staro nespavanje pa se tjesim da fala bogu vise nikad necu roditi.

najkompliciraniji dio roditeljstva su mi - financije.
meni samo da mi je kućni budžet veći za 30-50%, ništa mi ne bi bilo komplicirano.
komplicirane su mi kućne financije. užasno su mi komplicirane. nisam tip za štednju, nisam tip koji obiđe 5 trgovačkih centara da nađe najjeftiniji putar, nemam pojma koliko što gdje košta. Ne treba mi puno - samo da ne moram misliti gdje da kupim putar i da normalno dočekam kraj mjeseca, može i u nekom pristojnom minusu. :mrgreen: da mogu bez brige sebi kupiti JEDNE cipele, malome jednu jaknu i maloj jedne tenisice, platiti režije, kupiti poklon za rođendan i jednom u dva mjeseca otić na pizzu.
eto, ovo je najiskrenije. :mrgreen:

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

najkompliciraniji dio roditeljstva su mi - financije.
meni samo da mi je kućni budžet veći za 30-50%, ništa mi ne bi bilo komplicirano.
komplicirane su mi kućne financije. užasno su mi komplicirane. nisam tip za štednju, nisam tip koji obiđe 5 trgovačkih centara da nađe najjeftiniji putar, nemam pojma koliko što gdje košta. Ne treba mi puno - samo da ne moram misliti gdje da kupim putar i da normalno dočekam kraj mjeseca, može i u nekom pristojnom minusu. :mrgreen: da mogu bez brige sebi kupiti JEDNE cipele, malome jednu jaknu i maloj jedne tenisice, platiti režije, kupiti poklon za rođendan i jednom u dva mjeseca otić na pizzu.
eto, ovo je najiskrenije. :mrgreen:

---

potpis
najiskrenije :mrgreen:
a bar da si se onda udala za takvog tipa...ja jesam :mrgreen:

I ja jesam na svu sreću, sredio je i mene s godinama po tom pitanju!

i još, na ovo tvoje, i jedno 1000 kuna mjesečno, da subotom mogu izaći kad oni zaspe, a da netko sjedi i čuva ih
ili da stariju vozi u glazbenu

ja na cvijetino

Sad smo već na željama i pozdravima :)
Ja bih da djeca u mom kvartu mogu bez opasnosti trčati skupa i zajedno i sami i igrati se bez roditeljske pratnje. I da su mi sestre, sestrične, frendice bliže. Onda bi bilo super.

ok, onda bez želja i pozdrava

meni je jako komplicirano
nekako mi se oduljio taj period u kojemu nema mene, nego postoje samo djeca
mislila sam kako u nekom trenutku postaje lakše, ali, zapravo, postaje teže
najviše upravo zbog organizacijskih (ne)mogućnosti
odvezi, dovezi, razvezi... stalno nešto
pa onda nesnalaženja sa teškom karakterima
pa rješavanje vlastitih frustracija (koje su se s vremenom nakupile) preko djece

i tak

zavidim Mojci koja tako uživa :heart:

E da, i ja bih definitivno više novaca, neke bi stvari bile puno puno lakše.


grrrr, opet ja upala u isto vrijeme s Apri....nek ostane na ovome.

No dobro da je uletjela apri, prije vissnja i nešto malo Felix, jer bih se stvarno osjećala kao vanzemaljac.:mrgreen:

koliko iskrenosti na jednom mjestu, točno da ti pade kamen sa srca...woow nisi jedini nesavršeni stvor kojeg zovu mama