Printable View
Sjeno,suosjećam sa tobom.Znam koliko je to teško..taj cijeli dan samo sam razmišljala,šta bi se sad događalo da je bilo sve ok,kako bi rodila,baš na termin ili koji dan ranije ili možda kasnije..Izgubile smo svoje bebice isti dan,samo je meni termin bio odma 2tj.nakon "tog dana"i sjećam se ,uuuuu,grozno mi je to bilo,grlim te jako jako!!!
:love2:Citiraj:
tvoja sjena prvotno napisa
Još jedan odlomak koji mi se jako svidio znam da će i vama.
Sjećam se jednog zimskog jutra,anđeli su došli do mene s prvim zrakama sunca.Ja sam sklupčana ležala pod pokrivačem a umjesto moje sestre ležao je on. Poškakljao me i rekao:>Pogledaj,pogledaj tamopokraj prozora.< Kao što sam već rekla anđeli se mogu pojaviti u različitim oblicima i veličinama tog jutra imali su oblik snježni pahuljica.Činilo se kao da je prozorsko staklo nestalo i kako je koja pahulja dotakla okvir prozora pretvarala se u anđela veličine malene bebe. Tada je zraka sunca ponijela anđela u sobu. Svaka beba bila je prekrivena bjelim, svjetlucavim snježnim pahuljama. Kada bi me dotakli maleni anđeli, pahulje s njih pale bi na mene, golicale su me i iznenađujuće bile su tople na dodir a ne hladne. >>Zar ne bi bilo divno<rekao je on>kada bi svi znali da svoje džepove mogu napuniti anđelima,da ima stanu tisuće anđela u samo jedan džep,a onda bi zajedno mogli hodat po svijetu i nikad više nebi bili sami.<< Okrenula sam se i pitala ga:>>A šta ako ti se otope u džepovima?<< On je se nasmijao i rekao:>>Ne,anđeli se nikad ne tope!<< Pomalo tužno sam mu odgovorila:>>Voljela bi da se ti smjestiš u mamin džep kao pahulja pa da joj onda stalno budeš blizu.<< Okrenuo se i pogledao me, onako šćućuren u krevetu i rekao:>>Znaš da sam već tamo.<<
Ponekad,pa čak i sada nakon svih ti godina osjetim njegovu ruku u svom džepu kako se pretvara da izrađuje snježne pahulje, podsjećajući me da nikad nisam sama.
Ajme,kako lijepo...
Anđeli u mojoj kosi, morate pročitati tu knjigu ja sam je uspjela posuditi za sada mi je predobra :coffee:
Meni je knjiga dobra i sad sam pocela citati njenu drugu knjigu Stube prema nebu. Citam ih,razmisljam i placem. Puno mi fali moj andjelcic!
Svima nama fale naši anđelčići kakve bi mi mame bile da nam ne fale. Nosiš ga ispod srca devet (neko kraće) mjeseci i na kraju ode baš kad si mislio da je tu još malo pa ćeš ga grliti, ljubiti, maziti. Ostaneš ko prazna ljuštura i pitaš se kako nastavit bez njega. Malaluce s vremenom će biti lakše naučiš se živjet stom boli a imaš curicu živu i zdravu pored sebe koja te treba,nemoj dopustiti da joj djetinsto ostane u tužnom sjećanju. Nadam se da imaš potporu muža a kad se oporaviš jedna druga bebica će donjeti osmjeh umjesto suza. Kao što piše u knjigi oni su tu uz nas dok nebudemo spremni krenuti dalje.:love2::-*Citiraj:
malaluce prvotno napisa
Mojih cura nema već skoro 3 godine i nakon njih sam rodila svoju 4 curicu hvala bogu živu i zravu i ona je ta koja je razlog zbog čega svako jutro zahvalim bogu što sam živa i što ju mogu gledati kako odrasta..., ali moje tri curice koje su provele sa nama tek nekoliko dana neću nikada zaboraviti i voljet ću ioh do kraja života i nedostajat će mi do kraja života...
Please say his name!
Are you ashamed?
can you not see
I need to hear he was special
to others not just to me.
Don't be afraid
It's nothing morbid or out of place
to remember the smile that
shined so brightly on his face.
Please say his name
What do you fear?
will it make you uncomfortable
if I cry because he is not here?
What's happened to our world
that we have gone so far
that we cannot say their name
if they now live beyond the stars?
As you go through the day
with your child so close to you
please remember those who are gone
and say their name too.
Hvala svim anđelima i njihovim mamama s ovog foruma što meni, ali vjerujem i još mnogima, pomažu da budemo bolje osobe, više cijenimo život, našu djecu ali i da bolje razumijemo osjećaje roditelja koji prolaze ovakve kalvarije. :heart:
Draga Sjeno,
čitajući tvoju temu koji su namijenila svojem mišiću vidjela sam jednu "poveznicu" između nas dvije...naime, ja sam svog Anđela rodila na dan kada si i ti trebala roditi svojeg Anđelčića...
Boli, draga moja, samo da znaš koliko suosjećam s tobom...:cry:
Šaljem ti veliki :taps:
draga sjeno, rijetko sam na forumu ali kad jesam obavezno te ćirnem i pošaljem virtualni mentalni zagrljaj.
jesu li stigli rezultati testova? imaš li ijednu mutaciju?
Hvala ti Pinky! :* Stigli su mi rezultati, pokazala se nekakva mutacija međutim gin. je rekao da to ne znači ništa ako mi je nešto drugo sa tog testa uredno. Sad ja više nisam pametna šta da radim. Kao da nije dovoljan jedan gubitak, još se moram konstantno bojati kako će završiti sljedeća trudnoća, dali ću uspjeti dovoljno izdržati i kakve će to posljedice ostaviti na dijete. Sve je to preteško.
imaš na neplodnosti topic imunološke pretrage pa tamo možeš napisati nalaz, ima jako puno žena koje se bore protiv trombofilskih mutacija i ostalih imunoloških problema, koje će ti znati istumačiti nalaz i reći šta dalje. doktori su često površni, ne radi se o njihovoj guzi, znam iz vlastitog iskustva.
drz se draga moja!
Patik_moj
http://i401.photobucket.com/albums/p...ScottishLa.jpg
http://www.legobeaver.com/angels/angel034.jpg
Sretna ti prva godina anđele!
Hvala, draga moja!!! Prelijepa cestitka!! Tako sam se najezila kad sam ju ugledala! To je sve sto sam htjela, da slavimo njegov rodjendan, a ne godisnjicu smrti! Hvala jos jednom, prijatelji moji :*
P.S. Evo pisem iz kreveta, oprosti sto se tek sada javljam, ali sam od ponedjeljka prikovana za krevet...samo sam jos uspjela skupiti snage otici Patricku na grob i opet nazad! Mozda je tako najbolje ;) Ljubim vas puno :*
Cvijeće za moje dijete
Idem kupiti cvijeće za dijete svoje.
Ne zvečku, niti loptu šarenu,
Niti medu, niti zeku, niti macu malenu.
Niti Lego kocke da se toranj pravi,
Niti balon, niti kamion, niti autić plavi.
Niti košuljicu u većem broju,
Niti hlače po najnovijem kroju.
Niti pelene, niti papice, niti sok.
Samo cvijeće za na grob.
Idem kupiti cvijeće za dijete svoje.
Sve vrišti u tijelu mom.
Ja ne poznajem ni jednu majku
Da za rođendan cvijeće kupuje djetetu svom!
Dijete treba da se igra, razvija i raste,
Sa tatom po krevetu skače.
Ljeti u bazenu, po travi,
Na biciklu sa kapom na glavi.
S brodićima se igrati u vodi,
Al dijete sa cvijećem, čemu to vodi?!
Idem kupiti cvijeće za dijete svoje.
Nešto drugo može, al više ne treba.
I to cvijeće spustit ću kraj grobića njegova.....
Moj anđeo sutra puni svoju prvu godinu...... I još uvijek boli, strašno boli!!!!! :cry::cry::cry:
Draga sjeno. Drži se draga. Znam kako ti je jer sam i ja prije nekoliko dana kupovala cvijeće umjesto igrački.
Draga sjeno,i naš :angel:sutra puni godinu dana!Znam točno kako se sad osjećaš.Ovom pjesmom si sve rekla..pretužno.Mene tješi to šta sam uvjerena da je on na nekom ljepšem mjestu i da će on sutra slaviti sa drugim anđelima..
Hvala vam. Mary upalit cu jednu svijecicu i za tvog anđela. Mislila sam da sam postala puno jaca ali osjecam se tako slomljeno. Ni nakon godinu dana nije ništa lakše.... Tako mi fali...
Hvala ti.Evo i kod mene gore dvije svijećice.Jedna za mog,druga za tvog:angel::heart::heart::angel:Nek im je sretan rođendan i neka budu sretni tamo gore kad nemogu biti sa nama!Vjerujem da je Raj nadivnije mjesto a naši Anđelići su baš tamo i sigurno ne žele da smo mi danas tužne,koliko god da nam fale..
Grlim te draga,budi hrabra i nedaj da te tuga slomi!
Predivno i pretužno :cry:, naša je godišnjica idući mjesec. Držite se drage moje :love2:Citiraj:
tvoja sjena prvotno napisa
:( I ja upravo dolazim iz cvjećarne sa bijelim ružama za moju ljepoticu...danas nam je trebao biti termin... :cry:Citiraj:
tvoja sjena prvotno napisa
cure :love2:
sjeno draga :hug
i svim mamama andjela veliki zagrljaj
tako tuzno :( :-@
Evo bez obzira na ovu moju trudnocu sad i sreci,ali i strahu koji osjecam,uvijek se vracam ovim postovima jer koliko god zivot ide naprijed i otvara nove sarene lepeze pred nama,uvijek postoji sjena koja nas vraca na taj dan kad smo izgubile svoje andjele.Tako ce biti dok sam ziva i tako je to valjda zato sto smo majke.Mogu samo potvrditi da je istinita ona recenica da svaka majka voli svu svoju djecu jednako i ovu sto su oko nas i ovu na nebu.Bezbroj puta sam se pitala kakav bi nam zivot bio da je moja djevojcica s nama ovdje i sa svojom bracom...sigurno veseliji,ali eto...stisnula sam zube...krenula na jos jedan put koji traje 9mj i koji mi nitko ne moze zagarantirati kako ce zavrsiti.Jednostavno zelja je tolika da uopce ne zelim razmisljati kako sam prezivjela proslogodisnji gubitak.Samo nam ostaje da stisnemo zube,ostanemo hrabre do kraja jer drugi nacin ne postoji.