Ajme, sretan vam rođendan!
AS je zakon i to obavezno tiskati, baš takvu emotivnu priću!
Printable View
Ajme, sretan vam rođendan!
AS je zakon i to obavezno tiskati, baš takvu emotivnu priću!
čitam priču i sve me nešto steže oko srca .... neizmjerno mi je drago da ste sve tri dobro....
Baš me ovo uzdrmalo, a mogu si misliti kolko se ti još uvijek treseš. Sretan rođendan i živi i zdravi bili još dugo.
(Hvala Ti Bože!)
hvala Bogu da ste dobro!
cure, sretan vam rođendan!
Pepita,draga:hug:heart:
Prvo sam se naježila a onda i rasplakala.
Draga moja sretan vam rođendan.
Mene je jednom tip pogodio u moja vrata i moja prva reakcija je bila da se okrenem i pogledam u sjedalice ,koje su divnim čudom bile prazne jer sam djecu ostavila baki.Prvi put sam zahvaljivala Bogu što mi djeca nisu uz mene.A tipa sam htjela zadaviti...
Pepita :love2:
:love2:
Mogu samo reći - hvala Bogu, anđelima i sjedalicama :love2:
Još jedan običan i sunčan dan. Cijelo jutro smo moja N. i ja u automobilu skupljajući papire za upis starije sestre u vrtić. Došle smo kući umorne i gladne. Ubrzo nam je došla i starija seka iz vrtića, kao i obično puna energije. Sjedim na kauču i mislim se da li da izađem s djecom još malo na sunce ili ne. Odlučim se ipak izaći, brže će proći dan. Sjetim se da moram uzeti pelene i odemo do centra. Starija kći me nagovarala da ostane malo u igraonici. Ma kakva igraonica kad je vani tako lijep dan, ali popustim joj, ne ostavljam je često po igraonicama. Dok se ona zabavljala ja i moja malena cura u mei-taiu smo obišle cijeli centar i vidjele puno toga za kupiti… Ubrzo sam otišla po kći u igraonicu, ne mogu si pomoći ali ne volim te igraonice, volim mjesta gdje mogu gledati svoje dijete i da je na zraku.
Krenuli smo kući. Putem me L. u par navrata dozivala da vidim što može s rukama, odgovorila sam da ne mogu ništa gledat dok vozim i da se strpi dok dođemo kući. Moja beba je grintala u svojoj stolici i taman kad je počela zatvarati okice došla sam na predio brze ceste gdje se pored moje trake pojavljuje još jedna traka. Naime, tom trakom se spuštaju vozila s nadvožnjaka. Oni ustvari samo voze ravno, ali sada se s moje strane nalazi još jedna traka. Kad sam došla do točke gdje se pojavljuje ta traka s moje lijeve strane, do mene se s nadvožnjaka spuštao onaj kamion što prenosi ciment, ima ono što se vrti i unutra se miješa ciment. Pojavio se točno pored mene, a kako ja inače ne volim ta velika vozila kojima sam u „mrtvom kutu“ pomislila sam kako bi trebala požuriti, vozeći ravno da mu se maknem ispred da me vidi. Nisam to ni pomislila…u ušima mi i dalje onaj zvuk struganja. Otvorila se hauba auta, vidim samo bijelo, ne razumijem ništa, gdje vozim??? Auto se najednom okreće, gledam svoju mlađu kći na mjestu suvozača u svojoj autosjedalici. Ne dozivam stariju kći u onom šoku znam da će se prepasti, šutim. Auto se okrenulo na krov, beba plače i mislim se „gospe moja neka plače, čujem je, dobro je“. Što je s mojom curom na zadnjem sjedištu u autosjedalici??? Na krovu auta klizimo, dovoljno dugo da čekam da se nešto desi…što će se desiti…gdje ćemo stati…hoće li me tko udariti??? Odjednom udarac jak, čujem ga i sada u ušima. Auto staje, Nika je dobro, okrećem se i dok se okrećem ne znam što ću vidjeti, bojim se, bojim se da osjećam srce u grlu. Začujem „mama“. Guši me od sreće i šoka. Pokušavam biti pribrana, čujem je, znači živa je i to je najvažnije, pri svijesti je…
Odvežem ih, zagrlim…znam, što god im u glavicama bilo uz moje tijelo su sigurne, posebno Nika, tako živi već punih šest mjeseci, mislim se sutra joj je punih šest mjeseci i šest mjeseci isključivog dojenja, a čekala sam taj dan, jer smo s dojenjem vodili pravi pravcati rat. Što je najsmješnije i ja sam se osjećala sigurnom. Neki čudan osjećaj, sve smo žive i zdrave i mogla sam tamo ostati još neko vrijeme...
Momak se saginje da nas vidi. Krov je spljošten, autosjedalica bebe je skoro dotakla krov koliko se nabio u udaru o beton. Vičem momku da smo sve tri dobro. Čujem vani zapomaganje „jao Bože djeca su unutra, jao nesreće i tuge“. Pružam momku bebu…kad je uzimao nasmijala mu se i jadan momak započme vikati "beba se smije, beba je dobro, smije se". Nježno kažem svojoj starijom curi „sad si ti zlato na redu, izađi pa će onda mama izaći“. Pomislim na brzinu…baš kako treba, majka koja spašava prvo svoju djecu, pred njima je dug život, ja ću zadnja, kad budem sigurna da su djeca dobro. Tada izlazim i ja. Pogled mi se ukočio od gomile ljudi koju su se hvatali za glave, jaukali, plakali, molili, auta je bilo jako puno, stajali su svakako…vidjevši svoje auto, spljošteno, okrenuto na krov, bez gume…tu sam bila gotova, nisam se više mogla pribrati, pokušam misliti na djecu ali sve je to bilo jače od mene…tu sam bila, u ovom autu, gledam ogradu, sigurno pet metara ograde razbijeno, je li moguće da smo živi. Gubim se i tražim svoju sigurnost, gdje je…nema ga, nema mi muža, a samo njega trebam i sve će biti uredu. Dozivam ga, tražim i molim da ga dovedu. Jedva nekome kažem broj, netko mi je rekao da ga je zvao. Držim bebu, a stariju curu do mene drži neki momak. Molim ga da je ne pušta na tlo, nikako, ako bude htio mora mi kazati, moram znati da će je spustiti na tlo. Gledam u tu mješalicu, čovjek ne prilazi, stoji par koraka od kamiona i gleda. Prilazim mu i govorim „djeca su mi dobro, to mi je najvažnije, ma kako ste me zakačili, dobro je, dobro su mi djeca“. Već osjećam da mi noge trnu, klecaju, moram negdje sjesti, ne, ne mogu, tražim opet pogledom stariju kći i govorim da je sve uredu… Policija i prva pomoć dolaze zaista brzo, taj zvuk, mrzim ga, cijeli život živim između dvije bolnice i cijeli život slušam tu sirenu moja mi neda mira i svako malo me podsjeća da nekome treba pomoć, da nekoga boli i da nije dobro.
Sjedamo sve tri u kola hitne pomoći. Držim bebu, starija kći sjedi na doktoru. Smijem joj se i kažem da se ne brine, da se takve stvari ponekad dese i da nema veze. Ona šuti i ne pita me ništa. Milujem je po licu, ne mogu je poljubiti, daleko mi je, a stolica na kojoj sjedim samo što ne upadne do poda. Kad sam shvatila da nas žele odvesti nisam htjela ići dok mi ne dođe muž. Znala sam kad vidi auto da neće vjerovati da smo dobro. Tražila sam mobitel i molila da ga iskopaju iz auta. Momak mi ga je predao, ali taman tada je hitna krenula i upalila onaj najgori zvuk na svijetu "sirenu". Doktor mi je kazao da ga ne zovem, da će se uspaničiti. Mislim se kako ću ja doći u hitnu prije nego on do auta, brzo oni voze, osjećam da žure. Doktor mi kaže da je beba dobro i da se ne brinem.
Na hitnoj su nas pregledali, nitko od nas nije imao ni najmanju ogrebotinu. Još ne vjerujem. Napokon stigla je i moja sigurnost, zagrlim mm i sada znam da je sve gotovo i samo jedva čekam da dođem kući. Dolazi mi i mama, plače, uzrujana je, grli me, vidim da je moja velika cura čudno gleda i štipam je za ruku govoreći da se smiri da je sve gotovo i da bude jaka radi djece.
Policajac mi kaže da moram na mjesto događaja, moram dati zapisnik i moram „puhati“ da isključimo mogućnost da je pijana majka vozila dvoje maloljetne djece…baš…
Gužva je bila ogromna, jedva da su se auta kretala, sve tri trake bile su pune automobila, koji su se jedva micali.
Ja i djeca smo bili sa mm u njegovom autu. Gledala sam sve te znatiželjne poglede ljude u autima koji su izlazili da vide što se dešava, na njihovim licima se vidjela zbunjenost. Samo sam gledala i mislila se "Bože to je radi mene, tamo sam ja bila prije sat vremena".
Približavam se mjestu nesreće, policija mi prilazi i smiruje me, unaprijed me smiruje jer je vozač koji nas je pokupio pri prestrojavanju izjavio da sam mu ja kazala kako sam kriva. Gledala sam ga iz daljine i nisam vjerovala da nakon što je dvoje djece s majkom ostalo neozlijeđeno, može tako nešto kazati. Policija mi je odmah rekla da je sve jasno, da je neupitno da je on skrivio nesreću, a na moju sreću, kada se to dogodilo iza mene je bio policajac koji je putovao kući i koji je sve vidio.
Odlazim do auta, želim uzeti te pelene zbog kojih se sve ovo i desilo, molim policajca da se obratim kratko čovjeku koji nas je udario, policajac mi dozvoljava…prilazim, gledam ga ravno u oči, on skreće pogled, zna da je kriv…nemam mu što reći, tu se nema što reći, samo ga upitam „Gdje će ti duša završiti jednog dana“…nakon toga odlazim i ne okrećem se, više nikad niti put njega, a niti put auta.
Prilazim svom blagu, mm, djeci i smijem se, gomila ljudi još uvijek me gleda, ne znam da li da mahnem i kažem „dobro sam“. Ipak, ulazim u auto i samo želim kući.
Sinoć sam legla u krevet, zatvorila oči i jako dugo razmišljala, prošla sve u glavi još jednom, okrenula se na svoju desnu stranu i poljubila N. zatim na lijevu i poljubila L. namjestila se i zaspala.
Jutros sam se digla kao nova žena, započela život kao što sam ga imala i do sada. Iako telefon cijeli dan zvoni, ne ometa me, mirna sam, smirena, nisam više u šoku, svjesna sam svega.
Kažu da je to život, ne slažem se. Život je još dug, bit će svega na njegovom putu. Ovo je bio jedan događaj u mom životu koji je mogao zaista promijeniti sve, ali nije. U mom slučaju nije promijenio, jer to što više nema auta nebitno je, moglo se i prodati, jednom ga sigurno ne bi bilo na ovaj ili onaj način. Kako kaže L. "kupit će tata novo". Djeca su mi živa, netaknuta. Jako šokantno, ali sigurna sam da je postojao neki razlog zbog kojeg se ovo desilo. Kad nas je Bog ovako sačuvao, da nam dlaka s glave ne nedostaje, valjda je poruka bila za nekog drugog, a možda i za mene. Morat ću je samo otkriti.
Jedino što sam sada bogatija za jedno iskustvo, pravilno i bez iznimke vezivanje AS. Svi mi mislimo da se neće nama dogoditi, jer da nije tako ne bi vozili. Bojali bi se. Ne razmišljamo o tome, jednostavno ulazimo u auto i vozimo, ne misleći da može postojati trenutak koji će nam živote promijeniti zauvijek. Možda sam puno puta izbjegla ovakve situacije. Možda…sve do ovog puta.
Jesam li mirna u duši? Jesam!
Bojim li se? Ne!
Što reći nakon svega? AUTOSJEDALICA UVIJEK I BEZ IZNIMKE!!!
Još sam da kažem, nisam prije bila ovakva, ovakvom me učinilo majčinstvo. Svjesna da djeca uče od mene, trudim se biti stup svoje obitelji, ako ne u financijskom smislu, onda u emocionalnom zasigurno!
divno, pepita. toliko ljubavi, pribranosti i snage u ovim tvojim rečima.
hvala bogu da je sve iza vas, bez posledica.
Naježila sam se i rasplakala na tvoju priču! Sretna sam da ste bile vezane, sve tri i da je sve dobro prošlo! Koja sreća!
Naježila sam se...hvala Bogu nek je sve u redu! :heart:
:heart:
Pepita, ajme, priča je prestrašna. :-o
Al samo zahvaljujući tvojoj odgovornosti i pribranosti sve je dobro prošlo.
Ljubi dječicu.:heart:
:love2: :heart:
Pepita, naježila sam se par puta čitajući što vam se dogodilo. Drago mi je da je sve prošlo bez posljedica, a nadam se da će i curka što prije zaboraviti nesretni događaj.
Ljubi dječicu. :heart:
prestrasna prica...
:heart: :heart: :heart:
pepita, hvala ti na prici :heart:
Pepita :heart:
evo sad plačem i ja :heart:
:heart:
:heart:
Plačem i ja. Joj..Pepita, jedno pitanje, bebica je bila na suvozačkom, kako je air bag reagirao ili ga uopće nema u tom autu? Bogu dragom hvala da ste dobro. Gledam slike i ne mogu doći k sebi..
draga Pepita, sam Bog vas je čuvao, dobri Bog, hvala Mu što vas je i sačuvao.:love2:
Pa air bag mora biti ISKLJUČEN kada je AS postavljena na prednjem sjedalu. Tako da je isključen pa se nije ni upalio.Citiraj:
lisica prvotno napisa
Nije postavljena bez razloga.
Kada se N. rodila nije mi palo na pamet obje cure staviti izad i tokom vožnje misliti da li je sve ok, da li joj je starija nešto dala, nedaj Bože štipnula je i sl.
Nije takvo razmišljanje nerealno, odvajanjem njih dvije mogla sam se potpuno usredotočiti na vožnju. Kad bi N. plakala znala sam da nije ništa ozbiljno, jer sam je imala na oku pored sebe.
Da su njih dvije bile zajedno izad morala bi tokom vožnje paziti na njih dvije, a što nikako nije pametno dok vozim.
Pepita, kopirala sam tvoju priču kao pouku svim roditeljima koji samtraju da je kupnja autosjedalice bacanje novaca....
Još jedna dobra strana ove neserće je, besplatno testiranje Romer autosjedalica na crash testu ;)
Romer baby safe i Romer king plus! Provjereno! :)
I ja sam učinila isto.Citiraj:
Pepita, kopirala sam tvoju priču kao pouku svim roditeljima koji samtraju da je kupnja autosjedalice bacanje novaca....
pepita drago mi je da je sve dobro prošlo :love2:
uf :heart:
ajme draga moja naježila sam se na priču! uf što reći osim hvala Bogu dragom da je tako završilo! ajme kad čovjek samo pomisli kako je moglo biti! :-( grozno!
ljubi svoje dvije princeze! a tebi hrabrice moja šaljem veeeeelike puse :love2:
Uh, srećom je sve dobro završilo :heart:
I sad sam taaako sretna sto mog malca ceka Romer King plus kad preraste jaje :-DCitiraj:
Pepita prvotno napisa
Pepita sretan rodendan tebi i tvojim curama. Ovo ti je kao da si ih opet rodila. Zahvaljujuci tvojoj odgovornosti i koristenju AS spasila si im zivote. I sigurna sam da ce vasa prica spasiti jos mnogo zivota, samo nek ju procita sto vise ljudi. Vjerujem da si se puno informirala o koristenju AS ito upravo tu na Rodinom forumu.
Ja sam ponosna sto sam rodina savjetnica za autosjedalice i pozivam sve koje imate volje da se aktivirate i doprinesete povecanju svjesnosti o vaznosti koristenja AS. Da u Rodi ima vise volontera koji bi prosli edukaciju za savjetnike za AS - onda bi u svakom gradicu lijepe nase bili organizirani AS pregledi. Onda bi sigurno bilo vise prica kao ovih, sa sretnim ishodom, nego onih gdje su bebe bile u maminom narucju, djeca izmedju sjedala ili nepravilno vezana pa prođu tragicno.
Pepita hvala sto si podjelila ovu pricu, zagrli djevojcice i nastavi biti hrabara mama!
Cure moje drage, često se ne slažemo po topicima, raspravljamo, itd. ali ne zaboravimo, sve smo mi tople, osjećajne i odgovorne RODE, iako nismo sve članovi udruge.
Ponosim se vama i naravno, da nije ovog foruma, ove udruge, tko zna...
S2000 oprosti na letu - postoji li neki link gdje se možemo više informirati?Citiraj:
Ja sam ponosna sto sam rodina savjetnica za autosjedalice i pozivam sve koje imate volje da se aktivirate i doprinesete povecanju svjesnosti o vaznosti koristenja AS. Da u Rodi ima vise volontera koji bi prosli edukaciju za savjetnike za AS - onda bi u svakom gradicu lijepe nase bili organizirani AS pregledi. Onda bi sigurno bilo vise prica kao ovih, sa sretnim ishodom, nego onih gdje su bebe bile u maminom narucju, djeca izmedju sjedala ili nepravilno vezana pa prođu tragicno.
http://www.roda.hr/article/readlink/2579
ako se zelis informirati o tome kako postati savjetnica za AS najbolje da pises na rodin mail :)
Hvala! :*
Silno mi je drago što ova priča ima sretan kraj Pepita...i to zahvaljujući tvojoj brizi i odgovornosti :heart:
No, na nesreću još uvijek se preveliki broj djece vozi poput kakvih vreća krumpira i stoga bi upravo ovakve priče trebale osvijestiti nužnost autosjedalica...