Slazem se :)Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
A i ja nikad nikoga ne pitam zasto ne doji. Niti volim kad mene ispituju dojim li ili ne... narocito polu-poznanici, sta se to ikoga tice.
Slazem se :)Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
A i ja nikad nikoga ne pitam zasto ne doji. Niti volim kad mene ispituju dojim li ili ne... narocito polu-poznanici, sta se to ikoga tice.
ni meni nije ok ispitivati žene da li doje i/ili zašto ne doje
s druge strane, smatram da bi zdravstveni radnici koji rade s trudnicama, rodiljama i njihovom djecom trebali biti obavezni pohađati edukaciju u vezi dojenja jer su informacije kojima dosta njih raspolaže često neadekvatne i zastarjele
i bilo bi lijepo - najblaže rečeno - da se poštuje Pravilnik o marketingu nadomjestaka za majčino mlijeko
Cure, tako mi vas je divno čitati, sve odreda… nešto sam si gruntala o tom članku zadnjih dana, ali kako ste ga vi (ne toliko sam članak, nego temu) sa svih strana lijepo obradile :heart:.
U nekoj mjeri bi potpisala svaku od vas… a mislim da i Cvijeta ima pravo kad kaže «ajd probaj drugačije bez grižnje savjesti» nakon svih tih «zna se što je bolje». Možda (mi) je tu i najveći problem što bi ponekad trebalo odustati od tog nečeg jer nemaš vremena, energije… ali ne znaš. Tj. ja ne znam.
A istovremeno niti ne želim, jer zapravo me «samoispunjava» vješanje pelena u ponoć (jer ih prije ne stignem objesiti), dojenje dvogodišnjaka u tri ujutro… a onaj dan kad svi skupa preživimo na kiflama iz pekare me pere savjest što nije jeo svježe povrće i bla bla, pa sam sretna kad skuham juhicu. Hebes me, mene to trenutno fura, i ispunjava i nema tu. Ma zapravo o čemu uopće pričamo? Već je netko napisao prije… pa moram, tj. želim i sebi skuhati taj ručak. I neš ti oprat mašinu veša, kao - da nema pelena ne bi ništa drugo prala… više posla ima s peglanjem košuljica i oprave za poslovne sastanke nego s 3 mašine platnenih.
A žrtva? Meni je žrtva radit prekovremeno, jer to se ja žrtvujem za «dobrobit» (čitaj profit) svoje korporacije. Ono što radim za dijete nije žrtva jer to što radim, radim tako jer želim. Možda i pod «pritiskom» toga što je «najbolje za njega i izbjegavanja grižnje savjesti», ali tako je kako je. Valjda je to ženska u članku htjela reći – pritisak i imperativ da nešto moraš ovako ili onako. Jedino što većina nas ovdje misli da je pobrkala lončiće, i da je većina toga što je nabrojala zapravo lakše i jednostavnije od «onog što je ona nabrojala».
I za koga ćeš napraviti "najbolje" ako nećeš za svoje dijete...
Da odgovorim curama…
Citiraj:
moia prvotno napisa
Radi se o tome da te nema doma 10 sati na dan, i ona 4 sata što si njim želiš dati njemu, a kad zaspe imaš suđa i veša. Ako mm napravio dio, imaš vremena za sebe. Ali to «vrijeme za sebe» je knjiga, tuširanje i sl. Ok, mogla bi tu biti neka kava više s frendicama, ili odlazak u grad, ali u stvarnosti uvijek ispadne drugačije jer nas smlavi neka dječja bolest, bolovanje, pa nadoknađivanje posla i prekovremeni… u tome svemu ja samo čekam da preživim, izvučem se, i ako smo taj tjedan pojeli 4 ili 5 skuhanih obroka, ako kuhinji i kupaoni ne prijeti ekološka katastrofa, ako je bilo kakvog seksa – gdje ćeš više. U svemu tome to sam ja – zaposlena mama koja hvata konce. A ona «ja» koja je išla na predstave, festivale, visila s frendicama ili što god to bilo prije, pa ići će valjda opet jednog dana. Jer, frendice koje imaju djecu viđaš, i pričaš o djeci. Frendice koje nemaju djecu ne viđaš, jer ona 3 puta što sam se našla s njima nisam uživala - ne mogu se opustiti i čavrljati, niti im objasniti da nisam opuštena, jer... nije da mislim na "svoje jadno dijete koje je bez mene sat vremena" nego mislim na to da doma nemam riže ni praška, i da poslije te kave moram odjuriti do apoteke. Nije da "mene nema" jer imam dijete, mene nema jer "imam posao" :mrgreen:.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
A opet i to što imam posao je djelomično "mene ima" jer se i tu čovjek na neki način samoispuni... pa ti ostaje da kukaš jer nema slobodnog vremena za tebe, i takvih potreba za tebe. A koji zaposleni roditelj bez širokog kruga podrše to ima? Di ta teta autorica članka živi?
Ma sve mame sto bilo sto smatraju zrtvom za svoju djecu ne bi ih trebale ni imati.
Mozda sam malo radikalna, ali ako ne radis to iz ljubavi prema djeci ni ne moras. Imam jednu takvu "pacenicu" doma i iz iskustva govorim da rasti uz "mamu zrtvu" nije ni malo ugodno.
Joj kako dobro napisano! Naravno, imati dijete trazi odredjene "zrtve". Naravno da nikom nije super buditi se npr xy puta po noci (samo jedan primjer)... Ali, niko i ne kaze da je imati dijete lako. Nije lako ni imati karijeru, naravno. Ali kad neko ko ima eto tu karijeru smatra degradacijom statusa zene to sto doji, nekome tu nisu sve daske na broju. Ja volim svoj posao. Koji radim od kuce, kad mali spava, seta s nanom, igra se s MM-om... Da moram dijete da ostavim u jaslicama i idem raditi, u decembru, ujutro dok je vani jos mrak i -7 stepeni, mislim da ne bih voljela isti taj posao. Sto naravno ne znaci da ga ne bih radila da moram. I da, bas volim i svoj magistarski. Ali je bio na cekanju prvih mjeseci djetetova zivota... Jer sam ja tako odabrala. Nisam time ni ugrozena ni ponizena ni jadna.Citiraj:
flopica prvotno napisa
XCitiraj:
Rivendell prvotno napisa
Imam svekrvu mučenicu koja svoju djecu voli više nego itko i žrtvovala je više nego itko i sada si da za pravo postavljati svakojakve uvjete jel je sve to skupa više nego itko.
Flopice potpis!
Grižnja savjesti... ma, to je i off topic ove teme, i nije. Nekako, ako je u pozadini (bilo čega) grižnja savjesti kao motivator.. to je na kratke staze. I Grižnja savjesti ide ruku pod ruku sa Žrtvom, koja traži Zahvalnost, koju najčešće ne dobije, nego upravo suprotnog dobije - jer svijet ne funkcionira po tom principu input-output, po meni. Po meni - ako imaš neku unutarnju satisfakciju - onda to nije žrtva.
A, svakom je druga stvar "žrtva".
Genijalna mi je moja teta, koja je, kupajući se u nekoj vali... s čežnjom i uzdahom gledala preliječući avion i komentirala (sad u penziji, eks poslovnjakinja) - ajme, a sad ljudi lipo u odijelima lete negdje na sastanke.... Svakom svoje. Nije zato manje žensko, niti je roditelj iz pakla (po meni).
Biti zrtva nije stvar majcinstva, nego pogleda na zivot. Da takva zena nije imala djecu opet bi se osjecala kao zrtva sudbine-ili-cega-vec sto joj nije poklonila majcinstvo. Zrtva svojih roditelja, prijatelja, sefa na poslu, muza... Biti zrtva je nacina na kojim vidis zivotne teskoce, nacina na koji se nosis s njima i opravdavas svoje neuspijehe.Citiraj:
Rivendell prvotno napisa
Razlika izmedjunzrtve i zene koja zivi svoj izbor je samo u glavi.
Meni majcinstvo nema veze sa zrtvom, to je ono sto sam izabrala i u cemu uzivam.
Možda nas samo termin skreće s puta, možda je cvijeta htjela reći "oportunitetni trošak" - stila dok radim to, ne mogu to to i to? Ali, taj trošak ima svaka živa stvar na ovom svijetu - odabiranje staze a), znači da ne možeš istovremeno ići stazom b) i c) itd.
a moze i svekrvaCitiraj:
MarijaP prvotno napisa
Eto glasa razuma! Svaka ti je na mjestu.Citiraj:
klara prvotno napisa
klara to je istina što pišeš, ali manje više sve što si nabrojala je prolazno ali djeca ostaju, sastavni su dio života i slušaju kad god se toj žrtvi prohtje kako se žrtvovalo..ako ih se prekine i pokuša reći nešto onda je žrtva još veća jel je rodia nezahvalnika i blablabla...
Tako da u praksi nije to baš tako jednostavno.
Enivej, slažem se da je roditeljstvo izbor, kao i brak, kao i odabir posla/karijere i u svemu u životu moramo biti spremna na neke kompromise i nije sve uvijek uživancija, ali to je naš odabir.
Svatko zna za sebe sto mu je najbolje i bira kako ce odgajati svoje dijete. Meni su moji izbori odgovarali i nisam se osjecala nikada kao rob: od dugodojenja, nosenja, coosleepinga... Rooming in mi je sjeo odlicno makar sam bila jako u bolovima. Beba mi je smanjila bol i odvratila misli. Dugodojenje me nije iscrpljivalo jer moja starija curka nije bila naporna, nikad nije bilo onog nasisavanja. To sto sam bila sa starijom 3 godine doma, to su jedne od najboljih godina mog zivota, zbilja sam uzivala s njom i voljela bih opet tako, ali sad su druga vremena i druge okolnosti. Mene majcinstvo i nacin na koji odgajam djecu ispunjava. Kome je to robovanje - moze birati druge nacine i biti miran sa svojim odlukama.
Slažem se, do na te "tehnikalije", konkretno meni je rooming in bio iz kojeg ste vi filma, a i sve drugo kako mi je ispalo i što sam odabrala, dobro mi je leglo. Slažem se u smislu da nema najboljega i jedino ispravnog, po meni. A, onda, slijedom logike, nema niti grižnje savjesti... iako uvijek ima dilema i promišljanja. Najbolje je ono što nekoj obitelji paše. Naravno, ne mislim na neke ekstreme.
evo vidiš, a lijepo je mirno odgajala djecu ne brinući se oko tisuću i jedne pi*darije koje nas brinu. oće dijete biti pet dana kod svekrve koja će mu nedaj bože dati dva bombona. ili oš prat kupaonu s domestosom ili octom. da, još su nam, kraj svih mogućih tvornica, elektrana, svjetskih zagađivača, natovarili i brigu oko opstanka planeta na vrat, ko da nisu dosta djeca. lolCitiraj:
ina33 prvotno napisa
a ne, danas moraš radi zdravog razuma, kako krumpi kaže, dojiti do treće, vješati snježno bijele pelene bez omekšivača, ići dva dana u berbu s obitelji, u svemu uživati, ništa shvaćati kao svjesnu žrtvu (a je vas boli taj pojam žrtve :mrgreen: ), a ako voliš posao, onda još uživati u finim sastancima, uspješno odrađenoj prezentaciji, manikiranim noktima i čaši vina. meni se nekako čini da je to jedan zahtjevan stil života. a takav stil se provlači kroz ovaj forum. bez obzira na zdrav razum. hebemu miša, ne znam, al čini mi se da oni šljašteći forumi ipak nisu ovako zahtjevni kao ovaj naš. :D
sad sam se sjetila vertex, moraš brinuti i o zadovoljavanju seksualnih potreba, svojih, s nekim. :lool:
a kud sve to strpat da mi je znat
to vam je ljudi moji - nemoguće.
negdje ćete morati kiksati i gotovo.
oće li to biti dijete koje će spavati kod bake i jesti vako nako, ili će to biti planeta koja će nekako morati preživjeti s domestosom i pampersicama, ili će to biti manikirani nokti i sastanci. čašu vina ne dam :mrgreen:
naravno, uvijek ostaje utjeha - to je MOJ i samo MOJ izbor. :mrgreen:
nije ovdje bitno što meni paše i ne paše, u čemu ja osobno uživam i ne uživam i što mi je leglo, u principu, cijela ova rasprava mi je zanimljiva u smislu ovog što je mikka napisala - ina may gaskin na skupu feministica. kog boga je ona tamo tražila da mi je znat.
znam ustvari, radi se o klasičnoj teoriji zavjere - najveća prevara muškaraca u ovom novom konzervatizmu je ta da su nas suptilno i lagano počeli uvjeravati da je rađanje srž ženskih prava. :mrgreen:
ja sam ostala doma i posvetila se djeci i svemu sto uz to ide jer je to bio moj izbor (takve okolnosti). mozda bih, ne mozda nego sigurno, u nekim drugim uvjetima odabrala drugacije. nikad taj ostanak doma nisam percipirala kao zrtvu, cak ni u najgorim danima bas zato jer sam znala da sam tako sama odlucila. bila sam koji put ljuta na muza sto ne sudjeluje dovoljno, cinjenicu da nemam pomoci, na svoje tijelo koje me nikako ne moze pratiti (to mi je cesta frustracija lol) ali taj dio - majka, kucanica, dojlija blablabla - to je uvijek bio moj izbor. hocu reci, to nikad nije dolazilo u pitanje jer sam radila sve sto sam radila zato sto sam to zeljela, nitko mi nije nista od toga nametnuo. s vremenom sam prilagodila ocekivanja sto od sebe, sto od drugih, i sad mi je puno bolje.
a cvijeta, nemoj interpretirati moje riječi kako ti odgovara
ja sam rekla samo da svi znamo što je bolje i zdravije, ne treba ti to nitko nametnuti
pitanje je želiš li to
ne vidim nigdje da sam napisala da dojiš i koristiš platnene jer si zdravog razuma
nego da znaš da je dojenje zdravije, a onda odlučiš
jel tu nešto sporno?
vrlo lako usporedivo s bilo kojim životnim odabirom
kad bilo što odabireš, to uključuje sve tvoje uvjete, ne samo činjenicu da je optimalno i bolje
od načina hranjenja (sebe) na dalje.
inače, da, smatram da je pravo na odabir mjesta, načina i svega na porodu žensko pravo
kao što je to pravo na abortus
cvijeto, u tome i je stvar. informirani izbor. saznas sve sto mozes, razmislis, isprobas i onda postelas kako tebi pase. nades optimum za sebe, i za obitelj. nikad nije sve savrseno i nece ni biti. poanta je prihvatiti sebe takvu, nesavrsenu, i voljeti se.
s ovim se slazemCitiraj:
krumpiric prvotno napisa
Drugim riječima, čini mi se, pričamo isto. Ona je odgajala mirno, ali nije da niti tad nisu postojali neki imperativi. Moja mama je odgajala nemirno, ona je takva osoba.
Ko te sili da se brineš na gazilijun stvari? Ne tebe osobno, nego tog nekoga? Ko koga sili da se ubije i navečer, nakon cijelog dana, iscijeđen, još mora osjećat grižnju savjesti jer je frknuo bateriju u smeće, i bacio jednokratnu na pod, a nije se vozio do susjednog kvarta? Ko ga sili da se osjeća :(((. Niko - samo unutarnji glas. Ili neke novine. E, pa unutarnji glas može dozvolit isto tako jednostavnu spoznaju - da se ne može sve (oportunitetni trošak), i da se sa stvarima mora prioritizirat. Ali, to ne znači da nije uspio... i da će zbog ovoga ili onoga, dijete bit takvo i takvo... i ono, shit, zafrko si mu budućnost ako ovo ili ono (do na očite stvari, od kojih je jedna AS). Sve je cost-benefit. Sve je rizik. Život nije slijepo pridržavanje svih imperativa. Sa svime možeš zeznut, i s onim očitim, i s onim manje očitim. I nećeš znati da si zeznuo, nego tek za tipa 20 godina. Opet... uz neku osnovnu brigu i ljubav, većina (barem se tako nadam) ispadne OK. Ono, daj svoje najbolje pa ćeš vidjeti rezultat. S tim da svoje najbolje jako varira... što ne znači da su jedni komodni stila šporkulja, a drugima je zagarantirana sreća i stablino odrastanje djeteta, stila čistunci, da se referiram na onaj neki topic. Iskristalizira se neki tvoj put, nešto u što vjeruješ da je OK... za većinu nas. Neki se slaže s ovim postavkama, neki s onima.
Ko je zvao Inu (ne mene, onu drugu) na feministički skup... nemam pojma.... ili je došla educirati, ili su je zvale feministkinje. Meni moj osjećaj u trbuhu govori da je ja, evo, kod sebe neću zvati... Mislim, it's just not me, znam to na način ko što je Woody Allen, u Hannah i njene sestre, znao da neke stvari nisu za njega i to je ok.
Ono, ja sam OK, ti si OK. Ja, u stvari, ne vjerujem u "lošiji izbor", do na stvari za socijalnu službu, jer sve ide s nekom cijenom i svaka stvar ima svoj rizik, uključivo i ove, koje ja, uvjetno rečeno - zagovoram - MPO, cijepljenje itd.
pa ne trpaš sve, trpaš koliko ti stane, ili koliko ti se hoće.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Kako sam shvatila, na forumu ima ako 5 osoba koje rade baš sve to što si nabrojala, većina ugura koliko joj odgovara, a za ostalo kaže "e to mi je previše".
U stvari, ono što ja želim reći, je da svaka mama, na kraju, dobro zna rasporedit svoje resurse - što može / hoće, a što ne. I da je djetetu najvažnije taj mamin osjećaj.
Pa, ina, mi govorimo isto, jednostavno ZNAŠ u kako bi ti rekla "gazilijun" stvari što je bolje, ali odabireš. Jer si čovjek.
I sad, ovisno o tvojem karakteru, taj te odabir ždere (kako, po mojoj slobodnoj procjeni, ždere novinarku) ili si s time načisto.
Svi mi imamo hrpu i jednih i drugih.
Pa da.Citiraj:
tangerina prvotno napisa
A "teta novinarka" živi u Hrvatskoj i ulovila se baš tog osjećaja koji ljudi imaju. S kojim nauče živjeti i naprave odgovarajuće izbore.
Znači, ne piše ona o nečemu što je izmislila, piše upravo o toj percpepciji.
Pa cijela poanta mojih nizanja je da te, na kraju krajeva, ne bi trebao ždrat (niti mene, niti ikog drugog). Ne ždere novinarku ništa... samo je uočila te stvari. Možemo se do kraja svijeta loptat s obranaškim reakcijama (ako si tako reagirao - ždere te i vice versa - ako ti smetaju komentari, onda te opet ždere), ali to nije to. To je educirat se i odabrat ono što ti paše/izvedivo ti je/ne ždere te, ili, ajde, manje te ždere. Oportunitetni trošak đir.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Ja bih samo potpisala Cvijetu :-)
I koliko god nekad žalim što nije bilo ovoliko informacija kad su meni bile aktualne, toliko sam sretna jer poznavajući sebe samo bi se živcirala ukoliko se ne bi uspjela pridržavati svih naputaka koje se ovdje vežu uz majčinstvo.
Bemu misha :love2:. Zašto stat na majčinstvu... ima i ekologija, pa svi ovi magazini kako bit privlačan, mlad u 40-toj, putovat svijetom, bit samoostvaren itd. Zezam se... Nastojim šalom opustit. Jest da je majčinstvo najvažnije, ali nekako... ne kažem ja da ne treba pomišljat, ali rijetko što (ne pada mi na pamet ništa sad) je ono uklesano u stijenu kao Božja zapovijed. Djeca odrastaju u konkretnoj obitelji i konkretnim društvima. Jako mi je bio zanimljiv na tu temu jedan članak u Geou, portretirajući zapadnjačke majke (uključivo novi trendovi), zapadnjačke majke u prošlim vremenima, sada u Japanu, sada u Africi. Na kraju se majčinstvo svodi na prioritiziranje resursa u svrhu održavanja potomstva.Citiraj:
Bodulica prvotno napisa
I to u konkretnom društvu.
Ja imam godine i godine iskustva u tome da znam da bi nešto trebalo napravit, pa to ne napravim.
Trebalo bi otić zubaru, ali uvijek čekam da neizdrživo boli. Trebalo bi isprat suđe prije nego se sve na njemu skori, ali ko će to sad. Trebalo bi počet spremat ispit... ma od ponedjeljka...
Tko to još radi sve što zna da bi bilo bolje da radi? Iskreno ne razumijem taj doživljaj pritiska.
Istekao mi je edit, ali sam morala dodati da mi se nimalo nije svidio Trinin post iako mi je ona kao forumašica izrazito simpatična.
Ne volim takvo prosuđivanje nečijih izbora ma koliko se kosili s našima. Ovako mi to ne ispada nimalo dobronamjerno, već prilično docirajuće i kao neka vrsta samohvale. Nadam se samo da u RL ne pristupate ovako tim mladim mamama kao što je napisano u tom postu koji me zasmetao jer može biti samo kontraproduktivno.
Htjela sam potpisati i tebe, ali mi istekao edit;-)Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Ma meni bi mozak zakuvao da sam se skoncentrirala samo na majčinstvo, kamoli na sve ovo ostalo što nabrajaš:mrgreen:
Meni je Trina najjača, a njen sam post iščitala ko obranašku reakciju. Ne volim ni ja, u pozadini toga je "I know better" jer je tako rekao WHO ili ubaci koji autoritet i jer je to objektivno tako. Mislim, sve 5, ali ljudi žive onako kako mogu i prioritiziraju, sve se ne može, to je točno, niti ovo što je objektivno tako, ko od nas živi po tome - stvarno ne znam ko uspijeva sve zadovoljiti. Bitan je end product - relativno zadovoljno i zdravo dijete - sumnjam da baš postoji sto posto zdravo ili neko koje nešto ne zamjera roditeljima (možda Beti3, ako se sjećam onog topica od djetinjstvima :)). I ono, da mama (i tata) nisu umeteni u procesu proizvodnje takvog djeteta, nego da i guštaju.Citiraj:
Bodulica prvotno napisa
ne vjerujem da takva osoba uopće postoji. to je konstrukt, dojam ubermatere, koji se stječe kad se čita ovaj forum. uvjerena sam da su svi zdravi ljudi u sivoj zoni, između dviju krajnosti koje uopće ne postoje.Citiraj:
tangerina prvotno napisa
za primjer, u našoj obitelji, mislim da smo kao roditelji u nekim stvarima (uz vrlo šarolike motive, od zdravlja do komocije) pokrili smo skoro sve nijanse sive, npr. koristili smo platnene, jednokratne i bespelenašili :mrgreen:
još jedno. ne primjećujem da se bilo gdje naveliko (izvan ovog foruma) promoviraju roditeljstvo i bilo kakve teme vezane za stilove roditeljstva, o kojima novinarka piše.
Sve dolazi iz inozemstva, pa i stilovi roditeljstva, neka Juul ima ženu Hrvaticu (ako sam dobro shvatila). Novinarka je krenula od neke Francuskinje. Ako si mislila na naveliko, izvan foruma, u RH - tu si u pravu. Ali, forum ima popriličan zamašnjak i ne mali broj članova, mislim da je br. 1 u Hrv, najviše korisnika, na bilo koje teme osim bla-truć, moja bebica jučer napravila ovo, sunce mamino itd..Citiraj:
anamar prvotno napisa
ma novinarka je došla na ovaj forum i, kao svatko tko prvi put dođe, ostala je zabezeknuta s dojmom o ubermateri o kojemu pričaš. to je bio i jedan od mojih prvih postova na forumu - previše je tih informiranih izbora ovdje na kupu :mrgreen:Citiraj:
anamar prvotno napisa
mislim da je to razlog teksta kakav je.
plus što su parkovi izvor svih zala. :mrgreen:
al ko ga briga, važno je da se filozofira i palamudi stoti put o jednom te istom :mrgreen:
da ne citiram.
mislim da je zamašnjak o kojem ti Ina pričaš prilično spor, kad i dalje nema porasta broja dojilja, a primjetit ću i da u ukupnoj forumskoj populaciji, nema valjda ni 25 posto platnenopelenaša.
cvijeta, slažem se s tobom u potpunosti. novinarka je vjerojatno bila zabezeknuta. inače, meni ovaj članak uopće ne smeta. ne smatram ga ni lošim za rodu, dapače. bolje neka se raspravlja.
novinarka je loše to odradila, jer je izabrala temu i plošno je prikazala, cilj je ispao popljuvati nešto.
najprije, što vama znači žrtva? meni je žrtva samo kad idem protiv sebe a poradi nekog "višeg" cilja.
evo da se uhvatim the Voćnjaka:mrgreen:. npr. nisam tip od izlazaka u prirodu, mrzim iz dubine duše penjanje na drveće, grozim se crvića, insekata, mušica. i onda mi muž predloži da odemo tamo jer je glupo da nam trule kile i kile jabuka. i ja pristanem. muka mi al pristanem. em je zdravo, em je jeftinije, em hoću muža zadovoljiti, em znam da bi bilo dobro da se družimo kao obitelj. jer tako pišu knjige, psiholozi pričaju na teveu, govore o potrebi zajednički provedenog vremena, o tome kako će to djeci koristiti, pružiti ima sreću, radost, zadovoljstvo. a ja bi da legnemo pod dekicu i zajedno gledamo film.al ipak popuštam.žrtvujem se.
ajmo sad o meni pravoj, kakva stvarno jesam. obožavam se kretati, hodati, pentrati.ali ne u gužvi. uživam u miru, mrzim vrevu. boli me mozak kad moram među puuuuno naroda. dobijem migrenu od tih silnih zvukova, boja, oblika, glasova.
za mene je sreća otići na selo u kojem je Voćnjak. sretna sam kad vidim da mi je dijete sretno kad se popne samo na stablo. smijemo se, uživamo, sretna sam jer će moja djeca jesti zdravo. onako, iz samog srca prirode. sretna sam što imam tu mogućnost.
tako je valjda netko drugi sretan kad leti avionom na poslovni sastanak, kad sklapa dobre poslove, kad dobija satisfakciju na drugom planu.
nemam ništa protiv nit me se tiče.
al svrstat mene u neku ladicu jer ne odgovaram nekakvim kriterijima uspješnosti i nazivati me žrtvovanom i robom, baš je bezveze.
apropos dojenja, nit koga pitam doji li, ni zašto da, ni zašto ne, boli me neka stvar.
nemam više vremena za elaborirati, ali vratim se još kad stignem...
flopice, pa nisi ti žrtvovana i roba kad spadaš u kategoriju ovih kakve se danas traže :mrgreen:
ove koje su sretne u avionu, a nalaze se u voćnjaku, e te su u problemu. i još moraju baš uživati u voćnjaku i to nije nikakva žrtva. nego informirani izbor voćnjaka.Citiraj:
jer tako pišu knjige, psiholozi pričaju na teveu, govore o potrebi zajednički provedenog vremena, o tome kako će to djeci koristiti, pružiti ima sreću, radost, zadovoljstvo
a kako ćeš informirano odabrat avion kad svi ti gore nabrojani kažu da je za djecu bolja mama u voćnjaku. zašto mama? zato što je ista ta mama informirano odabrala da doji dijete pa ne može tata ni da hoće. i još im ne priznaju niti žrtvu. ne djeca, nego muž. koji je u avionu. ne smije reć ni hvala, jer ne valja. jer ako kaže hvala, opet nisi u kategoriji.
:lool:
ma pustite mene.
hm, sve u svemu, ajde pustimo i tu nesretnu žrtvu. ne treba se žrtvovati jer je to netko prije dobro primijetio, to uvijek uključuje nabijanje te žrtve nekom na nos.
al, nakon informiranog izbora, koji ne ide u korist prirodnog majčinstva, ne možeš proć i bez žrtve i bez grižnje savjesti. ili ćeš se žrtvovati i bit u voćnjaku ili ćeš biti u avionu s grižnjom savjesti.
grižnja savjest je ok.
bolje nego žrtva u svakom slučaju.
tako, to je moj zaključak. neću više imati grižnju savjest jer imam grižnju savjest. ionako, brzo prođe. dok avion ne uzleti :mrgreen:
radije bi da se tema nastavi o feminizmu, a ne o dojenju i parkićima. to su više pitanja stila prehrane.
bilo bi dobro da je više feministkinja/aktivistkinja ovdje da nas pouče pojmovima, poput postfeminizma ili ekofeminizma (kojem su po onome što ja čitam, neke politike ove udruge prilično blizu).mislim da je moderno majčinstvo tijesno vezano uz položaj i smjer razvoja rodnih pitanja i rodnih prava.