Hm, imala sam izrazito blizak odnos sa maminim roditeljima, ali nikad od njih nisam čula da mama nije najpametnija, dapače, uvijek su naglašavali da je mama glavna i da ju se mora sluštai.
Printable View
Hm, imala sam izrazito blizak odnos sa maminim roditeljima, ali nikad od njih nisam čula da mama nije najpametnija, dapače, uvijek su naglašavali da je mama glavna i da ju se mora sluštai.
ja se slažem s inom.
iako, moram priznati da imate malo kompliciranu kćer :mrgreen:
ko zna na kog je :mrgreen:
šalim se malo. ajd, bitno je da je kćer pa možete sve izgovoriti, a da je snaha... :mrgreen:
Trina je baš oštra...još uz ovaj avatar :)
Ali...meni takve stvari smetaju...i da ih primjetim ne mislim da bi ostala hladna...već bi me to zaista i povrijedilo. Jedno je imat neke svoje navike, koje je kod baka i dida teško i gotovo nemoguće mijenjati, pa ih prihvatiti kao takve...a drugo je podcjenjivanje, kojemu, po meni, nigdje nema mjesta i totalno je neproduktivno. Čemu to? I zašto? Koji bi bio razlog? Osim nekog, bezveznog, veličanja sebe samog...
A zašto bi si netko uzeo takvo pravo, a ja da za to pronalazim opravdanje?
Meni je to grozno...al opet, samo govri o nesređenim odnosima između djece i roditelja, po meni... Jer taj takmičarski duh ne nalazi mjesta tamo gdje je sve ok...po meni
je bb, al sad si zamisli snahu kako npr želi roditi na elektivni carski, il davati bebi AD od prvog dana, a ti ne smiješ ni pisnut :mrgreen: mislim da bi na gu*icu progovorila, što se kaže. :mrgreen:
Ma ja baš ovih dana prolazim pravu dramu sa svojima...izvlače se stare traume, nove prouzročene starima..analizira se, priča...svašta nešto. Moji mtaer i otac koji su imali bez sumnje najbolju namjeru jer obožavaju moju djecu, zbog tog malog sebičnog dijela, napravili su sranje. Pa sam malo osjetljiva trenutno na ovu temu.
Meni je to iskustvo s bakom koja svoju snahu ne cijeni dovoljno da bi stala uz nju i njezine principe u odgoju djece, naučilo da će u životu uvijek biti ljudi koji će podmetati i ružno pričati za druge. Previše sam voljela mamu da bih joj takvo što prešutila ili uzela bakino stajalište za ispravno. Blackberry je u pravu, potpisujem 100%
ne znam...zamišljam. pa i sada budem u takvim situacijama, s prijateljicama...pa niti jednoj nisam rekla niti a. Možda je drukčije kad je snaha u pitanju :mrgreen:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
čuj i ja sam snaha, jel...koja je u njihovoj kući odlučila roditi..
Baka na forumu :klap:. Pozdrav baki.
Ja ću samo pratiti temu da stignem svladati problematiku dok me ne snađe ta uloga.
Mogu samo reći da mi nedostaju vremena u kojem sam ja imala baku, divnu, brižnu, toplu i punu ljubavi za cijeli svijet oko sebe, a i izvan njega. Svim bakama :heart:
Ma, ne, to bi bila edukacija :angel:. Zezam se. Zaboravi "top-down" edukaciju u smjeru baka-mama, to funkcionira samo u horizontali (sa sebi ravnima - peers) i nadolje (maloljetna djeca). I ja bi morala isto bit kuco (pred malom) da mi mala hoće radit sve ono obrnuto što ja mislim da je dobro, tako to ide, sigurno bi se žalila peersima :).Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Jedino što se jako teško osvijestit kad si u "top-downu" (jer, dite je dite), ali po meni, evo... to kad postanu roditelji bi bio jedan onako dobar moment da se prestane s "neželjenim emisijama" u tom smjeru.
Mislim da je moment dobrodosao i puno prije potomstva.
Dijete se odgaja do kraja srednje. Sta si do tad napravio, napravio si.
Jedna stvar je biti oslonac kao roditelj do kraja zivota, a sasvim druga pametarenje i pokusaji ispravljanja vlastitih gresaka kao i pokusaji nadoknadjivanja zivota preko ledja unuka.
A sve nabrojano je dio folklora na ovim prostorima.
Slažem se... ali mi se činilo pa sam preoštra pa ono da malo ublažim :angel:.Citiraj:
MarijaP prvotno napisa
Opet potpisujem. Cijela ova problematika svodi se na to da roditelji u nekom trenu trebaju prihvatiti da im je dijete odrasla osoba, i prekinuti sa "neželjenim emisijama" kako je to ina super napisala. Istina je da bi se to trebalo dogoditi i puno prije rođenja unuka, ali kad gledam svoj odnos sa svojom mamom mogu reći da dok nije bilo unuke meni ta njena emisija savjeta uopće nije smetala, bila mi je smiješna, jer jednostavno nije postojao predmet sukoba između nas. Mislim, što ćete napraviti kad vam mama kaže da bi se trebale ošišati kao Hilary Clinton nego se smijati.
Ali ikad je dijete u pitanju, i kad vaš roditelj odbija prihvatiti da mora poslušati ono što vi kažete, e tu onda nastaju puno ozbiljniji problemi.
Cvijeto, mene to ne pere niti najmanje. Oko mog djeteta bi me smetalo, onako, više iz nekog mog osjećaja da ga se baš šopa fast-foodom, ili da mu se laže, ili da se od mene skriva i to, ali znam da mu, što kažu stare babe, niš ne bu bilo i ovako i onako. Neka ozbiljna zlostavljanja su totalno van ovog našeg sitničavog ludila, pretpostavljam da se to razumije.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Ali, mene valjda majčinstvo opralo pošteno, em sam imala dva carska, pa me carski ništa ne opterećuje kao mogućnost, em sam imala dijete koje budilo tisuću puta noću, pa sam i drugom djetetu bila spremna, u slučaju takve histerije, dat bocu, i ne osuđujem nikoga - to što sam rodila anđela s krilima je čisto njezina sreća, pa isto nije imala ni dudu ni bocu, al da je krenula zezat, bome bi imala.
Imam jedno dijete koje jede by the book i svaki ga je bug zakačio, i drugo dijete koje jede samo junk, pohano, golu paštu i bombone, i zdravo je kao dren, pa znam da ni ta hrana očito nema nešto puno veze ni sa čim...
Što bi me smetalo da vidim da snaha ili kćer radi? Pa da je živčana, da se dere i istresa, da je munjena, ono pravo luda, al to ne možeš spriječiti, osim eventualno podrškom i mirom - možeš kokodakat da neka ne daje špek, ali ako je netko lud - što ćeš reći - prestni biti lud? Uzalud.
Mislim da me je kod naših baka smetalo što su bile jako uvredljive, neiskrene i podmukle. Saslušaju moju tiradu, mudro kimaju, slože se i onda naprave suprotno. Moja je pak baka bila meni apsolutni uzor i hit, i takva bih bila. Ona je otvoreno radila što je htjela, jer je baka, jer voli dijete, ima 70 godina i ima pravo kupiti pernicu i kad roditelji misle da je to pernica previše, i dala je djetetu bombon, i spremilo igračke umjesto djeteta. Oko nje i s njom nikad nije bilo napetosti, jer iako je izazivala kaos, nije izazivala daljnje sukobe. S njom je čovjek znao.
A ono kad otkriješ da ti baka kima, a radi suprotno, udavila bih je. Ne zbog neke banalnosti, nek kupi smoki, što da ja sad radim, nego jer onda ne znam što laže, što krije, i hoće li napraviti nešto što je apsolutni no-no kod nas.
Izgleda da je samo stvar povjerenja...
Pozdrav Baki!
Što su mi djeca starija sve me više plaše ovakve stvari o kojima se ovdje raspravlja.
Volim klince, ali bojim se da više nemam ni volje ni živaca aktivno sudjelovati u nečijem podizanju. Već sad mojima govorim da na mene mogu računati u iznimno rijetkim situacijama i da ne garantiram da ću biti baka za poželjeti. Ne znam, možda mi unuče promijeni razmišljanje, samo dajbog da to dočekam. :)
A inače razumjem i Baku i njezinu kći...svaka gleda iz svoje perspektive i nije lako uvijek uskladiti ta dva različita svijeta. Mislim ipak da kako bude dijete raslo tako će i tih kamenčića spoticanja biti sve manje.
Bodulice, moja frendica je rpedlozila da se pod stare dane preselimo na Aljasku i ne ostavimo adresu. :mrgreen:
Zapravo mislim da su unuci skroz jedna druga dimenzija, uvijek ih mozes vratiti.
ja nisam baka,nego mlada mama.
odmah sam se postavila i rekla mami(to vridi i za svekrvu) da mi se ne miša u odgoj.ako sam rekla da nema slatkiša(svekrva veliki problem sa slatkišima) ,onda nemože.ili mali dira kabel-ja kažem ne i maknem ga .a ona i moj tata kažu nek dira nije ukljuceno.to je jedan od primjera.pa sam im objasnila da mi nesmiju kontrirati jer ce mali doci doma i dirat kabel dok je u struji itd.
uglavnom...ako ja i muž nešto nedamo ili damo je naša odluka.
znali su se narugat da oni nikad nisu imali troje dice(mama rodila nas troje u 4godine) i da neznaju snjima...jer bi ja rekla da nešto krivo rade. :)
moja mama postala je baka dva puta u razmaku 6mj.
ona je zaposlena i nepada mi napamet ostavljat joj malog na cuvanje.zna biti izgubljena...umorna.dok se ona okrene mali izvadi sve iz ladica.i da mi dode doma nešto pospremi nisam to dozvolila ni cetvrti dan nakon što sam doma došla iz rodilišta.zapravo jesam...,krenila je brisat pod pa sam rekla da ona neradi poteze kao ja i živciralo me. jednostavno nevolim da mi netko...pa makar moja mama posprema po kuci.
uglavnom..tila sam reci..bake su tu da poklone svoju ljubav unucadi. i dobrodosao je svaki savjet,ali je odluka na meni i mužu dali cemo prihvatiti.i moraju znati neka pravila i želje roditelja.
Ovo moram zapamtiti :DCitiraj:
marta prvotno napisa
Sa citatom tvoje izjave htjela sam reći da se slažem.Citiraj:
Sumskovoce prvotno napisa
Inače žusto se ovdje piše i razglaba na temu.
I ja se ne bih mijenjala za svoju mamu i iako je nema svako ju malo kroz neke situacije "osjećam" kraj sebe kao podršku. Neki naši zadnji razgovori bili su posebno topli. A opet znali smo i ona i ja da sam mogla biti bolja kćer, a u nekim situacijama ona predanija majka. Zapravo rekla bih da joj "zamjeram" što nije više pažnje posvećivala sebi kao osobi, nego je na neki način kao odustala od sebe radi obitelji.
Draga "cvijeta73" ona je još "gora" od vas, jer je na početku bilo i sve mora biti organsko, i eko i bio i da, kćer često svraća na rodim forum jer pokriva zaista veliki broj tema koje zanimaju mlade roditelje.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Evo jedan tekst za baku:
http://www.rudan.info/najzad-ljubav/#more-805
Hvala @Šuška, tek pred kraj mi je bilo jasno zašto čitam Rudanicu. Tko bi rekao da se to i njoj dogodi.
Draga @čokolada, toliko sam se raspričala ovdje. To je polučilo različite komentare i satjeralo i mene u različita stanja i razmišljanja. Ipak dozvolite mi jednu neobičnu poveznicu, citat iz knjige "Kako pomoći klincima da si sami pomognu", jer sam se ja u jednom trenutku ovdje osjetila kao ovaj "klinac":"Svi nam uvijek govore:Trebaš biti ovakav. Ne trebaš biti ovakav. Kada ti i ne govore izravno,čuješ njihove glasove u svojoj glavi. Sve što čujem jesu naredbe, sugestije i ideje. To kao da mi cijeli svijet želi nešto uvaliti. Zbog toga se osjećam kao jastučić za pribadače."Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Bako, nemojte se osjećati kao "jastučić za pribadače"
ovo je forum, svi iznosimo svoje mišljenje, ovakvo ili onakvo, a na Vama je da ga samo pročitate i filtrirate
dobro je što potiče na razmišljanje, ali nakon nekog vremena (iskustva forumiranja) i sami ćete autmatski filtrirati postove
nitko Vam ništa ne pokušava uvaliti, uglavnom svi pišemo iz svojih iskustava, tužno je što ima i puno nekih loših, ali nije sve uvijek tako crno (ili ako je, onda je to ipak iznimno rijetko)
moja majka je tako govorila, pa sad samo njurga ako ih ne vidi neko vrijeme :mama:Citiraj:
Bodulica prvotno napisa
Baš mi je čudan ovaj tekst Vedrane Rudan, ne razumijem kako se ovakvoj ljubavi koju ona opisuje može čuditi netko tko ima djecu, tj. kako ju može doživjeti tek sa unucima.
meni nije, prvo sto mi je proslo kroz glavu je, jednostavno posebna kemija. svaka majka voli svoje dijete, ali to ne znaci odmah da je i ludo zaljubljena u njega. isto valjda vrijedi i za bake, tete, striceve, partnere itd..
makar rudan je knjizevnica pa to neko slikovito, poetsko, nabijeno emocijama pisanje ne cudi. svidja mi se.
Meni to nije ništ čudno... S djecom imaš obvezu odgovornosti i odgoja i hrpu briga, opterećen si da li sve radiš ispravno itd, a s unucima se možeš opustiti i puno si bliže idealu bezuvjetne ljubavi.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Ali ona ne govori o tome nego kaže da se prvi puta u životu konačno i bezuvjetno zaljubila, što je neobična izjava za nekoga tko ima djecu.
ja se slažem s mimom. al niti inače mi baš rudanica ne sjeda... :-/
da predirektna je, neuvijena i brutalno iskrena.
Pa s ovim se i ja moram složiti, ali članak s linka je jedan od rijetkih kojima me ugodno iznenadila.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
ja volim Rudanicu...i općenito, brutalno iskrene, direktne ljude. možda me malo štrecnu, al ih puno više štujem nego neke kvazi pristojne, prikrivene, upakirane...
i lako je komunicirati s takvim ljudima, meni makar.
nego...sviđa mi se i ovaj članak. čak je i razumijem.
ja sam mislila da ću biti tako nekako slobodna mama....kad ono...šipak.
puno je tu opterećenja, odgovornosti...svega nečega što komplicira dan...
ja jesam zaljubljena u svoju djecu....al ne mogu reći da sam neopterećena...kad nisam.
a dok gledam bake kako guštaju s njima...pogotovo baka koja ne živi sa nama...ono baš...neopterećeno...zaljubljeno...
divno je to gledati... i ja bi tako :)
moram na neki tečaj :mrgreen:
Volim pročitati Rudanicu jer je predirektna i sve ono što ja nemam muda biti:mrgreen: Iako se ne slažem uvijek sa svime što kaže ili napiše...
Ali je u onom tekstu kužim, u stvari mislim da kužim...Ne vjerujem da nije voljela i bila zaljubljena u svoju djecu, to mi je onako prilično nevjerojatno. Mislim da je samo potisnula te osjećaje koji su rođenjem unučeta isplivali na površinu. Jer realno gledajući taj osjećaj totalne zaljubljenosti i "bezuvijetne" ljubavi ne traje baš do vijeka ni kad su djeca u pitanju. Nekako s godinama taj feeling slabi. Normalno da volim svoju djecu i da bih život dala za njih, ali nije to više ona opčinjenost i totalna zaljubljenost kao kad su bili mali. Kako rastu tako i njihov interes za nas polako slabi, a i mi počinjamo uviđati da ta naša "savršenstva" imaju svoje mane i karaktere koji ti baš uvijek ne pašu. To valjda tako mora biti jer bi u protivnom rijetko koji tić odletio iz obiteljskog gnijezda, a da se roditelju ne slomi srce od tuge i jada.
Premda se ovaj moj od 21 godinu još poprilično ne da i jedva čekam kad će više odlepršati iako ga volim do neba i nazad :-) Ali njemu je naravno sad cura na 1. mjestu, a mi smo mu ionako "sigurni".
Kad smo već kod Rudanice, evo još jednog teksta...http://www.rudan.info/nema-ljubavi-bez-granica/
baš me zanima da li vam je ovaj prihvatljiviji od onog prethodnog :mrgreen:
Svoj osvrt stavljam kasnije, sad žurim...
Ovo je tekst na temu tzv. permisivnog odgoja koja je na ovom forumu u sličnom stilu prežvakana n puta.
Ono što je zanimljivo jest da mnoge forumašice imaju bolji stil pisanja od Vedrane Rudan.
pa, rekla sam ja da je i prvi članak - glupast. površan. ovo što ti kažeš bodulice, sigurno stoji -Citiraj:
Bodulica prvotno napisa
i, vjerujem da je to - to.Citiraj:
Mislim da je samo potisnula te osjećaje koji su rođenjem unučeta isplivali na površinu. Jer realno gledajući taj osjećaj totalne zaljubljenosti i "bezuvijetne" ljubavi ne traje baš do vijeka ni kad su djeca u pitanju. Nekako s godinama taj feeling slabi
al onda tako pametno treba znati i napisati, a ona ne zna :mrgreen:.
meni ne smeta ni iskrenost, ni brutalnost, al mi smeta ta brutalnost samo radi brutalnosti. psovanje radi psovanja.
kao i ovaj drugi tekst.
ne znam zašto, al ne vjerujem joj niti jednu napisanu riječ :-/
al dobro, o ukusima se ne raspravlja :mrgreen:
dobro zboriš Cvijeto...ni ja to ne volim...Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
a Rudanica mi je kako sam raspoložena...nekad legne, nekad ne. mada ja nikad ne bi voljela zboriti kao Rudanica :mrgreen:
al, i dalje su mi takvi ljudi interesantni...i volim čuti što imaju za reći...
Ok, kužim da da vam se stil njenog pisanja ne sviđa. Nije ni meni za Nobelovu ili Pulitzerovu nagradu, ali su mi tekstovi onako prilično životni, no nećemo više o tome...Citiraj:
Mima prvotno napisa
O permisivnom odgoju jesmo doduše nebrojeno puta lamentirali po forumu, ali mi je bio interesantan baš ovaj doživljaj jer je gledan iz perspektive jedne bake, a ne roditelja. A to je mislim i tema topica.
Cvijeta, baš tako!Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa