Tiha misa ili ima-slike-nema-tona je uvijek pasivna agresija bez obzira na koga je usmjerena. Ali trenutno distanciranje bilo fizicko bilo emocionalno iz lose situacije jeste samoobrana.
Printable View
Tiha misa ili ima-slike-nema-tona je uvijek pasivna agresija bez obzira na koga je usmjerena. Ali trenutno distanciranje bilo fizicko bilo emocionalno iz lose situacije jeste samoobrana.
Po meni je ok reci, sad mi treba malo tisine i mira da se smirim i razmislim, i onda se skloniti, ako je to izvedivo,na pet,deset minuta,il vise pa poslije popricat. Al nije mi ok hladno se durit dok dijete titra oko mene ne bi li me odobrovoljilo.
Slazem se.
Jutros sam se posvadila sa svojim izbacivacem iz cipela i poslala sam ga u sobu da se smiri nakon sto je poceo urlati. Vratio se prebrzo za mene i htio razgovarati. Ali ja nisam htjela i rekla sam mu da necu jos razgovarati s njim o tome jer mi jos ida para na usi. Ali on je inzistirao dok mu nisam rekla da taj razgovor nece za njega bit ok jer se necu moci suzdrzati da mu spustam.
Pol sata kasnije smo normalno razgovarali.
Ne govorimo mi ovdje o hladnom odnosu i uvrijedjenosti koja traja i traje i traje nego o distanciranju dok se strasti ne smire.
Da sam ja ostala samo na svom starijem sinu, držala bih vam štangu svim srcem. Moj stariji je lako odgojivo dijete s kojim se sve moglo dogovoriti, koji je bogufala podigao glas prvi put tek ove godine kad je zagazio u trinaestu. Djeca se razlikuju. Nije dobro pretpostavljati, jer često nam se dogodi da nas život nauči ono što nam je falilo i što nismo mogli razumjeti. Ja sam tek uz svoje drugo dijete shvatila da bih mogla napisati dvije potpuno različite knjige o odgoju kad bih svako svoje dijete gledala zasebno. Tako da vjerujem da ima roditelja koji nikad, ali baš nikad neće morati posegnuti za nekim nepopularnim metodama presijecanja neprihvatljivog ponašanja. Međutim, većina (pogotovo roditelji više djece koji i doma imaju veći broj uzoraka) kad tad shvati ovo što je marta lijepo sažela - nužnost samoobrane. Ponekad moraš i gotovo. Neka djeca su jednostavno generatori takvih situacija u kojima traže, ali baš traže neodgodivo i oštro postavljanje granica. To treba njima, a dobro dođe i nama. Nismo svi isti.Citiraj:
mishekica prvotno napisa
A i ono što laumi kaže da je njezina kraljica drame bolja kad je manje publike (kad nema braće uokolo) to smo isto iskusili. Davno prije nego sam se udala, doma smo to zvali "kvorum za svađu" - morali smo doma biti svi, jer ako netko fali - nema svađe, he he he... Uostalom, možda netko uspije odgojiti dijete i bez ovih naizgled nepopularnih metoda, ali to će se dijete s takvih načinom komunikacije sresti u "stvarnom svijetu" i jako će se iznenaditi. Zato ja razumijem njihovo izazivanje - jer radi se upravo o vježbi za životne situacije danas sutra - ali me ne brine pretjerano hoću li svojoj djeci povrijediti osjećajčiće ako im pokažem gdje im je mjesto i granica.
Pročitala sam ovaj post, dalje sad ne stignem analizirati, pa da se na ovaj nadovežem.Citiraj:
rehab prvotno napisa
Ustvari mislim da sam se potpuno zapetljala na temi, jer kad npr. ovo pročitam vidim da mislimo skoro potpuno isto, a moje se tumači drugačije. Ok, očito loše objašnjavam.
Da pokušam ponovno.
Govorim naravno o svojem djetetu.
On npr. nije nikad imao fazu nemogućih dvogodišnjaka, ili je ja tako nisam doživjela.
Želim pojasniti traženje uzroka ispada. On oduvijek ima "razlog" ili neku podlogu ispada, jednostavno je takav i vjerujem da će takav biti zauvijek.
Meni je jako bitno pronači uzrok, jer smo tada riješili problem.
To ne isključuje sankcioniranje, nego uključuje točno tako kako kaže rehab - presijecanje krivog ponašanja, ali tu nismo završili. Ja i dalje tražim uzrok, mic po mic.
Obično mi trebaju dani i dani da izvučem iz njega što je problem, ali kad izvučem mi smo na konju. Sve je riješeno.
Dakle meni kod mojeg djeteta je vrlo bitan uzrok lošeg ponašanja i kod toga stojim, prihvaćam da nekome to nije bitno, radi drugačijeg karaktera dijeteta.
Banalni primjer ponašanja petogodišnjaka.
Dijete koje s velikom željom i voljom ide na sport najednom ne želi ići. Zašto? Ne ide mu se.
Ne daje suvisli odgovor. Svaki njegov odgovor zvuči bezveze.
Ok, jednom eventualno dozvolim da ne ide, jer mi se čini kao da ima dobar razlog.
Drugi put ne. Drugi put ga na neki način ipak nagovorim, natjeram,.... svejedno.
I tako idemo s mukom na sport mjesec dana, dok napokon ne izvučem što je problem. Problem je bio jer su prvi put išli na betonsko igralište, on je pao i ozlijedio se i bojao se da se to ne ponovi.
Njegovo bunt je izgledao totalno drugačije, kao da se inati bezveze tek toliko da ti digne živac, a ustvari je imao korijen strah.
Nakon što je na glas izrekao što je problem i nakon što smo porazgovarali o tome dalje je išao s osmjehom na licu.
Ovo je baš banalan primjer, ali dobro oslikava njegov karakter. On je takav u apsolutno svemu, u svakom problemu,...
Vjerujem da ima još takve djece.
I nekako ne volim priznati da neka djeca baš zaheba..., nego da imaju razlog zašto traže pažnju.
To nije beba, radi se o djetetu tarom 9 godina. Ne mogu vjerovati da se velike pobune kod njih događaju bez razloga, ono čisto da se bune radi reda.
Sankcionirati ponašanje, prekinuti neprihvatljivo ponašanje, pokazati da ne odobravamo, da to ne toleriramo,.... svakako veliko DA, ali i razlučiti korijen toga ponašanja.
S ovim se slažem i ne bih rekla neka djeca, nego bih se usudila reči svako dijete traži postavljanje granica - jasno i nedvosmisleno.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Bez problema vjerujem da rade picvajz bez razloga, odnosno da neku sitnicu toliko preuvelicaju i napusu ne bi li im se ČINILA u skladu s njihovom reakcijom. Ponekad se valjda i sami zaprepaste vlastitom reakcijom pa onda traze bilo sto cime bi se opravdali.Citiraj:
Ne mogu vjerovati da se velike pobune kod njih događaju bez razloga, ono čisto da se bune radi reda.
Anemona, nemam ali stvarno nemam nikakav pik na tebe. Samo sam se nadovezala. Ponekad imam dojam da ti mislis da djeca ne znaju sto cine, da je to jace od njih i slicno.
Cak i ovu recenicu koju je Peterlin napisala tumacimo posve drugacije iako se obje s tim slazemo.
Marta, neka djeca zbilja ne znaju što čine, i štoviše ne sjećaju se ni uzroka ni posljedice a bome ni detalja lošeg ponašanja.
Iliti vulgaris rečeno, padne im roleta. Takav je moj najstariji, a takva je i moja mama pa je valjda od nje naslijedio temperament.
Slažem se s Anemonom, u podlozi lošeg ponašanja je uvijek nešto konkretno. Riješi li se to riješi se i ponašanje. Ali naravno da neću tolerirati da nas svih terorizira, ratujemo svakodnevno :-)
a ja ću se ipak usuditi reći da ima djece koja su jednostavno teže odgojiva i da dobar dio nama neprihvatljivih ponašanja dolazi iz nekih karakteristika njihove ličnosti, a ne kao reakcija na nešto.
moja je takva otkad je prohodala. kad je imala 14 mjeseci, pedijatar je rekao: Vi ćete imati problema u odgoju ovog djeteta. nemam pojma kako je znao, ali nije se prevario.
znači, promjena se nije desila kad je dobila brata, a kasnije i sestru. ja sam svjesna da joj treba puno vremena s tatom i sa mnom i puno joj se posvećujemo i kad su svi doma, ne samo kad je sama. međutim, to ne isključuje činjenicu da joj određena ponašanja ne dozvoljavamo. jedino mi nije jasno zašto ona rađe pobere kaznu, nego da odustane od nečeg neprihvatljivog. i svaki put tako.
i dvoje mlađih, naravno, imaju svoje mušice i nisu uvijek super poslušni (ni ne očekujem to od djece), ali s njima se uvijek možemo dogovoriti. i oni se tih dogovora drže.
Joj, ovo je savršen opis! Tzv. uzrok se na silu pripasuje posljedičnom ponašanju.Citiraj:
marta prvotno napisa
I da, i ja imam dojam da je u tim situacijama baš drama svrha cijele priče i da nema ništa dublje od toga. Umorila sam se kopajući za dubljim uzrocima i redovito nisam nalazila ništa.
Ma nemam dojam da imaš pik na mene, nikako.Citiraj:
marta prvotno napisa
Pomalo mi je žao što ne uspjevam dobro pojasniti što želim, ali nema veze.
Nikako ne mislim da djeca ne znaju što čine, ni da je jače od njih, nego mislim da nisu po automatici zloćesta i s namjerom raditi pizdar..., nego jednostavno u raskoraku između dječjeg i odraslog razmišljanja.
Ne umanjujem time problem, niti ne umenjujem potrebu za rješavanjem problema.
(Naravno da postoje situacije i kad namjerno rade sra.., ali ja bih rekla da je postotak tih namjernih sranja i ovog drugog o čemu pričam u velikom raskoraku npr. 10:90.
hvala svima na razmišljanjima, neka su bliža mom vlastitom, neka malo manje ali to nije ni važno
nemam previše vremena pa ću ukratko koliko se da
to je dijete koje je oduvijek zahtjevnog karaktera, nije lako s njom, takva je
ne vjerujem da je potaknuta traumom od sestre i ne namjeravam joj gladiti
ona oduvijek traži više
više pažnje, više razgovora, više ljubavi, svega više
ispade ima oduvijek i na njih se uvijek i reagiralo
apsolutno nikada joj nije dozvoljeno da se ponaša kako hoće
ima razdoblja klad je njeno više jednostavno prečesto
nakon toga slijedi mir
svaki put primjetim kako je nakon težih razdoblja otišla i stepenicu iznad u svom razvoju
prema sestri je protektivna i zapravo je to dio u kojem njen najljepši dio izlazi na vidjelo - nježna, mazna, strpljiva
u tri godine škole možda sam pet puta sjela s njom oko njenih obaveza, samostalna je za svoju dob - učiteljica je puna hvale za njena postignuća i ide joj doslovno sve i jedan predmet kao od šale - spremna je pomoći i drugima, ako nekome zapne rado uskače
na treninge ide rado, dolazi na vrijeme, brine oko opreme, trudi se, uporna je i jako je motivirana - pohvala čini čuda u njenom slučaju
u glazbenoj sad u par mjeseci se pokazala odlična, super odrađuje obveze i na tom polju
što se tiče reakcija na frustracije to je dio koji mene brine i u kojem njoj emocije skaču do neba
kad proradi određenu frustraciju sama dolazi do zaključka i smireno rezonira
samo dok do toga dođe, to je komad posla
to je tlaka za sve nas jer reagira na prvu i jako je impulzivna
uvijek u svemu traži svoja prava i buni se ukoliko smatra da su joj i malo dirnuta
tad kreće protest, drama, suze, teške riječi
e to je ono što mene rastura
zato jer nikako ne uspijevam pronaći način koji će joj dati oduška, toj silnoj količini i buri osjećaja koje nosi u sebi
a ne uspijevam joj pomoći na duže staze jer sam i zapravo sama godinama tražila svoj način kako da pomognem sebi
jer sam i sama bila takva, zapravo sam preslične i tu sad u priču ulazi moja frustracija
jer vidim ružnu sebe u njoj takvoj
a htjela bih da si prištedi takva trošenja i da nađe put prije negoli sam ga ja sama našla
eto o tome se radi
pa još kako je netko primjetio ako dodamo tu moje nespavanje, dojenje po cijele noći, podivljalu štitnjaču i brigu o još pokojem članu obitelji
dolazimo do prave slike
zato sam tražila savjet mama koje to prolaze na terenu
zanimalo me kako presjeku, kao stopiraju
jer ako je pošaljem u sobu opet taj bijes ostaje u njoj, samo sam ga makla na kat više
a to nije ono što dugoročno želim za nas
ja joj želim pomoći da nauči kako će se postaviti kad vidi da je frustracija preplavljuje, kako da to zaustavi
meni pomaže jedino miran dio dana koji provodim sama sa sobom, puno čitanja, i neizostavna yoga
toga je zadnjih mjeseci strašno malo u mom životu pa su i moje rezerve pri kraju
voljela bih da imamo neka pravila, nešto toga tipa
mislim da bi nam to moglo dosta olakšati...
samo ih ja nisam kadra sama smisliti :mrgreen:
zanemarite ovaj dio o kratkom osvrtu 8-)
Joj, Flopice, tek sad sam zapravo skužila u čemu je stvar. I moj sin je buran, sve proradi, sve sluša, odličan, ali njegova prva reakcija na frustraciju je neki oblik divljanja, u rasponu od hitanja sebe ili stvari, do krikova kao iz zoo vrta.... Mi smo se već naviknuli na to :/ trudimo se svaki put čvrsto reagirati, kazniti, poslati na hlađenje, uglavnom da mu život bude gori ako popusti frustraciji, nego ako je samo frustriran pa mahnita...
Flopice pisem s tableta pa cu kratko. Isla sam na unicefove radionice o roditeljstvu i na ovakvu situaciju voditeljice bi rekle postaviti jasne granice naravno ti znas za sebe koliko moses izdurat, i na beskonacna pitanja zasto ovo ono kratko i jasno zasto sto JA tako kazem.
To je za dobrobit djeteta da se nauci nositi s posljedicama svog ponasanja, zivjeti u realnom svijetu i postivati druge i njihove osjecaje.
Mislim da trebas bit odlucnija i dosljednija sa svojom curkom ona ce to osjetit i promijenit ponasanje.
To je moje skromno misljenje i sretno!
Mislim da seka nema veze s tim to je do karaktera.
Uostalom mislim da svi mi zelimo odgojit djecu da jednog dana izrastu u osobe ugodne za suzivot. sta ne?
Zaboravih reci da se slazem sa svakim martinim postom, nemoj joj dozvolit da se osjexas skoro svaki dan jadno zbog njenog pinasanja uz sve obveze koje imas. Ti si MAMA i imas pravo zahtijevati dolicno ponasanje i postivanje tebe i ...
Kakav pristup tome ima muz? Jel jednako reagirate?
Cuvaj se jer dojenje, nespavanje uz sve ovo jako iscrpljuje.
Točno tako. Nasmijala sam se sama sa sobom čitajući i odobravajući tvoje riječi.Citiraj:
marta prvotno napisa
One riječi "Ti mi uništavaš život ako moram staviti kapu!!!" naravno izrečeno urlajućiii.
Onda naravno i ja zaurlam: "Hladno je, ne izlazi se s vlažnom kosom, ili kapa ili u sobu!!"
Petnaest minuta ljutnje u sobi, ja se kuliram, i evo, izlazi s kapom, "Bok, mama, doć' ću brzo"...
Gluposti. Ali, uvijek se nađe nešto takvo. Da mi tlak skoči do nebesa. Ali, ne popuštam kad sam u pravu.
A možda sam u krivu. Možda kapa stvarno može uništiti život, ako pokvari frizuru:mrgreen:.
Ma, kako je zabavno biti mama...i aždaja pri tome. A kako su medene bebe bili...
Meni ovo nikako nije argument i nije OK pristup. To je stvar koju kažeš kad nemaš što drugo za reći. Žao mi je, ali meni se ne sviđa.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
sta ti radis kad dode do ovoga? jel se uvuces u raspravu? mozda bi pomoglo da ju pustis da se ispuca?Citiraj:
flopica prvotno napisa
i jos nesto mi je upalo u oci, da bi joj htjela pomoci svojim iskustvom. ja bi prestala s tim, za to sam najcesce skuzila da mi odnosi energiju uzalud. mora naci svoj nacin i to svojim tempom, to je moj moto.
mislim nek nade oduska, ali da pritom ne ugnjetava ostale ukucane
:ina: :mrgreen:
inace moj stari je takav, ima 73 godine a ponasa se kao dijete, tako da se pripremite da nekim ljudima jednostavno nema pomoci--ako oni sami ne uvide svoj problem
kod mog starog je problem taj sto mu se takvo ponasanje toleriralo--moja mama ga je uvijek pustala na miru. smatram da je pogrijesila i da se on u tom razdoblju uspio skroz razmahati, sad je star i emocije mu skroz bjeze a nema uopce osjecaj za druge, kako njegovo ponasanje utjece na nas. vrlo naporno, uglavnom
tako da temperament je takav kakav je, tu se ne moze puno, ali treba ljude podsjecati da moraju uzimati u obzir i osjecaje drugih ljudi, da u tim svojim manijama ne odu predaleko, da se sjete da postoje i ostali, da se mogu nekako zaustaviti na vrijeme. treniranje toga bi trebalo pomoci.
da ne bi previše filzofirala reći ću samo da usprkos karakteru ona svakako zna što je u redu a što nije - nije to problem
problem je dio u kojem se ne može suspregnuti - nakon ispuhavanja sve lijepo rezonira - milina jedna
granice ispituje oduvijek - načelno su te granice jasno postavljene i nisam ja ta koja mijenja pravila
mada ne mogu reći da nisam nikada popustila - jesam ali ništa puno i previše - oko nekih stvari nema rasprave
samo mene zna iscrpiti njena neprestana volja za probijanjem istih
trenutno ide sve ko podmazano - apropo nesretnog ljepila opet je primjetila ali smireno kako joj ne valja i da ne može s njim raditi i kako JA moram kupiti neko drugo
odgovor je bio da ONA sama to treba riješiti, s čim se složila bez pogovora
vjerujem da će joj temperament ostati zauvijek i to je u redu
samo neke dijelove tog ponašanja ne želim pripisivati temperamentu i neću to prepuštati slučaju
jednostavno želim riješiti to prije puberteta
čitam Zahtjevnu djecu ovih dana :štrika:
flopica, potpuno te razumijem, imam i ja jednu takvu mudricu.
Izrazito čvrsta narav, što je njoj interesantno te informacije upije istog trena, što ju ne zanima (a uglavnom se o tome radi) jednostavno ignorira. Ovo zadnje je najčešće nešto što je ja pokušavam naučiti.
Nema veze s prinovom.
Njene reakcije, hm, borba, vječita borba.
Kad plane, ako je razgovarala sa mnom, samo kažem STOP/DOSTA.
Sad smo već napredniji, pokušava se zaustaviti, pustim je da ode i ohladi se.
Prije smo nakon hlađenja razgovarale o tome, kako se ona osjećala tada, kako se druga strana osjećala, kako smo se dobro zabavljali prije tog ispada a sad smo svi pokisli, šta je mogla drugačije reći/napraviti. Razgovarale smo o istome i kad je bio mir uz igru ili u nekoj šetnji.
Nikad na dugačko! Ako je predugačko - kontraefekt - opet plane.
Bilo je faza kad joj je bilo previše razgovora. Tada je imala teku u koju je pisala. Uf, to je MRZILA. Pisati kako se osjećala, osjećaji drugih, osjećaji, ... to su joj najteže riječi. Ali to je bilo izvrsno, sama je razmišljala o svom ponašanju i posljedicama bez da ju ja iritiram ponavljajući stoti put tekst koji je apsolvirala.
Prvo su bili samo razgovori, nakon nekog vremena s odrastanjem su krenule i neke posljedice, ovisi što je u toj fazi palilo: nema igranja/kina pa do plaćanja (2kn za izgovorenu ružnu riječ).
Ako plane u igri, pokušavam ne reagirati svaki put, ponekad je samo pogledam i to joj dovoljno da pokuša promijeniti nastup. Ali kasnije, u nekoj mirnoj prilici dotaknemo tu temu općenito (bez izvlačenja primjera). Pazim da ne pretjeram, jer vidim da tada postane jako nesigurna u ponašanju.
Čitamo bonton ne vezano za njeno ponašanje. Skupljam primjere ne vezano za njeno ponašanje i o njima puno razgovaramo: šta misliš kako je to napravio/šta bi napravila da vidiš takvo ponašanje u razredu/šta bi ti napravila da ti tako prijatelj dođe/...
Vidim napredak. Ide malo po malo. S odrastanjem se bolje kontrolira i bolje razumije loše strane.
I sama se nađe u situacijama kad nju drugi povrijede, i o tome razgovaramo, poslije sama povuče paralelu da tako i ona druge povrijedi galamom i ružnim riječima ...
Treba nam puno ljubavi i strpljenja. I pred nama je još dugi put ... :love2:
MikiMama, :klap:
uh, joj, pratim preventivnoCitiraj:
flopica prvotno napisa
XCitiraj:
laumi prvotno napisa
Godinama smo imali pravilo "3 rečenice" tj. sve što sam mislila reći morala sam utrpati u toliko, jer sve dulje i dublje nije se više slušalo.
Sad je bolje, ali isto pazim i trudim se kontrolirati da previše ne govorim (pa zato ovdje kompenziram, najte kaj zameriti...)
MikiMama lijepo si sve elaborirala :klap:
i sama primjenjujem neke metode koje si spomenula
i moja kćer mrzi predugačke govorancije i to je redovito iziritira
a ja patim od istih pa se i sama usputim učim korigirati
eto, svatko nešto uči
i redovito razgovaramo o nekim situacijama u kojima je osoba a povrijedila osobu i li b, c, d i to neprimjerenim reakcijama
i kako se to moglo drugačije izvesti a da nitko ne bude ljut, itd...
uglavnom moja je odluka da se ništa ne pušta i da se reagira SVAKI PUT kad se neprihvatljivo ponaša
inače smo ovih dana svi skupa dosta opušteni i puno se družimo ležerno, bez trke i jurnjave i baš uživamo
i vjerujem da i u meni leži dio problema ali mi je to teško objasniti
recimo da sam ja razasuti tip- tip koji je na 165 strana istovremeno
uglavnom sam takva iako već duže radim na tome da se promijenim na bolje
onako, znam što su mi prioriteti ali koji put u praksi zaštekam
pa se desi da bih željela stići gomilu različitih stvari za obaviti u malo vremena
a to nitko ne može na duže - posebno mi je težak dio u kojem pokušavam zadovoljiti i obitelji prijatelje i ne pitam za cijenu
tu dolazi onaj dio kako izreći " ne" i ne osjećati se loše
ja još uvijek učim i ponekad mi ne ide baš najbolje - rezultat je moja preopterećenost i rastrešenost, pod pritiskom sam
mislim da onda to prenosim na nju a ona zauzvrat reagira burno, uglavnom verbalno jer joj je to oduvijek najjača strana
i tako, nije se teško pogubiti u tom vrzinom kolu...
Naišla sam na ovu temu sasvim slučajno a baš sam se našla u njoj. I moja kćer je mudrica. I stariji sin. Baš mi je nekad situacija u glavi da bi se bacila s balkona i da više ne čujem nikakve prigovore, pritužbe, usporedbe, vrištanje, svađe, face, kolutanja očima...Radi se dvije totalno suprotne ličnosti i svatko me izluđuje na svoj način. Ona je grozna. Ista ko Flopičina mala. uvijek dramatizira, uvijek se nešto buni, reve, prigovara, nitko nju ne razumije, jadna ona, nikad nije po njenom, a uvijek je po njenom jer je već i mala od godinu dana naučila da ako nije po sestrinom onda nastaje cirkus. Kod moje to nema veze s prinovama, s brojem braće i sestara, ima veze jedino s njenim karakterom koji je skupila, sramimsereći, od mene. Mi smo iste. Identične. Zna mi moj ćaća reći kako smo mi - i - i to nikako ne ide. Kod mene je problem što sam ja jednako dijete od nje, rijetko kad pokušam na zrel i odrasli način srediti stvar nego popizzzzdim, pustim je da se ohladi i da je rođe. Mene isto. Neko vrijeme sa mislila da je prošlo i da je ludilo super ali ludilo je doslovno. I nakon eksplozije sve bude kao da išta nije bilo. Nekidan je npr bila u zajedničkoj sobi i, nakon što su je svi morali ostaviti samu tri sata da radi što je već radila i kad su ušli unutra jer im je soba trebala, ona se uvrijedila i demonstrativno otišla u wc. I tamo porvela dva sata. Lakirala nokte, pravila frizuru, isprobavala moju šminku. Upišala sam se skoro. Jeli, doslovno, a nije mi htjela vrata otvoriti. samo bi mi rekla-ajde u travu:lol:.
A sin..on je u pubertetu, ima 12 godina. Taj je svugdje genijalan, pametan, zrel, mil, drag..ma idila teška. A kući je mali posre. Uživa u provokacijama, stalno podbada brata i sestru, lupne ih usput, drmne, šapne uvredu, napravi facu i pokrene lavinu. uništit će me ova djeca
flopice, sad sam nasla ovu temu i ko da vidim svoju u tom opisu osim sto je jos premala da posoli juhu, al nije za x drugih stvari i ne nabraja kako je se ne voli i kako je nesretna, al ocekujem i to s godinama. od kad je dosla prinova imam filing da se samo svadjamo i da cupamo jedna drugoj perje. nije mrgud al je drama kvin i za sve treba 3x vise energije no sto j ekšli imam.Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
moja mama za nju govori da sam ista ja. ista. sve ono na sta ja pizdim ona kaze da sam ko mala ja radila, da je c/p mene, osim sto sam ja sve suteci radila, a ona se ne zatvara.
posto sam ja c/p moj stari, a pol zivota se tako natezem s njim, posto sam se ulovila da gledam nju i mog starog kak se natezu i vicem prestanite, isti ste, posto MM nema takvih problema s njom, zakljucujem da je to iz razloga sto smo preslicne i ja pizdim na njene/moje pizdarije.
citiram ovo sto je napisala aleksandra jer je to reko meni MM. poslusala sam. imam svoju spilju. posaljem sve kvragu i zatvorim se s laptopom na balkon na deset minuta (il dok se ne smrznem) i regeneriram se.
MikiMama odlican post. moja izgubi koncentraciju. kad se smiri, prosla baba s kolacima, maksimalno ce izmjeniti 2 recenice, a dok ju pere, tek tad je u nekom svom filmu i tad nista ne dopire osim osjecaja nepravde. prema njoj, naravno. to i verbalizira i poprati s dignutim nosom i demonstrativnim napustanjem pozornice.
i jos uvijek se ne zna nositi s frustracijama, iako bolje nego prije. bar ne baca i ne razbija. vise.
hm... slična stvar i kod nas, 8 ipo godina, pridošlica 0-24h na sisi, iste stvari voli, crtanje, stripovi, fizička aktivnost.... umjetnički tip.... srećom ne posoli mi juhu, al drame svaki dan s njom ima već dugo.... neuredna katastrofa, sve joj je teško, samo me ucjenjuje kao ja sam najgora mama, ne dam joj ništa, ni sa čim nije zadovoljna, tipa hoću juhu, a zašto juha od tikve, hoću rifle sa šljokicama, e zašto nije 5 nego 4 šljokice, svemu nađe zamjerku, za sve se ljuti, mršti, baca, ostavlja, isto kao tvoja.... čim nešto nije po njenom, gužva, diže ruke.... i neka me nitko ne uvjerava da takav karakter ne ostavlja posljedice u suživotu van kuće.....
već sam od jedne curice primjetila da se ne želi igrat s njom jer sve mora bit po njenom, ako ne, drama....
a i u školi zna provodit svoju volju, kao da bi šefovala svima....
najžalosnije šta u tom vidim crte svog karaktera, onog neslavnog dijela, samo ako se osvrnem an sebe kao dijete, bila sam uvjerena da sam imala razloga za to (i danas sam :) ), i samo sam tako pokušavala skrenuti pažnju na sebe.... posljednjih dana pokušavam što više neobavezno pričati s malom, provoditi te duge razgovore u nadi da nešto ostane u glavi i ignoriram je kad je užasna, jednostavno ne želim da kao ja lošim ponašanjem skrece pažnju na sebe, šaljem joj suptilnu poruku da takvim ponašanjem ništa ne postiže.... pitaj me lijepo, pruži lijepo, isto dobivaš nazad.... i nepopustljiva sam
Baš sam ja danas htjela dignuti ovu temu!
Među ostalim, obećala sam se javiti, a nikad nisam. No onda sam čitala što su ljudi pisali pa sam vidjela da je otišlo u drugom smjeru.
Ono što sad želim reći je da je u vrijeme kad je izašla ova tema moj stariji bio u istoj fazi kao flopičina starija cura i da mi je odlazilo jako puno energije i da sam se osjećala kao promašena majka - Trinina spika.
A sad je sve prošlo. Nismo se danima svađali ni podignuli ton, pače, u velikoj smo ljubavi :mrgreen:
Zanimljivo je da je on sam rekao da će se odsad truditi biti bolji sin i više pomagati - iako mu ja nikad nisam rekla da je loš sin, samo da me izluđuje neko njegovo ponašanje.
Flopice, kako je?
Jurana, ti imas srece.
XCitiraj:
marta prvotno napisa
Ma je li, a ništa moj trud i veliko znanje? :-PCitiraj:
marta prvotno napisa
marta ti hoće reći da imaš sreće što tvoj princ reagira na tvoj trud i veliko znanje :mrgreen:
:mrgreen:
Šta ne znači da neću za dva mjeseca otvoriti neku kosočupajuću temu