Slažem se s Martom u potpunosti!!! I ja volim još dosoliti kad vidim da smo im zanimljivi i bitni su mi kontakti sa dragim ljudima...
Printable View
Slažem se s Martom u potpunosti!!! I ja volim još dosoliti kad vidim da smo im zanimljivi i bitni su mi kontakti sa dragim ljudima...
mi bi uvijek radije izabrali selo, što i jesmo, ali mana je to što malac već u prvi razred mora busom, a do doktora, većeg dućana, većine prijatelja ili aktivnosti moramo autom. srećom, nije daleko. prednosti su mi ipak daleko veće jer volim selo pa ću ih uvijek naći.
Meni ne smeta više toliko to što svi znaju di sam, s kim sam, što sam..smeta mi što sve to zna moja svekrva.
Ja bih se čak usudila reči da je veči korak kad biraš između Zagreba i sela u kojem nimalo ne gravitiraš Zgb., ili ako si do sad živio u Puli i onda odlaziš u unutrašnjost Istre.
Želim reči da je Zagreb Zagreb.:mrgreen:
Tamo su sve bolnice, svi najbolji specijalisti, svi fakulteti, veči izbor poslova,... skoro sve što ti ikad u životu može zatrebati.
Da me se ne shvati krivo, ovo je iz pozicije osobe vrlo nesklone promjenama. :roll:
slažem se i stvarno mislim da treba željet negdje otić, tu neku fleksibilnost moraš imat u sebi, treba imat volju pa se svi minusi poslože, već sam pisala-nisam u istoj situaciji s klaudijom jer selim u grad, a ne na selo, al da moja selidba ima minusa-ima, al prihvaćam ih zbog puuuuno plusevaCitiraj:
marta prvotno napisa
jasno mi je da ni ne kužim šta je život na "pravom" selu, al kad god ih promatram-a zujimo po izletima na sela kad god možemo, jako mi idilično to izgleda da se poželim nekom pripicoknut iste sekunde:-) (naravno da nije to baš tako, al imam taj neki afinitet prema seoskom životu, a onaj ko ga nema-nije mu lako tako živjeti)
Ovako nekako i ja mislim.. eto nas u Dubravi, na ravnici, zapadao je snijeg, ralice nigdje. susjed je pokušao očistiti auto i uspio, ali se nije mogao maknuti s mjesta pa je nastavio pješke..Citiraj:
mare41 prvotno napisa
Da, nije ništa plus i minus.. Hvala vam svima na odgovorima, ukazale ste mi na neke stvari o kojima nisam razmišljala. Zamislila sam kako bi to sve trebalo izgledati, oblačić iznad glave je sad ipak malo splasnuo :)
zasad samo razgovaramo i kombiniramo, istražujemo. tek kad odemo tamo vidjeti kakva je situacija onda ćemo odlučiti..
malo sam preko interneta proučavala.. OŠ nam je jako blizu, 15 min pješke, u sklopu koje je predškola. nisam uspjela saznati ima li vrtića ili ne.. Malo je djece, ali imaju nekih aktivnosti, sportskih, zbor, mislim da čak i mažoretkinje što će mojim curama biti super..
Ono što je meni najbitnije je mir, priroda, vlastiti vrt, kompost kojeg želim napraviti,.. ima toga..
Gradsko sam dijete, ali grad nije što je nekad bio i guši me jako.. a zapravo i kad sam bila dijete više sam uživala u Požegi kod svoje bake, gdje je sve na udaljenosti od 10 minuta, gdje sam jela jabuke direkt s drveta bez da sam ih morala oprati i niz drugih stvari kojih u zg nema..
Oko tračeraja se ne zamaram, imam ga i ovdje.. čak ne od susjeda nego u vlastitoj obitelji, mogla bih napisati dobar scenarij za sapunicu..
Niti živim za druge niti oni za mene..
Nije toliko bitan tračeraj, nego sam htjela reči da dobar susjed (na selu) zlata vrijedi, jer ćete biti "novi", bez prijatelja u okolini, a na selu je obično mala koncentracija ljudi, nemaš baš "na biranje".
Ja sam sa svojim susjedima dobra, ali baš mi odgovara kad ih ne vidim i ne čujem tjednima :)
Problem kod malih sredina je i organizacija hitne pomoći. 2x mi se desilo da sam doktora na hitnoj čekala 2-3 sata. Srećom sam imala "samo" tešku upalu mjehura, ali se pitam što bi bilo da je došao netko sa infarktom recimo?!
I tako dobila u subotu u 18 h recept za antibiotik i naravno ljekarna ne radi, pa opet sjedni u auto i vozi do Poreča. Dođem tamo, a tamo usred sezone ljekarna radi tj. je radila do 20:cupakosu:
Vratim se opet na hitnu i oni mi ipak daju neki AB koji su iskopali u svojim starim zalihama i tek u ponedjeljak podižem lijek koji mi zapravo treba. Užas!
Kad mi je tamo bolesno dijete ja isti čas pakiram stavari i idemo doma.
Ovo boldano je jako bitna stavka,a vidim da se nitko na nju nije ni lecnuo.:-/Citiraj:
klaudija prvotno napisa
Ne znam, možete vi razgovarati sa svekijima,al treba neke stvari staviti i na papir.
Mnogi razgovaraju i dogovaraju,al se s godinama stvari (i ljudi) vole jako promijeniti.
Da, to stoji.. Doduše, navikli smo na to, stalno smo negdje novi. Inače ne volim promjene, ove se posebno bojim jer iako nije toliko daleko, daleko je..
A iako me guši i ide mi na živce već, kako si rekla: Zagreb je Zagreb :)
Ne znam, možda će mi biti draži ako ga malo rijeđe vidim.. Kao što je slučaj i sa nekim ljudima u mom životu :mrgreen:
evo još jedne djevojke sa sela:mrgreen:
odrasla sam u malom primorskom mjestu
u srednju školu sam putovala svaki dan i na put sam gubila 2,5 sata
poslije škole svi na korzo ili na kont, ja trči na žabicu (autobusni kolodvor)
u te 4 godine mi se put ogadio
na fax-u sam bila podstanar u gradu i tu sam se preporodila
nisam mogla vjerovati koliko imam vremena
sada sam u gradu, u stanu, što bi moja mama rekla ko ptica u krletki
i ja pjevam u toj krletki:yes:
sve mi je pod nosom
kino, kazalište, muzeji
koje, istina, ne koristim koliko bi htjela i trebala
ali jednog dana kad bude više vremena i novca......:roll:
dijete mi ima mogućnosti za aktivnosti koje ja nisam imala
(u oš sam igrala košarku, ali samo u sklopu škole, nije bilo kluba, krenula sam trenirati u jedan klub u mjestu 30km od moga, ali jednostavno mi put u grad u školu to nije dopuštao i morala sam prekinuti)
znam da je zagađeno, smrdljivo, buka, gužva
ja uživam u tome
mm je imao neke ideje da bi uzeli neku viksu kraj zg pa bi kao tamo išli preko vikenda
ma mani me se, jedva čekam vikend da proštetam po gradu, odem u kino, nema teorije da idem
a lako za mene, stvarno ne želim djetetu priuštiti putovanje u školu kao što sam ja morala
ne želim joj oduzimati sadržaje, šetnje gradom s društvom, sve ono što sam ja izgubila
to mi se tako zamjerilo da mi pri vremenskom odmaku ništa ne igra optimizam pamćenja, dapače kod mene se skoro razvilo do onih priča o sirotom seoskom djetetu koje je boso kilometrima svaki dan išlo pješice u školu
jedino pozitivno (po mom mišljenju) u klaudijinoj priči je oaza u gradu u koju mogu doći, i u kojoj mogu djeca biti kada krenu u srednju školu
:love:Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
pobjegao mi post...a zamisli mene, živjela na korzu :mrgreen:
e, al dok nisam krenula u srednju školu, uvijek sam zavidjela svima koji su živjeli van centra, ako ništa drugo, u nekom kvartu. imali društvo, bili vani, vozili bicikle...
a ja u gradu, nakon škole - doma, i slobodne aktivnosti. nisam imala baš neko društvo, osim razreda, al za poslije škole - ne.
kad sam krenula u srednju, nisam im više zavidjela, onda sam počela uživati u prednostima centra :mrgreen:
ja sam isto iz mjesta kraj zagreba, do fakulteta sam tamo živjela, a onda došla u zagreb..osobno, nikada ne bih odabrala selo ispred grada, mrzila sam što nemam izbora, nema aktivnosti, kasnije u srednjoj školi, što nemaš kuda izać, ne možeš na koncerte koje bi htio vidjeti jer se nemaš kako vratiti po noći...užas. sada jako uživam u zagrebu. volim stan- ne bih opet živjela u kući, osjećam se sigurnije u stanu, sve mi je nadohvat, a prirode se naužim za vikende, ljetovanja i zimovanja. mogu zamisliti da živim i u većem gradu od zagreba. baš imam traume od malog mjesta. ali recimo moja sestra, sada radi i živi u zgu i planira se vratiti na selo, sagraditi kuću i tako to. njoj takav život više odgovara...i kao što je meni važno da mogu ić na koncerte, da imam dolac u blizini, da imam izbor restorana, da mogu jesti u ponoć negdje ako me volja, da na posao putujem biciklom, tako je njoj važno da je izvan vreve, da ima svoje dvorište, svoj vrt, svoj mir.
ja sam iz rijeke otišla na selo...kako mi je hmmm....kuća s dvorištem, do prve susjede kilometar, do centra grada 20 min autom, a auto ne vozim, autobusa ili vlaka za prijevoz do grada nemam, imam dijete po mj dana kako cu ga odvest na pregled, ili bilo gdje (moleci svekrvu ili molit muževog šefa da dobije slobodno) kako mi je na selu? pa u babskim pričama sam od prvog dana, atrakcija živa, ipak sam nova. stekla sam muževe prijatelje od čega sam s jednom u kontaktu da odemo jedna drugoj na kavu s tim da kažem to mi je ova sta je kilometar od mene....sve oko nas su bapci, kkoji ako čuju da se netko napio u lokalnoj birtiji odmah se zgražaju. gledam djecu oko sebe, djevojke i dečke od 18 god i zgražam se, jer su djeca vidno zatupljena od onih koji žive u gradovima, s tim da napomenem da dok sam živjela u rijeci isto nisam bila direktno u gradu nego u mjestu iznad, ali sam bila povezana s autobusom i sve je blizu.
moje ti je da prodaš tu kucicu od svekrve uzmite taj novac i s tim novcem si omogućite nešto, ali nikako ne idite daleko od grada, jer bit ce vam problem za djecu....a i za vas...
u tim našim putešestvijama po prirodi, znali smo sresti klince kako pješače s torbom prema nikud, u ko zna koje selo i koliko udaljeno, to mi je prestrašno...a ovih 15 minuta do škole-toliko ja imam skoro do tramvaja:-)Citiraj:
klaudija prvotno napisa
Sve ovisi koliko je to selo, kakvo je to selo, ima sela i sela..neda mi se sad čitati ..uglavnom, ja sam došla iz gradića (5,6 000 stanovnika) u selo do sa nekih 1 500. Imam osjećaj ko da sam pala s konja na tovara. A moja prijateljica je iz ovog sela otišla u selo do sa još manje stanovnika. E a to nije selo, to je selendra.
Ja nebi nikad mogla živiti u velikom gradu, nije to za mene..ali nebi škodilo da mi djeca imaju malo više mogućnosti. Nisam ih ni ja imala bogzna koliko i uvijek se pričalo kako je toga malo, kako smo uskraćeni za svašta..kad ono moja djeca još gore..Meni je idealan moj gradić i tamo bi otišla odma sutra živiti-priroda predivna (ja odrasla u šumi), gradić prelijep, plaže savršene a opet, ima sve što bi jedan grad trebao imati-škole, bolnice, banke..ma sve živo. Ali ovog mog muju nebi ni isus natjera da odemo odavde. Doduše, meni je sve to moje udaljeno 5 minuta odavde. Ali nije to to
Tijekom svog djetinstva bila sam u selu s 50 kuca bez asfalta, telefona i ulicne rasvjete, do malog mjesta s ambulantom i skolom preko manjeg grada s bolnicom, srednjim skolama, do velegrada. Prosla sam zivot u kucici, kucerini i stancicu i velikom stanu. Malo selo je bilo idilicno s potokom ali sve drugo jako nezgodno. Pjesacila sam u skolu 45 min kroz sumu. Uzivala jesam ali zato jer je to bilo privremeno (rat) no kad usporedim sa zivotom u manjem gradu, uvijek bih u manji grad. Preseljenje u malo mjesto je bio minus jer sam morala putovati u manji grad u skolu busom sto je uzimalo bar 2 sata od dana. Velegrad je oduzeo mir i dodao guzve ali to je valjda jedina mana. Ne moram se brinuti imam li drva za ogrijev, sve mi je na 10-15 min hoda iako ne zivim u centru, strateski sam savrseno udaljena od posla i svega sto mi treba, a stan... Stan je savrsen i rekla bih da je savrseniji sto je manji (manje prasine, nize rezije, obitelj vise na okupu...).
ja cura s pregrađa Zagreba, koja u centar dođe pješice od moje kuće za cjelih 45 minuta, išla sam u školu koja je bila najdalja u svemiru i koja je počinjala najranije na svijetu, tak da sam morala ić ranije od moje kolegice koja je živjela u Mariji Bistrici, osim kad bi pao snijeg, jer smo tad išli pješice iz mog zaseoka na drugi kraj grada. Ali ja bi rado da se tam vratim živjeti.
U osnovnu smo išli pješice cca 20 minuta (s time da sam ja skoro bila najbliža školi), isto kolko i moj muž koji je školu vidio s prozora
A osim putovanja u skolu najteze mi je padalo to sto je ekipa nakon skole isla na igraliste, u park ili su se nalazili nakon rucka a ja doma daleko od svih sa svojima, a ceznem za ekipom. To je bilo pred odlazak na faks u velegrad i nekako me to jos vise poguralo da se maknem i pobjegnem. Da su moji bili tamo gdje su i moji interesi ne bih pobjegla tako rano.
Dobro je netko napisao, ima sela i sela.... nisu sva sela ista..... Neka nemaju ni dućan u blizini, a kamoli neš drugo...
Mi smo živjeli na selu, u kojem je bilo pošte, banke, doma zdravlja, dućana svakakvih, pekarnica, osnovne škole, ljekarne, benzinske, knjižare, kino i svašta još.... Cca 4500 stanovnika....
Do grada nam je bilo desetak minuta autom, u grad sam odlazila i u srednju, petnaestak minuta vlakom ili busom.....
Zapravo, imali smo sve potrebno na dohvat ruke.....
Prije dva tjedna doselili smo u samo predgrađe Čakovca (nekih desetak km udaljeno od sela di sm ranije živjeli), i to je to; do centra grada za dve minute autom :)
Meni se sviđaju ti manji gradići, poput varaždina, čakovca i sl, ima svega a opet netreba ti sat vremena s jednog kraja grada na drugi...
Klaudija mislim da će ti troškovi biti veći. Mužu za gorivo, dva sata će provoditi na putu, bit će iscrpljen i manje će ti moći pomoći u kući. Kuća je rupa bez dna...promijenit ćeš prozore, pa će ti vrata biti ružna, promijenit ćeš vrata pa će ti parket biti grozan...sve jedno vuče drugo. A kad djeca krenu u školu vrlo je vjerojatno da će se morati plaćati prijevoz, pogotovo u višim razredima ili srednjoj...proglasit ćeš bankrot.
Prodajte kućicu na selu pa si kupite mali stan.
sad vidim da osnovnjak u Loboru ima ali srednja...troje djece...tri mjesečne karte doći će te više nego podstanarstvo...
cure, šta stvrano mislite da kućica na selu vrijedi ko manji (dvosoban) stan u zg? prijevoz državne firme plaćaju, bar jedan dio, za privatne ne znam
Pa niti je kuća njihova da je prodaju, niti ba za nju mogli išta kupiti u Zagrebu.
a zašto se ne bi mogli preseliti u grad kada klinci budu bili u srednjoj, ili prije?Citiraj:
ljiljan@ prvotno napisa
Ako sam dobro vidjela najstarije dijete je 2007 godište, zašto već pričate o srednjoj?
Teško je to usporediti. Moguće je, ali puno je tu otvorenih stavki da bi usporedba bila jednostavna. Čak i u istom mjestu nije svejedno jesi li na glavnoj cesti (što nije uvijek prednost, ali može biti ako se radi o tome gdje prolazi ralica i sl.)Citiraj:
mare41 prvotno napisa
Moji prijatelji su za manji dvosobni stan u prigradskom zagrebačkom naselju kupili duplo kvadrata + ogromnu okućnicu u selu koje ima pristojnu infrastrukturu (plin, vodovod, dobru cestu, gradski prijevoz) ali nema dućan ni školu. Do prvog dućana u susjednom selu je 2 min autom ili cca 20 min pješice što nije tragedija, djecu vozi školski bus u školu u prvom većem mjestu koja ima boravak, do kolodvora je 5 min autom. Nije neka zabit.
stvarno je velika razlika između sela i sela. ja sam iz selendre otišla u grad a onda u selo. od to troje sad biram selo, već sam ranije napisala da ga jednostavno volim, ali dok sam bila mala stvarno sam bila zakinuta za neke aktivnosti i druženja, jednostavno je bilo predaleko.
u penziju se namjeravam vratiti u selendru, ako ju doživim i ako budem sposobna vozit jer će mi doktor biti predaleko :mrgreen:
prije godinu dana doselili na selo. dugo smo to željeli. nema dućana, pošte, birtije, doktora, crkve, kanalizacije. ima struju. telefon, bus jednom tjedno i mir. blizu smo zg-a - nekih 30km.
mislila sam da će mi faliti grad i da ću barem dva puta tjedno odlaziti, ali zapravo - nikako da mi zafali :lol: u gradu me kad dođem samo izživcira gužva i prljavština, lijepo mi je recimo prošetati gradom u rano jutro ljeti - kada nema nikoga - onda je jako lijepo.
no mi smo tako blizu gradu da se možda ni ne smijem javljati ovdje :-)
Rutvice, naravno da smiješ :)
Nadam se da sam sve pročitala, a da ne citiram post po post pobat ću se osvrnuti na sve zajedno..
kuća se prodavala, ali od toga nema ništa. kad bi se i prodala to bi bila tako mala svota da ne bi imali ni za polog za neki kredit a kamoli za kupit stan.
Kreditno nismo sposobni, a ne znam ni bi li se uopće usudili upuštati u takvo nešto pa na kraju ostati bez stana jer situacija nam je svima sve gora.
Mislim da sam već napisala, ali evo još jednom. Nisam vidjela u kakvom je stanju kuća, ali po ovome što MM kaže (nije ni on dugo bio tamo) prvo i osnovno bi bilo srediti kupaonicu i kuhinju i eventualno podove. Struju i vodu ima, i telefonski priključak, grijanje je na drva. Ali ima i u zg ljudi koji se griju na drva pa mi to ne predstavlja neki problem.. sve ostalo bi malo pomalo. Netko je spomenuo izmjenu prozora - to bi nam trebalo i tu u podstanarskom stanu, ali nas nitko ne pita, a mi se ne usudimo reć.
do centra Lobora u kojem se nalazi apsolutno sve imamo 15-20 minuta hoda, od centra malo više jer je uzbrdica..
Za djecu bi možda malo falilo društvo, ali i tu su većinom same pa ne bi bilo neke promjene. imaju jedna drugu. Za aktivnosti i eventualno vrtić ćemo provjeriti šta sve točno ima.. O srednjoj školi ne razmišljam jer do toga imamo 9 godina, a puno se toga može promijeniti do tada. ako budemo morali plaćati prijevoz do škole, nećemo za svo troje odjednom jer je razlika između njih skoro po tri godine.
Najbliži grad nam je Zlatar pa neće biti nužno ni za svaku sitnicu ići u ZG.
Jedini problem nam je MM-ov posao u ZG, a možda se i tu nešto da napraviti. I još nam je nešto jedini problem ali se ne mogu sjetiti što :lol:
uh, nije mi baš neki dan danas :(
Ljiljana, ja sam ti jako skromna pa me vjerojatno ružna vrata neće opterećivati do onda kad si budemo mogli priuštiti nova.Citiraj:
ljiljan@ prvotno napisa
Mm i sada provodi 2 sata na putu zbog posla, svaki put je na drugom mjestu.
Bankrot možemo proglasiti danas, ma šta danas, jučer :lol:
Strah me da ne ostane bez posla, za što postoji mogućnost, a onda ćemo morati navrat- nanos tamo jer nećemo moći plačati stan.
a ja bih se onda radije pripremila za takvu možebitnu situaciju..
I meni je super tu gdje jesmo, ali se potpuno slažem s aleks koja piše o problemima s kojima se dijete sretne samo za vrijeme školovanja.
Meni je to bilo strašno. Kad se digneš svaki dan u 5 da bi stigao na vrijeme, a druga djeca tvoje dobi spavaju do 7.30, uopće ti nije do seoske idile.
Idealna kombinacija je kao što je napisala valjda spajalica, biti na selu i imati mini stan u Zgb. Onda si na konju.:mrgreen:
Selo je ludnica za dijete malo dijete i ljude naših godina :mrgreen:, ali za veču djecu obično koma.
Isto tako bitno je što selo ima od nekakvih javnih službi. Mi imamo policiju, opčinu, poštu, gradsku upravu, ljekarnu hitnu (meni presudno):mrgreen:, HZMO, HZZ,... imali smo i sud, koji su nam nedavno ukinuli. :evil:
Ovo se čovjeku na prvu čini nebitno, jer ispadne da te službe rijetko trebaš, ali s troje djece ih trebaš jako često.
Mi sad spadamo pod sud Zlatar. Hitno mi je trebala potvrda o nekažnjavanju, a uredovno vrijeme suda u moje radno vrijeme i to samo 2 sata. Da dođem na sud i obavim to, trebam uzeti dan godišnjeg. Za Zlatar ne postoji nikakav javni prijevoz, a MM s autom na poslu.
Ove sve službe okolna sela nemaju i dolaze u naš mini grad, kao što mi idemo u Zlatar. Nisu povezani gradskim prijevozom. Koma.
Vidi što nudi općina, naša recimo plaća klincima sve knjige u OŠ, plaća prijevoz za OŠ i SŠ i daje hrpu drugih malih stvari (tipo ako imaš 2 djece u vrtiću plačaš samo za 1) koje gradovi pa čak ni veće općine ne daju, a što je najzanimljivije, ova općina puno toga radi još od doba kad je mm bio školarac.
S druge strane, javnog prijevoza ima za školarce (vremenom prilagođeno njima) ali za starije nema baš :/ No zato netko iz sela non stop ide negdje pa ako ti treba dogovoriš sa njima.
I ja se slazem da nije svako selo selo....ako selo ima skolu to je onda vec jedan plus.
I ja sam putovala u srednju skolu ali nemam nekih traumi od toga, mi smo na vlaku uvijek imali party, he he....a to da nisam mogla ostajati u gradu poslije skole mi je pogotovo sada, sa vidika roditelja, veliki plus. a na koncerte i sl. smo isli vlakom ili su se roditelji dogovorili pa nas je netko dosao pokupit...i tako. ma, sve se da.
i ja, kao rutkvica, dodjem doma sva zivcana kada moram u grad - guzva, prljavstina....
Nasa obcina isto dosta daje za klince, pogotovo ako jih imas trojje ili vise, malo provjeri to.
živim na selu, ali bi rado preselila u selendru. ovo sa susjedom na 1.5km mi zvuči idealno :)
što se tiče putovanja u školu, još i danas imam kondiciju od silnih km koje sam prešla pješice, traume namam nikakve. štoviše, na vlaku nam je bilo super.
za vrijeme faxa sam živjela u zagrebu.
iako, danas djeca hodaju manje: roditelji ih voze, ima školski bus. rijetko koje dolazi doma u pola deset navečer kao što sam ja iz popodnevne smjene.
što se tiče blizine liječnika, ljekarne, pošte-mislim da je to potpuno nebitno ako imaš auto, a bez auta na selu ne možeš.
i najbitnije je voli li čovjek život na selu, sve ostalo su tehnikalije koje su rješive. ako ti nije do vrta, voćnjaka, okućnice i prirode onda je grad svakako bolji izbor.
Jedan nas prijatelj je iz centra zg otisao u selo iznad jaske! Cca 7km uz brijeg! Ono sto mu je velika prednost,sto radi u jaski pa tako znatno ustedi na vremenu i gorivu! Ono sto je minus,a taj kad padne snijeg,tamo ga ima i kad ga u zg nema! Ceste su cesto neprohodne! Spas je taj sto nazove sefa i kaze spajam se i radim od doma! Nema obitelj pa to nekako funkcionira! I kaze minus sto je jedini u slijepoj ulici! Pa je skoro imao provalu! Samo sto provalnici nisu znali da je doma :lol:! Naime kaze da od kad je tamo naprosto ide u krevet sa picekima :)! I da ga strasno umiruje i uziva u pogledu,vrtu i da ga vesele sve radinosti oko kuce i okolice! U tolikoj mjeri je zelio na selo,da je jedva nagovorio zenu da proda tu sad nj.kucu! Jer kuca nije bila na prodaju! Sve ostalo,ducani,posta,obavi onda kada ide u zg sestri i mami! Kaze da treba sve malo vise organizirati i da sve funkcionira! Dakako on nema obitelj pa je lakse,ali u okolnim kucama ima,pa vjerojatno isto organizacijom postizu zadane ciljeve!
klaudija, vidim da imaš troje djece. Grad Zagreb daje godišnje dosta novaca za treće dijete, zar ne? I to kroz par godina. Da li će to davati i ako odselite u drugu općinu?
Naravno, uvijek možete ostati prijavljeni u Zg, ali...kako onda vrtić, škola u drugoj općini...
ja mislim da NAJPRIJE trebate crno na bijelo urediti pitanje vlasništva
i onda otići
pod uvjetom da vam financijski jest isplativo - ovo sa podstanarstvom mi se čini baš gadno
što se tiče života u manjoj sredini ja sam uvijek za
ali to jako ovisi o tome kakav si tip čovjeka
istina da neke sadržaje moraš gurnuti u stranu, međutim ako si ljubitelj nekih drugih blagodati koje takav život nosi samo naprijed
govorim iz pozicije nekoga tko je probao jedno i drugo- ja sam osjetljiva na gužvu i kaos, nije to moj đir
što se tiče dječice i njihovog odrastanja i tu dajem prednost manjoj sredini - sloboda koju dobiješ je neprocjenjiva
ima jako puno stvari koje ne bih mjenjala ni za kakav velegrad
ali mi nigdje ne putujemo kad idemo na posao, mogu i pješice
sad, da moram prevaliti kilometre do posla i natrag ne vjerujem da bih bila tako oduševljena...
klaudija najbolje cete vi znati, mislim da te naši savijeti mogu samo zbuniti, jer svatko od nas pa tako i ti zna najbolje što mu je portebno za svoju obitelj. Moj MM i ja planiramo u Kanadu ili Australiju, sami se savijetujemo po pitanju života u tim mjestima, ipak su to drugi kontinenti, daleko od svih, imamo jedno dijete, ali znajući da ako ostanemo ovdje ni tom jednom djetetu necemo moci omoguciti kruh, a visoko smo obrazovani, je tužno i žalosno. Vidim da je i tebi odavno proglašena bankrotna situacija, odite u tu kucicu, bar kako kažu dok ovo krizno stanje ne prođe,lako se kasnije vratiti otkud si došao, s nadajmo se boljm uvijetima za život....
O ovome moram priznati nisam razmišljala. Mislim da bi izgubili te novce jer bi se zbog škole morali tamo prijaviti.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa