Printable View
da, kod nas nije
oni pitaju svaki dan poslije ručka smiju li jesti nešto slatko
i uvijek smiju
ali ne uzmu više od dvije kockice čokolade, najčešće one za kuhanje ili one iz Lidla, prefine, sa velikim postotcima kakaa (one što se zovu po srednjeameričkim i južnoameričkim državama)
ako su taj dan u školi/vrtiću jeli desert, pitat će ipak, ali kad ih se podsjeti, ni ne pokušavaju tražiti opet
nemam pojma kako su takvi ispali
jer u drugim stvarima nisu takvi :-/
O sestro, kako te razumijem. :DCitiraj:
marta prvotno napisa
U pravilu nemamo zaliha doma jer samo nad njima sline. Jedino imamo zaliha čokolade od 70% za mene jer ostalima to nije fino.
Ali ako dobiju slatko sakrijem pa doziram najčešće ( ponekad bacim u smeće ako me iznerviraju sa zicanjem). Sto naravno ne znaci da nitko ne dira hrpu dok ja ne gledam.
Hehe, mi te cokse zovemo razglednice i naravno da dobiju poslije rucka neki osladak. Al to je sve skupa OT.
sirius, ja sam jednom bacila cokoladu kroz prozor, diglo mi zivce to silno zicanje.
ok, onda on topikCitiraj:
marta prvotno napisa
sve slatkiše koje ne dajemo djeci pojedemo muž i ja
on noću, ja ujutro
i slažem se za kinder, al tu mi spada i milka sa svim silnim dodacima
općenito punjene čokse su mi bezvze
to je tako slatko da zubi trnu
i kad sam u fazi da se kontroliram to ne jedem
ali kad nastupi kriza....:-(
Ja neke od tih stvari ne bih pojela ni da me netko moli. Nije da ne kuzim da se netko pali na slatko, sklona sam nekim drugim stvarima.
:)Citiraj:
apricot prvotno napisa
Muž jede ako su čokolade i bolji keksi u pitanju, bombone ne voli. Ja ne volim kupovine slatkise, slaba sam puno vise na domaće kolace. :)
nisam bombon pojela godinama
niti to itko donosi
tako da toga ni nemamo
Jaooj, sad sam se sjetila kako sam imala decka cija je mama pekla kolace za svadbe. Iiiiiijjjjjjjjjjjjjjaaaaaaaaaaaaaaooooooooooo...
OK, a sta bi da ti netko da vrečicu od 400g Kikija? Upravo sam pogledala koliko teži to sto je V dobio?Citiraj:
apricot prvotno napisa
Kod nas Kikiju redovito prođe rok trajanja pa ga bacimo.
Nije da ga Lea ne voli, niti da joj ga mi ne dajemo, ali ona pojede jedan ili dva pa zaboravi.
Znala je odnijeti Kikije na engleski ili muzičku kad bi se skupilo.
nikad, ali stvarno nikad nismo dobili takvo neštoCitiraj:
marta prvotno napisa
u goste nam dolaze prijatelji... znaju kakvi smo :-)
što se tiče kikija ni mi ih ne jedemo
pogotovo ne ove nove, jedino onaj stari, klasični kiki ponekad
kad dobije
sami nikad ne kupimo
ja sam samo reagirala da to nije zadnje smeće
ima puno gorih njesra na našem tržštu
nisam sigurna da taj kinder, "pun mlijeka, kalcija i vitamina" što mame s srećom i ponosom daju djeci
nije puno veće njesra od kikija (kraš patriota, što ćeš)
O da, Kinder je itekako njesra. To znaš kad ti dijete poflekavi čim ga prinese ustima.
Mi volimo fine crne čokolade. :-) I na njih nikad ne reagiraju. Kao ni na
Jedan smoki na moru nam je skoro došao glave. Lovro je dobio gadnu reakciju, i odonda mi je Aerius stalno u torbi...
I bez obzira što su alergični, nisu im nikad ti smokiji i slično falili u prehrani, niti su bili ljubomorni što ih druga djeca papaju. Oboje znaju da je to junk food.
Paketiće koje u školi dobije kad su rođendani, Lara proslijedi nekom drugom, pa niti ne nosi doma.
Ako dotle dodje da bi te dosao glave onda ti aerius nece puno pomoc. Samo inekcija adrenalina. Aerius ce ublazit grebicu po tijelu al gusenje i anafilaticki sok samo adrenalinom, i ne izgleda lijepo ta reakcija
Nije nam alergija tako jaka da dođe do anafilakse ali mu nateknu usta, lice, i javi se koprivnjača. To nam je bilo prvi put i i vjeruj mi da mi ne pada na pamet ponovo eksperimentirati smokijima...A Aerius uvijek imam jer ga Lara treba. Do injekcija hvala bogu taj put nismo došli, ali jesmo zbog Vegete u bakinoj juhi.
ahahah!! slično je bilo i s mojom malom. bili u gostima i stavili su na stol brdo slatkiša, kolača i grickalica (na mali stolić) i bilo mi je neugodno stalno je opominjati da je dosta bilo, pa sam pustila. navečer je sve to izrigala!!, ali i dalje za žudnjom gleda na sve slatko i šareno!Citiraj:
marta prvotno napisa
i ne, nedam joj da jede koliko hoće i kad hoće! jaaako dozirano!!!
Kod mene na stolu u kuhinji stoje dvije posudice sa slatkišima, koji se ili stvrdnu ili posive.
Tako da je to super opcija za nas, ako je dostupno, nije napeto.
Jednom sam pred njega stavila zdjelicu Kiki bombona, iz čiste znatiželje koliko će ih pojesti. Pojeo je 4 i to je to.
Jako bi me zasmetalo da mi neki gost naredi da maknem to sa stola.
Ali, takvi kod mene niti ne dolaze.
zašto?Citiraj:
Svimbalo prvotno napisa
ne znam, meni doma dolaze samo prijatelji
i da mi vele da im smeta boja na zidu, ja bih zid prekrila plahtom
karikiram, ali tako nekako
pa to su prijatelji
i naravno da bih učinila sve da se osjećaju ugodno
Pa, slažem se, ali kažem ti, kod mene ionako dolaze oni koji se osjećaju ugodno uz prizor čokolatina i bombona, ma kako stari bili :mrgreen:
Baš mi je jučer frendica rekla da su mi neke praline još ljetos bile sive :škartoc:
Ma daj, a što da ti dođe neko dijete i to pojede !?
Zdjelice ne ostavljam bez nadzora.
A i bacila sam ih, napokon.
Ja kad dođem kod nekog prvo pogledam što treba posakrivati. Tek kad sakrijemo sve bombone i smokije (zbog alergije) iz vidokruga djece mogu u miru sjesti i popiti kavu npr.
Jer moji kad vide slatkiše u zdjeli MORAJU uzeti i pojesti, to da su npr. stari ili "kineski" njima ništa ne znači. I ne, ne uzmu jedan ili dva, oni bi pojeli sve što vide.
Ne kužim zašto bi se netko zbog toga ljutio, stvarno. Zašto bi razlog za ljutnju bio to što ja svojoj djeci ne dam da se trpaju sa sra**** ? :zbunj:
Ja stvarno ne patim na tu hranu, nek' jede što hoće (premda ima nekoliko vrsta slatkiša koje stvarno ne volim da jede i ne dam) - ali najgore što postoji su mi oni bomboni što ih dijele po javnim mjestima, tipa dućana, ili po kojekakvim čekaonicama, e to mi je stvarno grozno. Em što je bombon nepoznatog porijekla, em što je tko zna koliko star - eto, to mi je onako najgore što postoji što se tiče slatkiša.
potpisujem.Nema mi niceg gore kad mi tak dijele bombone po standovima.
uvijek me toga strah.