ovo što je stavila marta je kotačić koji se koristi kod infuzije. Namješta se ručno, i moraš imat malo prakse da znaš točno namjestiti 1-2-3-4-kolikoveć kapi
drip btw. na engleskom znači kapati, zato to tako i zovemo - kap po kap do poroda :lol:
Printable View
ovo što je stavila marta je kotačić koji se koristi kod infuzije. Namješta se ručno, i moraš imat malo prakse da znaš točno namjestiti 1-2-3-4-kolikoveć kapi
drip btw. na engleskom znači kapati, zato to tako i zovemo - kap po kap do poroda :lol:
pet kapi mi je čini mi se slično kao i petnaest. Jadna moja kolegica je bila na 35 ili 45 kapi (šesnaest sati trudova)...da li je to moguće?
Inače moj drip na pet kapi je trajao kratko. Kako sam odmah počela zijevati i kako je išlo munjevito brzo, možda poslje deset minuta su odvrnuli drip do kraja. Iscijedili su cijelu bocu do kraja poroda. Baš sam pogledala u bocu. Krv se počela panjat nazad kroz cijev.
Drage cure,
Cekam porod svaki cas. Citam forum stalno, i bas sam vam zahvalna jer, najvise zahvaljujuci informacijama i poveznicama koje sam pronasla ovdje, polako iz faze u kojoj se prilicno bojim te porodjajne boli prelazim u fazu u kojoj, ohrabrena i osnazena, jedva cekam da vidim kako cu se nositi s njom.
Prosla sam tecaj u Vinogradskoj, i sto se tice dripa, ginekologica nam je rekla da nema razlike izmedju bolova pod dripom i prirodnih trudova, nego zene eto ne znaju da bi i s prirodnim trudovima bili jednako jaki bolovi. Meni je to zvucalo ko mazanje ociju, ali to je bio samo pocetak patronizirajuceg stava prema nama.
Sad, posto vise vjerujem iskustvima s foruma nego njoj (u strahu su veelike oci :)), zanima me:
Da li se potpisuje pristanak na drip medju svim ostalim pristancima? Jer ako da, nemam ga namjeru potpisati prilikom prijema u bolnicu, racunam da ako se necu otvarati da cu ak bit dovoljno prisebna da to potpisem naknadno. Jel mi plan ima smisla?
Prije nego se da drip, koje su alternative da se poboljsa otvaranje. Za slucaj da ipak necu bit prisebna, prisem partneru check listu sto sve zelim da se isproba prije nego se nafrlji drip.
Pada mi na pamet skakutanje na lopti,promjene polozaja, kruzenje zdjelicom, opustanje... Sto sve mogu traziti u radjaoni prije nego pristanem na drip?
to da nema razlike između prirodnih i trudova na dripu može si doktorica objesiti mačku na rep. koja je to bila dr. baš me zanima? :roll:
meni su moji trudovi bili daleko podnošljiviji nego na dripu. štoviše dobar dio sam ih i prespavala, bila sam prisebna, bilo je pauze.
kad su mi dali drip mislila sam da ću se raspuknuti od pritiska koji sam osjećala, nisam imala kontrole nad svojim tijelom, razmaci su bili od par sekundi, koma.
jedino utješno što ti mogu reću u svezi ovog je da mi nisu rutinsku dali drip čim sam došla u rađaonu, nego tek kad se nakon 2 h uopće nisam više otvarala.
pristanak potpisuješ, mislim da se ne navodi pojedinačno koje sve intervencije, nego općenito da u slučaju toga i toga pristaješ na intervencije i hospitalizaciju. jedino posebno potpisuješ pristanak na epiziotomiju.
plan si uzmi i izbori se za svoje, ja ga nisam imala jer sam išla na indukciju, ali ono što nisam htjela ili jesam rekla sam i poštivali su.
možeš tražiti loptu, promjenu položaja i sl, ali ti ovisi i na kog ćeš naletjeti u smjeni.
meni je potpuno deplasirano govoriti o boli
šta to znači
to je nršto što je teško procijeniti
meni j emoj prvi porođaj, pod dripom, bio manje bolan nego drugi, bez dripa
važno je što taj drip radi nama i djetetu
ionako nitko normalan ne očekuje da porod može proći bezbolno
Pa drip tjera maternicu na rad, i to prekomjerni, prekovremeni. Pretpostavljam da rodilju iscrpljuje. A za dijete su rekli da je porod 32 do 35 puta tezi nego za majku, pa pretpostavljam da je za bebu i gore. Rekla bih da ovisi o dozi i opravdanosti.
Sad, ne znam dal taj umjetni oksitocin prelazi u bebin organizam, pa da dodatno utjece..? I kako?
Ayan, da li si imala prilike isprobati nesto o d alternativnih tehnika prije nego su ti dali drip? Inace, radi se o dr. Rudan.
Ja sam ga dobila nakon, otprilike, 10-ak sati bez ikakvog pomaka. Kaze doktor da bi me bio pustio i dalje (mislim, ni na sto me nije tjerao, sama sam pristala), ali da ga je bilo frka da cu, na kraju, zavrsiti na carskom, sto nikako nisam htjela. I to od iscrpljenosti (drip sam uzela tamo negdje u 65. satu trudova tj. 65. satu nespavanja).Citiraj:
Ayan prvotno napisa
dok nisam ušla u boks šetala sam i prodisavala trudove kako mi je pasalo, kad sam ušla u boks namještala sam se kako mi je najbolje odgovaralo. problem je bio u tome što mi nikako nije pasalo, nisam si mogla naći mira niti položaj, na kraju mi je najlakše bilo ležeći na boku. bila sam iscrpljena od nespavanja i svega prije, i mislim da je tu u nekom trenu i zapelo, otvorila se sa 6 na 7 prstiju i dalje ni makac.
kad sam dobila drip otvorila sam se do kraja za 2h.
eto meni je pod tim dripom bilo daleko bolnije nego pod mojim trudovima.
avian misliš vjerojatno na dr. rudman? ona je meni baš draga žena.
loptu nisam tražila, jer velim bila sam isrcpljena i nikako si nisam mogla naći mira, ali da sam tražila vjerujem da bi ju dali.
Kaae 65 sati si rađala? (jesam nešto krivo pročitala?) :-o
Od prvih pravih trudova do izgona je proslo punih 66 sati. :) U bolnicu sam dosla u 51. satu, otvorena 6 cm, s trudovima od ispod minute do 5-6 minuta razmaka. Nagovorio me muz, u principu, meni se (jos) nije islo. Iako moram priznati da nikad ne bih bila saznala kad se to treba krenuti jer nikad nisam imala te neke skolske trudove, kad ti kao sve postane jasno.
Meni to nije postajo bas najjasnije a rodila sam cetvero djece. Ja sam se uvijek pitala jel to to ili nije i onda bi dosao jedan trenutak kad se vise nista nisam pitala jer sam imala posla koji mi nije dozvoljavao da sad ja tu dalje mozgam.Citiraj:
Kaae prvotno napisa
Imam samo iskustvo poroda s dripom. Hospitalizirana u 41.tt, manjak plodne vode, malo lošiji ctg, manja beba, otvorena 2 prsta, od trudova ni korova, doktorica naglasila da je za porod i da se nema što čekat, pa ako se slažem. Ja se naravno složila. Pitam ja- drip, jelte? kaže ona, da. Pokušavam se psihički pripremit, neznam što me čeka, molim se i pričam s bebom. Pokušala me ručno otvoriti, uspjela 1 prst, nije bolilo ništa. Probušili vodenjak. Iscurilo 2 dcl vode, tako se bar meni činilo. Prikopčali me na ctg, desni bok, stavili drip, za početak na 15 kapi. Ctg ništa ne očitava, doktorica pita jel osjećate što, osjećam, boli. Prodisavam trudove, između zaspim, pa mi lakše. bebi se smanjuju otkucaji srca, pa su mi dali kisik, i nešto protiv bolova, vjerojatno dolatin. Nakon sat vremena nikako se ne otvaram. prebace me na lijevi bok, pojačali drip, nakon sat vremena otvorila se 6 prstiju, još me pokušavaju ručno širiti, ne ide im. Stalno se molim i pričam bebi i hrabrim ju. Zadnjih pola sata najgore, toliki bolovi da sam im otkinula šipku za koju sam se držala, ne mogu više prodisavati, grčim se i vrištim. Prije tiskanja, pita doktor sestru, na koliko kapi je drip, ona kaže 60. wtf???? Jel moguće, ili sam ih krivo čula? Ja se još uvijek nadam da sam krivo čula. Kad su mi rekli da mogu tiskat, ja presretna, to me nije ništa bolilo, nisam ništa osjetila, kad je izašla, nirvana, bolovi svi nestali, ma milina, držim svoju bebu, doktor me šiva. Reznuli me i još popucala. Ni to nisam osjetila ništa. Kaže meni doktorica, kako tvrd grlić, jedva beba prošla van, jel se vi intenzivno bavite sportom? Ja se smijem, ja mrzim sport i tzk nisam podnosila u školi.
U mom slučaju mislim da je drip bio opravdan, a i sredstva protiv bolova jer vjerujem da ne bih izdržala i završila bi na carskom. Porod trajao 4 sata pa je bilo podnošlljivo, da je bilo duže, pogotovo zadnji dio neznam kako bi. Al kao što su neki rekli, žao mi je bilo bebe, njoj je stoput gore bilo. Drugi put se nadam prirodnom porodu.
Kakav god porod sve se zaboravi kad vidiš bebu, bar je kod mene bio slučaj, kad sam ju vidjela odmah sam rekla ja bih još jedno. Doktor kaže, hvala i vidimo se opet. :-)
Da, Dr. Rudman. Svi jako hvale doktore iz Vinogradske, i vjerujem da su dobri i dragi, ali na tecaju su ginekolozi bili dosta iskljucivi i sa stavom da nema preispitivanja i rasprave oko njihovih stavova.Citiraj:
Ayan prvotno napisa
Isprika na off topicu :)
Htjela bi sa vama podijelit svoje iskustvo. Prvo dijete rodila sam prirodno, dobro ne baš potpuno prirodno jer su mi probušili vodenjak da potaknu trudove u 41-om tt, ali dežurni doktor nije babicama dozvolio da mi daju drip zbog srčane mane koju imam (poremečaj pulsa). Otvorila sam se relativno brzo ali moji prirodni trudovi su bili jako nepravilni i slabi, nedovoljno jaki za izgon. Dijete sam u par navrata bezuspješno tiskala van ali nikako dobit dovoljno jak trud u kojem bi ga rodila. Na kraju nakon šest sati mojih nepravilnih trudova su mi skočili na stomak, dobila sam rupturu vagine kad je maleni "izletio" van a njega je pupčana vrpca skoro zadavila. Jedva su me sasili i dva mjeseca nisam mogla sjedat na stolici od bolova. Kad sam drugi put zatrudnila pošla sam u svoj kardiologa da mi dozvoli upotrebu dripa i to sam ponjela sa sobom na porod. Trudnoća je opet bila prenesena i opet su mi inducirali porod bušenjem vodenjaka. Naravno opet zbog srcane mane sam bila cijeli porod prikopcana na ekg ali dali su mi famozni drip i rodila sam svoju curu za 3 sata od ulaska u radjaonu. Trudovi na dripu su mi bili pravilni a imala sam ih svega desetak jakih kojih sam prodisala bez ikakvih problema. Ovoga puta napravili su mi epi jer sam sitne gradje a beba bila velika, jest da sam imala dva sava ali sam sjedala normalno nakon dva dana. Suma sumarum meni je prorod sa intervencijama u obliku dripa i epi bio puno laksi i brzi. Neznam kako je bilo mojim bebama, znam da mi se sin mucio ( 1.porod) jer mu je pupcana bila oko vrata i bio je na neonatologiji 3 dana a curka (2.porod) je dobila apgar 10/10 i nije bilo problema.
bebeto i deni,
vi ste zadovoljne svojim porodom i to je najbitnije, no, trebale bismo ipak razjasniti nešto.
Vaši su porodi od samod starta inducirani, dakle, nije beba ispustila hormone pa je porod počeo, nisu počeli prirodni trudovi, porod je potaknut izvana, bušenjem vodenjaka.
Nema tu onda sad očekivanja od "prirode" da ona negdje u tom procesu naknadno uleti i sve besprijekorno sredi i
onda čuđenja kako je to priroda spora i neefikasna, a umjetna sredstva super uspješna.
Sve to povlači jedno drugo, ako porod ne kreće od starta prirodno, tako je logično da tu neće biti tako uspješnih otvaranja cerviksa, da vlastiti trudovi u tom slučaju neće biti dovoljni za izgon, već treba drip.
Nije to neuspješnost žene ni njezina nesposobnost nego je to tako, očekivano i logično.
Intervencije traže jedna drugu u svom slijedu.
Ako postoji opravdan razlog da se porod inducira, on se inducira, i onda slijedi paket ostalih postupaka. To je logično.
Ako ste to sve sretno proživjele, ako nije bilo predugo ni prebolno i dobro je djelovalo na bebu, super.
Ja u tim porodima vidim masu detalja sa svojih poroda, npr. nalijeganje na trbuh koje automatski povlači nagli trzaj pupčane vrpce i njezino zatezanje oko vrata, jako čest slučaj, i moje se dijete gušilo, ali nikad se to ne priznaje da je od toga, i još x intervencija koje opisuju tipičan bolnički inducirani porod.
Zbog efikasnosti dripa ne treba omalovažavati prirodne trudove jer svako od njih ima svoj karakter i svoju svrhu.
imaš potpuno pravo i u . I ja da sam mogla birati radije bi prirodan porod pa makar i trajao duže, da sam do zadnjeg mogla biti u toplini svoga doma, da sam se mogla šetati, klečati, čučati, što sam htjela i onda pred kraj doći u bolnici. a ne ležati stalno na krevetu u hladnoj, sterilnoj rađaoni prikopčana na drip i ctg. Al eto sudbina je tako htjela kod mene, nije se moglo čekati da priroda obavi svoje jer je situacija bila kritična.
hahahaha, i ja sam se pitala :lool:Citiraj:
marta prvotno napisa
Ja sam lijepo, jos tamo negdje na pocetku trudnoce, a i vise puta naknadno, rekla i muzu i doktoru, a i douli, da ja jednostavno necu imati pojma kad trebam u bolnicu i da cu, ako me netko ne skupi i ne odvede, roditi doma. :lool:
I stvarno nisam imala pojma. Eventualno bih tamo negdje u tranziciji znala da je vrag odnio salu, ali tad sigurno ne bih vise nikamo isla. U tom trenutku sam vec stvarno bila preumorna za bilo sto drugo osim lezanja na boku, a kasnije na ledjima... i to vlastitim izborom, iako sam najstvarnije mislila da mi to nikad ne bi palo na pamet.
One neke tzv. skolske primjere trudova od jedne minute, s razmakom od 4-5, kad se kao krece u bolnicu, taj film gledala nisam.
e to me zanimaCitiraj:
deni123 prvotno napisa
a tu će žene znati
koliko se sjećam iz knjiga - nije li bolje za majku i dijete da se obavi CR nego da se krene sa kaskadom intervencija (koje onda u velikom postotku i završe sa CR ali nakon distresa bebe)
ja stvarno nisam stekla takav dojam, a bila sam tamo sveukupno tjedan dana, i upoznala većinu doktora. upravo bi rekla suprotno. možda je dr. ovo rekla iz nekog osobnog iskustva, ne znam što da velim, znam da je inače baš draga žena koja voli sve objasniti.Citiraj:
avian prvotno napisa
Majuška- neznam što bi ti rekla za CR, možda bi to i bila bolja opcija. Rekli su mi poslije, što nisi tražila da ideš na carski, to bi bilo bolje za dijete, pa su mi nabili osjećaj krivnje, kao da sam naštetila svome djetetu. S druge strane, valjda je i odgovornost liječnika, da oni sami sa svojim znanjem procjene što treba učiniti i što je najbolje za bebu. Al opet, znam za dva slučaja bliska meni, gdje su žene završile u komi nakon carskog. Pa nije ni to bezazleno, barem je to moje mišljenje. Ipak je to operacija za koju treba imati dobre indikacije.
je, bolje jeCitiraj:
Majuška prvotno napisa
Moji trudovi u sva tri poroda traju po 20 sati,prvi 25 h,drugi 18 h,treci 20 h,moram reći da sam silno željel i treći porod kao drugi,trudovi odrađeni doma,došla u box i rodila za 1,5 h,bez rezanja i ičega a beba 5200g.Treći porod,nakon dugih sati trudova,sve u okružju doma,oni se ne pojačavaju ni skračuju razmak,dođem u rodilište samo otvorena 1 cm,mogla sam tako danima doma,i na carski,da ne velim da mi je beba imala ljubičastu glavicu u predjelu čela,grlić mi je pukao skroz,jednostavno hormoni nisu učinili kako treba,repriza prvog poroda,ne otvaranje nikako.
Stoga koliko god se navija za prirodni porod na temelju svojih iskustava meni je drip bio bolja opcija od carskog!
cr je bolji izbor od forsiranog vaginalnog poroda gdje se zenu satima dripa. mislim da je bila rijec o max 4 sata, ako se u to vrijeme potpomognuto dripom dijete ne rodi da je bolje ici na cr (in labor, non emergency cesarean)
ovo sto se ponekad dogada da je zena po 10 sati na dripu, muci se a nista se ne dogada to je u principu sadizam, ne znam kako bi to drugacije nazvala
a drip je ponekad isto koristan, da malo potakne stvari, pogotovo u losim uvjetima kakvi su cesto u nasim rodilistima
ali ne uvijek, svakom i nekriticki
Da, tako je. Zato ja nisam ni isla na drip, nego odmah na hladni carski. Prvo mi je bilo zao, ali nakon sto sam i sama o tome malo procitala, zakljucila sam da je tako i bolje
hladni carski :(Citiraj:
LolaMo prvotno napisa
zar je bilo nekih problema pa nisu mogli pričekati signal od djeteta da je spremno roditi se?
Puntica da..morala se dovrsit trudnoca..cekali smo maksimalno..do punih 39 tjedana..ja sam se nadala da cu biti bar malo otvorena pa da cemo moci inducirati porod..ali nazalost nisam bila..ni mrvicu..ja sam ipak htjela pokusati sa dripom..ali odgovorili su me od toga
LolaMo, zbog dijabetesa?
DaCitiraj:
leonisa prvotno napisa
Koja dilema. Je li bolje da porod završi brzo, ali prebolno zbog dripa ili je bolje da traje satima, ali malo manje traumatično? Izgleda da ovisi kakve smo osobe za to izdržati.
Amely, to ti je prvi porod?
Vjeruj mi, željet ćeš da brže završi. I nije prebolno zbog dripa. Boli i bez njega. Jedino bih rekla da s dripom duže traje svaki trud. Duže možda pola minute (možda i manje), ali uf...kako je dugo tih pola minute.
Ali, može se. Može se izdržati ta bol, moći ćeš i ti. Pokušaj zamisliti kako te svaki trud približava kraju poroda. Što je jači trud, to će prije bol prestati. I beba se roditi. Prepusti se trudovima, diši iznad njih, probaj iskopčati razmišljanje, ako možeš, opusti se, i misli kao će to sve brzo prestati. A kraj svemu je tako divan - beba.
Bolje je da traje dulje bez indukcije i intervencije, nego kraće sa intervencijama. To nema veze kakve smo osobe, ako pitas sto je bolje za majku i dijete općenito , ako porod teče bez problema.Citiraj:
Amely prvotno napisa
bol je doista zadnja stvar na koju bih pomislila pri opisivanju svoja dva poroda
nekako mi je to bila sekundarna pojava
kad god čitam ovakve teme samo mi suze krenu na oči, uhvati me tuga pregolema, i pomislim kako bih uvaženog doktora Podobnika tako rado tužila jer će me ta noćna mora pratiti cijeli život...
što je najgore, ja osjećam grižnju savjest jer mislim da sam sama kriva što sam dozvolila na inducirani prvi porod bez osnove
...mlad si, misliš se plaćaš dobrom doktoru, u dobrim si rukama, zna čovjek što radi...
bio je taj dan dežuran, a ja sam kod njega išla privatno na preglede pa je htio dovršiti porod u smjeni - samnom je bila još jedna ženska - ista priča, no ona je na kraju završila na carskom, a ja sam rodila nalijeganjem na trbuh, pupčana vrpca oko vrata, plavo-ljubičasto dijete.... na dripu od 13 do 21,30... od 17 do 21 sam se gubila i padala u nesvijest između trudova koji u biti nisu imali nikakvu pauzu između... vrištala sam toliko... a još mi je bilo neugodno jer je moj boks bio potpuno otvoren prema hodniku, nikakva zavjesa, ništa; gola, pokušavam se okrenuti s boka na bok, cijeli hodnik ima pogled na moje međunožje, a po hodniku se prešetavala neka babetina-primitivka-trudnica koja je stalno govorila da kaj se toliko derem... i na kraju sva sreća da je mm bio samnom i vidio da ce otkucaji srca smanjuju (tj. nije imao pojma da su to otkucaji bebinog srca, samo mu je bilo čudno nakon nekog vremena pa je pozvao sestru)... ajme... sve je u redu, ali mislim da dijete ipak ima posljedica od preuranjenog nasilnog poroda...
2. porod sam pročitala sve što sam mogla, isto čekala jače trudove, došla, molila da mi ne daju drip ako nema potrebe... nije bilo, prirodni trudovi - neusporedivo... naravno išla sam i kod drugog liječnika i u drugo rodilište...
3. porod kao i drugi
dakle moj glas ide ipak za "bez dripa"...
op. i s trećim su me toliko boljele kontrakcije prilikom dojenja da sam tada uzimala tablete protiv bolova, što s prvim nisam; s drugim sam izdržavala, no s trećim ipak nisam bila toliko snažna... nisam znala za taj podatak da kontrakcije jače bole nakon više poroda - eto ja, dakle, to potvrđujem
Mene nisu bolile vise. Zapravo nakon prvog poroda nista, nakon drugog i treceg nesto malo, nakon cetvrtog ih se uopce ne sjecam.
Ne bih nikada mijenjala sve one silne sate prirodnih trudova za kraci porod, a uz drip. Steta sto sam ga trebala tih zadnjih dva sata, ali, izmedju ostalog, stvarno su mi se vec i baterije opako pocele trositi. Bol me uopce nije smetala. Ma nije je bas nesto ni bilo, zapravo.
moja primarna misao vezana za porod je bol
misli o tome kako će sve biti gotovo i kao će završiti nečim divnim do mog mozga uopće nisu dopirale
to mi se zapravo činilo nevjerojatnim i to oba puta
jedina misao je bila kako se maknuti s tog mjesta na kojem me sve boli
ja sam na trecem umirala od bolova, ali proslo je :mrgreen:, cim se rodila glava odahnula sam jer je najgore gotovo :lool:. drip nakon prvog poroda nije dolazio u obzir.
stezanje maternice me nije bolilo ni nakon jednog poroda.