Tranzicija kod porođaja - što i kako?

I ja tek sada shvatam sta me je to bilo spopalo :oops: najvise me zbediralo kada je moj ginic rekao MM da necu roditi prije ponoci a bilo je tek 10 ujutro. Oko 9 su mi stavili Prostin-vag,tabletu i krenulo je otvaranje-prenijela sam 14 dana pa je porod bio induciran. U predradjaoni je bilo grozno,otjerala sam dva dr.koja su htjela prckati po meni, prikopcali su me na CTG i nisam mogla ni mrdnuti. Onda je jos jedan dr.pametnjakovic rekao,nakon sto je pogledao karton na kojem je valjda bila upisana i moja kilaza :"Pa vi ste uzasno sitni rodit cete bebu od 1,5kg." i to uz nekakav bezobrazni cerek pa sam mu odbrusila da ako nema sta pametno reci bolje neka suti,na sto je on u cudu izasao. Inace visoka sam 157 a otisla sam se poroditi sa 56 kg i bila sam jako ponosna na svoje kile jer sam u sedmom mjesecu imala samo 48 kg. A taj period tranzicije me je uhvatio dok su me vozili u radjaonu.Prvo sam rekla svom gin.da je krenulo, a on meni :"Pa tek je 15 casova, ma nema teorije nisi se mogla tako brzo otvoriti!" Pa sam ga lijepo pitala jer trudan on ili ja i ako kazem da je krenulo onda jeste, a onda sam osjetila takav bol da mi se ucinilo da sam izasla iz sopstvenog tijela i da gledam tamo neku jako blijedu zenu kako se muci i zapomaze,zica i ponasa se totalno neuravnotezno. Srecom brzo sam se "vratila" i moja curica je izletila kao metak,nakon drugog tiskanja, u 15:45. A MM-a mi je glupi gin.poslao kuci jer eto kao nece to jos. I nije imala 1,5 kg,bila je teska 3,470gr i duga 49 cm.

Melice tak treba, ne dati se zafrkavati.

Citiraj:

---

Melica prvotno napisa

A MM-a mi je glupi gin.poslao kuci jer eto kao nece to jos. I nije imala 1,5 kg,bila je teska 3,470gr i duga 49 cm.

---

joj poludim na ovo, pa nije bit da muž bude sa ženom točno onaj trenutak kada beba izlazi van i da se divi ne znam čemu, nego je bitno da bude UZ ženu tijekom trudova da joj pruža podršku dok je tamo pipaju nekavi anonimusi bez imena i prezimena koji usput bacaju bezobrazne cereke i bacaju blesave komentare i time dokoncentriraju ženu i dižu joj adrenalin. Muž je taj koji onda to skrene na sebe i pruži podršku i zaštiti ženu.

Nisam bas najbolje shvatila TinnaZ sta si htjela reci. Naravno da je bit da MM bude uz zenu dok porod traje i pomaze kako god zna i umije ali njega je moj gin.otpeljao kuci i rekao zvati kada porod krene ali porod je krenuo puno prije no sto je gin.mislio i naravno MM-a nije zvao. Tezinu moje curice sam napisala zbog komentara onog ludog dr. koji je zakljucio, na osnovu moje konstitucije, da ce i beba biti jako mala.

ja sam pretpostavila da je tvoj muž tebe dovezao u bolnicu, a onda ga je dr. poslao kući uz opravdanje da nema svrhe da bude uz tebe dok "porod ne krene" odnosno dok ne krene zadnja faza poroda. Pa porod je i onaj početak, dok si sva prestrašena, dok očekuješ kad će početi trudovi, itd. Ali skužila sam da u nekim bolnicama imaju predrađaone u koje muž ne smije, odnosno smije tek u rađaonu, a žena ide u rađaonu tek kad je skoro sve gotovo. Koja glupava procedura. Pa kaj ženi onda uopće i treba muž, kad sve ono najgore treba proživjeti sama. Izgleda da doktori u tim bolnicama smatraju da je porod samo ono na kraju kad beba ide van, a ovo prije je zafrkancija kad ne trebaš nikoga uz sebe. Sreća da su u Vž shvatili da je porod ono od početka, i da žena treba nekoga uz sebe od samog početka.
Još nam ostaje da se izborimo da shvate da je i ono nagovaranje žene da potpiše nekakve papire u prijemnoj sobi u kojoj nema muža, ne baš u svjetlu poštivanja ljudskih prava.

Da, ni ja ne bih rekla da je tranzicija nesto neizdrzivo, ali meni je kriza dosla vise od iscrpljenosti i dugotrajnosti. Sada znam da je moja recenica: Ne mogu vise, izvadite ga na drugi nacin, bila dio toga osjecaja. Do kraja zivota ostat cu zahvalna lijecniku sto me nije poslusao i sto sam rodila vaginalno.

Citiraj:

---

klia prvotno napisa

Sada znam da je moja recenica: Ne mogu vise, izvadite ga na drugi nacin, bila dio toga osjecaja.

---

i ja sam nešto slično izjavila, i zbog toga ću se grist do kraja života, jer iako sam to rekla u trenutku krajnjeg jada i nemoći, stavila sam svoje potrebe ispred djeteta :( i stalno imam osjećaj da sam ga tom rečenicom izdala. Između ostalog, zbog te rečenice i danas plačem kad se sjetim svog poroda.
A u tom momentu kraj mene nije bilo ni muža (koji ovdje UOPĆE ne može biti uz ženu tijekom poroda), ni doktora ni babice.

da, i na mom prvom i drugom porodu tijekom tranzicije nije bilo nikoga od medicinskog osoblja. ne mogu si niti zamisliti kao bi mi bilo da nije bilo muža, ja sam na prvom porodu vrištala i vikala ne mogu više, dajte mi nešto. Na drugom porodu tranizicija nije bila nimalo strašna, ja sam uvjerena zato što sam se izborila da porod bude bez dripa (kako li su me samo terorizirali zbog tog zahtjeva).

Joj, čitam sad sve ovo i nekako si mislim da ni mene nije tako jako pukla tranzicija prvi put. Sjećam se tog osjećaja pritiska na debelo crijevo, a oni ti govore da još ne smiješ tiskati. Grozno.
I sjećam se da sam u tom trenutku bila malo ljuta na MMa koji me je jadan cijelo vrijeme ohrabrivao i govorio mi kad je koji trud počeo popuštati (gledajući na CTG) jer sam mislila - daj me pusti, ne znaš ti kako ovo boli. Ali, hvala Bogu, nisam mu ništa rekla, nisam se izderala na njega jer sam znala koliko se trudi i bila sam dovoljno sabrana da ne budem bezobrazna prema njemu. Ostalog se ne sjećam baš kao neke faze očaja.

Ali sad me malo hvata strah jer se nadam, odn. željela bih ovaj put proći bez prokidanja vodenjaka i analgetika pa se bojim da će me puno više boljeti.
Dobro, prokidanje vodenjaka baš i nema neke veze, ono samo potakne vlastite trudove, nije isto kao drip, ali ne bih htjela ni lijekove

Citiraj:

---

Dobro, prokidanje vodenjaka baš i nema neke veze, ono samo potakne vlastite trudove, nije isto kao drip, ali ne bih htjela ni lijekove

---

u krivu si za ovo, prokidanje vodenjaka jeste indukcija i umjetni početak poroda i mene je u tom trenutku počelo duplo jače boljeti iste sekunde, sreća da je to napravljeno na samom kraju
.
Pisala sam Gigi (koja se upravo vratila iz rodilišta) ovo:

Citiraj:

---

Gigi, jako slična situacija je bila kod mene. Uspjela sam se othrvati indukciji, i tek poslije poroda se pokazalo koliko je to dobro bilo i koliko je dobrobiti donijelo i mojem čedu (i zbog svega što beba dobije kroz priorodan porod) i meni (ispostavilo se da bi tko zna kako završilo za mene i bebu da se išlo umjetnim porodom).

Možeš pročitati moju priču na:
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=19577

Imaš još topice koji se zovu Inducirani porod i Drip, a imaš i topic Istinski neinterventni porod

http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=25493

http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=26307

Pročitaj, usporedi i nadam se da će ti biti puno lakše nakon toga donijeti odluku. I vezano na tvoju doktoricu, sisavci češće rađaju noću i za to ima razloga, to što ona radi danju za ishod tvoga poroda znači vrlo malo, osim što će ti buditi uzaludnu nadu da će to umjesto tebe odraditi ona, što srećom nije moguće. Prirodni porod je jedna prava blagodat, poklon košara prepuna divnih emocija koje možda nećeš imati prilike iskusiti nikada više.

---

[/quote]

Ne, ne mislim ja da to nije inducirani porod, dapače, nego sam samo mislila da ipak trudovi ne bole tako jako kao kod dripa.

Meni su kao trebali dati drip, ali je doc rekao da će mi prvo prokinuti vodenjak pa ćemo vidjeti, da neke žene od toga dobiju vlastite trudove. Tako je i bilo. Nisam imala osjećaj da su trudovi došli naglo i bili onako bolni kao što opisuju žene koje su dobile drip

mene je nakon prokidanja vodenjaka isti tren počelo duplo jače boljeti, što je i logično kad malo razmisliš. Imaš ovdje o Induciranom porodu:

O Induciranom porodu ovdje :
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...highlight=drip

http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...highlight=drip

Drip:
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...highlight=drip

Sad tek vidim ovu temu i tek nedavno sam saznala da je to bila tranzicija i da je normalna. Inače, bilo me užasno sram, a sad mi je žao zbog toga.

Uglavnom, tražila sam epiduralnu, kao i većina, ali bila sam već 8 cm otvorena.
Meni je sat očaja trajao skoro dva sata. Baš dugo. Naime, nije mi pucao vodenjak i htjeli su ga prokinuti nakon 5 sati trudova. Srećom, pukao je sam. Uglavnom, tražila sam redom: Epiduralnu, da me ubiju, nisam željela na stolčić (rodila na stolčiću :mrgreen: ), rekla sam mužu da me stvarno jako boli i nek vade bebu iz mene i nek me režu (a baš to sam htjela izbjeći).



Grozno :cry: , ali prošlo je

Citiraj:

---

branka1 prvotno napisa

Ne, ne mislim ja da to nije inducirani porod, dapače, nego sam samo mislila da ipak trudovi ne bole tako jako kao kod dripa.

---

pa, da možda ne bole tako jako kao kod dripa, moglo bi se reći da sam osjećala da se mogu kontrolirati što nakon dripa nisam mogla, niti tijelo niti glas, niti misli.
Ali čemu prokidanje vodenjaka, obično ide brže ali i bolnije. Meni je bolje bilo onako kao u drugom porodu - laganini 24 sata, sve fino polako i izgurali sve kako treba.

i ja tek sad vidim ovu temu...
ja sam na zadnjem porodu tranziciju odradjivala dobrim dijelom u autu, svadjajuci se s muzem, tipa boli me k****** sto je crveno na semaforu, VOZI!!!!
i u prijemnom u bolnici kad mi je sestra rekla a sad lijepo sjedi da ti uzmem podatke: ja njoj nema vremena rodit cu....
ona ma neces jos....
ja : ma kog fuc*** ti znas vodi me GOOREEEEEEEEEEEE

a moje istranke znaju kako je dug put liftom od prizemlja do cetvrtog kata.... :lol:
litala :love: budes se ti predomislila jos

Da, lijepo je znati da TO ima ime.
Kad gledamo one filmske porode, izgleda da je njima cijeli porod jedna duuuuuuugačka tranzicija :lol:

Voljela bi da sam ovaj topic pročitala prije poroda. Moja je tranzicija trajala dva sata. Dva sata sam sjedila na stolčiću. Je li još neko tako dugo bio na stolčiću do izgona?
Nekako mi je sad lakše kad sam ovo pročitala

ja se tranzicije s drugog poroda jako dobro sjecam.

i mogu s distance reci da se radi o jednom od intenzivnijih dozivljaja ever.

taj osjecaj "rasta boli", sirenja kostiju zdjelice, babicine naredbe da ne tiskam, da jos malo sacekam, u tih nekoliko sekundi mi se skupio cijeli svemir i imala sam osjecaj da traje i traje. i osjecaj trenutnog olaksanja kad sam je vidjela dok je jos napola bila u meni. fantasticno.

da ne ispadne sve tako romanticno, u onom dijelu "rasta boli" jednom sam trazila carski, drugi put sam molila da me ubiju.

A koliko najduže traje ta tranzicija? Znam da se ne može točno reći i da je kod svakoga različito, ali možda ste čuli neko najduže vrijeme trajanja? Koliko sam ja skužila po člancima i po vašim iskustvima- to je relativno kratko vrijeme, ali se čini kao da traje 200 godina.

A utješno je bilo pročitati ovo sve jer tek ovih dana trebam roditi svoju prvu bebicu...pa će biti lijepo znati da kad mi bude najteže, neće barem dugo trajati i da je to znak da se porod bliži kraju!

u drugom porodu ja ne znam kad sam točno bila u tranziciji, barem je nisam doživjela strašno, mislim da je to bilo pred kraj kad sam stiskala muža i puhala a da nisam mogla uloviti niti sekundu da progovorim, i onaj osjećaj pritiska kao da mi se piški (pa sam se pokušavala prvo suzdržati da se ne popiškim, a onda sam odh ...ebala sve i prepustila se misleći sad smo mi najvažniji) i kad sam to pomislila (i opustila se, pa neka sve ispadne van) bebica je krenula. I sljedeći trenutak su već primalje bile pored mene i bebica je izlazila van. Ne znam stvarno, možda pola sata :? nemaš u tom trenutku pojam o vremenu (ja sam pomislila kad je krenula van, zar već, a gdje je ona bol kad pomišljaš da skočiš kroz prozor).
Razlika je možda bila u tome što je drugi porod bio relativno prirodan, a prvi takav da sam željela skakati kroz prozor ili si presuditi na neki drugi način.

Hvala Tinna! :love:

Ja mislim odbiti drip, tako da se nadam da će i meni taj tranzicijski dio proći malo lakše nego da sam pod dripom :mrgreen: Nadam se samo da ću se u tim trenutcima sjetiti razmišljati o tome kako je uskoro sve gotovo! :mrgreen:

Moja tranzicija je bila grozna...ali tada nisam znala da me i to čeka...molila sam da sve to što prije završi..da me režu i izvade i spase dijete..da me ubiju jer ja to više jednostavno ne mogu..trajalo je sat i pol i na kraju sam zamrla toliko da me muž pitao jel me još opće boli..a ja nisam više mogla ni jauknuti već samo kimnuti da da...
Ispucala sam skroz na skroz, ali bila je velika beba pa sam to i očekivala, kad je stigao mm s autom po nas ja jednostavno nisam mogla sjesti..na boku sam se vozila tih 10 min..
Sad znam što me čeka a i mm, obečajem da više neću tražiti pištolj u rađaoni ;)

Zašto vam je neugodno,zbog riječi ili misli koje ste izgovorile tokom najbolnijeg i najtežeg trenutka rađanja.Pa koliko njih kaže nikad više,pa želim umrjeti,mislim da je to totalno izvan svjesti zbog boli koja se osjeća u jakim i učestalim trudovima.Ja sam u trenucima nemoći također zapomagala da želim na carski,i nimalo se loše ne osjećam prema djetetu ili sebi,kaj bi trebala biti heroj rodilja pa da ne bubnem ništa.Molit Boga za snagu,a izgovaranje zapomaganja da ću umrjeti,da više nemogu apsolutno nikada nikome,a najmanje samoj sebi zamjeriti.

kaj je to tranzicija, ja sam rodila prije 10 mjeseci i nikakvu tranziciju nisam imala, osam ako se pod tom lijepom riječi ne misli onaj period kad se jednostavno prestaneš boriti za vlastiti život i čekaš da te bog uzme k sebi.

Citiraj:

---

elin prvotno napisa

kaj je to tranzicija, ja sam rodila prije 10 mjeseci i nikakvu tranziciju nisam imala, osam ako se pod tom lijepom riječi ne misli onaj period kad se jednostavno prestaneš boriti za vlastiti život i čekaš da te bog uzme k sebi.

---

:lol:

genijalan opis.

:mrgreen: :mrgreen: :mrgreen: :mrgreen:

Citiraj:

---

Ninči prvotno napisa

Hvala Tinna! :love:

Ja mislim odbiti drip, tako da se nadam da će i meni taj tranzicijski dio proći malo lakše nego da sam pod dripom :mrgreen: Nadam se samo da ću se u tim trenutcima sjetiti razmišljati o tome kako je uskoro sve gotovo! :mrgreen:

---

Na kraju nisam odbila drip....pukao mi vodenjak kad sam došla u rodilište pa me bilo pomalo strah išta zahtjevati :(

Citiraj:

---

elin prvotno napisa

kaj je to tranzicija, ja sam rodila prije 10 mjeseci i nikakvu tranziciju nisam imala, osam ako se pod tom lijepom riječi ne misli onaj period kad se jednostavno prestaneš boriti za vlastiti život i čekaš da te bog uzme k sebi.

---

:lol: :lol: :lol: sad znam da su ove riječi 100% točne :mrgreen:

Inače- moja tranzicija je bila grozna! :roll: Sve ono što sam do svog poroda mislila da ću odbiti u tranziciji sam tražila :mrgreen: Prvo epiduralnu, pa carski, pa na kraju eutanaziju :mrgreen: Sreća pa je za prvo dvoje bilo prekasno, a zadnje se ne prakticira :mrgreen:

Ja se ne sjecam tranzicije ni iz jednog poroda. Mislim da sam oba puta bila svjesna svega, od početka do kraja i da me nikad nije oprao očaj, iako bih se povremeno izgubila od zdripanih bolova (u prvom porodu; u drugom čak ni to). Ili mi se samo čini :? Je li moguće tranziciju tako potpuno izbaciti iz sjećanja? Ili ih neke žene ne dožive?

Prvi porod (drip) - ne sjećam se tranzicije. Vjerojatno je drip uzrok.

Drugi porod (bez intervencija) - točno znam kad sam je prošla, ali u tom trenu nisam mogla osvijestiti da je to taj osjećaj.

Da podignem malo temu..
Zanima me, meni se na dugom porodu dogodilo da su mi trudovi stali u trenutku kad su doktorica i babice došle i rekle ova je spremna :-/
Otvarala sam se prirodno, bez intervencija, 5 sati, prošla fazu promišljanja na suicid :lol: , i onda kad je trebalo tiskat, ja nisam osjećala nikakav pritisak niti trud.. one su vidile ma ctgu da trud dolazi i rekle mi da tiskam, al ja nikakav nagon nisam osjetila i očito nisam nit mogla pravilno tiskati. Iz toga su njih tri zaključile da to "neće ići", jedna me recnula, druga nalegla na trbuh, tolko jako da sam tek tad ispustila glas otkad sam došla u rađaonu.. i u dva poteza mala je bila van.
Mene dan danas muči jesu li.one to opravdano napravile ili su me se jednostavno htjele što prije riješit. Kolko dugo je uopće ok da se pričeka nakon tranzicije do samog izgona ? Pretpostavljam dok je ctg ok da nikakve intervencije nisu potrebne..