naša je nekad na stražnjem sicu pored klinca, vezana pojasom za pse, ali najčešće je ispred prednjeg sica na podu... nekako s godinama joj je to postalo najdraže...
ali znala se i u gepeku vozit kad je trebalo...
Printable View
naša je nekad na stražnjem sicu pored klinca, vezana pojasom za pse, ali najčešće je ispred prednjeg sica na podu... nekako s godinama joj je to postalo najdraže...
ali znala se i u gepeku vozit kad je trebalo...
Mi isto imamo box tj transporter, u njemu i spava.
Kad poraste i kad budemo putovali na duže vidjet ćemo što ćemo, proučit ću malo ove gore stvarčice.
i mi imamo remen. :)
Cure gdje ima za kupiti taj "remen" za transport malog psa?
pet centar
mi imamo ovaj
http://www.pet-centar.hr/detalji_pro...sa-u-autu.aspx
Taj ću i ja kupiti.
Da, taj izgleda bolje, kasnije sam ga vidjela!
a sve ti ovisi kakvu ogrlicu imaš za psa - mi nemamo ovu za oko tijela nego samo oko vrata pa mi je za auto bolja ova oko tijela (nekako mi je u glavi da bi ju ova oko vrata udavila u slucaju sudara)
ali ako imas malog psa i ogrlicu oko tijela onda moze i ovaj prvi remen...
Imamo ormicu ali joj je još prevelika, a manju ne možemo naći. Svejedno mi se ovi remenčići tj. orma na pojasu za auto čine udobniji za putovanje (širi su) - ali treba vidjeti uživo.
Imam pitanje za sve vas koji ste iskusni sa psima, šta konkretno zamerate Cesaru u njegovom pristupu psima. Odnosno, u čemu, po vama on greši?
Ne mogu da kažem da sam svaku emisiju odgledala, ali ono što sam gledala bilo mi je prilično zdravorazumski. Standardne poruke su mu da pas mora da se šeta i istrčava svakodnevno i da dvorište, ma koliko je nije dovoljno. Da psu moraju da se postave pravila i da se ona dosledno sprovode. On potencira da čovek mora da preuzme ulogu vođe čopora i odredi pravila. Meni sve to deluje ok.
Nije mi namera da provociram. Ja sam u čitav svet pasa tek ušla. Pre dve nedelje dobili smo ženkicu srednjeg šnaucera staru 2 god. Ona je stigla zaista lepo vaspitana i bez nekih problema u ponašanju. Naravno i ona mora da se privikne na novo okruženje. Npr nije nikada bila u liftu i bojala se da uđe. Prihvatili smo njegov savet, smireno i odlučno bi je uveli u lift, nismo je mazili, tešili i to je vrlo brzo prevazišla. Slično nam je i sa gustim saobraćajem, nije na njega navikla, ali ja je svakodnevno provedem delom i po glavnoj ulici i vidim da napreduje postupno. Nadam se da ne grešim, naprosto ne bih želela da u panici podleti pod auto.
Meni je Cesar, slobodno mogu da kažem, otvorio oči koliko puno psi osećaju raspoloženje vlasnika i koliko ono upravlja i njihovim ponašanjem. Anksioznost se tako lako preliva sa čoveka na psa, a čoveku je veoma teško da to uoči nego uzroke za pseće ponašanje nalazi u okruženju, umesto u sebi.
Ih, sad još ispadoh i fan :-)
IvanaR opisala sam već svoje razloge, ali ne, ne mogu reći e tip nema pojma, nevalja ništa, ne zna o čemu priča, iako ponekad stvarno i ne zna, Mima je dobro primjetila odnosno njena instruktorica u školici psećoj, da su mnogi psi u njegovim emisijama splašeni, a ne dominantni, i tako... provodi neke metode koje nekim prosječnim vlasnicima mogu doslovno ugrozit život jer šta vrijedi da kaže ne ponavljajte ovo doma, ima ljudi koji će to ponoviti jer je to Cesar pa lijepo završit na šivanju, a i neke od njegovih metoda stvarno i jesu upitne, ovdje u europskim školicama se ne provode. Bacanje psa na leđa je već odavno out da bi se uspostavio harmoničan odnos ja čovjek, ti pas.
Što se tiče ostaloga što si navela, to stvarno nije neka topla voda, to će ti reći svaki instruktor u svakoj školici i naći ćeš u skoro svakoj knjizi o psima, u biti to spada pod neke osnove koje skoro pa svaki i prosjećni vlasnik često ipak zna jednostavno intuitivno.
E da evo baš mi je sad pala još jedna usporedba dijete i psa, kao i sa djecom i sa psima jednostavno treba raditi smireno, kao i na djecu i na pse prelazi naša nervoza.
Ja opet moram naglasiti da nemam pojma o odgoju pasa i da samo prenosim što sam čula u par sati školice.
Tako da nisam kompetentna raspravljati, ali evo recimo što zagovornici tipa odgoja kakav se provodi na mjestu gdje mi idemo kažu o CM
http://www.4pawsu.com/cesarfans.htm
Oni dakle obuku rade pozitivnom motivacijom. Npr. što se tiče lifta oni bi ti vjerojatno preporučili da uvedeš psa u lift na kratko i da ga pri tome obilno nagradiš, tako da mu lift odmah od početka postane ugodno iskustvo, i da tako kasnije nećeš imati problema. To je samo moja pretpostavka, o liftu, na temelju onoga što nama govore npr. za vožnju u autu ili kupanje ili slične stvari. MM je naučio psa na lift pomoću nagradica i dosta strpljenja.
Moram još reći da o cesaru Milanu nemam pojma i valjda sam dvaput gledala njegove emisije.
E da to Mima, pozitivna motivacija, to je to, to su metode koje semislim nekih zadnjih desetak godina provode intezivno kod nas tu na starom kontinentu, puno se radi na tome, nema vojničkih metoda više, čak niti u radu sa psima koji traže drogu i slično
Hvala za link Mima, zaista je interesantan članak. Slažem se da je nagrada, bilo to keksić ili tapšanje, jak podsticaj za željeno ponašanje. Zanima me kako se treba odnositi prema neželjenom ponašanju. Meni je logično da ako pas uradi nešto što ne želim ja reagujem kažem NE ili FUJ TO.
Može neka preporuka za sajt ili knjigu na temu kako sa psima?
Prije bilo koje knjige o psima i prije čak i nabavke psa svakome bi preporučila da najprije pročita Konrad Lorenza austrijskog znanstvenika i zoologa i njegovu knjigu "So kam der Mensch auf den Hund" ili engleski prijevod "Man meets dog" za bolje razumjevanje psa kao životinje oćenito i njegove interakcije sa čovjekom.
O odgoju pasa i suživotu sa njima svakome bi rado preporučila nizozemskog pedagoga i kinologa Jan Nijboera.
I svakako dobru školicu, kod nas ih ima dosta, u biti ne znam za niti jednu lošu.
ahahahahahaha
smotat će te skroz, dajem ti tjedan dana!
ja sam jučer odvalila na ovo, kao, zatečen u prostoriji u koju inače ne smije ući, ali ponekad ne može odoljeti, haha
Hm, ovo što radi (išla evo i ja na brzaka sgooglati) nije ok, ne znam šta bi ti pametnoga rekla, ostadoh bez teksta.
U svakoj drugoj prilici bi rekla, ok ajde daj mu šansu, znam kako je to vlasnik instruktor nekad fakat nije lako, ali ovo, pa ne znam.
Moj prijedlog ako ti želudac kaže da to nije to, onda nemoj ići dalje jer problemje što ovakve metode nekad mogu napraviti nepopravljivu štetu kod psa.
To su ono fakat prastare metode rada sa psima, a ti si koliko se sjećam negdje napisala da tvoj u biti i nije problematičan, koliko sam shvatila trebaš neke osnove i to je to.
Ovo nacukvanje pesa je sranje da prostiš, jer upravo kako je jedna forumašica tamo na šapicama napisala, pas je zbunjen i ništa iz toga ne uči, osim da više siroće ne zna koji ti je vrag da ga tolko nacukavaš. Previše nacukvanja nema nikakvog smisla, a koliko vidim iz videa to je njemu glavna fora. Jedno je kad imaš belsavog ili dominantog psa koji pozvizdi na svakog psa ili čovjeka koji prođe pored njega, sa takvim psima se radi oštrije, i drugačije, ne može se sa svakim psom raditi identično jer nisu identični, a čini mi se po ovome što vidim da on ne radi razliku.
Ništa, ajde javi prve dojmove i kako se to tebi čni u živo, možda video daje samo jedan krivi cijelokupni dojam, ne bi se usudila ići sad baš drvljem i kamenjem po njemu, ako ocijeniš da je stvarno pretjerano, možeš mi se javiti na pp pa ti mogu poslati neke kontakte iz Zagreba koji bi mogli pomoći sa preporukom za kvalitetnu školu tamo kod tebe, to je jedino što ti evo ovako preko foruma mogu predložiti.
cvijeto, preporucila bih ti da das psu i sebi vremena. kako djecu, tako ces i psa odgojiti. Ima vremena za skolu ako budes vidjela da vam ne ide. A vidjet ces kako je stene u kuci divna stvar. I pripremi papirnate rucnike i domestos ili nesto slicno i ne brini. Sve cete vi to srediti i zaljubiti se u maleckog. I pomalo ga nauciti kako treba. Uzivajte!
Istina, nije odgoj psa ne znam koja nauka, pogotovo ukoliko se ne radi o nekim "težim" pasminama i neiskusnom vlasniku, iako znam iz iskustva, a i tu se pisalo, nekad ljudi imaju problem i sa onim navodnim lakim pasminama kao što je labrador, pa nakon dve, tri godine skuže da to ipak nije pas za njih jer labrador je prije svega lovački pas i od njega se ne može očekivati da će biti zadovoljan sa dve ii 3 šetnjice dnevno i tako čitav život, to su psi koji trebaju rad da ih ne pukne frustracija. Ko što jedan moj poznanik ima huskye, njih dva i godinama svaki dan odvoze kilometre i kilometre s njim jer to su vučni psi i oni to trebaju u protivnom od dragogo imirnog huskya može nastati lud pas, nije pravilo, ali nije za čuditi kad se desi. Preuredio je bicikl, napravio zapregu i psi svakodnevno "odrade" svoje i sve ok.
@ šafran, zabuna cvijeta dobija štene standardnog šnaucera, a ja sam dobila kujicu. Hvala za preporuku knjiga, čitala sam davno od Konrada "Govorio je sa životinjama" i pokušaću ovu da nađem, taman da malo obnovim nemački.
Ma cvijeta sad strepi, a čini mi se da znam ko će joj za par dana grejati noge u krevetu! :mrgreen:
Za moj ukus je Cezar grub, ne dopada mi se kakav odnos ima sa psima, ni kolicina calming signala koje mu salju, a on ih ignorise. Uopste mi to nije nesto cemu bih tezila.
Ono sto si pisala o liftu i mirnoci - sa 2 od 3 moja psa bi takvo postupanje bilo ok - jer su to normalni psi.
Sa jednim se nije moglo tako, i takav pristup nam je napravio mnogo stete. Umesto da je navikne na neke situacije - potpuno je izgubila poverenje u mene. Trebalo je da procitam puno, prodjem, pokusam da bih to ispravila.
U zivotu s psom mi je vazno: bez kazne (ili bar sto manje kazne), medjusobno poverenje i postovanje, poznavanje, igra i rad (ne bih rekla da moji psi to razlikuju). Ja odredjujem (znacajna) pravila, ali ne ocekujem psa da poslusa bilo sta sto ga prethodno nisam naucila. Posebno ne u okolnostima koje su komplikovane (puno pasa, mirisa, dece, loptica, hrane). Primer - nikada ne zovem psa, ako nisam sigurna da ce doci. Ako mi prethhodno ne dolazi 100% u stanu, pa 100% na praznoj livadi, necu ga zvati iz igre. Ali cu nagradjivati spontane dolaske do mene.
Nisam za kaznu, vec za sprecavanje nezeljenog ponasanja. Ne dajem psu priliku da gresi (puno). Vazno je da psu bude lako da uci, da nema mnogo prostora da gresi. A u dosadnom stanu dok ti imas lopticu/keks u ruci je tako lako doci!
Npr, ako mi pas smetlari, pustam ga samo tamo gde znam da nema sta da smetlari. Gde ima djubreta, na lajni je. I nagradjujem sto nije pojeo ono sto nije ni mogao da pojede (otprilike). Paralelno ucim "pusti", tako sto se menjamo. U pocetku samo da pusti "losiju" stvar za "bolju", kasnije bilo sta. Polako uvodim distrakcije. Npr da moze da pridje hrani, koja mu nije jako draga, pa obilno nagradim necim daleko boljim ako nije pojeo.
Ako mi nesto usput pojede, to nije greska psa, pa ne zasluzuje kaznu - ignorisem. Ne otimam iz usta, ne vristim (osim ako je bas otrov, naravno! ovde pricam o starom hlebu sa ulice), samo ne nagradim. Pogresila sam ja. Ili sam mu dala mogucnost da uradi nesto sto jos ne zna da ne treba, ili sam kasno reagovala, ili...
Ako pas stalno gresi, nesto radimo pogresno. Ili ocekujemo previse, ili ne pazimo dovoljno.
Koristim klik.
Da, treba koncentracije, ali je mnogo lepse i lakse i pouzdanije nego urlanje na psa i udaranje.
Za mene licno je to jedini moguci nacin.
Moja lista sjajnih ljudi u svetu pasa bi bila:
Na 1. mestu Susane Clotier - Bones would rain from sky. Predivna knjiga o odnosu coveka i psa, o postovanju psa i postavljanju granica na fin, ali psu razumljiv nacin. To je knjiga o filozofiji zivota sa psom, pre nego recept kako nauciti psa nesto. Meni je pomogla beskonacno!
Turid Ruugas je interesantna. Ne slazem se s njom u nekim stvarima, mislim da nemamo iste stavove o radu sa psima, ali je prijatno procitati je i videti da neke stvari mogu na drugi nacin, prijatnije.
Silvia Trkman - slovenska agility takmicarka - njena filozofija zivota sa psom i rada mi se veoma dopada, mnogo stvari koje sam procitala kod nje su mi puuuuno pomogle! Naravno, njeni online kursevi su fantasticni, ali ne verujem da nekog ovde zanimaju agility i trikovi.
Tu je i puno instruktora, handlera, vlasnika, od kojih sam cula prepametne stvari, ali pisem o onima koji imaju knjige/blogove. Napisacu linkove malo kasnije ako te zanimaju, samo da nadjem.
Nisam napisala, ali verovatno je jasno iz ostalog - nagradjujem puno!
Sa stenetom, prakticno ceo dnevni obrok dobija kao nagrade za ovo ili ono (piskenje napolju, ne grizenje, ne smetlarenje, spontane dolaske...) ili kroz rad trikova (meni trikovi ukljucuju i osnovnu poslust) - vrlo malo hranim iz cinije.
Kasnije, kad vise nema toliko svakodnevnih stvari za nagradu, hranim ili kroz seanse trikova, ili standardno iz cinije. Zavisi koliko vremena imam. Da se one pitaju - izabrale bi uvek trikove :)
A šnaucere vi imate, promaklo mi, hm, okej, čekamo izvještaj iz školice, što će reći čika doktor :-)
Uzmi si Konrada tu njegovu knjigu, stvarno nećeš pogriješiti.
Yellow posve točno, jako lijepo si to sve opisala!
Susane Clotier - Bones would rain from sky
Da, jako dobra knjiga također!
Ivana kojeg šanucera, malogonog patuljastog, srednjeg ili velikog?
A vidim sad gore, bože stvarno čitam na preskokce, sorry.
stigao ćuko :mrgreen:
i prošla prva noć.
na početku je bila malo zbunjena u novom ambijentu, al brzo se opustila.
uopće nije cvilila prvu noć. spavala je skoro cijelu noć.
al smo spavali svi zajedno u dnevnom :lool:
a j je spavao na kauču s rukom u njenom krevetu. :lool:
sad ludasa po dnevnom.
preslatka je, mrvica.
:-D jupi!
super, cvijeto, preslatko
Fotka? :mrgreen: :zaljubljen:
:lool: O dragi bože, pa što mi netko nije upozorio, ja shvatila da za 4 dana dolazi tip iz školice, a ono dolazi pesonja :lool:
Sretno Cvijeto s pesonjom, što Beti reče pripremi papirnate ručnike i uživajte :-)