Printable View
:)Citiraj:
vertex prvotno napisa
Što se tiče običaja i meni je to bilo ful interesantno. Al kako sam živjela vani i bila stalno u dodiru s ljudima iz cijelog svijeta, već mi počelo ići na živce "kod nas se ovako kaže, a kod nas se ovako jede, a kod nas...". Skužila sam kako mi to ubija svaku drugu komunikaciju. Al to su ekstremni uvjeti, recimo. Uglavnom, sad kad razgovaram sa strancima, trudim se da komunikacija ne skrene opet u tom smjeru. Iseljenici stalno imaju potrebu pričati o domovini.
moja nona je govorila da su joj najjači oni koji kažu "kad umrem, bacite me u more" :marta: :mrgreen:
moš mislit, kao da je tek tako bacit nekoga u more.
sve izisukuje vrijeme, organizaciju. iako, ima i to svoje. moraš organizirati sprovod pa u te dane, najteže, nemaš toliko vremena razmišljati o gubitku.
zadnji sprovod na kojemu sam bila, odnosno ispraćaj, prije par mjeseci, tata od kolege je umro.
organiziran je ispraćaj u rijeci, a sprovod u dalmaciji.
bez svećenika, kakav svećenik, taj bi se valjda što se kaže iz groba ustao da mu je pop bio na sprovodu. :mrgreen:
na ispraćaju su mu par posljednih riječi uputili, između ostalog i njegovi antifašistički borci. i klapa je pjevala "dalmatino povišću pritrujena" i još jednu od tedija spalata, majko mila, ubilo nas svih. a čovjeka nit znala nisam.
slično je bilo i na sprovodu.
Problem je što Švicarska nema more :)Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
U Njemačkoj je zabranjeno rasipanje pepela, u Švicarskoj nije. Nijemac je otvorio firmu u jednom Švicarskom selu i tu rasipava pepeo na privatnom zemljištu od 15 000 kvadrata. 324 eura nasumično rasipavanje, 1598 eura ukopavanje u korijenje pod obiteljsko stablo. Naravno u tom slučaju niti moraš zakupiti grob, niti ga moraš održavati. Posao cvate. Nerijetko ljudi pošalju pepeo poštom u tu firmu i onda preko webkamere prate sprovod iz Njemačke. Lokalci naravno šize. Urne se ne zakopavaju, samo pepeo.
Ne znam kako je kod nas. Pretpostavljam da se ne smije, jer bi već netko to naplaćivao po prostranstvima Like i Gorskog kotara.
Ako se to raširi, nestat će CSI serija :)
upravo to.Citiraj:
vertex prvotno napisa
u švicarskoj postoji i šuma gdje se može pepeo prosuti, pored određenog drveta. :)
edit: htjedoh reći i u zuerichu postoji šuma.
Ja bi htjela biti gnjoj za neko stablo, pa da mi umjesto kupovanja cvijeca nose dok je mlado kantice s vodom. Ovi nasi betonski bunkeri od grobova su mi jezivi, vise mi se svidja pokop u zemlju
I ja bi htjela biti gnoj drvetu, nažalost to je kod nas nemoguće.
Super je ovo sa šumom u Švicarskoj, prije desetak godina su mi tamo pričali da je obavezno kremiranje i da se pepel polaže u neki mali grobić na koji imaš pravo pet godina.
Moram priznati da se čudim tome kako nitko nije vido sahrane bez razdvajanja ili tek kao rijetku (jedinu) iznimku.
Meni je bilo baš suprotno, čini mi se da su sve sahrane bila takve. Ispred lijesa muškarci, iza žene.
A moj je stav sličan vertexinom. :)
Opet ja s Indexom i Kapovićem http://www.index.hr/vijesti/clanak/1...to/721311.aspx
Posebno bih izdvojila ovoCitiraj:
Dakle, osim promjene dopuštenog objekta psovanja, suštinska se razlika sistema prije 1990. i onoga sada, što se demokracije tiče, svodi na to da sada mogu ovakav tekst napisati bez bojazni da ću završiti u bajbukani. Nije loše, ali bome nije ni neko preveliko postignuće...
ja sam tek ovdje, zg i dalje, prvi put vidjela i cula to "muskarci naprijed", iskreno me sokiralo, naljutilo, uvrijedilo
ali to je bilo ima +20 godina, otad sve rjeđe to čujem, a i kad kažu, gotovo se ne poštuje
sprovodi u mojoj obitelji su bez svecenika, bude tu govora prijatelja, citanja pjesama, glazbe, onako lijepo je, svecano, u skladu sa zivotnim izborima umrloga
lani sam bila na izuzetno teskom i tuznom sprovodu jednoj mladoj osobi, oprostajni govor (kako se to zove?) je drzao svecenik koji je bio blizak obitelji, a govor koji je odrzao bio je predivan, obracao se obitelji i prijateljima na jedan tako umirujuci nacin dajuci im "upute" kako da se dalje nose s osjecajima i propitivanjima (radilo se o samoubojstvu izuzetno mlade osobe), tako da nikad ne znas gdje ces naci utjehu
sto se tice onog sto je netko rekao da u bolesti svi postanu vjernici, moja prababa je umrla u devedesetpetoj, pred smrt je htjela otic titu na grob (i otisla)
što nam to govori kada ljudi u beznađu i možda već poluludi od bolova i straha od smrti se okrenu nekakvom nadnaravnom božanstvu?
Pa, ako razmišljamo "izvan kutije", može nam štošta govorit.
Ništa specijalno... u slabom tijelu slab duh možda (of kors, to je moje tumačenje)...? Ja znam da sam ja, kad me boli, druga osoba. Svašta mijenja strukturu ličnosti. Kako god ta osoba htjela, ili ja, pa bilo to i pred smrti, i skroz nekonzistentno u odnosu na život - ja bih to poštovala. Naravno da su sprovodi zbog onih koji ostaju... ali ljepše je da se poštuju pokojnikove želje oko toga (za ove koji ostaju, da su u miru oko oproštaja s pokojnikom, ne za pokojnika, kojemu je svejedno (s obzirom da ne vjerujem u dušu koja nastavlja živjeti itd. ).Citiraj:
mama courage prvotno napisa
potreba za osloncem i nadom, pretpostavljamCitiraj:
mama courage prvotno napisa
uostalom većina nas je odgojena tako da nam u mozgu tinja strah od posljednjeg suda :)
ali i čovjekova religioznost dolazi, tako sam negdje čula, iz malog mozga, kao i osjećaj za umjetnost, dakle na neki način spada u naše instinkte, urođena nam je - što god iz toga možemo zaključiti :)
što se tiče sprovoda, mislim da nisam bila ni na jednom bez svećenika, ali nisam do sad čula za to odvajanje na sprovodima.
Ali prvo svjetovno vjenčanje na kojem sam bila je bilo možda i najljepše, vodila ga je matičarka. Sve je bilo jako jednostavno a i jako romantično. Za razliku od vjenčanja u crkvi koja su većinom djelovala svečanije ali puno dosadnije, često sa pomalo dubioznim govorima svećenika (ne samo po mom mišljenju - pretpostavit ću da ima i matičara koji su "samo ljudi" ali kako mi je uzorak svjetovnih vjenčanja malen nisam ih još vidjela na djelu).
ovdje kod nas nisam vidjela te sahrane sa odvajanjem. ovo mi je prvi glas da takvo što uopće postoji.
inače, kad smo već kod smrti i ukopa moja želja bi bila kremacija, ali ovdje kod nas toga nema pa bi me trebali voziti za Zg i nazad, a ne bi baš rado radila posthumno toliki trošak :mrgreen: nema mi druge nego poživjeti dotle dok to ne dođe u ovu našu provinciju. i rukovodim se onom Balaševićevom...nek ne naprave od toga tužni treći čin. ne želim pusto cvijeće, ceremonije i sačuvajmebog vjerskih obilježja. valjda mi ovi moji neće prirediti ono što smo mi našoj mami :( krivo mi je i dan danas ko psu kad se sjetim. previše sam ja radila kompromisa tih 90ih kad se sjetim. počevši od svećenika na maminoj sahrani, pa dozvole da mi djeca u 3. razredu prime sakramente i xy puta kad sam mnoge stvari prešutjela da ne bih povrijedila nečije svete vjerske osjećaje. a svoje sam dozvoljavala da mi gaze ko i kad se sjeti. ne krivim nikoga, isključivo samu sebe. valjda nisam bila dovoljno sigurna i jaka u tim situacijama. ni onda kad su mi govorili da mi muž ima sumnjivo prezime pa su mu brojali krvna zrnca 10 koljena unazad. a ja sam glupača sve to podnosila i mirila se time u nadi da će doći kraj i tom ludilu.
e pa dosta je bilo više. valjda sam trebala prevaliti 40 da neke stvari posložim u glavi i shvatim da nisam dužna neke stvari trpjeti. počevši od načina odgoja djece, preko ukopa svojih najmilijih pa do nekih stvari na koje ne mogu utjecati. odlučila sam stati na kraj tome i mogu reći da je to *ebeno dobar osjećaj ;-)
i da, ovo oko okretanja vjeri kad se čovjek suoči sa ozbiljnim životnim problemima. shvatljivo mi je to i razumljivo i nemam ništa protiv ukoliko to nekome pomogne. a nekad čovjek zapravo i nema nekog izbora. imali smo peh da smo se u široj obitelji suočili s problemom ovisnosti i gotovo svi od kojih smo mogli dobiti pomoć su tu svoju pomoć temeljili na vjerskoj podlozi. sve te zajednice i udruge do kojih smo došli su zapravo strogo vjerski orijentirane i u nekom trenutku mi se činilo da zapravo mijenjaju jednu ovisnost drugom. normalno da je obitelji u tim trenutcima važno samo da ta osoba preživi pa se nitko oko toga puno ni ne uznemirava.
mi nažalost neku prihvatljiviju alternativu nismo nalazili pa je ta osoba na kraju i završila u takvoj jednoj zajednici, a neposredno i mi s njom. išli smo na te sastanke, držali se za ruke i "molili", neki su dospjeli čak i do Međugorja iako smo svi u obitelji ireligiozni...sve se radi ne bi li pomogao svome. na kraju je osoba svojevoljno napustila taj program i za sad je na sreću dobro iako nikad nije čovjek siguran kad se jednom opeče. već neko vrijeme radi, uredno podmiruje troškove, ima stabilnu vezu pa se nadamo da je na dobrom putu.
ali ostaje pitanje što napraviti u takvim situacijama, a da je vuk sit, a koze na broju :/
Zelim da me kremiraju i pepeo bace u Dunav s pratnjom tamburasa, obicno me na to pitaju "pa gdje cu ti svijecu zapaliti?", pa odgovaram "na prozoru valjda".
Nazalost ova opcija jos nije moguca kod nas, ali dok dodem na red valjda ce biti.
Sto se tice odvajanja na sprovodima bila sam prisutna i u Slavoniji i u Zagrebu, moram priznati da mi je to uvijek bilo glupo, ali kud svi tu i ja
Danas se vise ne pridrzavam toga, obicno idem u muskom drustvu na sprovode pa i ostanem s njima
Jelena, vidi ovo: (dječji kanal prikazuje priču o obrezivanju 11-godišnjaka)
http://www.humanist-news.com/trotz-k...n-ausstrahlen/
javljam se s jedne konferencije o torturi i žrtvama torture. slušala sam jako zanimljivo predavaje jednog psihijatra. koji je objašnjavao koliko je tortura institutionalizirana u nekim segmentima društva (i u mirnodopsko vrijeme) - kao što je recimo u njegovoj profesiji. pa je dao primjer jutarnje vizite doktora. ritual koji se preuzima "s koljena na koljeno", bez puno premišljanja, a u biti je potpuno nepotreban (jer ono što se sazna, može se saznati i na druge načine). osim da pokaže odnose moći i tko je tu liječnik, a tko je pacijent (pacijent se mora srediti, srediti krevet i sl. prije jutarnje vizite). jako zanimljivo. onda je spominjao i vojni rok i poniženja koja vojnici doživljavaju dok su u vojsci. dehumanizacija i poniženje - koje onda u zločinima prenose na svoje žrtve.
to ovako na brzinu... :) sutra se konferencija nastavlja :)
Zanimljivo, a zanimljivo mi je i da se o tome priča (i sama sam znala doći do ovakvog zaključka koji opisuješ).Citiraj:
mama courage prvotno napisa
Vrhunski opis tog sistema, i paralelu vojska-bolnica, dao je Ranko Marinković u "Kiklopu". Tko se još ne sjeća genijalnog Rade Markovića u ulozi pukovnika koji vrši vizitu kao da je kakav faraon?
Hvala MC na linku. Ja ne mogu vjerovati da se to jos uvijek radi. Nemam sad zeludac da pogledam 19.1. tu emisiju.
Što se vizite tiče, razlicito mi je iskustvo. Od toga da dr udje u sobu i nadmeno gleda kroz prozor, do toga da ti nacrta na papir situaciju. Nisam nasla nikakvu korelaciju izmedju kvalitete lijecnika i stila u viziti. Najnepristupacniji mi je odlicno rijesio jedan ogroman problem, ali to ulazi u slucajnost.
Osobno nisam tu viziti dozivjela kao torturu. Mene cak i treba malo pogurati da se uredim kad sam bolesna.
Jedna zena sto je bila u bolnici samnom je ustajala veselo iz kreveta, tapirala kosu, otvarala prozore, parfemirala sobu... To mi je bilo genijalno, a ja nisam taj tip, mogu samo, uz preskakanje tapiranja kose, oponasati. Njoj je jako vazno kako izgleda, ona je bila na podvezivanju zeluca s ciljem mrsavljenja.
Ne govorim o "bacite me u more", nego o "napravite kako vam drago".Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
U to mi je ukljuceno i ono o čemu vertex govori, dakle valjda će me obitelj dovoljno poznavati da mi ne dovedu popa na sprovod i da mi umjesto Fala puštaju Tom Waitsa. Al da ću im za života pisat upute - teško...
naravno da ovisi o doživljaju, i naravno da ovisi o osobnosti liječnika. ali generalno - vizita jest oblik torture. ulijeće deset faraona u sobu, sestre sve ustreptale, postoje pravila na koja te iste upozoravaju (npr moraš biti u krevetu), ovlaš pogledaju one papire na krevetu, moraju obići cijeli odjel pa, realno, i nemaju vremena za neke razgovore...
ne znam jel smisao odnos moći, ili koji je uopće smisao vizite. ali, iako i nije, taj odnos moći je itekako prisutan.
Tebi da puštaju Toma Waitsa? Namjeravaš biti u nadzoru? :lool:Citiraj:
marta prvotno napisa
MC, ovo s vizitom otkrivaš toplu vodu. O tome se ovdje piše već 15 godina. A piše se i o drugim oblicima institucionaliziranog nasilja. Samo valjda to pujpik ne važi dok netko ne održi govor na konferenciji.
ajme meni, ovo bi mi bilo gore od popa :lool:Citiraj:
marta prvotno napisa
Antologijska izjava jedne moje cimerice iz rodilišta: Ajme, dolazi vizita, a mi u gaćicama :mrgreen:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Citiraj:
Jurana prvotno napisa
A e, u moju čast, LOL!
Ima i gore, kad ti na sprovodu puštaju Dancing Queen i pale bengalke. Ubjedljivo najgore kad netko iz familije pjeva Fala. Falš.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Kampanja Ne govoru mrznje na internetu.
http://vijesti.hrt.hr/predstavljanje...e-na-internetu
Vidim da su neki poceli pred pola godine.
http://www.kancelarijazamlade.rs/ves...e-na-internetu
Ne znam vide li se kakvi rezultati kampanje.
Ja bih preživjela Dancing Queen.Citiraj:
marta prvotno napisa
Ili ne :lool:
S nedavnim iskustvom boravka u bolnici na dječjem, baš sam došla do istog zaključka s moći i poretkom.
Ali istovremeno mi je ta rutina "dolazak, vizita, doručak, igra, ručak, odmor, igra, večera, svjetla se gase u toliko sati" dala neki osjećaj sigurnosti, ko malom djetetu, u momentu kad sam bila poprilično rasuta, tako da psiholoških efekata ima različitih, vjerojatno bi se kroz različite nijanse mogle postići različite stvari
Rutina može postojati i bez "faraonske" vizite.
Sjecam se dvije vizite nakon prvog poroda: prvi put sam zaspala i nisam skinula gace a drugi put je dr doslovce s vrata viknuo: "Dobar dan, jel sve u redu? Je? Dovidjenja!" Mi smo se samo pogledale i pras u smijeh.
Al to sa skidanjem gaca kad ti curi na sve strane, sirenje nogu i cekanje da oni ovlas pogledaju, to mi je zbilja bilo ponizavajuce.
znam da se o tome ovdje stalno pisalo. :) meni je bilo zanimljivo osvijestiti da se to moze podvesti pod (pravni) pojam torture.Citiraj:
marta prvotno napisa
:lol:Citiraj:
marta prvotno napisa
A baš!
ne znam je li na ovoj temi bio spominjan Tim Minchin.
meni je on jako duhovit, a pretpostavljam da je ovo najbolje mjesto za podijeliti oduševljenje tom vrstom duhovitosti.
http://www.youtube.com/watch?v=YMnEpOsGH4o
http://www.youtube.com/watch?v=YMnEpOsGH4o
http://www.youtube.com/watch?v=LkJEp2TbFHA
sva sam se naježila... odličan članak: http://www.dailykos.com/story/2011/0...tail=facebook#