Inducirani porod/pobacaj

Svim mamama koje su prošle kroz ovo grozno iskustvo jedan veliki zagrljaj.
Ja uvijek kažem, tuga ne nestaje ali mijenja oblik i s vremenom se naučimo nositi s gubitkom, počnemo puštati nove radosti u naš život,počnemo se ponovo smijati i nanovo slagati naše kockice života.
Kockice će sedrugačije posložiti i dat će novi smisao.
Bitno je da ne potiskujete osjećaje jer sve te silne emocije put su ka ozdravljenju,danu kada ćete opet moći reći da ste dobro.
Mislim da je guitak sve nas koje smo to prošle na jedan način promijenio,počele smo neke stvari drugačije gledati,više cijeniti ,ali nam je pokazao i koliko smo jake i da postoje stvari koje nas i dalje mogu razveseliti i tjerati naprijed.
Ja sam ponovo mama nakon gubitka i to je zakrpalo moju ranu,ali ožiljak i dalje postoji.
Znala sam da neću biti ponovo potpuno sretna dok ne budem opet mama,ali isto tako nisam htjela brzati u iduću trudnuću jer nisam htjela da ta iduća trudnoća bude "samo" zamjena za izgubljenu bebu .Htjela sam da se jednako veselim svim danima trudnoće kao i prije i da to dijete bude posebno i željeno radi njega samog,a ne da bude "zamjena".

andjelak :love:

draga Koksy, :love:

Pozdrav svim mojim znanim i neznanim mamama Anđela :love:

drage moje

kada sam ja izgubila svoje blizance nisam imala komp, pa i nisam znala za ovaj forum, da me malo utješite
bila sam 16 tj i 4 dana (25.09.2006.) trudna kada su jednostavno prestali živjeti
nitko ne zna kako, zašto, kažu događa se, prirodna selekcija
taj dan sam trebala saznati jesu li jednojajčani ili dvojajčani, braća ili sestre... a ono strava jednostavno nisu živi, naravno kiretaža poslije toga, koja je boljela za poludit, i onda s pitam kako neke žena takvo što mogu napraviti više puta u životu svojevoljno bez grižnje savjesti...

poslije toga sam bila doslovno u šoku, mislim da sam i malo "pukla" muž mi i sada kaže da sam se jako promijenila nakon toga
a još gora stvar, nadošlo mi je mlijeko kao da nije bilo dovoljno što ih nema
nema dana kada ih se ne sjetim, kakvi bi bili, na koga bi ličili
bogu hvala imam već dvoje djece 6 i 4 godine ali njih dvoje bi bili šlag na torti :cry:

smartina :love2:

jako mi je žao zbog tvog gubitka, i koliko god prošlo vremena praznina će uvijek postojati! :heart:
:love:

Ajme Smartina, rasplakala si me :cry: :cry:

Užasno je teško, i s vremenom se ta tuga koju osječamo u početku samo lagano promjeni, ali nikad ne bude manja. Naša su 2 dečka umrla prije mjesec dana, a još uvijek nije nimalo lakše. Grcam u suzama svaki dan, i ne mogu to prihvatiti. Potpuno te razumijem kao i sve cure na ovom PDFu, i šaljem ti jedan veliki zagrljaj :heart:

:cry: :cry:

smartina,
:love: :heart:

Citiraj:

---

smartina prvotno napisa

drage moje

kada sam ja izgubila svoje blizance nisam imala komp, pa i nisam znala za ovaj forum, da me malo utješite
bila sam 16 tj i 4 dana (25.09.2006.) trudna kada su jednostavno prestali živjeti
nitko ne zna kako, zašto, kažu događa se, prirodna selekcija
taj dan sam trebala saznati jesu li jednojajčani ili dvojajčani, braća ili sestre... a ono strava jednostavno nisu živi, naravno kiretaža poslije toga, koja je boljela za poludit, i onda s pitam kako neke žena takvo što mogu napraviti više puta u životu svojevoljno bez grižnje savjesti...

poslije toga sam bila doslovno u šoku, mislim da sam i malo "pukla" muž mi i sada kaže da sam se jako promijenila nakon toga
a još gora stvar, nadošlo mi je mlijeko kao da nije bilo dovoljno što ih nema
nema dana kada ih se ne sjetim, kakvi bi bili, na koga bi ličili
bogu hvala imam već dvoje djece 6 i 4 godine ali njih dvoje bi bili šlag na torti :cry:

---

gubitak je gubitak neovisno o briju djece koji imaš, neovisno o tjednima kada ti se je dogodio... ali da je lakše se nositi sa gubitkom pored dvoje zdrave djece - to jest.
Ne volim medicinske termine prirodne selekcije.. nikada mi taj termin nije sjeo u uhu...
Teško ti je, ipak to je ne mala trudnoće i dvoje djece..

Isplači se, odboluj, neka ti utjeha budu tvoja dhjeca i nove trudnoće koje ćeš imati.
Naravno da ih se sjetiš.. ja se svoje prve bebe stalno sjećam.. to se ne može preboljeti..naučiš živjeti sa tim ali ja bih uvijek mogla plakati za mojim sinom kojeg sam izgubila u trećem tromjesečju??

pitaju me često pa zašto? zato jer sam ga osjetila, jer sam ga zamišljala kako izgleda, jer sam odradila skoro cijelu trudnoću sa njim.. zato.. jer je bio zdrava beba.

Dovoljan razloga za ljuba..zar ne?

i to što osjećaš je sasvim normalno i sasvim ljudski.. i veliko je srce jedne majke..u njega mnogo boli može stati... :love:
ja ne vio

Mačkulina nemam što dodati.
Drage moje :heart:

hvala vam drage moje na podršci...
roza groza tek sam sada vidjela ovo na yubitu, i raaaaasplakalaaaaaaaa se...
ali nema veze, to su samo ispušni ventili
sada mogu zaplakati za svakom sitnicom, čak i kada je to samo film i kada su djeca u opasnosti na filmu...
nikada ta bol neće proći, a i ne želim to
svima vama jedan veliki :love:

A draga Smartina, točno te razumijem. Ova pjesma na jubito mene uvijek pokosi. Nisu mi neki dobri dani trenutno, jako se loše osjećam, pa ti nemam ništa, ama baš ništa utješno za reći. Moja se tuga produbljuje iz dana u dan...fale mi sve više i više...nekad toliko da mi ponestaje daha. Ćini se kao da život više nikad neče imati smisla, i kao da više nikada neču biti sretna.

Nadam se ipak da će i u naš život ući neka malena bebica koju če sestrica i dva braca ozgore čuvati da nam dođe živa i zdrava...baš se nadam i nadam...mislim da samo to može malo sakriti tugu iza oblaka...ali je ništa nikad neče pomaknuti iz mog srca.

draga koksy, samo hrabro naprijed! Ono sta si ti prošla je strasno ja sam imala 3 spontana ( u 9tj,-11 tj, i u 6 tj), i jednu neuspjelu inseminaciju iz sebe (prije nekoliko dana hcg je pokazao 0.1), ali imam toliku želju da rodim i da napokon držim svoju malo radost u rukama.
stvarno vrijeme lijeci sve,nikada se nece zaboravit,jer je to nemoguce,ja dan-danas brojim koliko bi imalo ono prvo godina,pa drugo....
al doci ce....vidit ces da hoce...........a i imamo svoje male andele koji nas cuvaju........... :saint: :saint: :saint:
sretno i želim ti jednu predivno,dosadnu,školsku trudnoću

Ajme, sada kada vidim ovu staru temu i svoje postove... Ne sječam se uopče da sam to pisala. Kao da sam bila u nekom ružnom snu.
Sjetim se ja naravno svoje djevojčice, svaki dan, ali ne osječam više ništa. Osim jedne praznine u mom životu. Pogledajte i moj avatar. Prekrasan je, ali ne može ništa popuniti tu prazninu...
:love: svima!

uvik ce biti neka praznina i da ih rodimo 100

:love: :heart:

koksy,upravo sam pročitala tvoju priču i zaista mi je žao zbog svega što si proživjela,teško je reći razumijem kako ti je kada nitko tko to nije prošao nemože razumijeti.suosjećam s tvojom boli i uvjerena sam da će tvoj život biti blagoslovljen djetetom ma koliko je težak taj put :) uvjerena sam da ćeš dobiti novi motiv za sve u životu i postati mama :)

Citiraj:

---

maria elena 1984 prvotno napisa

koksy,upravo sam pročitala tvoju priču i zaista mi je žao zbog svega što si proživjela,teško je reći razumijem kako ti je kada nitko tko to nije prošao nemože razumijeti.suosjećam s tvojom boli i uvjerena sam da će tvoj život biti blagoslovljen djetetom ma koliko je težak taj put :) uvjerena sam da ćeš dobiti novi motiv za sve u životu i postati mama :)

---

Tek sad ovo vidim! Hvala ti na lijepim rijecima! I ja jesam mama, osim malom andelu, mama sam i veselom dvogodisnjaku koji je stvarno svjetlo mog zivota :heart:

nisam skužila da si već mama :)
e pa to je stvarno divno :) :)

cure mislim da sam na dobrom mjestu...

trudna sam 12 tjedana i danas mi je ustanovljeno da je beba jako jako bolesna.... ima hydrops fetalis, i uz to još jako velik nuhalni nabor, i doktor mi preporučuje pobačaj jer to dijete neće moći još dugo živjeti :(((( slomljena sam skroz, ali me zanima što me čeka u bolnici.. kako izgleda pobačaj s 12 tj i radi li se pod općom anestezijom....

baš sam u komi, stalno plačem i ne mogu spavati, sva sreća da imam doma sinčiča od 2 i pol god koji mi malo olakšava.... bez njega bi valjda pukla skroz...

Draga Iva, jako mi je žao...
Ja sam imala iskustvo induciranog poroda u 25. tjednu i ne bih nikome poželjela slično iskustvo...
Mislim da će se kod tebe raditi o potpunoj anesteziji i kiretaži, te ostajanju 1-2 dana u bolnici ovisno o tvom cjelokupnom stanju. Ne znam kako je u Zg, ali u Rijeci si smještena na katu sa sličnim slučajevima, ili sama, tako da ti oporavak nije dodatno otežan...
Mislim da nakon možeš očekivati krvarenje koje oni broje kao prvi dan nove menstruacije (ispričavam se ako griješim, prenosim iskustva druge djevojke...), ali sa nešto duljim trajanjem. Bolovi su individualni, kao kada krvariš u ciklusu, pa malo intenzivnije. Cijeli postupak traje oko 20-ak minuta...
Ne znam jesam li ti imalo pomogla, ali svakako se nadam da će sve proći brzo i bez komplikacija. Drži se i pokušaj razmišljati o mališanu koji te čeka kući... Ali i tuguj, plači, razgovaraj... ili piši...

draga Iva jako mi je žao :cry: :love2:
moje bebice su isto imale hydrops fetalis, ali ja sam kao i mala laia imala inducirani porod u 27. tj.
vjerojatno će se javiti cure koje su imale pobačaj u 12.tj. pa će znati reći kako i što dalje.
ja ću ti samo reći da crpiš snagu iz svog malog zlata kojeg imaš kod kuće. mislim da to jako puno pomogne kad moraš proživjeti tako nešto!
i kad god osjetiš potrebu piši nam! lakše je kad znaš da ima ljudi koji razumiju svaki osjećaj!
drži nam se! u mislima smo s tobom! :heart:

ivadraga, jako mi je žao.nažalost ne znam ništa o tako ranom pobačaju, ali cure će se već javiti.Drži se, imaš svog malenog sinčića koji te puno treba.:love2:

I ja sam danas (11+5) saznala da je prije 3 tjedna bebi prestalo kucati srce. U šoku sam. Nikakve simptome da nešto nije u redu nisam imala. Sutra idem na kiretažu u općoj anesteziji i odmah idem kući. Imam moju plavooku princezu koja me spašava prevelike tuge. Jutros kad sam došla kući od liječnika, pitala me:" Mama, hoću li dobiti brata ili seku?". Trebala sam joj nekako objasniti da neće sad dobiti brata ili seku ali nije prihvatila. Nadam se da ću nakon napravljenih nalaza brzo čekati novu bebu. Tješim se da nešto nije bilo ok i da je bolje ovako rano nego kasnije. Ja sam imama prije 4 tjedna groznu virozu pa je moguće da se i beba tada razboljela. Sad više nije ni bitno.

iva1602 jako mi je zao :-(
Srecom, koliko god to sad glupo zvuci, mislim da ti neces morati roditi nego ces proci samo kiretazu. Vjeruj mi, to je fizicki puno lakse za podnjeti... Ima nas tu dosta koje smo "pobacile" u 25. tj i kasnije i to je stvarno nesto uzasno.
Kao sto su ti cure vec napisale, pretpostavljam da ces u bonici biti dan-dva, obavezno trazi opcu anesteziju posto ima doktora koji, iz nekog razloga, pokusavaju kiretazu raditi samo s lokalnom a to je vrlo bolno. Nazalost, i to znam iz iskustva.
Krvarenja ce biti, to je normalno,
Kasnije smo tu mi da ti pruzimo svu mogucu podrsku da krenes dalje...

twin ustvari ti mogu reci samo isto sto i Ivi, tesko je, znam, ali tu smo da podjelimo svoju bol.
Drzite se cure :heart:

cure... danas sam obišla 2 bolnice u zg.... prvo merkur,kažu da je uzv jako loš i da beba nije dobro ali da ne mogu pobaciti dok ne obavim pretragu biopsije korionskih resica... zakon je takav.... to radim u ponedjeljak na sv.duhu al s obzirom da se nalaz čeka desetak dana ja ću biti već 15 tj trudna i morat ću na indukciju.... cure tako me strašno strah....

pomozite mi kako izgleda indukcija u takvom slučaju, obavila bi na sv.duhu jer su gore zbilja svi ljubazni...al tako me strah boli i mučenja.... :((((((

iva1602 ja sam bila trudna 12 tjedana kad je bebi ustanovljen NN od 6mm i hydrops, poslali su me na biopsiju korionskih resica da ustanove da li se radi o kromosomskoj grešci, taj sam nalaz čekala 3 tjedna i pokazao je aberaciju i translokaciju na 2 kromosoma; uglavnom radilo se o katastrofalnoj dijagnozi sa postotkom smrtnosti preko 95% u prvim danima života ako uopće i dođe do rođenja živog djeteta ( nakon što sam telefonski dobila nalaz morali smo MM i ja vaditi krv da se dokaže da nije nasljedna greška, što mi je i rekla biologica da je nemoguće da bude kod takvih translokacija i kad već imamo dvoje zdrave djece, ali jednostavno ne možeš dobiti pismeni nalaz bez toga); već dok sam čekala nalaz zadnji tjedan sam osjećala lagane kontrakcije i kad sam došla na pobačaj već sam bila otvorena, tako da bih vjerovatno spontano pobacila za par tjedana; ja jednostavno nisam mogla čekati spontani sa 15+ nekoliko dana jer sam bila psihički na rubu izdržljivosti, jednostavno nositi bebu a znati da će prije ili kasnije umrijeti mi je bilo nepodnošljivo; moj liječnik mi je objasnio postupak unaprijed : do 12.-og tt možeš pobaciti bez pristanka liječničke komisije, a nakon toga moraš imati nalaz i pristanak; meni su ujutro dali drip intravenozno i to je teklo nekih 3-4 sata, od njega žene često povraćaju ili dobiju proljev, ja sam samo 1x povratila, nije bilo bolno, samo lagane kontrakcije; ne dobiješ opću anesteziju već nekakav koktel lijekova koji te čim počne teći potpuno uspava, tako da ja zaista nisam osjećala nikakvu bol, za 1/2 sata se probudiš i slijedeće jutro možeš doma, nakon što te pogledaju na uzv jer u tako kasnim trudnoćama može doći do zaostatka posteljice, tkiva ili nečeg drugog što se i meni dogodilo pa sam morala na rekiretažu 2.dan, ali mi se to čini bolja solucija, nego da se to otkrije nakon mjesec dana, pa bolje to napomeni svom liječniku; moj je liječnik predložio i da uzorak tkiva pošaljemo na analizu da potvrdimo dijagnozu, što smo i napravili, i dijagnoza je potvrđena; sad mi se čini kao da sam napisala tuđu priču, ali tada je bilo nepodnošljivo za izdržati, iako imam dvoje djece, i ostavilo je trajne posljedice na mojoj duši;
želim ti da sve prođe što brže i bezbolnije :kiss:

mandy hvala ti na informacijama, imam isti slučaj kao i ti - hydrops i još veći NN od 6 mm....

u kojoj si bolnici bila? ja sam gotovo sigurna da beba nije zdrava ali eto po zakonu mi nedaju pobačaj dok ne vide nalaze biop.kor.resica.... grozno je živjeti sa spoznajom da nosim teško bolesno dijete koje samo što ne umre...

znači tebe su baš inducirali, rodila si to dijete ili su ga oni nekako izvukli? pitanje zvuči grozno i oprosti što ti otvaram stare rane... moj ginić je puno pogriješio što me od 7 do 12.tj trudnoće nijje pregledao na uzv, možda sam mogla na vrijeme sve riješiti.... bojim se te indukcije, svi mi kažu da je to porod i da boli.... strašno se bojim

inače imam sina od skoro 3 god i on mi je sad jedina svjetla točka, zbog njega moram biti prisebna a tako je teško... :(

drip sam primala u sobi, a u sali anesteziju i pod anestezijom su mi radili kiretažu, odnosno su nekim instrumentom izvukli bebu van; mene stvarno ništa nije bolilo, bila sam uspavana i mislim da je to slučaj sa svim ženama koje su prije rodile i idu na pobačaj na ovaj način;moja kolegica je imala inducirani u 20.-om tt, jer su tek na amniocentezi koju je radila u 16.tt otkrili kromosomsku grešku i morala je roditi klasično, primila je drip i morala tiskati, ali su joj isto dali nešto za smirenje tako da je bila u polusvjesnom stanju; njoj je to bila prva trudnoća i kaže da je grozno bolilo, ali to je ipak porod, mislim da će tebi raditi isto kao i meni
- potrudi se što prije napraviti biopsiju da što prije dobiješ nalaz; ja sam išla na sv.Duh na biopsiju i stvarno su svi bili divni i ginekolog i biologica i sve mi u detalje objašnjavali ; ako već nisi, odmah pribavi uputnicu i nazovi ujutro za termin
- tvoj ginić i nije pogriješio jer se NN gleda baš u 12.-om tt, ja sam bila u 10.-tt zbog hematoma i nije bilo nikakvih naznaka tolikog NN :-(, a i da je ne znam da li bih samo na osnovu NN odlučila pobaciti; na žalost sve te malformacije su teško vidljive barem do 25.tt; kad sam išla po nalaz biopsije ginekolog koji radi na patologiji trudnoće i svaki dan se susreće s takvim stvarima kazao mi je da osim NN i hydropsa na prvi pogled ne bi vidio ništa, tek detaljnom analizom otkrije da crijeva i protoci nisu u redu , što je karakteristično za kromosomske greške; kako će to tek primjetiti neki ginekolozi koji su manje iskusni?
moje cure su starije i teško su prihvatile gubitak bebe jer smo joj se beskrajno radovali i godinama planirali, da nije bilo njih skroz bih potonula, ovako sam se morala držati i ne pokazivati koliko mi je bilo grozno, zato se MM napatio jer sam samo s njim i ovdje na rodi mogla otvoreno pričati o svemu i plakati do besvijesti...
drži se i potraži pomoć TM ili sestre ili mame, bit će ti teško i moraš se na nekog osloniti :love2:

Genetičarka dr.Stipoljev sa sv.Duha me u ponedjeljak ujutro naručila na biopsiju.... rekla mi je da će nalaz biti desetak dana nakon toga... Ginekologa gore nemam,ali pretpostavljam da ću i njega naći gore u ponedjeljak jer on valjda radi biopsiju sa genetičarkom. začudila me ljubaznost svih gore i nadam se da ću naći i takvog ginekologa.... išla sam u merkur prvo i tamo me pregledavalo 5 doktora, neljubaznih i šutljivih, imala sam osjećaj kao da sam im pokusni kunić.... :(

iva, twinžao mi je cure što to proživljavate.Ženi je teško u svakom trenutku izgubiti dijete bio to početak ili kraj kao kod nekih od nas. Ja sam išla poslije svega u Sv.Duh na razgovor sa jednim dr, dr.Matijević i oduševljena sam njegovim pristupom.
Znam da što vam god napišemo neće vas utješiti ali samo se vi nama javljajte i pišite!Mislim na vas!:love2:

iva, twin :love2:
držite se cure, tu smo za vas!

iva, ja sam prvo dijete rodila na Sv.Duhu, stvarno su bili svi divni prema meni! kad su mi došli reći da nam je curica umrla, sestre su bile sve toliko osjećajne i drage, i sve su učinile da mi boravak tih par dana poslije poroda olakšaju. stvarno im se od srca zahvaljujem na svemu.
dr. Matijević je odličan i dr. Hafner, a dr. Stipoljev je stvarno bila divna prema nama, vidjelo se da im je stalo da otkriju što se događa. kod nas je bio problem što nitko nije znao zašto, kako, zbog čega!!

misliti ću na vas cure, u mojim ste molitvama!

drage cure jako mi je žao :love2:
meni su radili kiretažu u 11 tjednu, i to pod općom anestezijom, moja prijateljica je isto tako prošla u 13 tj., ne znam od kada rade inducirani porod, a nadam se da ćete to izbijeći

cure u Os sve ide pod lokalnom. mislim na kiretažu.
Kad sam pitala za opću rekli su mi da to ne rade...osim sa debelom vezom.
Nisam htjela komplicirati i pustila ih da naprave kak i drugima.
Bili su ok.
Bolilo je, ali goraje bila psihička bol. Bila sam trudna punih 11 tjedana.

Ja sam danas bila na kiretaži u općoj anesteziji i kao što vidite već sam kod kuće, nisam htjela ostati u bolnici do sutra. Bilo mi je ok, malo me bolilo dok sam još bila u sali pa sam tražila analgetik. Dobila sam antibiotik jer su mi počeli rasti leukociti (beba se počela raspadati). Jučer sam isplakala gotovo sve suze, oprostila sam se sa svojim anđelom i nadam se da će brzo doći vrijeme za novu bebu. Najteže je bilo objasniti mojoj curici da sad neće dobiti brata ili seku. Rekla sam joj da je beba postala anđeo koji nas čuva na nebu. Ona je rekla: "Znači neću biti seka?". Morala sam biti jaka a razdiralo se sve u meni. Tješim se da sam baš ja mama malog anđela kojeg nikada neću zaboraviti.

iva dr Stipoljev je stvarno divna, uz nju, ako mozes, preporucam dr. Hafnera, on je meni sve vodio, nazalost, kod mene to nije islo bas lako, 73 sata trudova, dripa ne znam ni sama koliko, gel, mehanicno otvaranje...ma uzas! Ali ja sam ipak bila trudna 5 mjeseci i u tome je velika razlika izmedu mene i tebe. Moj savjet ti je da to sve pozuris sto vise mozes bas zato da izbjegnes mogucnost da moras roditi.
Iskreno se nadam da ces proci ovako kao Mandy, (makar to sad bas bezveze zvuci al znas sto hocu rec)
Sto se tice same pretrage biopsije korionskih resica, pripremi se da nije najugodnija, ne boli, ali malo ces morat potrpit taj nelagodan osjecaj. Voljela bi da su meni to rekli prije, ja sam bila uvjerena da necu ni osjetit.
Drz se, prebrodit ces to a mi cemo ti pomoci koliko mozemo. :love2:

twin zao mi je....:cry:
Bas me slomilo kad si napisala kako ti je bilo tesko objasniti curici ali bez brige, klinci su puno zilaviji nego sto mislimo, slobodno crpi snagu za dalje iz nje, mene je moj Sven spasio nakon gubitka druge bebe, on i njegov osmjeh za koji vrijedi zivjeti i najgori zivot. Grli ju, ljubi ju i objasni da ce sigurno biti seka kad za to dode vrijeme :heart:

Citiraj:

---

ivaa prvotno napisa

cure u Os sve ide pod lokalnom. mislim na kiretažu.
Kad sam pitala za opću rekli su mi da to ne rade...osim sa debelom vezom.
Nisam htjela komplicirati i pustila ih da naprave kak i drugima.
Bili su ok.
Bolilo je, ali goraje bila psihička bol. Bila sam trudna punih 11 tjedana.

---

Meni je ovo grozno! U Zg, koliko ja znam, trebas samo pitati, prvi put, kad sam rodila Tina, ostalo je posteljice i kiretirali su me pod opcom na njihovo inzistiranje, o lokalnoj nije ni bilo govora.
Drugi put sam imala spontani sa 7 tj. pobacila sam na hitnoj, pitala za opcu, rekli da moze al da onda moram ostat preko noci, to nisam htjela jer me Sven doma cekao pa sam potrpjela pod lokalnom. S tim da me pocela kiretirat prije nego je anestezija primila :-x
Al meni je bilo bitno da sve zavrsi sto prije i da odem.
Bas mi je zao da to pravilo o opcoj ne vrijedi u svim bolnicama...potpuno nehumano!

ah cure hvala vam svima na podršci i lijepim riječima.... danas sam se probudila i shvatila da to nije bio san i da mi se ovo zbilja događa i stašno mi je...razmišljam otići doktoru po neke tablete za smirenje jer još 2 tjedna očekivaanja nalaza i odobravanja etičkog povjerenstva za pobačaj će me dotući, molim Boga da bebici stane srčeko i da u ponedjeljak ne moram obavljat niš već samo pobačaj.... grozno razmišljam al to bi bila najbolja opcija jer znam da je beba jako teško bolesna, čak i dr Stipoljev je na temelju nalaza uzv-a jučer rekla da je sve to jako loše. ali da je nažalost procedura takva..... a ja ću izludit još 10 dana....

gotovo sam sigurna da mi slijedi indukcija a ne kiretaža,ne znam kako ću to preživjet, 15.tjedan je puno kasno za kiretažu....:(((((((

strašno me ljute naši zakoni, balavica dođe i do 12.tjedna napravi pobačaj kako želi, a ja koja imam debele medicinske indikacije još moram radit hrpu pretraga... grozno mi je sve to....

nitko u toj priči ne misli na ženu kao čovjeka, što ako mi beba umre i dok ja načekavam nalaze ne znam da je umrla i u najgorem slučaju dobim sepsu ili slično? to me strašno muči.....