mishekica imaš pp
Printable View
mishekica imaš pp
sirius, :heart:Citiraj:
sirius prvotno napisa
:love2:
Uvijek možeš ići privatno... (iako se ne moraš bojati tajnosti - liječnici su dužni čuvati tajnost podataka o svojim pacijentima, ali nemaš nikakvog razloga za sram i ustručavanje).Citiraj:
mishekica prvotno napisa
A sad konkretno i javno, da ne misliš da si jedina ili među malobrojnima - ja bila prije dosta godina na psihološkom savjetovanju kad sam mijenjala posao (raspala sam se, baš mi je to bilo potrebno), kod ove gospođe (psiholog): http://www.imago-terapijaodnosa.hr/i...peuti&Itemid=6
Išla sam nekoliko mjeseci i u savjetovalište obiteljske medicine kod ove gospođe (psihijatar), baš u početnoj fazi braka (trebala mi je pomoć da izađem na kraj sama sa sobom, pa onda i sa svim ostalima): http://www.poslovna.hr/lite/privatna.../subjekti.aspx Ostala mi je u krasnom sjećanju, ali ima tome već 15 godina, pa ne znam koliko ti znači konkretna informacija.
Ne pišem to zato da te tamo pošaljem, pišem zato da razbijem mit o tome da nam takve usluge ne trebaju... Trebaju nam. Meni je puno značilo što sa stručnom osobom (koja me prvi put vidi i potpuno je objektivna) mogu porazgovarati o stvarima koje me muče. Išla sam privatno samo iz jednog razloga - nestrpljiva sam osoba i nisam mogla čekati da me netko u državnoj službi uzme u obradu. Bila sam zadovoljna oba puta.
Da ponovim i na ovom topicu ono što sam napisala topicu o vođenju ljubavi - tvoje zdravlje treba u prvom redu TEBI, a onda (nimalo manje važno, možda i važnije) tvom djetetu, tvojoj obitelji i svima s kojima dolaziš u dodir. Ne da se isplati oko toga potruditi, nego ja mislim da sama sebi to jednostavno dugujemo. Ne ja i ti nego svatko.
Sretno ti bilo!
Mishekica :love2:
Pouzdano znam da je najtraženija uputnica kod dr opće prakse upravo ona za psihijatra.
Nije nikakva sramota otići psihijatru i potražiti pomoć, dapače, to je odgovorno i razumno ponašanje zbog kojeg ćeš si jednog dana biti jako zahvalna. bez obzira na to što na kraju odlučiš vezano uz brak, znat ćeš da si napravila sve što si mogla da pomogneš sebi i svojoj obitelji. sretno :-)
mishekica , :love:
Nakon svega pročitanog,moje mišljenje je da ti treba makac od tvoje svakodnevice.Od muža,od djeteta (kak god to grozno zvučalo..),doslovno od kuće,i svih stvari koje te svakodnevno okružuju.
Naravno,neznamo detalje tvog odnosa sa TM,ali po onom što si napisala,kao da zbilja nemate ništa više zajedničko.Ili je rođenje djeteta to potaknulo,neznam..možda je sva ova briga oko zahtjevnog djeteta jednostavno "potukla" vaš partnerski odnos kao muža i žene,možda je samo negdje zakopan i treba ga pronači iz početka.
A možda zbilja nema svrhe tratiti život na ovakav odnos u kojem nitko a ponajprije ti,niste sretni.
Život je kratak,i zašto ga potrošiti?Kad možeš biti sretnija.
Za početak,otiđi negdje,makar na dan,dva,vikend.
Zašto ne kod fingertips.
Dobro će doći i tebi a i TM malo odmaka jednom od drugog.
Možda te iznenadi jutro,nakon konačno dobro prespavane noći!
A potom (ili prije),popričaj s nekim..profesionalnim ako možeš.Znam da su privatnici skupi,na up se čeka a i kak sama kažeš to ostavlja pismeni trag..a opet,ako nemaš neku frendicu od utjehe,ma i posudi lovu ako treba.Ali reci nekom što te muči,lakše je kad izbaciš to van.
Držim fige da ovaj krizni period prebrodiš što prije.
siriusini postovi su izvrsni
izvrsni
svaki dobro pročitaj
mi smo kemija, mi smo elektronika, nismo čudotvorna bića
nema kome se na neki način ne može pomoći, ako ne mora umrijeti- to je jedino što moramo
i uvijek se sebi mora pokušat pomoći, ići redom dok ne dođemo tamo di treba
I ja potpisujem Sirius u svemu. I već sam ti pisala na drugom topicu, nemoj uzimati stvari k srcu kao da naši postovi osuđuju tebe kao osobu i majku. Nisu, dapače. Sve mi prolazimo kroz teška razdoblja i drago nam je pročitati da ima netko tko nas razumije i možda netko tko je znao kako se postaviti u našoj situaciji.
Mi ne možemo točno znati kakva je tvoja situacija, možemo samo zaključivati iz tvojih postova.
Ono što sam ja zaključila iz tvojih postova jest da imaš muža koji ti je velika pomoć u odgoju djeteta i koji zajedno s tobom suodgaja dijete. A vjeruj mi, takvi se danas svijećom traže. I da sada opet tražim partnera, sa ovakvom pameti i iskustvom, ta značajka bi mi sigurno bila na vrhu liste željenih osobina. (Mislim, MM je već takav partner, ali sreća moja da jest).
Ja sam isto tražila i dobila pomoć psihologa, nakon bolesti i smrti našeg djeteta. I kada više MM i ja nismo prepoznavali jedno drugo i nismo znali što bismo sa svojom boli i nemoći. Znala sam ja svu teoriju napamet - o tugovanju, o depresiji, o PTSP-u... ali opet mi je bilo puno lakše kada sam to čula od nekoga drugoga koji je još i stručnjak na tom polju. Mogu reći da nam je taj odlazak psihologu spasio brak. I taj tvoj dip.psiholog sigurno gluposti priča.
Ako ništa, netko će te saslušati i pomoći ti da razumiješ svoje vlastite osjećaje i koji je uzrok njima.
Molim te, stani na loptu. Stavi na papir posebne lijepe trenutke koje pamtiš sa svojim MM-om i sve one dobre osobine koje on ima. Dobro pročitaj to što piše na papiru, a onda odi po pomoć.
Još jedna stvar koju ti želim reći - većina nas idealizira roditeljstvo, želi biti savršen roditelj i ne ponoviti pogreške svojih roditelja. Svi mi mislimo da baš mi znamo najbolje što treba našem djetetu i kako biti najbolji roditelj.
Ali roditeljstvo je, kao i veza i brak uopće, također u mnogočemu stvar kompromisa. I to što ti i TM ne vidite način odgoja na isti način.. pa, to je tako u 99% slučajeva. I moraš prihvatiti činjenicu da ćeš morati olabaviti ponegdje i dopustiti da TM učini po svom.
Ponekad kada moram biti cijeli dan odsutna i ostaviti dijete MM-u, dođe mi da mu sve detaljno zapišem kada i što će jesti, kada spavati, kako zaspati, kada šetati, kada se igrati, što ovako, a što onako... I onda odustanem. Iako sve vrišti u meni kada vidim da mu je utrpao nogavice od hlača u različite čarape, dao mu jabuku treći put taj dan i stavio ga spavati sat i pol kasnije od predviđenog vremena. Ali onda sama sebi kažem - on je njegov roditelj kao i ja, ima pravo razvijati svoj odnos sa njim, metode odgoja i hendlanja i ako je dijete sretno i on sretan, neću se miješati. Možda su ovo banalne sitnice o kojima pišem, možda se kod vas radi o dubljim stvarima, ali svejedno - moraš shvatiti da nemaš ekskluzivno pravo na odgoj svog djeteta.
Oprosti ako sam gruba, ne želim te povrijediti. Nadam se da će ti naši postovi biti od nekakve pomoći. :heart:
Vrlo kratko cu ti reci, meni je kod razvoda razgovor sa psihologom jako pomogao. Moj suprug je poprilicno uzdrmao moj svijet, nisam vise znala sto je pravo, sto je krivo. Inace racionalna, pocela sam jako sumnjati u samu sebe, svoja razmisljanja, svoje odluke. Psihologica mi je svojim pitanjima pomogla da postanem ona stara "ja" i da donesem, tu jako vaznu odluku o razvodu. Savjet, kao i gore, prvo razgovor sa strucnom osobom, a onda potpuno sigurna donijeti odluku. Isto, ako sam dobro razumijela, ne svidja ti se njegov nacin odgoja djeteta. S druge strane, dijete bi povjerila njemu. To mi nije jasno... :unsure:
Lijepo si sve napisala, a posebno ti hvala za ovaj izdvojeni dio. Ponekad zaboravim da dijete nije samo moje. Moj je muž itekako prisutan u životu našeg djeteta od onih nošenja za podrigivanje (a toga je bome bilo), presvlačenja, uspavljivanja, dizanja i nosanja po noći, hranjenja, kupanja, šetnji... Tu stvarno nemam pravo ništa prigovoriti. Mene više muče oni neki sustavi vrijednosti i vjerovanja koji su nam se počeli razilaziti.Citiraj:
*mamica* prvotno napisa
@ Teta Eta - nije njegov pristup odgoju loš, samo je drugačiji od mog. Ovo što sam iznad napisala - vrijednosti su problem. Kako *mamica* kaže, nemam ekskluzivno pravo na odgoj. A nemam ni ekskluzivno pravo na tvrdnju da su moje vrijednosti (jedine) ispravne.
Poslušala sam vaše savjete pa sam se na jedan dan (trenutno ne mogu više, ali uskoro ću i to) maknula od svih. Bilo nam je svima puno bolje kad sam se vratila. Trenutno se osjećam odlično, no znam da to nije dugoročno. No, bitka je svakako započela.
Misekica tako sam sretna da se nesto dogada, ma iz ovog tvog posta se vidi da si vec malo bolje, da si otvorenija za promjene i da vjerujes u bolje. :-*
Sent from my GT-I9195 using Tapatalk
:love2:
Meni osobno je bilo najteže prihvatiti da nema ništa loše u tome da MM radi stvari na svoj način i gleda na život svojim očima.Citiraj:
mishekica prvotno napisa
Prije tog mog prosvjetljenja bili smo u gadnoj krizi, a dugo smo bili zajedno prije toga.
Ali otkad sam to nekako provarila u sebi, puno nam je bolje, zapravo meni je puno bolje u našem odnosu.
Ne znam zašto sam nekad mislila da postoji samo jedan ispravan način i jedno ispravno mišljenje o nečemu-naravno moje.
mishekica, sretno
Mishekice, tek ste zakoračile u svijet. Tvoje dijete će (pretpostavljam) krenuti u vrtić, pa u školu, družit će se s djecom iz kvarta, puno će tu biti ponašanja i vrijednosti koje će ono upijati, a koje se tebi neće sviđati. To je tako, ne možeš dijete izolirati i odgojiti ga u savršenom kalupu. Meni se čini da imaš stvarno dobrog muža s kojim se da razgovarati i naći kompromis, šteta je to olako odbaciti.Citiraj:
mishekica prvotno napisa
Debeli potpis! Ali meni je to morala reći psihijatrica i to više puta... No, isplatilo se.Citiraj:
gita75 prvotno napisa
xCitiraj:
rehab prvotno napisa
I *mamica* je sve jako lijepo i istinito napisala. Nemam što dodati.
Vidim da imaš averziju prema odlasku socijalnom psihijatru i strah da je to općepoznata činjenica.
Kaže neka dnevna novina da su hrvati potrošili milijun i 700 kutija antidepresiva u 2012. A broj je u porastu.
A piju bez selekcije i pripisivanje se vidi u kartonu ko i odlazak psihijatru.
Zar nije onda bolje otići psihijatru i SUSTAVNO se liječiti?
Slažem se s tobom.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Nije moja averzija prema soc. psihijatru tolika koliko se to možda dalo zaključiti. :)
Malo sam istraživala u zadnjih par dana i razgovarala s ljudima koji su to prošli (ili prolaze) i većina mi je rekla istu stvar - jako je teško naći socijalnog psihijatra čiji će ti rad odgovarati i koji će ti doista moći pomoći. Razlozi su razni. Evo što sam čula iz prve ruke (dakle, od tih ljudi, a ne od drugih):
- ženska u PPD, razvedena, došla k psihijatru; umjesto da joj propiše lijekove, pozvao ju je na spoj :-o (nije prihvatila, usput rečeno)
- psihijatrica koja na svaku pacijentičinu žalbu odgovara sa: "Joj, da, tako je i meni." :zbunj:
- psihijatar koji komentira kak danas ionako nitko više nije normalan pa dotični pacijent i nema potrebe za liječenjem :zbunj:
Ne da mi se to. Dugačke liste čekanja, naručivanje tko zna kako i onda naletiš na ovako nešto? Pa bilo bi mi samo gore.
Zato ću radije platiti nekome za koga znam da će biti na raspolaganju MENI određeni dan, u određeno vrijeme. Ni privatnici mi ne moraju odgovarati, jasno... ali zato uvijek možeš platiti jednom i nikad više im ne doći ako nisi zadovoljan. Barem ja tako gledam na stvari.
Dobila sam neke preporuke na pp. Ako imate još, bila bih zahvalna. :)
Ja sam čula samo pozitivne priče od ljudi koji su išli po pomoć psihijatrima ili psiholozima. Razlozi su bili razni, od depresije zbog razvoda, raznih poremećaja zbog trauma iz djetinjstva, alkoholizma..ma svašta ljudi prolaze ali o tome se ne priča javno. U svakom slučaju, ti ljudi su krenuli po pomć i dobili su je. Neki su se spasili razgovorom, neki ljekovima. najgore je stajati na mjestu i čekati da se stvar popravi sama od sebe. Postporođajna depresija je danas općeprihvaćena stvar, mislim, zna se da je česta, da postoji, nije više toliki tabu..Kreni i pomozi sebi
Ja sam ti svoje kontakte već napisala. Ali imam potrebu napisati kako sam ja sama sebi pomagala u razdobljima dok sam čekala termin kod psihologa / psihijatra (nije to zamjena za pomoć stručnjaka, ali meni je davalo osjećaj da barem nešto radim za sebe). Štos je jednostavan, a zove se "izražavanje zahvalnosti". Svaki dan našla bih par minuta vremena da sama sebe podsjetim na barem nekoliko stvari na kojima sam imala razloga biti zahvalna: imam zdravo dijete/djecu, imam posao, danas sije sunce, danas me ne boli kičma/glava, danas sam obavila zubara... i tako. Nije to puno, ali vjeruj mi - znalo je biti dana kad mi je bilo teško prisjetiti se i pet takvih stvari, čak i tri... a bilo je i dana kad sam kao od šale došla do deset i više, čak i prestala brojiti. Meni je pomagalo. Pomaže mi i danas. Svjesno odabirem gledati pozitivno oko sebe.Citiraj:
mishekica prvotno napisa
Čisto da ovi socijalni ne ispadnu čudaci:Citiraj:
mishekica prvotno napisa
ja sam bila 3-4 puta kod prihijatrice u DZ Siget i mislim da mi je bilo jako korisno. Zajedno smo zaključile da mi treba samo razgovor i nekakve "smjernice", a ne terapija lijekovima (on nije htio zajedno sa mnom ići bračnom savjetniku, pa sam ja išla sama)
Pravnica kaže da posjet psihijatru nije nikakav problem jer je to vrlo često i ne uzima se kao otegotna okolnost (možda nekome tko radi s oružjem, a ja tim putem nemam namjeru krenuti). Ja sam to pitala jer me bilo strah može li negativno utjecati na dodjeljivanje skrbništva nad djetetom.
Jedini mogući problem je učestalost termina. ja sam dolazila svakih mjesec dana, ali pretpostavljam da to ima veze s dijagnozom. Možda ljudi kojima je terapija potrebnija ipak imaju češće termine
:lol:Citiraj:
rossa prvotno napisa
Hvala na informaciji. Znači, ta je doktorica OK?
pa ja sam raščistila neke stvari sa sobom. a ono, nije mi se nabacivala (iako sam neodoljiva :) ), nije mi se žalila, nije mi se umiljavala nego mi je nepristrano ukazala na neke moje greške i tako.Citiraj:
mishekica prvotno napisa
Istina, zadnji dolazak smo se smijale i komentirale političku situaciju u državi
Ako nađem negdje povijest bolesti poslat ću ti ime (ali još sam u kutijama, pa ne obećavam ništa u skorijem roku)
I moj je brak pri kraju, mm već duže vrijeme živi na dvije adrese. Dogovor je da sin (7g) živi sa mnom. No ono što mene muči je to što smo mi trenutno u Njemačkoj I nakon završetka škole sin I ja se vraćamo u Hr, a muž ostane ovdje. On želi zajedničko skrbništvo, a ja se u to ništa ne razumijem. Nemam uopće ideje kako sastaviti plan o uzdržavanju, odnosno viđanju djeteta kada živimo u različitim državama. Ne pada mi na pamet priöagođavat se stalno njemu I tome da će njemu puhnut, e sutra dolazim, hoću dijete ili recimo za vrijeme božićnih praznika kada je sigurno doma da dijete svaki blagdan prevoditelj sa njim jer eto ne viđa ga često ... ima li itko sličnih iskustva I kako to najbolje riješiti za dijete, a I za nas?
Cao! Oprostite sto odgovaram na ovu poruku al nisam znala kako da pokrenem novu diskusiju. Treba mi pomoc i savjet: Ja sam u vezi sa covjekom 6,5 godina. On ima 3 djece iz bivseg braka a ja jedno. Prve 4 godine smo zivjeli u 2 razlicite zemlje i vidali se vikendima i za praznike. Na pocetku veze ( ca 5 mjeseci) mi je jedno jutro rekao da sam divna i krasna ali da on ne moze imati osjecanja jer je povrijeden u vezi sa udatom zenom. Jako me to povrijedilo i poslije tog susreta sam prekinula vezu ali smo opet nastavili. Jako mi se ta izjava urezala u srce i mozak i sve ove godine je bilo jako tesko zivjeti s tim. Prije 2,5 godine je doselio kod mene ali nije bas islo kako smo ocekivali i on je iselio. Stalno se svadamo i mirimo i mislim da me voli ali ne znamo komunicirati. Moje dijete je jako vezano za njega i ja zelim da ovo spasim i da budemo zjedno. On sada govori da ce se vratiti u zemlju gdje je prije zivio i da je uslov da budemo zajedno da i ja selim. Ali on zeli prvi da seli i bude s sjecom a da ja dodem poslije. Najveci problem je sto on isprica nesto oz svoje proslosti i onda poslije brani i mjenja pricu, kao sve je bilo idealno. Ja sam otvorena sve sam ispricala i zelim da idem dalje. On sve dozivljava ko kritiku i zbog proslog braka u kome je bio sluga on misli da ga i ja zelim dresirati. Ja njega volim ali ne znam vise sta da radim. Kada se posvadamo on se nikada prvi ne javi i daje mi soejacj da mu je svejedno i da mu nista ne znacim. Sta da radim? Imam osjecaj kao da moje dijete i ja ne zivimo kad on nike s nama. Hvala Vam unaprijed❤️
Vaske, batali to. Zaboravi. Život ide dalje. Ako je njemu stalo, on bi se izborio za tebe i našao način.
Vaske, pod hitno se organiziraj da ti i dijete imate svoj život bez obzira na ikog drugog!Citiraj:
Vaske prvotno napisa
Draga Vaske,
moj savjet ti se da se držiš podalje od ovog muškarca, koji te manipulira i nema poštovanja ti do tebe, a kamoli do tvoje obitelji. Puno vrediš i zaslužuješ nešto bolje. Sretno!
Dali je obavezbna sudski podjela imovine?Citiraj:
Superman prvotno napisa
ja sam bila u vanbračnoj zajednici i mi smo podjelu imovine sami dogovorili i potvrdili kod bilježnika.Citiraj:
ZanimaMeIstina prvotno napisa
na sud smo išli tek nakon puno godina kad je BM iselio iz države pa je dijete ostalo sa mnom i on počeo plaćati alimentaciju.