a jel nudiš, imate li dve kahlice?
Printable View
a jel nudiš, imate li dve kahlice?
Naravno, nudim, seka to obavi u tutu bez frke
i mi imamo isti problem od kad smo skinuli pelenu....sad traži pelenu samo za kakanje i stavim mu ali kako su počeli ljepši dani i puno smo vani on valjda preskoči i onda smo u problemu...nekad me zna nazvati od none i pitati da li se mora pokakati i kad mu ja kažem da mora on se pokaka...sinoć, nakon što dva dana nije kakao, lijepo mu objasnim da sutra nećemo ići van ako se neće pokakati jer to nije dobro za crijeva i trbuščić, nakon 10ak minuta on dotrči kaže da mu stavim pelenu i pokaka se:nope:...inače nikad nije imao problema sa stolicom, mislim da možda probam sa tim sirupom koji je spomenula angel 1
Evo nje opet nakon 4 mjeseca uredne stolice, opet stisce guzu, sad je u zatvoru 5 dana, neki savjet? Popodne zovem dr, sad je to jako muci i boli. Jede dobro i raznoliko, samo pocne stiskat guzu, kad sam doma skuzim je i uvalim tutu, al kad me nema prođe
Nije neka mudrost, ali mojem djetetu je pomoglo da se "opusti" i skoncentrira.
Bio je vrlo aktivan i nije imao vremena sjediti na wc.
Na kahlicu nije nikad htio, odmah smo kupili nastavak za wc i obavezno stolčić pod noge (koristi ga i danas s 9 godina) - to je udobniji položaj. Na wc je bila zbirka slikovnica i knjigica i odmah bi počeli čitati. Tako se uspio opustiti i nakon 10 minuta čitanja, obavezno je kakao.
U jednoj težoj fazi sam ga uvijek u isto vrijeme u 3 sata kad sam došla s posla stavljala u kadicu na balkon da se kupa (bilo je ljeto) i tada se isto dovoljno smirio i kakao.
Ja svom malom dajem ove probiotike:
http://zdravakrava.24sata.hr/hrana/p...-cokolade-2858
Njemu su super jer su na cokoladne medvjedice i jer mu ih rodjak pije :)
Anemona, sve to radim, al treba je nagovorit da se smiri i prekine igru kad skuzim, pa izmisljam u kucicu, pa knjigice pa u kadu, al sad je nekak preslo par dana i frka, sad ne ide nikako
Jadranka, hvala. Al ne vidim da je za zatvor. Htjela bi izbjeci cepice, probali sve prirodno, i sirup od sljiv i smokava i nista
sad ja nikak ne bi probiotike s čokoladom, moj najstariji je imal problema kad bi pojeo i kockicu čokolade, tak da sam jedno vrijeme bila u ratu s svekrvom
ovo nis cela, i kaj bi prije eksplodiralo balon ili guzica?
zazam se jel prije napuhan balon ili izletila kakica?
Savjet koji vrijedi i za porod i za ove guzne sfinktere - NE stiskati sake. Opustene sake i celjust pomazu opustanju svih donjih misica.
Poucena grozomornim iskustvom sina, ja bih otisla na pregled. Mozda postoji fisura, a fisura prestrasno boli. Dobila sam je u drugoj trudnoci i, osim sto sam rikavala od bolova, bilo mi je uzasno i pomisliti kako se osjecalo moje tad dvogodisnje dijete s ranom u anusu. Stolica mu nije izgledala tvrdo i nikad nije bilo krvi, no puknuce je bilo ogromno.
Prošao zastoj s ćepićima. Bilo ok od tad i sad opet dva dana ništa. Ne vidim da je boli..jednostavno nema vremena
Ovo je bilo kod mog mlađeg uvijek problem. Prošlo je tako da smo našli zabavu /igru koja se mogla igrati dok sjedi i obavlja (slikovnice = nula bodova, ali recimo moj mobitel ili daljinski od televizora, koji nije dobivao u ruke u drugim prigodama držale bi ga na mjestu dovoljno da obavi). To inače nije u skladu s mojim poimanjem dobrih odgojnih mjera, ali kad si u situaciji da nađeš bilo kakvo rješenje, svašta čovjeku pada na pamet.
U vrtićkim danima posjedala sam ih rano ujutro i to je nakon nekog vremena profunkcioniralo. Nije uvijek bilo uspješno, ali...s vremenom bude.
Iscitala sam obe teme na forumu i samo se deprimirala. Ja sam vec ocajna posle tri nedelje, a sad vidim da problem moze trajati i duze od godinu... tako da prvo sto meni treba sada je savet kako da ja sacuvam zivce i da se nosim sa tim....
Mala ima 3.5g, posle varicela je krenulo odbijanje. Nema zatvor, prosto psihicki problem (koji je mozda zapoceo jer je imala par ospi na guzi, pa je bilo neke boli). Par dana se suzdrzava i kad vise ne moze krece visesatna agonija. Nekad i po pola dana izbegava kretanje i sve sto moze izazvati nagon da kaki. Krene da kuka, da place, da trazi da se nosi, da bezi od mesta gde oseti nagon, uzas kako to izgleda. Na kraju se ta kuknjava intenzivira i onda se desavaju dva scenarija: ili zaspi pa se ukaki u snu (u vise navrata) ili je ja nateram da sedne na nosu i u roku od minut se ukaki (a bolje da ne pricam kakav je taj minut). Tada iste sekunde nastaje veselje jer dolazi do olaksanja, ona navodno nema pojma sto je odbijala, obecava sva srecna da vise nema frke i onda se nastavlja po starom.
Ono sto sam ja gresila, sad citajuci vidim je da sam od toga pravila svetsko pitanje i isuvise cesto je podsecala, ubedjivala i slicno. Ok, treba kulirati i prepustiti detetu resenje... ALI, lako je to u teoriji, u praksi nama dani i dani prodjose u toj agoniji, ona kuka i trazi od mene pomoc, ali zapravo ne zeli da prihvati nista, strah je jaci. Moze da izdrzi nenormalno puno trpeci. Objasnjenja ne pale, nema sanse da je stavljam na nosu u nekim regularnim periodima, jer jedini nacin da ostane na njoj je da je drzim silom (sto ne radim osim kad agonija kulminira i kad vidim da ce za manje od minut biti gotovo). Krenuli smo sa portalakom, ali mislim da njoj on ne resava problem koji je cisto psihicke prirode.
Nemam nikakav problem sa tim fizickim delom - laksativi ce pomoci da ne dodje do nekog zatvora, ja pre brinem da joj ovo ne stvori neke traume, a i ne znam ni sama kako da se nosim sa tim. Osim toga, bukvalno je problem poceo da nas ogranicava (ako joj je doslo popodne za kukanje nema odlaska nigde). Osim toga, ona ima i problem sa zglobovima i hipotonus zbog kog nam je savetovano sto vise fizicke aktivnosti, a zbog ovog problema svakih par dana po ceo dan izbegava kretanje...
I da dodam jos da je to dete ocigledno sklono zadrzavanju. Istu smo agoniju imali nesto posle skidanja pelena (pre godinu dana) kada se suzdrzavala da piski i sigurno obarala rekorde kad je kapacitet besike u pitanju.
Moja je napokon prestala s tim, a ja sam pričala sage o kakanju. Crtala, demonstrirala, pjevala o kakanju. Puno, puno. Imamo loptice pa sam radila od papira tube i pričala da hrana ide unutra, a izlazi drek. Partner me ispravljao da ne govorim drek, govno, ali baš sam ciljano govorila tako da shvati da je to prirodna stvar. Govorila sam kada ja idem kenjati, naglašavala. Nju sam ispitivala osjeća li da govno nadolazi. Ako osjeća da onda treba kakati jer tko neće kakati taj ne može ni skakati (ona se trudila ne kretati previše da joj ne pobjegne). Kada bi sjela na tutu, morali smo je držati za ruku i biti moralna podrška. Čak ju je i braco u sili prilike jednom držao i tješio je. Kontra onom kako je mene moja mama učila, ja sam joj rekla da govno stisne. Govno mora ići van. Pretvarala sam se da govno kucka "kuc, kuc, pusti me van... molim te, ja hoću van, moram vidjeti svijet..." Crtala na papiru crijeva i kuda govno prolazi. Crtala govanca s očima kako se smiju i vesele. Ona ih je bojala u smeđe. Na koncu bi joj kuhala toplog mlijeka u nadi da će je ono potjerati pa i davala hrane koje sam znala da će se obilato najesti (keksi), a nakon toga bi se obilato pokenjala. Davala joj pet kada bi obavila nuždu. Bez obzira na sve to, patnja, natezanje i zadržavanje se vuklo valjda godinu dana. :roll:
Bravo žuta
I ja svojima ponekad velim da idu kenjati,većinom se i pokenjaju
Tvoji su veliki.
Ja sam videla da prica ne pali. Kad god sam pokusala od kake napraviti osobu ona je pricu okretala u svoju korist... Imam utisak da sam stvorila tim smaranjem gore. Sad sam u pokusaju ignorisanja problema, pa cu videti...
E, poludecu sa ovim stvarno...
Problem je resen zahvaljujuci fenomenalnoj vaspitacici iz vrtica (zaista sam resila da ako ona i njene metode ne upale idemo kod psihologa). Vaspitacica im je citala neku knjigu u kojoj prilagodjeno uzrastu stoji objasnjeno kako crevni trakt funkcionise, kako se to nakuplja, zasto to nije dobro i slicno... Za par dana sve odlicno, ja srecna, ali avaj... nikad ne mozes pretpostaviti sta se zbiva u tim malim glavama. Sada kaki po 5-6x na dan, uzasno se napinje na prazno, jer je to preozbiljno shvatila (da se tu nista ne sme zadrzavati i da cim se "napravi" mora van) i eto nama suprotnog problema. Odprilike ona je taj tip deteta - jedna mala streberka koja kad neko pravilo pogresno shvati, dobijamo bandoglavo sprovodjenje uvrnutog pravila i tesko je pomaci... Ovo mi je svakako lakse nego prethodna situacija, ali opet se bojim dobice hemoroide ili neki drugi problem.
Kad ce vise kraj ovoj analnoj fazi razvoja :roll::roll:
Koja je to knjiga?
Ne znam kako se zove, meni je ovako mala opisala, imaju je u vrticu. Znam samo da je prilagodjeno decijem uzrastu opisano funkcionisanje probavnog trakta.
A mi smo takodje imali par knjizica o telu i pokusali tako, no nije nam uspelo. Ali, vaspitacicina rec se kod nas nekako bolje cuje..
Pa neka joj teta onda ispriča da je njeno tijelo jako pametno i da ono najbolje zna kada je napravilo i kada treba izbaciti. A njoj će to reći tako što će nekada prditi i smrditi će, a zapravo će osjetiti da ju stišće u guzi.