Ovako i moja isto :)
Printable View
i ja isto ali to je palilo dok smo bili s njegovim starcima ( oni su stalno komentirali klopu) i posle sami, ali sad kad je dvoje veće djece a jedno malo to nikak ne hoda
Jelena, čini mi se da nisi skužila da fino ukusno jelo znači - fuj
Kad je isao u skolu u prirodi jeo je sto voli.
Kuharice pripremaju najcesece najsigurniji djecji jelovnik sa krumpirom ,pohanim i bistrom juhom.
Kad je isao 10 dana na pripreme sa klubom u Cesku spremila sam proteinske plocice i one napitke za bolesnike koje se prodaju u ljekarnama. Osim toga pojeo je ponesto od ponudenog , ali samo " sigurnu hranu" . Dorucak najcesece koji je izgledao najsigurnije. Vecinom je operirao po automatu sa grickalimama u hodniku.
Ne uzrujavam se oko hrane, mozda mu klikne da proba nesto , ako vidi da se druga ekipa nije otrovala.
U ovim godinama moj utjecaj je znacajno manji od ekipe.
OMG, Tanja, ovo sam ljeto našla sliku mene i sestre (ona 7., ja 3.r.OŠ) kako doma doručkujemo: svaka sa svojom 3 dl - šalicom kakaa, a pored svake naslagan neboder Petit Beurrea :lol:.
Druga je varijanta bila hrpa udrobljenog kruha u kakao.
Onda ne trebam dodati da je ideju za takav doručak u našem domu dao MM :mrgreen: kojem je to bilo omiljeno jelo u djetinjstvu, a i sad to nekad doručkuje, kad mu se jako žuri.
Nekako smo naivno mislili da će i dijete, koje ujutro sporo jede, takav doručak brzo savladati. Moš mislit :roll: Scena na koju redovito dobivam alergiju je A. kako sjedi za stolom i zuri negdje u prazno, a ispred njega puna zdjelica petit beurrea u kakau, a sa žlice, naslonjene na zdjelicu, kap po kap kakaa polako curi na stolnjak.
He he he.... moja svekrva je i dan danas ovisnik o tim keksima.
MM je uznapredovao - on doručkuje integralni kruh, putar i džem i tako već skoro pol stoljeća.
Ovo kad citam je kao da netko pise o meni kad sam bila dijete. Roditelji su me znali ostaviti za stolom satima, dok ne pojedem. Nista nije pomoglo. Imala sam par namirnica koje sam jela i to je to. Vjecno su sa mnom vodili rat oko toga i uglavnom gubili jer, ili sam jela ono sto sam htjela ili bi bila gladna cijeli dan. To se zapravo promijenilo tek kad sam upoznala svog muza :lol:
Bio mu je malo cudan moj izbor hrane, ali, on je jeo svoje, a ja svoje. kako je on pravi gurman, cesto se na njegovom tanjuru naslo nesto sto sam bar htjela probati, bez da mi je on ikada nudio. I tako sam, kroz kojih godinu dana braka pocela jesti sve osim rajcica-jos ih sad prezirem vise od smrti ;)
Ne znam jesam li dala ikakav konkretan savijet, ali, u mom slucaju je taktika mog muza bila vise nego uspijesna :)
sjetila sam se priče mog direktora o početku njegovog braka. (navodno je bio ekstreman nejedač u obitelji sa puno djece i uvrijeme kad hrane nije bilo u izobilju).
došla mu je mama u posjet i našla ga kako sjedi za stolom u kuhinji jer se nije smio maknuti dok ne pojede bar nešto od ručka koji mu je žene skuhala.
što mislite kolike godine ga je zezala zbog toga?
:lol:
tema mi je super (znam da vama nije)
i sada ću ubaciti totalno nepotrebni i bzvz komentar
jer nemam za napisati ništa što bi vam pomoglo
jedino mogu citirati jednu mamu, koja mi je to rekla prije puno, puno godina
"teško je kada dijete ne želi jesti
teško je kada ga moraš tjerati
ali je još teže kada mu moraš braniti"
Sad sam vidjela ovu temu. Prilažem vam prevedni članak jednog liječnika o tom poremećaju prehrane iz američke klinike Kartini.
Selective Eating in Children
posted by Julie O'Toole on March 14, 2013 at 5:48pm
Jako je malo govora o pedijatrijskom poremećaju prehrane koji nije opsežno istražen niti je pokriven u većini rasprava.
Kao većina pedijatra malo sam znao o tome dok nisam pročitao Dr. Rachel Bryant - Waugh i dr Bryan LASK -a Poremećaji prehrane - Vodič za roditelje. (Eating Disorders: A Parents' Guide. To je poremećaj "normalne " prehrane , naziva " selektivno jedenje". Od tada sam vidio mnogo takvih pacijenata.
Moje iskustvo je da je selektivno hranjenje potječe iz obitelji, a često se događa kod muškaraca. I dok to nije nikakva smrtonosna bolest, niti nužno u pratnji drugih psihičkih poteškoća, ipak ovaj poremećaj uzrokuje puno roditeljske muke i samim time teško djetinjstvo.
Ok. Dakle, što je selektivno hranjenje? SE je stanje prisutno još od najranijeg djetinjstva u kojem dijete jede hranu u vrlo uskom rasponu i odbija sve druge, a opet uglavnom raste normalno.
Takvoj djeci ne vrijede uvjeravanja ni mito, kazne, pokloni, niti da ih se ostavi na stolu " dok ne završe svoju hranu". Roditelji selektivnih jedača redovito izvješćuju da su pokušali sve te stvari pa još i više, ali bez uspjeha. Ova djeca bi doslovno radije umrla od gladi nego jela hranu izvan njihovog raspona.
A što je raspon! Obično su njihove omiljene namirnice takve da se roditelji mogu samo osjećati loše nudeći ih : flips, čips, čokoladni sirup u određenoj vrsti mlijeka, glatke namirnice (hidrogenirani) maslac od kikirikija, piletina Nuggets iz McDonald' samo, bijeli kruh posebno anti - hranjivog tipa ... uglavnom škrob, šećer i masti.
Rijetko će takvo dijete jesti bilo koji kruh ili bilo koji kikiriki maslac - ne, ona mora biti određene marke (okusa, izgleda koji njima odgovara) i ne mogu se mijenjati ili poboljšati na bilo koji način.
Možete li zamisliti koliko je frustrirajuće to za roditelje? A pedijatar uglavnom kaže da je dijete normalno i da će rasti.
Pa ... . normalno, da. Rastu i od te hrane, to je istina.
Onima koji selektivno jedu dosadi jedna određena namirnica pa pronađu nove nadomjeske.
I obično u odrasloj dobi jedu u vrlo uskom rasponu. I tako postanu muškarci (ili rjeđe žene), da jedu samo "bijele stvari, obične i neuljepšane"
Ne zeleno povrće, samo kukuruz, bez voća, itd, a oni funkcioniraju savršeno dobro.
Warren Buffet je poznata osoba koja selektivno jede, a on je više nego uspješan.
Samo Bog zna zašto su ta djeca u mogućnosti da rastu tako dobro i postanu tako pametni na flipsu, čokoladnom mlijeku i piletini nuggets.
Pod uvjetom da nisu isfrustrirana zbog njihovih prehrambenih navika ta djeca nemaju loše ponašanje, oni su dobra djeca, možda malo imaju neofobiju (strah od promjene i novih stvari), ali u cijelosti ta djeca definitivno nisu psihički bolesni.
No, roditelji su u pravoj nevolji. Oni se osjećaju loše ako ne mogu hraniti djecu. Majke su posebno na udaru dobronamjernih savjeta: "oduzmite mu iPad dok se jede jer je to problem", ili "Samo neka sjedi za stolom, jesti će kad bude dovoljno gladan ".
Ali ne.. ona / on ne će. Apsolutno ne.
I to nije neuspjeh roditeljstva, niti je to zbog neke nebrige.
Dakle, jedna od prvih stvari koje činim kao liječnik kada uočim kod te djece uglavnom normalan rast je da pohvalim roditelje jer su dobro vodili brigu o svom djetetu.
Onima koji i dalje vjeruju da se takvu djecu može natjerati na drugu hranu moram objasniti na ovaj način: „Što bi vi da vas netko uvjerava da morate jesti pseći izmet?“
Razumijete što mislim? Vjerojatno, da ste bili prisiljeni morali bi povraćati - upravo ono što mnoga od te djece učine kada forsiramo s hranom izvan njihovog dometa.
Koliko je vjerojatno da ćete se predomisliti o ovoj poslastici, bez obzira na to što drugi misle i što su vam rekli da je to zdrava.
Smilujte se djetetu čiji mozak odbacuje ono što mi smatramo da je normalna hrana.
Ako to dijete raste normalno, mi trebamo biti opušteni. Ne dopustite ovim roditeljima osjećaj neuspjeha, podržite ih na njihovom dobrom putu podizanja djeteta koje uglavnom dobro raste, i neka se njihova djeca suoče sa stvarnim zadacima djetinjstva: zabavom, učenjem novih stvari, sklapajući prijateljstva i prolaženjem svog mjesta u svijetu.
Evo nas još uvijek na ovoj temi.
Zaključila sam definitivno da Noa ima Selective eating disorder. Ovaj post od nerali je odličan, točno opisuje poremećaj i što raditi a što ne.
Vjerujem da je to sve povezano s senzornom problematikom, jer on ima i usporeni razvoj govora. Logopedica nam je isto rekla da vjeruje da je sve to kod njega povezano.
Inače je psihički potpuno zdravo dijete.
E sad, naš je problem, osim što Noa jede ekstremno malo namirnica i taj što on jako nizak, tj. ne razvija se normalno, od 1,5 g je ispod 5 percenti na krivulji rasta i težine. Bili smo na obradi kod endokrinologa, oni nisu našli ništa (hormon rasta je ok) što bi objasnilo tako niski rast a ja sam uvjerena da je to zbog prehrane.
Pa mene brine ovaj dio teksta: "Ako to dijete raste normalno, mi trebamo biti opušteni."
Što da radim? Ima li tko kakav savjet?
Mozda da posjetite nutricionista i gastroenterologa. Oni bi mogli napraviti jelovnik koji pokriva sve djetetove potrebe. Da li tvoje dijete je samo jako izbirljivo ili i kolicinski izrazito malo jede? Ako je oboje u pitanju, zlatno pravilo je da u tu malu kolicinu hrane stavis sve potrebno. Postoje i dodaci prehrani poput maltodekstrina za ispodprosjecno mrsavu djecu. Takodjer imaju i razni shakeovi koji mogu zamijeniti jedan obrok. Takve stvari daje specijalist i ide na recept.
kolko on zaprav ima godina, kila i visina??
jelsi uvela možda ulja u prehranu, moj mali iako mu je bio pripisan maltodekstrin iako kao neutralnog okusa tu hranu nikad nije htio pojesti,shakeove zbog njegovih brojnih dijagnoza nisam nikad tražila ( ima tu svakaj unutra), moj s 5. 5 godina je doguro na 50 i sitno centilu a s 2-3 godine je bio ispod 3 centile, s time da on ima ogranićenja maxsimalnau namirnicama, ali je njegova nutricionistica zadovoljna s izborom hrane, u vrtiću večinom sve pojede, doma dosta.
Ja iskreno vjerujem da je visina određena genetski. Inače bi sva (iloi barem većina) izuzetno mršave djece bila niska, a nisu.
U sinkovu razredu je dječak izuzetno niskog rasta, uopće ne mršav, ali izgleda kao da ima zastoj u rastu. S 9 godina izgleda kao prosječni 5-6 godišnjak. A nema, sve pretrage su uredne.
Mamitzi, brzo ću, nemam sad vremena, ali imamo iskustvo s prof. Marom Vukadin iz Klaićeve, s time da sam ja imala bebu koja odbija dohranu...išli smo individualno na savjetovanja, razgovore, i objašnjavala je meni kako da se postavim a išli smo i na grupna hranjenja gdje bi svu takvu djecu okupili i onda bi u neobaveznom dtruženju ponudili hranu koju bi djeca po svojoj volji probavala ili ne, ništa nije bilo obavezno, to oni zovu piknikom..i preporučili su mi literaturu autorice Ellen Satter, kupila sam 2 knjige preko Amazona i knjige su me naučile puno toga ne samo o hranjenju već o odgoju općenito. Imaš i njezinu stranicu. Klaićeva radi po Ellen Satter.
Ako te zanima nešto više, pitaj.
I, da, mislim da tvoj Filip sasvim dovoljno raznoliko jede...nemoj stvarati veći problem nego što je...u knjizi kažu da su djeca u jedenju "erratic", ne znam kako bih sad to prevela..ali ono, jedan dan se dave u nečemu, drugi dan im smrdi.
lavko ne radi se o velikom Filipu, nego o manjem Noi
inače u razredu moje klinke ima jedan dečko koji je vićini cura do ispod vrata, uvijek se nađe neko ko je mali, a moj klinac s 5.5 je malo manji od nećakinje koja je starija od njega 4.5 godine, ali ona je oduvijek malena.
Moj mlađi (u ranoj dobi probirač, ali nije za ovu skupinu jer je volio zdravu hranu, samo ne baš sve što je na stolu, a tako je i danas) isto je bio niži od prosjeka, ali to se popravilo negdje od petog razreda. Sad nije nešto posebno visok, ali ima nekoliko dječaka u razredu koji su niži od njega. On je imao faze - raste u visinu, pa neko vrijeme ne raste, ali se zato širi u ramenima i kukovima i dobiva na masi, iako nikad nije bio debeo.
Što se hrane tiče - trenutno on bolje jede od starijeg brata koji je izuzetno visok (mi smo imali nevolju druge vrste - zbog prebrzog rasta morao je na fizikalnu terapiju jer se sav iskrivio kao upitnik+dobio mladenačke strije poprečno po leđima). Inače, da te utješim - ima tu puno genetike: moj stariji je pokupio svoju visinu i krakatost od oca, a mlađi relativno nizak rast od mog oca.
Savjet: daj si tjedan dana i ne obraćaj puno pažnje na to što jede, ali s ostalim članovima obitelji guštaj u onome što vi jedete. Naš sin je tako pomalo mijenjao navike, a tako je i danas - do ove godine nije jeo paradajze, sad ih jede. Nije jeo ni štajaznam francusku salatu, sad je jede. Nije jeo morske plodove, sad ih obožava. Mogla bih tako nabrajati.... Trik je bio u tome da mi ostali jedemo i oblizavamo se, a on ponekad proba ono što do jučer nije jeo. Njemu je često smetala tekstura i izgled hrane, a s vremenom to je otišlo u drugom smjeru - voli si sam pripremiti ono što će pojesti. Krenuli smo od voćne salate, a sad me zamolio da mu u bilježnicu jednostavnih recepata zapišem kako se kuha kisela repa :mrgreen:!
On ima 4 god i 9 mjeseci, 99,7 cm i cca 15 kg., stalno je na 5. percentili ili ispod.
Maslinovo ulje mu stavljam u kuhanu hranu.
Neznam dali ima smisla jelovnik kad nikakva "nova" hrana ne dolazi u obzir.
Nitko ga ne može natjerati da pojede makar i najmanji komadić nečeg što ne voli.
Zaista je u stanju biti danima gladan rađe nego da što pojede.
Sve (što ne jede inače) kod njega izaziva povraćanje, smrdi mu....
bum doma pogledala tablice
jel jedete salate, moji si vole staviti bućino ( dobro nije to tvoje podneblje, ali možda prođe)
jel jede nešto ko bolonjez ( mislim na umak, u to se može utrpati svašta, ja ga radim s bućom, i moja klinka izbirljivica ga slasno jede, inače buće neće ni pogledat, za razliku od malca koji baš voli buću),
i daj napiši kaj uopće jede, poveži s klopom koju ti i klinka jede da ne moraš uduplo kuhat ( ja moram nekad nekaj duplo radit ak recimo ostali jedu nešto tipa svinjetine, onda malcu radim posebno, ili ako malom posebno tjesto kuham, zakuham juhu i slično, ostalo večinom kuham sve kaj on jede, a njima dodam usput sirovo kaj i oni jedu).
kaj jede za doručak, jel jede prije vrtića?
Moguće da je visina genetska ali mi smo svi prosječno visoki, i kćer mi isto, doduše svi osim moje mame, ona je malo niža osoba.
On zna pojesti dosta količinski ali samo hranu koju želi (5 kuhanih namirnica). Znači izbirljivac :roll:
Kad sam počela čitati o SED-u, skužila sam da Noa jede isključivo hranu koja je žute ili bijele boje, što se često spominje baš kao karakteristika tog poremećaja.
U ovih 3 godine otkako se borimo s prehranom kušao je 3 nove namirnice: kikiriki, bajame i papriku (sirovu).
Ne mogu vam opisati tu sreću kad je probao nešto novo. No ključno je da se to dogodilo potpuno spontano, bez našem poticanja, nuđenja, ništa...
Skoro ga uopće više ne nudimo da proba drugu hranu jer nema smisla, time ga samo odgurujemo (npr. ako mu danas predložim nešto novo, on automatski prestaje jesti i ono što voli i taj dan štrajka).
Uživamo u svojoj hrani, kad je ručak, on ima tanjur kraj nas ali sa svojom hranom.
Samo s vremena na vrijeme se pitam dali radim grešku ako ga ne nudim, ako ne pokušavam...ah ta nesigurnost.
Nikakvi umaci, ni zeleno ne jede. Sve što je mora biti samo na tanjuru.
Jede: palentu (samo s uljem), riži na bijelo, tjestenina (bez umaka), prženi krumpirići i tvrdo kuhano jaje (samo bijelo).
Isključivo to jede od kuhanog jela već 3 godine.
Od ostalog pojede dukatino, maslac na kruhu mu je skoro glavni obrok, kroasan i krafna (moram micati čokoladu jer ne voli tekuću, običnu čokoladu pojede), jedna vrsta peciva.
Od voća banana i jabuka ali dosta rijetko.
Kikiriki, badem i rijeeetko ta paprikica, to nam je najnovija namirnica (od ovog ljeta).
Za doručak mu je obično krafna, pecivo ili maslac na kruhu.
Kao što vidiš jako je komplicirano uopće planirati ručak za njega. Da ne govorim odlazak negdi vani, živa muka, bila bi najsretnija da mu mogu kupiti pizzu.
Povezujem s našim ručkom kad god mogu. Danas smo npr. mi jeli meso u umaku od pamidora i rižu, a on samo rižu.
a jel staviš malo ulja dok kuhaš rižu ? je li si ga koji put pitala jel si hoće nekaj staviti gore (zrno soli, kurkume, neko ulje)
pekmez?
meso? riba? suho voće( grožđice, brusnice, suhi anannas)?
Stavimo obavezno ulje i u rižu, palentu i tjesteninu.
Nisam ga pitala iz straha, jer se dogodilo par puta da mu je baka pokušala skuhati rižu jednom sa vegetom, pa je ispala blago žute boje i nije htio jesti. A palentu je jednom kuhala na vodici od juhe i nije bilo šanse kad je kušao da pojede. Btw. vidi se da je baka upornija od mene.
Ne jede ništa drugo, ni meso, ni ribu, pekmez, povrće, suho voće....ništa
bfamily nemam ti sto pametno za rec osim da znam kako ti je. ni moj sestogodisnjak ne jede puno toga, ali opet bolje od tvog.
kad bi ga tjerali da pojede nesto sto ne voli samo bi povracao tako da smo odustali. ali postoje mali pomaci.
do nedavno je od mesa jeo samo pohani pileci file, pa sam mu uspjela podvaliti pohanu svinjetinu da bi pomalo poceo jesti pecenu kokos/ svinjetinu, leso meso, doduse sve uz lagano inzistiranje s nase strane
znam da se brines i da ludis (i ja jer mi se ne da vise stalno jedno te isto kuhati, i to jer ni stariji a ni MM nezele bas probati nove stvari i nevole dosta toga) ali opustite se, doc ce dan kada ce vas iznenaditi i probati nesto novo
Ne trebas ti stavit zacine dok kuhasnego stavi nastol pa si vi zemite, i potakni njega da si kurkumira malo, ili nekaj slicno
Osim dukatina jede jos kaj mlijecno?
Mogu pokušati. Za sada će mi glavna nit vodilja biti da smanjim stres u vezi hrane i kod njega i kod sebe. Kad se oboje opustimo onda ću ga pitati dali nešto želi ali ga ne želim više na ništa siliti.
Ne jede ništa mliječno osim dukatina.
Kad je bio beba (par mjeseci) smo skužili da ima netoleranciju na proteine kravljeg mlijeka, reagirao bi pri svakom uvođenju adaptiranog. Kasnije je to potvrđeno kod gastoenterologa ali su rekli da će proći.
Netoleranciju ili alergiju?
Ako je alergija, ne bi smio ni dukatino.
je tad je i putar upitan?
na koji način mu se manifestiralo to s mlijekom??? osim osip kod uvođenja ad, i kad je počeo taj dukatino, ste radili testove skoro???
ti si jela sve dok je dojio?
Zdravoseljački - ako je alergija, ne smije ništa mliječno.
Ako je intolerancija (to ima moj sin) to je puno labavije. Ovaj moj ne smije piti nefermentirano mlijeko jer odmah dobije proljev, ali može jesti i jede jogurt i sireve koji se rade od fermentiranog mlijeka, tako da je to puno lakše.
baš i nije tak zdravo seljački, neki i s alergijama mogu pojest fermentirano( moji ne spadaju u tu kategoriju, mora im alergija bit na čistoj 0, i tak još kuji godinu iza pa tek onda smiju nešto)
Mislim da je intolerancija.
Ka je imao par mjeseci, je dobio bocu adaptiranog i nakon dva sata povraćao, sljedećeg dana je imao grčeve.
Mislili smo da mu je teško pao na želudac jer je bio isključivo dojen. No onda ista stvar ponovila nakon par mjeseci.
Radili smo krvni i prick test koji je pokazao intoleranciju ali su rekli da će vjerovatno proći samo od sebe kako bude rastao.
Mi mu dalje nismo nudili mlijeko, niti adaptirano niti kravlje ali je oko 2 godine probao dukatino (i svidjelo mu se) i nije reagirao pa smo nastavili s time.
prikovi i testovi kod dr. upućuju na alergije, intolerancije se rade u posebnim labosima, nego ako nije reagirao ( mada bi ja ponovila test) jer si mu uvela i mladi kravlji sir i vrhnje?