.
Printable View
.
Sirius, na žalost kad je takav razrednik u pitanju nemožeš ništa, iako oni mogu jako puno pomoći pogotovo u ovakvim slučajevima. Moja starija kćer također nije oduševljena razrednicom jer je nezainteresirana, pogotovo što su dok je ona bila na porodiljnom imali na zamjeni divnu profesoricu koje se jako trudila oko njih.
Što se tiče sinove učiteljice, nemogu reći da se ne trudi i da je nije briga. Dosta se trudi oko njih da im olakša taj prelazak iz vrtića u školu i stvarno ne zahtjeva od njih da sjede 4 školska sata u komadu. Često u razredu imaju aktivnosti sa kretanjm-bilo da je to odlazak na ploču ili kad se stanu u red kad idu na doručak/ručak. Mislim da stvarno nisu više od 30 minuta u komadu mirni za klupom. U školu su si ponjeli male jastuke jer zna da im je ostalo od vrtića da vole sjediti na podu pa kad imaju sat razrednika ili neki odmor-to bude na tom jastučiću. Vidjet ćemo što će ispasti od svega toga. Ja se čak ni ne brinem toliko sad radi ovih zadnjih mjesec dana škole-računam sa time da im je svima već dosta .Bojim se šta će biti ako se tako nastavi na jesen, zato imam u planu odmah to prerezati šta god bilo.
Hoces reci da iduce godine neces kupiti informativku? :)
:lol: da
A valjda je i ona shvatila da je bezveze da mu baš svaki dan upisuje iako je poanta bila da ga ona pismeno pohvali kad bude miran. Uglavnom, ima dosta nemiran i dosta velik razred-27 ih je . Kaže mi mali da im je rekla vjeroučiteljica da su najgori od prvih razreda :roll:.
Eh, najgori.... Kod nas mogu biti samo najbolji i drugi po "dobroti" jer u toj školi u generaciji ima samo dva razreda (rijetko tri).
* * *
Sjetila sam se odgajateljice iz vrtića koja je još pred dosta godina rekla da je svaka slijedeća mlada generacija sve nemirnija i sve zahtjevnija. NIJE upotrijebila riječi "sve zločestija" jer ona tako nije mislila, ali istina je - danas sve manje djece spava popodne (i po noći), imaju sve veću potrebu za kretanjem, zanima ih sve više stvari, interval pažnje je sve kraći i to je OPĆA POJAVA koja je direktna posljedica našeg užurbanog načina života i činjenice da više ni na wc ne znamo otići bez auta i bez mobitela. Da se razumijemo - ne kritiziram, jer ne možemo se vratiti u kameno doba. Ali školski sustav je baš tamo ostao. Ako ne u vremenu krapinskog pračovjeka, onda barem Marije Terezije, kad je i uspostavljen. Ufff... (svaka čast pojedincima, pogotovo onima koji se unutar sustava jako trude, ali sve skupa - nije da ne bi moglo bolje).
Po meni u toj dobi je rijetko problem u djeci, da su djeca zločesta. Češće je problem što se učiteljica nije znala prilagoditi djeci, zaokupiti im pažnju, pristupiti im ...
I ovo što Peterlin kaže je istina
neki dan čitam da nam koncentracija kraće traje nego zlatnoj ribici.
I bit će još gore
http://www.24sata.hr/lifestyle/konce...sekundi-419242
Nema tu crno-bijele priče, nazalost, itekako postoje i djeca koja su imala nesrecu imati određenu mamu ili tatu, djeca čiji roditelji ne surađuju itd.
sirius, a možda se dotična profesorica educira putem neta :/
meni svako malo na naslovnici fejsa osvane sličan članak http://www.novi-svjetski-poredak.com...skih-blagajni/
i sad, netko ko je podložan teorijama zavjere može lako povjerovati u ovakve priče. čak sam se i ja koja imam prilično čvrst pogled na te stvari malo zapitala ima li istine u tome o čemu se priča. ali ja nisam pedagoški radnik i neću tim mojim dvojbama naštetiti nikome. iako mi logika govori da poremećaj pažnje je zaista organski problem ko i moji napadi panike za koje su mi godinama govorili da ih izmišljam da privučem pažnju. sve dok nisam dobila adekvatan lijek i podršku nije mi bilo bolje. tako da mogu razumjeti tu borbu s vjetrenjačama.
Jučer sam opet dobila napisano u informativku da je bio nemiran na jednom satu. Citiram: " cijelo je vrijeme na satu šetao po učionici i nije želio izvesti zadane zadatke Bacao je pisanku u smeće." Pogledala sam na raspored-to je bio zadnji sat.Poslije tog sata idu na ručak i van na igranje prije boravka. On nije bio na igranju nego je za to vrijeme prepisivao diktat koji nije dobro napisao .Naravno da je onda na boravku vjerovatno nemoguć jer mu je učiteljica rekla nek mu mama napiše u informativku da on poslije ručka ide doma kad ne može izdržati na boravku :-o. Stvrno sam sad luda i hvala bogu šta je bio petak u pitanju jer bi inače danas otišla u školu i bilo bi svašta. Na moje pitanje šta mu je učiteljica rekla za šetanje po satu, on mi je rekao da mu nije ništa rekla-da mu ona to dopusti. Vjerujem da baš ne mogu uzeti 100% sve šta on kaže jer možda zaboravi ili izostavi neki dio ali do sada je uvijek govorio istinu čak i kad je on napravio neku glupost ali sad sa ovime sam šokirana. Od djeteta koje je voljelo ići u školu, on sad govori kako mrzi školu , počeo je dobivati lošije ocjene a imao je sve petice -nešo se ozbilno događa a loptica se prebacuje na mene :(.
E. je imala kolegu u prva 2 razreda OS, po opisu je njegovo ponasanje i ponasanje tvog sincica vrlo slicno.
On se "preporodio" kada su ga prebacili u drugu skolu, gdje su nastavnici jednostavno za njega kao osobu opcenito imali vise sluha. Daljnjim istrazivanjem su dosli do podatka da je N. adhd dijete sa vrlo visokim kvocijentom inteligencije. Njemu je jednostavno bilo dosadno, i onda bi mu "pukao film" i krenuo bi setati, zavlaciti se pod klupu, odbijao pisati testove, itd.
Naravno da nije uvijek rjesenje prebacivanje negdje drugdje, treba vidjeti uzroke ponasanja tvog sina. Razgovarati puno i detaljno sa svima ukljucenima.
Mozda i obaviti kakvo testiranje...
U svakom slucaju, sretno. :)
Evo update...
U petak i ponedjelak je bio tako-tako. Jučer je dobio u informativku da je bio dobar s tim da je u ponedjeljak sa njim pričala i defektologinja. U ponedjeljak su imali sjednicu pa su zaključili kako se sa našim razredom treba malo više pozabaviti.
Jučer sam ga nagradila vožnjom električnim autićima jer sam mu to obećala ako bude sve ok. I baš je bio sretan i zadovoljan, te je dogovor bio da će opet biti nagrađen ako i dalje bude dobar na nastavi...i jutros me zove defektologinja da je opet imao ispade citiram "neprimjerene njegovoj dobi" i da bi ona voljela da svi troje dođemo na razgovor u ponedjeljak. Eto...:-(
Ja sam se jako aktivirala zadnjih dana i pričala i sa drugim roditeljima koji su većinom nezadovoljni situacijom u razredu. Pročitala sve živo o poremećajima pažnje i slično i, te stvarno nigdje ne pronalazim svoje dijete da bi moglo imati neki od tih problema- no ja i nisam stručnjak pa i ne mogu znati no neke od jasnijih naznaka ne vidim. Odlučila sam da sad neko vrijeme neće ići u boravak(pošto stalo priča kako mu je to grozno) pa ćemo vidjeti kako će se to odraziti na nastavu a i vidjet ćemo nakon razgovora sa defektologinjom.
Svakako planiram i razgovor sa psihologom,jer meni svakako vuče da nešto nije u redu sa razredom i nemam namjeru maltretitari svoje dijete ako problem leži negdje drugdje ali ako je problem u njemu onda ga moramo nekako i riješiti i pomoći mu. Doma ne mrzi školu i sve zadatke vezane uz školu odradi bez problema a u školi neće pisat, mrzi školu i tako...
Ne znam ima li itko možda iskustava sa poliklinikom za zaštitu djece.
Nemoj u polikliniku za zastitu djece.
Nije to za njih, niti ce razumjeti.
dijete je premoreno. Izvadi ga iz boravka, vjerojatno ce biti puno bolje kad nece morati toliko dugo boraviti u skoli.
Pa onda vidi dalje.
dodagoda, ne znam. ja bih ipak malo stala na loptu. kakva poliklinika za zaštitu djece.
pričekaj malo, odi na taj razgovor, pokušaj na njega nekako utjecati, da se koncentrira još malo, da ne šeće po razredu, vidite kako će još tih mjesec dana ići...
mali su oni još jako.
onda je ljeto i drugi razred. i onda ako se problemi nastave, onda bih reagirala.
Pa nije li da su oni specijalizirani za to? Imaju psihologa i defektologa-sve na jednom mjestu. Pa nije bauk ak je poliklinika...mislim da im samo naziv tak zvuči .Jer čekati mjesecima na nekog psihologa u Klaićevoj na prvi pregled pa opet mjesecima na drugi baš i nema smisla... nekako mi se čini da oni to kompletnije odrade.
@cvijeta I meni na prvu loptu tako zvuči, sačekaj drugi razred.. ali.... ako moje dijete ima neki problem krenuti će drugi razred i biti će priča: pa sad je poslije ljeta, neda im se, raspustili su se i tako i za čas će doći polugodište a moje dijete će i dalje biti u problemu i trebati će sve nadoknaditi.A da ne govorim o količini frustracije do koje dođe u takvim slučajevima. Ovako-ako je neki problem i otkrije se imam cijelo ljeto za rješavanje -bilo da je to psiholog, defektolog ili nešto drugo.
Naravno, vidjeti ću šta će biti u tih 4-5 dana dok ne bude išao u boravak. Ali ako ni nakon toga ne bude pomaka morati ću problem rješiti sada jer nije od prije tjedan dana to sve skupa. Par tjedana je prošlo dok meni učiteljica nije rekla da se on promjenio, da je nervozniji i nemirniji.Od toga je opet prošlo par tjedana i uskoro će biti 2 mjeseca da problem postoji i šta je najvažnije-pogoršava se.
Ukratko: ako moje dijete ima problem, želim čim prije otkriti šta je na stvari da mu mogu pomoći a ako je problem u nečemu drugom opet želim to otkriti čim prije jer ne želim da moje dijete pati zbog ne znam ni ja čega.
Dodagoda, mislim da su oni usmjereni primarno na zlostavljanu djecu. Ne bavi se svaki psiholog i defektolog istim područjem.
Ako već smatraš da trebaš ići negdje drugo, odi na ERF, prof Snježana Sekušak Galešev. Ne znam kakva je trenutno situacija u udruzi IDEM, oni su se bavili ovakvim problemima.
Iako, meni se iz ovog što pišeš ne čini da je neki ozbiljan problem u pitanju. Teško je zaključiti bilo što ovako izdaleka, mi ne poznajemo tvoje dijete, pa je najbolje da se vodiš svojom intuicijom.
Sve potpisujem. Uz dodatak da su ERF-u super, ali ceka se mjesecima, i skoro je pravilo da nakon pregleda nikad neces vidjeti nalaz. Tako da je to gubitak vremena.
Probaj se naruciti psihologu na Rebro ili u Klaicevu, stvarno nije frka. Kraj godine je, svi su pod pritiskom.
Nije to problem koji moras ( ili ce se) rijesiti do sutra.
Nemoj na Polikliniku ( to je dobronamjeran savjet). Ne zato sto je poliklinika nego oni sve gledaju kroz zlostavljanje, organski problemi im lako promaknu.
Dodagoda
Mudro zboris.Postupila bih jednako kao ti, ne bih cekala daljnja pogorsanja.
Djetetu
treba pomoc sad a ne nekad kasnije.
Sretno!
Ako ode na krivo mjesto, nece pomoc dobiti.
e, da, nemoj niti u Kukuljevicevu.
Tek sad vidim zadnja 2 posta od frendice mala ide. Ne radi se o zlostavljanju nego o popustanju skoli.
Provjerim pa javim jel zadovolj a.
Ma da, teško je to sve šta se događalo sad pretočiti ovdje.
I vjerujte mi da situacija je alarmantna jer sad trebamo pravilno odreagirati.Mali sad čim otvori oči priča kako ne želi u školu a prije je jedva čekao ponedjeljak da ide u školu i bilo mu je super u školi.Doduše-boravak nikad nije volio previše ali je odrađivao sve. Ne bih si oprostila da se sad u djetetu stvori mržnja prema školi a da ne znam da sam poduzela sve šta je u mojoj moći.
Nemam iskustva pa mi je poliklinika prva pala na pamet. rehab hvala na informacijama-svakako ću se raspitati da budem spremna na idući korak ako bude potrebno. Iskreno se nadam da čitav problem leži u tom boravku.
Čitam ovo i bude mi zao djeteta. Jel imate mogucnost ga izvaditi iz boravka za pocetak? Mislim, biti u instituciji 8 sati dnevno za tako malo dijete je jako naporno.
Ja ga nebi vodila sad kod nekog specijalista vec bi pricekala drugi razred gdje bi, ako je ikako moguce, ga izvukla iz boravka. Onda je u skoli cca 3,5 sata i biti ce stariji i mozda ce moci izdrzati biti miran. Po ovom opisu mislim da je sasvim prosjecno pametno dijete kojemu je naprosto tesko izdrati mirnom 45 minuta. POgotovo je taj problem izrazeniji kod deckiju koji naprosto trebaju vise fizicke atkivnosti nego djevojcice. Ili je malo zivlji, a u skoli se ocekuje da svi budemo u istom kalupu. I onda kad netko odskace, piskara se u informativku (to mi posebno ide na zivce)
Pa i meni ga dođe žao i iskreno smatram da u razredu ima djece sa puno gorim ponašanjem pa prolaze "los" kako bi se reklo. Nekako sve više mislim da to njegovo ponašanje poizlazi iz frustriranosti.Evo npr. neki dan je bacao bilježnicu u smeće jer on ne želi pisati,sjedi u prvoj klupi-tik do učiteljice još malo pa će nosom dodirnuti ploču, piše mu se svaki dan u informativku-stekneš dojam da je najgori u razredu.
Onda malo popričaš sa drugim roditeljima i sa svojim djeteom pa vidiš da ima svega... da su većina neposlušna, da neki drže noge maltene na klupi i da razredni kauboj uvijek i obavezno na igralištu bira ekipu za nogomet-ovo zadnje mi je reklo i moje dijete i on strašno želi igrati nogomet sa njima ali mu nedaju i tako je od početka godine većinom.Ako se i ubaci u igru nitko mu neće dodati loptu iako je kraj gola. Ali,opet realno razmišljam pa pomislim -otkud ja znam da on npr. u igri ne stoji stalno kraj gola i ne čeka da mu netko doda loptu kako bi on zabijao golove pa onda to nama doma prezentira na ovaj način ne u želji da slaže nego on to tako vidi. Iako sam to rekla učiteljicama i po meni bi bilo najpravednije da svaki dan netko drugi bira ekipu za nogomet oko toga se ništa nije poduzelo a ja nisam pretjerano htjela inzistirati računajući kako će pronaći neko svoje mjesto jer je inače zaista komunikativan i lako sklapa prijeteljstva. Jedno vrijeme kad se gluporao na nastavi i nasmijavao cijeli razred birali su ga u nogometnu ekipu i ovi koji ga inače ignoriraju su si bili ok s njim. To sam uspjela izvući iz razgovora sa njim. Imam osjećaj da većinu gluposti radi upravo zato da se uklopi.
Ovako je i kod nas bilo, od 1. razreda, i još uvijek se vide posljedice na razrednu dinamiku. Po meni, tu je i velika odgovornost učiteljice koja bi morala bar donekle moderirati njihove igre vani.
Zanimljivo je kako im padne na pamet glupirati se i raditi klauna od sebe kako bi se uklopili u zajednicu - slično je i moj radio, negdje u 2.-3. razredu, i također sam jedno vrijeme slušala od učiteljice da se on namjerno zafrkava i glupira (uopće nije shvatila zašto to radi). Na sreću, s vremenom je odustao od takvog ponašanja, valjda je malo i sazreo.
dodagoda, je li moguće da si malo (s obzirom na okolnosti) presuradljiva? Ja imam dojam da se ti postavljaš kako bi normalan roditelj i trebao, ali ponekad u školi kad razgovaraš otvoreno, želiš surađivati i pokazuješ da si svjestan i loših stvari kod svog djeteta, ispadne da je jedina "korist" od toga da svi skupa postajete odlična meta za prikačiti razne probleme na dušu baš tog djeteta.
Idealno je kad se može surađivati s pametnim, dobronamjenim ljudima, ali ispadne da se nerijetko treba postaviti drugačije, i zapravo u obranu svog djeteta.
Tražili ste me? :mrgreen:
Svimbi ima, očito, skoro identično dijete tvojoj M.
Ali, ja sam oduvijek stroža. Pa onda ipak bude kažnjen za drugu polovicu dana, ali nekom blažom kaznom.
Npr., jučer, nije smio u park, ali je smio gledati crtić.
Ali se inače s tobom slažem :shock:
Uh, svimbalo, meni je uvijek tuzno da je dijete kaznjeno zato sto ne moze izdrzati pritisak cijelog radnog dana.
oni su stvarno mala djeca , ocekivanja i pritisak su ogromni ( ako gledamo vrtic).
Pa gledaj vertex, svakako da sam bila suradljiva. Možda i presuradljiva kako kažeš. Mene nikad nije morala zvati na informacje za razliku od nekih. Ja sam držala ritam da jednom mjesečno odem na informacije a u prvom polugodištu se znalo događati da sam taj dan bila jedan od 2-3 roditelja koji su došli. I bivala je i ona razočarana i znala reći kako roditelji ne dolaze a neki bi trebali te kako će sigurno dolaziti i čuditi se kad u drugom polugodištu krenu ocjene. Ja nikad nisam pitala niti da mi nasluti koji su to roditelji ali već tu je bilo dosta toga jasno. Iako volim svoju djecu najviše na svijetu nisam ih skolna gledati kroz prizmu savršenstva i time im činiti medjvjeđu uslugu. Kada sam vidjela da se situacija ne popravlja u zadnja dva tjeda sam se aktivirala da saznam malo bolje kakvo je ozračje u razredu jer sada ih prati glas da su najgori od 4. prva razreda u školi.
Svakako ću se pripremiti za razgovor sa defektologicom i neću klimati glavom-ja najbolje poznajem svoje dijete i takvo ponašanje je definitivno nečim izazvano. Neću biti zloguka ali već vidim da od tog razgovora neće biti previše.. evo u razgovoru mi je rekla kako se na sat vratio totalo nezainteresiran, da je onako pognuo i ruke objesio ispred sebe i kad je sjeo da mu je glava maltene dotakla stol. Ja na žalost u svemu tome nisam odmah odreagirala nego mi se tek poslije upalila lampica da je to njegovo "glupirnje" kamuflaža kad muje neugodno. Točno znam na koju pozu je mislila. Dakle-djetetu je bilo neugodno što ga je pozvala na razgovor i znajući da će svi gledati u njega kad se vrati u razred izveo je te gegove da prikrije nelagodu a ona je to protumačila kao nezainteresiranost :-|
Gledaj, i u skoli ima djelatnika koji razumiju djecu i njihovo ponasanje. I onih koji NE razumiju. Pa sad kako te tko dopadne.
Rehab mi je uletila.
Dodagoda, ja bih s učiteljicom i pedagoginjom ili kim već, razgovarala vrlo otvoreno, pokazala želju za suradnjom , ali i navela frustracije i primjere negativnog ponašanja ekipe u razredu. sve vrlo mirno bez ikakvog napadačkog tona, ali i bez podvijanja repa. Reci im da ćeš odvesti dijete na testiranje i razgovor sa psihologom (to je uvijek korisno jer doznaš puno stvari o djetetu i shvatiš koje tvoje ponašanje u određenim trenucima prema njemu daje najbolji rezultat), ne zato jer su ti oni tako rekli, nego zato što želiš isključiti možebitne poremećaje i smetnje. Preporučam od srca ekipu u Psihološkom centru Sever (koliko god će neki sad frknuti nosom i reći da će "dijete sigurno ispasti darovito") .
sad kad citam ispocetka, u stvari slazem se sa vertex.
a dijetetu je vjerojatno naporno izdrati taj tempo i mozda nije u stanju verbalizirati sto ga konkretno muci, malo mu je nelagodno i sve po malo i onda se "glupira" i tako ponasa. a uciteljica vidi samo lose ponasanje, mozda niti ne zeli znati zasto jer njoj je bitno da je mir na satu i onda dobijemo etiketu loseg ucenika, kazni, pisanja u informativku i svega drugoga. a dijete pravo zdravo
mozda se situacija promijeni sazrijevanjem.
ali i dalje mislim da bi trebao van iz boravka
S ovim se jaaaaaaaaaaako slazem.Citiraj:
u skoli ima djelatnika koji razumiju djecu i njihovo ponasanje. I onih koji NE razumiju. Pa sad kako te tko dopadne.
Sirius, doziram. Procijenim. Nije to tako svaki put, niti za svaku sitnicu. Jasno mi je da ponekad stvarno prekipi. Posebno kad je vrijeme ovakvo.
A gle, normalno je krenula komunikacija.Problem bla bla, popričajte sa njim doma. Mi i inače sa njim puno pričamo o svemu i naravno da sam pričala sa njime o svemu u školi. Nisam se htjela odmah na prvu svađati ili prigovarati jer ja stvarno ne znam šta se i kako događa na nastavi i klinci imaju svakakve faze . Sad sam malo prikupila informacije ali još uvijek neznam zašto je moje dijete u školi takvo ali to nikako nije ponašanje koje je slično njemu. Odradila sam sve šta su od mene tražili i nije ništa bolje osim što sam 90% sigurna da nije u njemu problem. Ja ću to sad istjerati na čistac pa kako god bilo.
I
@Čokolada, upravo tako i namjeravam.
Već sam jedan dio odradila danas telefonski sa defektologinjom kad me zvala(ovo sa nogometom i boravkom)-čisto da i ona vidi sa drugom djecom jer ona sa njima razgovara. A u ponedjeljak dolazim sa bilješkama na razovor. Ovo je sad već po meni daleko otišlo-nema podvijanja repa.
@nevena
da iako je jako otvoreno i pričljivo dijete, kad ga nešto muči neće baš podjeliti nego drži u sebi. To sam najbolje primjetila kad smo išli na operaciju krajnika. Umro je od straha ali cijelo vrijeme se držao kulerski kao da ima 16 a ne 6 godina. Tek kad su mu dali onaj sirup da se malo opusti prije sale vidjela sam koliko je prije toga napet.
Od sutra će poslije ručka ići doma-neće ostati u boravku nadam se da će to uroditi plodom.
Hvala vam na komentarima i podršci, javim se sa daljim razvojem događaja.
Mudra vertex.
Savršeno sročeno.
I nažalost istinito.
I da dodam, politika škole je slična politici bilo koje ustanove-mahom će štititi svoje interese i interese zaposlenih. Niko od stručnog tima neće roditelju otvoreno reći-da, učiteljica je trebala to drugačije uraditi. Ako i imaju zamerke, reći će to radniku škole u 4 oka, a veliko je pitanje da li će i kakav efekat to imati na razred.
Verovatno će najbolje i najbrže rešenje za dete biti povlačenje iz boravka.
Moja ćerka ima vrtićku tetu koja svaki drugi dan deluje kao da će dobiti slom živaca, stalno priča kako joj je grupa nemoguća, kako su dečaci neobuzdani, kako im je svima pažnja kratka, kako im je rečnik "neprimeren godinama", kako ništa ne stiže sa njima. Sa moje tačke gledišta, to je mala grupa od petnaestoro sasvim obične dečice, samo sedam dečaka od kojih su bar trojica natprosečno mirni i povučeni.
Druga teta ima nešto veću grupu dece, uvek je smirena, vedra, nasmejana, sabrana, strpljiva, ima uvek vremena za roditelje, uvek reaguje profesionalno, njena grupa stalno ima radionice, priredbe, kreativne timske radove, izložbe i sl.
I njena grupa dece uvek deluje raspoloženo, ali mirno i organizovano, zabavljeno ali ne raspušteno, dok moja ćerka i ostala deca iz vrtića izlaze ili kao pokisli, ili kao histerična razuzdana banda puštena na slobodu. Meni tu priliči ona "ako laže koza ne laže rog", tj. raspoloženje grupe često odražava način rukovođenja istom.