Krizma, pokloni, pretjerivanja naša svagdašnja...

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Što se tiče Fejsbuka (koji je ZLO) baš sam nedavno čitala neke članke o tome kako izaziva depresiju jer se ljudima čini da je svim njihovim "prijateljima" život ljepši i zabavniji, i da su zgodniji - jer ljudi naravno na FB stavljaju najbolje trenutke svog života, i uređene fotografije. Ako odrasli tako reagiraju, kako će onda tek djeca.

---

Definitivno je FB zlo.

Moji su dečki čekali do 13. i 14. godine + još malo da im dozvolim prijaviti se (da budu koliko toliko zreli), a za sada još mm nadzire. Morali su prvo naučiti da je stvarni život nešto drugo + naučiti razlikovati korisnu upotrebu FB (recimo, kad netko iz razreda stavi pitanja iz lektire koji ostali nisu uspjeli prepisati) od zloupotrebe (spomenutog hvalisanja). Kad tako nešto moji klinci vide, već i sada komentiraju npr. ovako "ali to ga ne spašava popravka iz matematike."

Uostalom, još lani je moj mlađi pričao da roditelji klince iz njegove škole nagrađuju npr. novim smartphone-om ako PROĐU NA POPRAVKU iz matematike...:-o
Nisu problem klinci. Problem je okruženje.

Moj sin nije opterećen materijalnim, ali zna biti opterećen ocjenama. Pitala sam ga neki dan što je dobio iz testa iz matematike. Kaže on "dovoljan" (to znači 4) jer da je dobio trojku, bilo bi kojekakvih posljedica. I teško mu mogu objasniti zašto jašim po ocjenama, ako drugi klinci s puno lošijim prosjekom dobivaju nagrade za, eto, prolazak na popravnom. Uffff.... Ali to je svijet oko nas.

To je istina. Kod mnogih na FB nikad nema bolesnog djeteta, financijskih problema, neprospavane noći, svekrve koja ti je popila živce....samo kave i ručkovi na suncu, uredna dječica koja mirno ispijaju sokić/juhicu, svi nasmijani bez šefa, pegle ili lječničke čekaonice nad glavom.

:kbell:

moji su u nižim razredima. imaju sve petice uz minimalan trud. znam da neka djeca svaki dan nakon škole satima rade sa roditeljima da bi mogli pratiti nastavu. tko tu ulaže veći trud?

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Moj sin nije opterećen materijalnim, ali zna biti opterećen ocjenama. Pitala sam ga neki dan što je dobio iz testa iz matematike. Kaže on "dovoljan" (to znači 4) jer da je dobio trojku, bilo bi kojekakvih posljedica. I teško mu mogu objasniti zašto jašim po ocjenama, ako drugi klinci s puno lošijim prosjekom dobivaju nagrade za, eto, prolazak na popravnom. Uffff.... Ali to je svijet oko nas.

---

Nisam shvatila iz napisanog - je li on opterećen ocjenama jer je perfekcionist po prirodi, ili zato što ti "jašiš po ocjenama" (predzadnja rečenica)?
Ne znam, po meni ni jedno ni drugo nije dobro. Ok, dobre ocjene jesu važne, na žalost i ti nesretni upisi u srednje škole su već 25 godina isključivo po kriteriju ocjena i jasno mi je zašto roditelji inzistiraju na njima. Ali da bi dijete trebalo biti njima opterećeno - s tim se ne mogu složiti. Pogotovo ako je inače dobar učenik i ocjene su uglavnom dobre.
Moj sin je još u nižim razredima, i primijetila sam da si ponekad zna postavljati nerealne ciljeve u stilu "ne smijem dobiti nijednu četvorku ni iz jednog predmeta". Bogme, moram se dobro potruditi da ga uvjerim da je i četvorka ok ocjena, a ako se zalomi i niža, nije katastrofa, ispravit će već ako inače redovito radi.

Citiraj:

---

cipelica prvotno napisa

moji su u nižim razredima. imaju sve petice uz minimalan trud. znam da neka djeca svaki dan nakon škole satima rade sa roditeljima da bi mogli pratiti nastavu. tko tu ulaže veći trud?

---

Takvoj djeci gdje roditelji potezu ( zbog raznih opravdanih ili manje opravdanih razloga) treba nagraditi - roditelja. :sp:
: tablet- ajfon- zlato- toplice:

Ma dajte, FB zlo? Ja iskreno uživam u njemu i novostima od prijatelja koje dugo nisam vidjela. Otkako smo odselili iz RH jako mi puno znači.

Stvar je u upotrebi - isto kao vatra, FB je dobar sluga, loš gospodar. Pamet u glavu pri objavama.

Nisam baš za pretjerivanja s poklonima, i čini mi se da je ovo što je tanči poklonila i lijepo i dovoljno.

Fotkanje novca na FB je očit primjer nedostatka pameti.

Sirius, tablet? Misliš tabletu?
Toplice svakako.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Sirius, tablet? Misliš tabletu?
Toplice svakako.

---

Mudro zboris.:psiholog:

sve će to narod pozlatiti moja ti :mrgreen:

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Nisam shvatila iz napisanog - je li on opterećen ocjenama jer je perfekcionist po prirodi, ili zato što ti "jašiš po ocjenama" (predzadnja rečenica)?
Ne znam, po meni ni jedno ni drugo nije dobro. Ok, dobre ocjene jesu važne, na žalost i ti nesretni upisi u srednje škole su već 25 godina isključivo po kriteriju ocjena i jasno mi je zašto roditelji inzistiraju na njima. Ali da bi dijete trebalo biti njima opterećeno - s tim se ne mogu složiti. Pogotovo ako je inače dobar učenik i ocjene su uglavnom dobre.
Moj sin je još u nižim razredima, i primijetila sam da si ponekad zna postavljati nerealne ciljeve u stilu "ne smijem dobiti nijednu četvorku ni iz jednog predmeta". Bogme, moram se dobro potruditi da ga uvjerim da je i četvorka ok ocjena, a ako se zalomi i niža, nije katastrofa, ispravit će već ako inače redovito radi.

---

Ovako - moj stariji sin je kao tvoj, za njega je četvorka ocjena koja se može dobiti recimo iz likovne kulture, ali nikako iz matematike. Nisam mu to ja nametala, to si je sam nametnuo.

Moj mlađi (na kojega se odnosio ovaj komentar) je umjetnička duša i poprilična lijenčina, pa za njega JA moram jašiti po ocjenama iz predmeta u kojima su one mjerilo znanja i bitne za kasnije. Ne možeš, bratemili, dobiti lošu ocjenu iz matematike zato jer ti se ne da pisati domaće zadaće! Tu nastupa roditeljski terorizam. Osnovna škola = osnovno znanje + osnove radnih navika. Tu baš nisam široke ruke, pogotovo što su te ocjene bitne za upis u srednju školu. Eh, sad - to što moj mlađi sin misli da mu je brat nedostižan uzor, to je njegov problem. Jer starijem se gotovo nikad ne dogodi da ja dođem doma a on nije napisao zadaću. Mlađem redovito. Kad popustim tj. prepustim njemu odluku o tome da li treba učiti ili ne - zaredaju loše ocjene. Ne jedinice nego trojke, onoliko koliko može dobiti bez trunke truda.

Ja ne toleriram nerad, pogotovo ako vidim da dijete može, ali da mu se baš ne da. Učiti se mora. Na FB se visiti ne mora. Vježbati instrument se mora. Imati sve petice se ne mora, ali prosjek mora biti što bolji. Pogotovo kad se može.

Još samo dodatak - mom mlađem djetetu i te kako bude drago kad dobije peticu, ali treba ga naganjati da uči.

Citiraj:

---

Tanči prvotno napisa

Iako mislim da uspjesi i petice moje kćeri nemaju veze s Krizmom, ali kad se već spominje, moram komentirati.

---

Nemaju, ali ti si se upitala zasto su druga djeca dobila raskosnu proslavu i poklone, a imaju jedinice u skoli.

Apropo lijenosti i nerada, jedan decko u mojoj obitelji zaista ne voli nj skolu ni citanje ni ucenje i kada se potegne ta tema, smrkne mu se pred ocima.

S druge strane, vrijednijeg, odgovornijeg i marljivijeg decka neces vidjeti nadaleko.

Obozava raditi u radionici, vinogradu, cijepati drva, kositi travu i nesretan je kada ga netko potjera od tog posla za knjigu.

Naravno da se postavlja pitanje je li dobro u njegovoj dobi da radi teze fizicke poslove i zanemaruje skolu (vrsnjak je tvoje kceri), ali on to istinski voli. Pristojan je, fin i drag i stvarno ga svi vole. Nikada za njega ne bih mogla reci da je lijencina, neradnik i besposlicar, a kamoli da ne zasluzuje veliku proslavu i lijepe poklone.

Vjerujem ti kada kazes da ne tjeras i ne forsiras svoju kcer i znam kako je to kada imas istinsku strast i ljubav prema necemu kao tvoja kcer prema znanju. Ali nemaju niti moraju svi imati to isto niti je to moguce. I samim time to ne bi trebao biti jedini i glavni kriterij za vrednovanje osobe.

Jos jedna stvar, da se razumijemo :ina_niz:, meni osobno je znanje bitno i sigurno ne bi voljela da mi dijete donosi lose ocjene iz ciste lijenosti.

Ustvari, cini mi se najgore kada je dijete opcenito bez interesa, kada ga ne zanima nista vise od raspadanja na kaucu, tva, igrica i slicnog i kada mu dani besciljno prolaze u nicemu.

To sigurno ne bih nagradjivala i ne bih za jedinicu/dvojku/trojku rekla "bravo sine, evo ti iphone".

Ali, kao sto vec napisah, postoje faze i periodi kada ucenje zapne iz raznoraznih razloga (najcesce kada su emotivne turbulencije u pitanju). Postoje djeca sa poteskocama u ucenju. Postoje djeca koja imaju interes u necemu drugome, a skolu nauce za "dovoljan", sto bi rekao Peterlinin sin. Postoje djeca vrhunski sportasi/glazbenici/votevr koji su se posvetili tim zanimanjima naustrb skole. I sigurno se ne mogu ubaciti u istu kos sa ovim "raspadajucima".

Pustimo sad djecu s poteškoćama.
Iako postoje prilagođeni programi, Suvag, Goljak i sl.
Neću sad ulaziti u tu problematiku jer je takvoj djeci potrebna pomoć i jasno je da se tu ne radi o lijenosti.
Ali vidim oko sebe neki trend, rekla bih, štićenja djece bez pravog razloga.
Roditelji ne žele priznati da im je dijete lijeno, već tješe sebe i sve oko sebe kako je njihov sinek super, ali eto ne ide mu škola, pa kaj? Ne moraju svi imati petice.
Ne moraju, ali moraju se osposobiti za neki posao, moraju se osamostaliti.
A kako će bez škole?
Što će upisati ako već u osnovnoj ima jedinica ko u priči?
U susjedstvu imam slučaj dečka od kojih 25 g.
Ništa nije završio jer nije volio školu, nigdje ne radi jer mu je sve teško.
Za njega radi stara majka koja je u mirovini i honorarno čisti našu zgradu. Tata je davno preminuo.
I kad vidim njega i kad vidim nju ne znam koga mi je više žao jer je on izgubljeni mladi život, a ona jadna, nesretna starica koja neće još dugo moći vući za njega.
A takvih primjera ima sve više.
U Konzumu rade ljudi s diplomama, kao i u McDonaldsu jer boljeg posla za njih nema i šta onda može očekivati netko bez škole?

Ja sam već i prije napisala - djeca su odraz sredine u kojoj žive.

Ne treba se time opterećivati, ali nije uvijek lako objasniti zašto oni za super ocjene dobiju samo pohvale, a neki drugi za puno manje najnoviju generaciju iphone-a.

Uostalom, zar je nama drugačije? Krizma je na neki način (bar je bila) ulazak u svijet odraslih, svijet gdje plaća nije uvijek proporcionalna znanju i sposobnostima, nego "kako ti padne grah". Gdje dobre ocjene nisu garancija zaposlenja (ali loše često jesu garancija katastrofe) i tako dalje.

Ja to pokušavam riješiti na isti način kako sam rješavala njihove ispade bijesa u dobi od 2 godine - razgovarajući s njima kao s odraslima. I gotovo.

Svijet koji je oko nas nije savršen. Pusti, brate, tuđe iphone i mercedese.... nikad ne znaš što je iza plota (v. crnu kroniku na internetu). Jedino što možemo učiniti je raditi NA SEBI jer ništa drugo ne možemo. I nadati se najboljem.

Tanci , pa ne idu sva djeca ( sa nekim ) poteskocama u specijalne skole? Niti su sva djeca sa poteskocama snizene inteligencije ili trebaju poseban program. : zbunj:
Postoje razne poteskoce koje utjecu na stav prema ucenju, skoli , sjedenju za knjigom , te ispunjavanju zahtjeva i ocekivanja svakog pojedinog ucitelja i profesora.
a o okolini u kojoj odrastaju i njihovoj podrsci i stavu , ako postoji poteskoca, da ne pricam...

I ja zaista ne znam puno djece u osnovnoj koja imaju jedinica kao u prici.
ali znam dvojicu koja muku muce sa odredenim predmetima.
Prvi je iz socijano ugrozene obitelji sa samohranom majkom koja ima osnovnu skolu, a on ima rupe u znanju cijelo skolovanje . Razlog: godinama nema nikoga tko ce mu pomoci u ucenju i pogurati ga malo.
Drugi: miran tih sa poremecajem paznje. Sa papirima za IP koje nitko ne sljivi niti pisljivog boba, pa on satima vjezba matematiku , a na testu uvijek dobije jedan jer ga zeza koncentracija , a ne lijenost.
eto, to su dvojica sa jedinicama iz moje okoline , i bas mi ih je zao.

Citiraj:

---

Tanči prvotno napisa

Pustimo sad djecu s poteškoćama.
Iako postoje prilagođeni programi, Suvag, Goljak i sl.
Neću sad ulaziti u tu problematiku jer je takvoj djeci potrebna pomoć i jasno je da se tu ne radi o lijenosti.
Ali vidim oko sebe neki trend, rekla bih, štićenja djece bez pravog razloga.
Roditelji ne žele priznati da im je dijete lijeno, već tješe sebe i sve oko sebe kako je njihov sinek super, ali eto ne ide mu škola, pa kaj? Ne moraju svi imati petice.
Ne moraju, ali moraju se osposobiti za neki posao, moraju se osamostaliti.
A kako će bez škole?
Što će upisati ako već u osnovnoj ima jedinica ko u priči?
U susjedstvu imam slučaj dečka od kojih 25 g.
Ništa nije završio jer nije volio školu, nigdje ne radi jer mu je sve teško.
Za njega radi stara majka koja je u mirovini i honorarno čisti našu zgradu. Tata je davno preminuo.
I kad vidim njega i kad vidim nju ne znam koga mi je više žao jer je on izgubljeni mladi život, a ona jadna, nesretna starica koja neće još dugo moći vući za njega.
A takvih primjera ima sve više.
U Konzumu rade ljudi s diplomama, kao i u McDonaldsu jer boljeg posla za njih nema i šta onda može očekivati netko bez škole?

---

Apsolutno se slazem sa svime napisanim osim sa prvom recenicom. Ali ovo o cemu ti pises je jedna posve druga prica koju bi, cini mi se, valjalo razgranati u drugu temu. I nema veze sa ovome sto sam ti pokusala reci u svoja tri duga posta.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Ja sam već i prije napisala - djeca su odraz sredine u kojoj žive.

Ne treba se time opterećivati, ali nije uvijek lako objasniti zašto oni za super ocjene dobiju samo pohvale, a neki drugi za puno manje najnoviju generaciju iphone-a.

---

da.
jedino što ja sama sebi, kad ovakve teme krenu, izgledam ko najveći idiot, nesposobna do kraja. skupa s mm-om.
nama, s naše dvije dobre plaće, jedva do kraja mjeseca doteče, a kamoli da imamo za iphone i za razmišljanja o skupim poklonima, proslavama i slično.
ne kontam.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

da.
jedino što ja sama sebi, kad ovakve teme krenu, izgledam ko najveći idiot, nesposobna do kraja. skupa s mm-om.
nama, s naše dvije dobre plaće, jedva do kraja mjeseca doteče, a kamoli da imamo za iphone i za razmišljanja o skupim poklonima, proslavama i slično.
ne kontam.

---

Trebala si imati bolje ocjene pa bi mozda vise love imala. :D
: ona bez ocjena i elektronike:

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

da.
jedino što ja sama sebi, kad ovakve teme krenu, izgledam ko najveći idiot, nesposobna do kraja. skupa s mm-om.
nama, s naše dvije dobre plaće, jedva do kraja mjeseca doteče, a kamoli da imamo za iphone i za razmišljanja o skupim poklonima, proslavama i slično.
ne kontam.

---

Krediti, krediti, kartice, minusi...
(Iako ja ne vjerujem u te priče o najnovijim iphoni-ma, ogromnim novcima i sl.)

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

da.
jedino što ja sama sebi, kad ovakve teme krenu, izgledam ko najveći idiot, nesposobna do kraja. skupa s mm-om.
nama, s naše dvije dobre plaće, jedva do kraja mjeseca doteče, a kamoli da imamo za iphone i za razmišljanja o skupim poklonima, proslavama i slično.
ne kontam.

---

Ni ja.

Ali ponekad posegnem za regulama Billa Gatesa:

Citiraj:

---

1: Život nije fer, navikni se na to!2: Svijet ne zanima tvoje samopoštovanje. Svijet te prihvaća ako postigneš nešto prije nego što se počneš dobro osjećati u svojoj koži.
3: Nećeš zarađivati 60 tisuća dolara godišnje čim izađeš iz srednje škole. Nećeš biti potpredsjednik sa službenim telefonom, sve dok to ne zaradiš.
4: Ako misliš da ti je učitelj strog, čekaj da dobiješ šefa.
5: Pečenje hamburgera nije ti ispod časti. Tvoji preci su imali drugu riječ za pečenje hamburgera : zvali su to prilikom.
6: Ako pogriješiš, nisu tvoji roditelji krivi, ne kukaj nad svojim pogreškama, uči iz njih.
7: Prije tvog rođenja tvoji roditelji nisu bili dosadni kao sada. Postali su takvi zbog plaćanja tvojih računa, čišćenja tvoje odjeće i slušanja tebe kako pričaš kako si 'cool'. Zato prije nego spasiš šume od parazita pokušaj posložiti ormar u svojoj sobi.
8: Tvoja škola ima način za rješavanje i pobjednika i gubitnika, život nema. U nekim školama ukinuli su negativne ocjene i daju ti bezbroj prilika da daš pravi odgovor, ali to nema nikakve sličnosti sa stvarnim životom.
9: Život nije podijeljen u semestre. Nema slobodnog ljeta i vrlo malo zaposlenih je zainteresirano da ti pomogne da pronađeš sebe. To čini u svoje slobodno vrijeme.
10: Televizija nije pravi život. U pravom životu ljudi moraju napustiti kafić i otići na posao.
11: Budi ljubazan prema štreberima. Velike su šanse da ćeš raditi za jednog.

---

samo ti zahebavaj. al evo, peterlin kaže - odraz sredine gdje žive.
a kakva je to za majku milu naša sredina? toliko nezaposlenih, plaće male...i kao da to nije dosta za mučan život, nego još imaš i problem da moraš učiti djecu da ne potpadaju pod utjecaj te iste sredine koja kupuje iphon-e.
toga samo ovdje ima :mrgreen:

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

samo ti zahebavaj. al evo, peterlin kaže - odraz sredine gdje žive.
a kakva je to za majku milu naša sredina? toliko nezaposlenih, plaće male...i kao da to nije dosta za mučan život, nego još imaš i problem da moraš učiti djecu da ne potpadaju pod utjecaj te iste sredine koja kupuje iphon-e.
toga samo ovdje ima :mrgreen:

---

Takva da će se ljudi zadužiti preko granica svojih mogućnosti da djetetu kupe usr*ni iphone, a onda neće imati za kruh.

Ma ja to uopće ne vjerujem.

Vjeruj, jer naša nacija je takva da što smo jadniji i siromašniji to se sve više prikazuje kao da imamo. To materijalno sr*** koje možeš nekome pokazati je postalo skoro pa najvažnije.
Nedugo je poznanica otišla živjeti u Nizozemsku i kaže da ljudi tamo gdje je ona normalno žive, ne preživljavaju kao ovdje i nisu opterećeni toliko materijalnim tj. kako si obučen, kakav auto voziš i kakav mobitel imaš. Kaže, kad dođe u Zagreb kao da je u centru Pariza :D.
Imam u bliskom krugu ljude koji na sebi nemaju ništa što nije markirano-pogotovo kćer oblače po poslijednjoj modi ali u kući su malo malo bez telefona, bez plina.....

Nekako mi se čini da je poseban zadatak u roditeljstvu naučiti dijete da ne obraća pažnju na to što drugi imaju ili dobivaju jer ga se to naprosto ne tiče.
A to je malo teže kad su i roditelji time opterećeni.

I ja od svojeg sina često slušam uzdisanja u stilu "Blago xyz, on ima play station/tablet/Samsung galaxy ovaj ili onaj". Ali nekako je s vremenom naučio da mi baš i nemamo razumijevanja za takve izjave :mrgreen:
Mene zaista ne zanima što imaju tuđa djeca. A bogme me ne zanimaju ni tuđe slike u tom stilu po facebooku i drugdje na internetu. Ako si dijete uspijem naučiti da se ne obazire na takve stvari, bit će mu lakše u životu. Doduše, nisam još blizu tog cilja, ali recimo da je relativno mali, pa imamo još vremena fore.

Ajde, ajde, nismo mi jedini, većina ekipe s Balkana ponaša se slično. Prije dvije, tri godine našla sam se u Grčkoj, netom prije početka demonstracija i kompletnog financijskog kolapsa države. Po životu na ulicama ni u najluđem snu ne bi se moglo naslutiti stvarno stanje u državi - kasno proljeće, svi kafići puni kao šipak, lokalna ekipa sređena po posljednjoj modi... ma Splitska riva mi je bio prva asocijacija odmah. :mrgreen:

Prije desetak godina bila sam u posjetu rodbini u obećanoj zemlji Kanadi :-) i komentirala sa šogoricom kako su ljudi obučeni :-o na užas moje duboke estetske crte - ono šarene hlače, na to karirana košulja, debele čarape na sandale, ajme ajme ajme. Vidjet ćeš, rekla mi je šogi, koga god sretneš da je lijepo obučen u markiranu odjeću - taj je iz ex Yu garantirano. I bila je u pravu.

On topic - slažem se sa tanjom_b da je važno naučiti djecu da se ne uspoređuju s drugima (poseban naglasak kod na to ima kad su ocjene u pitanju - briga me što je i Pero dobio trojku i što nije bilo ni jedne petice iz testa, zanima me zašto si ti dobio trojku :mrgreen:). Ali to se ne može ostvariti ako se i roditelji stalno uspoređuju s drugima i konstatiraju da je trava kod susjeda zelenija.

o, da, ima roditelja koji kupuju ajfone iako nisu u mogućnosti da ih kupe.
moj prijatelj bio u dućanu, ispred njega roditelji dvoje djece, kupuju dva ajfona, i kombiniraju kako će ih platiti, čekovi kartice na milion rata itd.
Ali ježi ga, deca moraju imati ajfon i bok. To kaj će ga oni otplaćivati još dugo, a u međuvremenu su izašla dva modela, nije bitno.

Meni se čini da su to ipak legende. Djeca za koju znam da imaju ajfone su djeca imućnih roditelja.

Ili su roditelji dobili od firme pa proslijedili djeci.

ovo vam kažem događaj iz dućana, od prije godinu dvije. ispričao prijatelj jer je išao kupiti ženi mob.
njemu vjerujem.

Cocolina, pa i nije baš neka jaka statistka. Imaš jedan primjer iz prijateljeve priče od pred godinu - dvije.

Ne znam sad tko je ono pisao da cim manja sredina tim vise ima toga da se pokaze ko vise, ko bolje..ja zivim u maloj sredini i toga tu nema..nisam primjetila da i jedno dijete (sad mislim do nekih 15 godina) ima ajfon..stariji koji ga imaju, mogu ga sebi i priustiti, bez da sutra nemaju za kruh...al nije mi tesko povjerovati da ima i takvih slucajeva...al mi ne pada na pamet zamarati se s tim..ako ce sutra netko biti gladan jer je danas kupio ajfon, a brate mili ja ga necu zaliti, niti misliti o tome, cisto njihov problem.

ja bih isto rekla da mi se ta priča o siromašnim roditeljima koji kupuju djeci Iphone čini prenapuhana, tj da nema puno takvih ljudi
ali me priča sjetila jedne frendice koja živi u Beču, ljetos smo bile na kavi i prolazi neka žena sa bebom u Stokke kolicima. Veli meni frendica: znaš, u Beču ćeš jako rijetko vidjet Stokke kolica, vidim ih jednom u nekoliko mjeseci. U Zagrebu i Splitu kad god izađem na kavu vidim barem troja.


na temu, podržavam učenje, a to je cjeloživotno učenje, da se ne uspoređujemo s drugima pretjerano, pogotovo sa tako selekcioniranim podacima, jer ljudi uglavnom pokazuju ono s čime se imaju pohvalit a sakriju tamnu stranu priče.
Isto tako fejs, naravno da ljudi stavljaju samo lijepe trenutke. Ima i onih koji stalno nešto žugaju i kukaju u statusima, te sam sve pohajdala da ih ne vidim, ostavila sam si samo one koji stavljaju slike slatke djece na travnatim livadama, mace, pse, ručkove, kave i zalaske sunca <3

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Ili su roditelji dobili od firme pa proslijedili djeci.

---

djeca koju znam (visi razredi o.š.) a da imaju te skupe telefone (od par tisuca kuna)
ili je familija bogata, tj. imaju love za to
ili su djeca jedinci (i nisu bas jako siromasni) pa roditelji ne stede na njima (radije na sebi)
ili roditelji dobiju badava ili za sitnu lovu kroz neku tarifu, pa daju djetetu

Moje dijete ima ipod jer ga je šogor dao svekru, a svekar njoj.
I sad mala ima ipod. :) Jer nikome ne treba.

Citiraj:

---

emily prvotno napisa

djeca koju znam (visi razredi o.š.) a da imaju te skupe telefone (od par tisuca kuna)
ili je familija bogata, tj. imaju love za to
ili su djeca jedinci (i nisu bas jako siromasni) pa roditelji ne stede na njima (radije na sebi)
ili roditelji dobiju badava ili za sitnu lovu kroz neku tarifu, pa daju djetetu

---

Mi smo M. poklonili za 13 rodendan pametni telefon. Cijena mu je par tisuca kuna u ducanu, mi smo ga dobili za 18 kuna ( sa dostavom 36 kn) jer je MM korisnik poslovne tarife.
Jasno da M. ne zna tocno koliko smo ( odnosno- nismo ) platili telefon. Neka zivi u uvjerenju da mu je poklon kostao par tisuca.:mrgreen: 8-)

Ja moram priznati da nemam pojma koliko je koja familija bogata ili ne kao niti koji telefon koje dijete ima osim onog što mi moja djeca kažu. A ni onda ne zapamtim. :roll:
Ali da često vidim nesrazmjer u prihodima i cijeni odjeće/ obuće/ auta koji se kupuje - vidim.

ma naravno da ponegdje taj nesrazmjer postoji, al opet u kontekstu mene i moje djece, šta s tim?
ništa
dijete pita kako to da ante, mate i stipe imaju skuplji mobitel od mene i dobili su više poklona od mene za tu i tu prigodu?
ja odgovaram: a tako su njihovi roditelji (ili tko već) odlučili.

je li to zato što mogu više ili se više zadužuju, šta se to mene tiče.

uostalom, djeca, a i odrasli, brzo primijete kad netko nešto ima što oni nemaju, a zaborave na svašta što su oni dobili a drugi nemaju.
Ili kako je moj sinko nedavno dramatično ustanovio "zašto meni NIIITKOOOO NIIIIKADAAAA NIIIIIŠTA ne kupuje" samo zato što taj dan nije ništa dobio, a njegov prijatelj slučajno je

moje dijete ima roditelje sa kreditom u švicarcima (u mom svijetu omča oko vrata),
a ima ajfon, jer sam ga dobila za 200 kn za produženje ugovora.

a inače što se tiče te krizme, pričesti i ostalih stvari općenito,
oni znaju koliko mogu dobiti.
i iako bih im ja skinula i zvijezde s neba, hebi ga,
granica je tu.