Veliki problem "tamo dolje"!

Cure moje, hvala na svim komentarima i mišljenjima.
Kako god bilo, mi smo danas obavile i prvi posjet psihologu....vrtim tih sat vremena po glavi i zapravo možda dok napišem mi malo bolje sjedne.
Bile smo zajedno (očekivala sam drugačiji raspored, ali nije bilo opcije), E se igrala sa u kutiću ureda i baš uživala, nacrtala obitelj na zahtjev, a ja sam u kratko ispričala problem i priču, psihologinja je postavila neka klasična pitanja (trudnoća, porod, razvoj, obiteljski odnosi....), zapisivala je u kratko. Pa je onda ona sa mnom podijelila svoje muke kako sa 60 godina i 35 godina staža radi bez godišnjeg u dvije bolnice i kako ne stigne niti obići nepokretne roditelje i otići u banku jer se zatvara u 15 a ne radi ni subotom.....:roll:
Postavila je i par pitanja mojoj E, onako nevezanih, za školu, seku, mamu i tatu i što ju zapravo muči. Lijepo joj je ona sve to odgovorila, suvislo, pametno, da bi zaključak bio kako će to proći samo od sebe, da pazimo na nju na način da ne bude izložena pričama o bolestima i smrti (to i nastojim maksimalno), damo joj što više pozitivne pažnje (objektivno joj toga niti ne fali, iako ona ima jako veliku potrebu za pažnjom, pa subjektivno joj možda i fali), a priče o pipici da ignoriramo (jer kao da što se više to analaizira doma ili drugdje tj.kod doktora ona će više forsirati....), tj. samo da kažemo da to nije ništa i prebacimo temu....Dala nam je broj telefona na koji možemo dogovoriti termin ovisno o potrebi, ali ona nije primjetila potrebu....
Okarakterizirala je E kao vrlo inteligentnu osjetljivu djevojčicu sklonu privlačenju pažnje i manipulaciji (takva i je) i iz crteža obitelji je zaključila da su odnosi dobri (svi nasmijani jedan do drugoga), da je privržena majci (na slici je pored mene) i da ima neko sakriveno nezadovoljstvo (sve je okolo obojala u ljubičasto jer je slika bila u njnoj sobi, kao ljubičasta znači nezadovoljstvo valjda....).
Eto....ne znam što sam očekivala, izlječenje nisam, jasno, ali od ovoga baš neke koristi niti nema.

Što mislite?

Sad ces dobiti dva tipa odgovora:

1. Sve je ok, vidis da je razvojna faza, proci ce odrastanjem.
2. Potrazi drugo misljenje, po mogucnosti privatno.

Na sto ce prvi odgovoriti: pa da, kad platis, dobit ces istu pricu samo ljepse i dulje objasnjenu, samobces je vise cijeniti jer ce kostati.

Ispravan odgovor mozes jedino naci sama u sebi - u svom osjecaju je li to - to, moze li malena to savladati i moze li vasa obitelj to bez veceg stresa odraditi.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Sad ces dobiti dva tipa odgovora:

1. Sve je ok, vidis da je razvojna faza, proci ce odrastanjem.
2. Potrazi drugo misljenje, po mogucnosti privatno.

Na sto ce prvi odgovoriti: pa da, kad platis, dobit ces istu pricu samo ljepse i dulje objasnjenu, samobces je vise cijeniti jer ce kostati.

Ispravan odgovor mozes jedino naci sama u sebi - u svom osjecaju je li to - to, moze li malena to savladati i moze li vasa obitelj to bez veceg stresa odraditi.

---

Da, fino si to sažela i apsolutno si u pravu, odgovori su uvijek u nama, pa i ovaj isto tako.
Dogovorili smo se da ćemo za sada, nastaviti minimaliziranjem stresa, intenzivno to nastojimo skoro 4 tjedna i ima dana kada je zaista dobo i sjajno i divno, a ni oni drugi nisu više toliko teški kao neki prije, pa se nadam da će ova situacija tako i završiti. Za neke buduće situacije, ako ih bude nećemo čekati da se razvijaju nego se prije usmjeriti u ovu stranu, pa možda prodđu manje dramatično..
E da i prijateljica nas je uputila i naručila početkom rujna kod nekog čiribu-čiriba doktora (internist je i ima privatnu polikliniku plus ove neke metode), neki Bugar je u pitanju, navodno liječi Severinu i tako slavnu ekipu i vrlo kratko boravi u Hrvatskoj, pa ćemo ju odvesti i tamo....

Pa, ja bih rekla da je psihologinja dala dvije ključne informacije, koje doduše i nije bilo teško vidjeti - da djevojčica traži pažnju (a indikativno je da to radi tako što se žali na "bolest", a tata joj je bolestan) + da to ponašanje treba ignorirati, a ne poticati, što je prilično suprotno od onoga što ste do sad radili (a ako se mene pita, planirate i dalje sa severininim doktorom). Ja mislim da si dobila dobre upute, a hoće li to biti dovoljno da problem prestane, to je drugo pitanje.

Za današnji odlazak doktoru sam joj rekla da je to zbog škole, upravo da ne potičem.... ona dva prije smo pretvorili u izlete, ginekolog plus obiteljski u ZOO i Ikeu, a nefrolog izlet sa mamom solo prvi puta autobusom, a dir po gradu....sve u svrhu nekako ne pridavanja pažnje i nepoticanja svega,a tako bi i ovo napravili sto zapravo niti ne izgleda kao posjet liječniku.... koliko čujem nego razgovor....

Ajme, ne čini monade, ne treba malu izlagati ni prijateljici, ni doktoru čiribugarinu.
Severini...ako baš moraš :mrgreen: .

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Ajme, ne čini monade, ne treba malu izlagati ni prijateljici, ni doktoru čiribugarinu.
.

---

ma da
i ne raditi predstave od odlaska doktoru, kina, kazališta.....
ionako su svi koji su je pogledali zaključili da traži pažnju
ako je to ispravno, uz pažnju će tražiti i dodatnu animaciju
povezivati će ekstra vrijeme s mamom i izlaske na najzabavnija mjesta sa zdravstvenim problemima

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Severini....ako baš moraš.

---

:lool:

Ja bih da se radi o mom djetetu ipak otisla po jos jedno strucno misljenje i to privatno kod nekog za koga imam preporuke.
Nije mi normalno da je dijete u istoj prostoriji dok ti iznosis problem dr. I sluda sve sto govorite i ti i dr. Mozda izvleda da ne slusa al sivur o slusa.
A taj internist sto ga zoves ciribu ciriba cime se tocno bavi, ipak je covjek lijecnik?

i ja sam bila kod psihologa, i bila s klincem u istoj prostoriji .

Citiraj:

---

jelena.O prvotno napisa

i ja sam bila kod psihologa, i bila s klincem u istoj prostoriji .

---

Kod socijalnog ili privat?

Soc

Ma joj cure, kada se tako krene u analize onda nikako nije dobro. Ako se ide doktoru, put sat i pol u jednom pa u drugom pravcu pa nacekavanje....onda bi bilo pridavanje pozornosti i možda i straha i neizvjesnosti i koječega drugog, ovako se čini da radimo predstave, a zapravo smo iz ciste praktičnosti spojili malo zabave i shopinga sa doktorom uz put na istu cijenu puta.....nista drugo. :)

Za doktora kojeg zovem ciribuciriba, zapravo ne znam puno, osim da je specijalist internist, ima privatnu polikliniku u Bugarskoj i dolazi kod vlasnika jedne nase privatne poliklinike kao prijatelj, pa kao uz put pregleda neke ljude....dijagnosticki samo, kao ima neke kaj ja znam "moći" kako da to nazovem, nije bas da nesto previse vjerujem, mislim da ne liječi, ali skuzi koji dio je "u kvaru". Tako je svekru moje prijateljice otkrio tumor na hipofizi za koji se nije znalo i nekom susjedu karcinom....a izmedju ostalih dodju mu i te neke poznate face..... mi smo kućni prijatelji pa ćemo tako otići na neki sastanak/rucak na kojem ce i on doci....

Citiraj:

---

nela08 prvotno napisa

Ma joj cure, kada se tako krene u analize onda nikako nije dobro. Ako se ide doktoru, put sat i pol u jednom pa u drugom pravcu pa nacekavanje....onda bi bilo pridavanje pozornosti i možda i straha i neizvjesnosti i koječega drugog, ovako se čini da radimo predstave, a zapravo smo iz ciste praktičnosti spojili malo zabave i shopinga sa doktorom uz put na istu cijenu puta.....nista drugo. :)

---

Meni je posve razumljivo da ste to spojili :-)

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Meni je posve razumljivo da ste to spojili :-)

---

:) ma vjerujem da je svima razumljivo, mozda je zvučalo kao da smo smišljali sto bi za animaciju uz to, ali nije tako.
Opet sa druge strane nije niti posve krivo razmišljanje da bi si madam to mogla protumaciti kao pozitivnu stvar....ono "idemo doktoru u centru sam pažnje i još uz to imam izlete.....to mi pase! Mokro mi.je uho!" heehe, ali kad bi tako morala promisljati svaku akciju iz sto perspektiva mislim da bi za dva dana ispalila na živce. :D
Evo danas je čili dan nosila gaćice i size su bile sasvim beznačajne! Ajme postignuća!

Uobicajene bolesti imaju uobicajene simptomee. Koji nekako ne ukljucuju osjecaj stalno mokrih gacica. Tako da je moje misljenje i dalje da su svi pregledi osim pedijatra bili nepotrebni i da je psihologinja u pravu. Kakvo drugo misljenje, zasto ne valja njeno? Poslusajte ju i nemojte malu vise po doktorima vodati.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

Uobicajene bolesti imaju uobicajene simptomee. Koji nekako ne ukljucuju osjecaj stalno mokrih gacica. Tako da je moje misljenje i dalje da su svi pregledi osim pedijatra bili nepotrebni i da je psihologinja u pravu. Kakvo drugo misljenje, zasto ne valja njeno? Poslusajte ju i nemojte malu vise po doktorima vodati.

---

a cvijeto kakvo im je konkretno rjesenje dala, kako im je pomogla da se malena lakse nosi s problemima koje ima?
Ne znam jel pratis nwlu al malena vec godinama ima neke svoje specificnosti i stalno secjavljaju neke nove.
meni se cini da bi razgovori s dobeim psihologom mogli puno vise i konkretnije pomoci, dati mami neka prakticna rjesenja kako se ponasati npr kad dobije size oko gacica, sto napraviti,...

ovo sigurno nije samo faza jer dijete cijelo vrijeme ima neke posebne reakcije.
da sam ja mama puno bi mi znacili konkretni savjeti za mene kako postupat u odredjenoj situaciji.

Pa gore su cure navele kako su im psiholozi puno pomogli s njihovom djecom.ne znam zasto bi to bio bauk.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

Uobicajene bolesti imaju uobicajene simptomee. Koji nekako ne ukljucuju osjecaj stalno mokrih gacica. Tako da je moje misljenje i dalje da su svi pregledi osim pedijatra bili nepotrebni i da je psihologinja u pravu. Kakvo drugo misljenje, zasto ne valja njeno? Poslusajte ju i nemojte malu vise po doktorima vodati.

---

a cvijeto kakvo im je konkretno rjesenje dala, kako im je pomogla da se malena lakse nosi s problemima koje ima?
Ne znam jel pratis nwlu al malena vec godinama ima neke svoje specificnosti i stalno secjavljaju neke nove.
meni se cini da bi razgovori s dobeim psihologom mogli puno vise i konkretnije pomoci, dati mami neka prakticna rjesenja kako se ponasati npr kad dobije size oko gacica, sto napraviti,...

ovo sigurno nije samo faza jer dijete cijelo vrijeme ima neke posebne reakcije.
da sam ja mama puno bi mi znacili konkretni savjeti za mene kako postupat u odredjenoj situaciji.

Pa gore su cure navele kako su im psiholozi puno pomogli s njihovom djecom.ne znam zasto bi to bio bauk.

Psiholozi kao i psihijatri rijetko kad daju "konkretne"savjete kako postupati. Ova je psiholgica napravila prvu procjenu. Ukoliko bi Nela htijela raditi na poteskocama koje djevojcica ima, a koje imaju psiholosku pozadinu to bi znacilo redoviti psihoterapijski seting kroz jedno ozbiljnije vrijeme, mozebitno i obiteljsku terapiju. Ne kazem da je nuzno da to Nela radi, iako b bilo korisno, ali ne mozemo pricati o psihologu koji nista nije pomogao u jednom susretu.

Moje iskustvo s dječjim psihologom je da on ne pomaže djeci nego roditeljima koji onda pomognu djetetu.

I to je i ovdje dobiveno - dijete traži pažnju, ne pridavati tome važnost, preusmjeriti pažnju na nešto drugo.

Bili smo nekoliko puta kod psihologa u sklopu "obrade" za jednu situaciju za koju sam mislila da trebam pomoć.

S djetetom je razgovarano možda ukupno 5% - 10% vremena maximalno.

Psihologica je pomogla meni da shvatim da će to proći, kako se postaviti, kako eventualno potaknuti dijete na pozitivno razmišljanje o problemu,... uglavnom kako da roditelj preživi tu neku fazu a da ne poludi.

Smiren roditelj - smireno dijete.

Citiraj:

---

sasa prvotno napisa

Psiholozi kao i psihijatri rijetko kad daju "konkretne"savjete kako postupati. Ova je psiholgica napravila prvu procjenu. Ukoliko bi Nela htijela raditi na poteskocama koje djevojcica ima, a koje imaju psiholosku pozadinu to bi znacilo redoviti psihoterapijski seting kroz jedno ozbiljnije vrijeme, mozebitno i obiteljsku terapiju. Ne kazem da je nuzno da to Nela radi, iako b bilo korisno, ali ne mozemo pricati o psihologu koji nista nije pomogao u jednom susretu.

---

Između ostalog i to nam je psihologinja rekla i naravno da mi je jasno i nisam niti očekivala izlječenje čudotvrno. :)

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Moje iskustvo s dječjim psihologom je da on ne pomaže djeci nego roditeljima koji onda pomognu djetetu.

I to je i ovdje dobiveno - dijete traži pažnju, ne pridavati tome važnost, preusmjeriti pažnju na nešto drugo.

Bili smo nekoliko puta kod psihologa u sklopu "obrade" za jednu situaciju za koju sam mislila da trebam pomoć.

S djetetom je razgovarano možda ukupno 5% - 10% vremena maximalno.

Psihologica je pomogla meni da shvatim da će to proći, kako se postaviti, kako eventualno potaknuti dijete na pozitivno razmišljanje o problemu,... uglavnom kako da roditelj preživi tu neku fazu a da ne poludi.

Smiren roditelj - smireno dijete.

---

Zapravo smo to i dobili, mogu reći da smo i prije bili na više-manje uspješnom, ali dobrom tragu sretanja pažnje i evo mogu reći da mislim da će ova situacija nekako skoro se izgubiti, jer iako i dalje ona tu i tamo tvrdi da ju smeta i traži biti bez gaćica po kući (dozvolim joj), ne pridaje se tome pažnja na način razglabanja ili šize bilo koje vrste nego radi(mo) nešto drugo i to je to.
A ovo smiren roditelj(i) - smireno dijete...e to je u ovoj obiteljskoj situaciji malo teže ponekada jer ako ništa drugo kod tate se uvijek osjeća ili stres ili nervoza ili jednostavno tuga i nezadovoljstvo, ali i on je zbog bratove smrti bio kod psihologa i svekrva isto pa doći će to na svoje kroz neko vrijeme....