Ja isto najvise volim setat po sumi di nema puno ljudi, Marjan mi je idealan. Al me tu i tamo neka griznja savjest uvati sto ne vodim dijete vise medju djecu.
Printable View
Ja isto najvise volim setat po sumi di nema puno ljudi, Marjan mi je idealan. Al me tu i tamo neka griznja savjest uvati sto ne vodim dijete vise medju djecu.
Pitat ćemo te za godinu, dvije kakva je situacija... Te uloge nisu u kamen uklesane i povremeno semijenjaju, a i djeca sama grade svoj odnos sa svakom osobom.
Bitno je da čovjek uživa u ulozi roditelja. Nisu svi takvi. Ja se isto ne mogu požaliti, mm je iz iste vreće.
Splasne im entuzijazam?
i mene pogotovo jer je relativno introvertna i povlači se pred ikim nametljivijim...pa se onda pitam jesam li ja tome doprinjela jer je do 3će god više s magarcima i ovcama po polju bila nego s djecom...
daj link za to pleeease!!!! ja zakačim podvodac za kolica koja onda moram čvrsto držat da mi ih ne izvrne (mana laganog Mclarena)...kad vidi drugog psa vuče ko luda...a drugačije ne mogu šetat s kolicima i njom...:(
ma sjednem u kut na klupu i onda mora sjedat kraj mene dok se starija igra...i onda mu dosadno naravno pa poteže jer želi jurcat...evo to me sad čeka,jutros smo bili u šumi,malu sam animirala da ćemo popodne gdje ona želi...pas je bio dobar dok nismo naišli na ljude koji su nešto jeli...ostala je s njima,morala sam se vratit po nju...LOL...
Gentle leader, vrijedan svake lipe.
Samo se navikni da ce te ama bas svatko pitat: A jel to grize?
Hbg, stvarno izgleda tako na prvi pogled.
Pripazi, ima ih u vise velicina.
Svjež zrak, cvrkut ptica, divota! Ali, kad me šalješ na plažu, na sunce, uf! A mora se, radi djeteta. Meni je najljepše u hladu, na privratu, među stotinama cvjetova. Ali, plastični bazenčić baš i nije neka zamjena za more koje gledam.
Kad si mama, moraš i van ići dva puta na dan, i na plažu, i u knjižnicu i u dućan i na ulicu, i na putovanje, i svuda, jer djeci trebaju nove spoznaje, novi doživljaji, novi mirisi..
I sve upijaju oko sebe, sve žele znati, takav je užitak svakom novom djetetu pokazivati stare stvari :)
Vrijeme za sebe se dobije nakon par godina, iako, svaki dan je dan za sebe, s djetetom na rukama ili ne.
Najradije bi i dici kupila po jedan (da se vratim na topic).
Ja bi s ovim novim vrijeme za sebe od pocetka... a ne da se opet zateknem kako mjesec dana nisam bila ni doma ni vani bez djeteta :/ al znam da je to stvar moga postavljanja stvari, i dophstanja sebi da se odmaknem. S malim sam krenula na jogu kad je imao osam mjeseci, samo dva puta tjedno, al bilo je bas opustajuce i potrebno.
Ma meni s najstarijom zapravo i nije trebalo neko posebno vrijeme za mene. Bila je dobra i zadovoljna beba pa sam je mogla svuda voditi sa sobom, čak i na faks na konzultacije. I na cugu s prijateljicama. Išla je s nama i na fešte kod prijatelja.
Potreba za samo mojim vremenom se pojavila kad je došlo drugo i treće dijete , em što je meni napornije s više djece em što ih više od jednog baš i ne možeš svuda sa sobom vodati.
A ovisi i o karakteru djeteta; srednji je mrgud odmalena, a najmlađa divlja zvijer (ne neposlušna nego turbo živahna), uz njih nisam mogla ići na cuge.
Da, puno ovisi o slučaju tj.kako nam padne grah.
Moji su s malom dobnom razlikom, pa nije bilo šanse da nađem neko posebno vrijeme za sebe dok su budni. Možda je to razlog što sam uvijek bila zagovornik stavljqnja djece na spavanje rano.
Ma, ja sam ti onaj slučaj mame koja ne ispušta dijete iz ruku prve godine, a i iduće dvije tek kad mora :) Tek tada olabavim. Nije mi trebalo nikakvo vrijeme za sebe, jer jedino vrijeme koje sam željela je ono s djecom.
Nikome ih nisam davala rado, uključujući i njihovog tatu. No, moj muž nikad nije htio biti bez nas kad je bio doma, dosta mu je bilo ići do garaže da ima svoje vrijeme, no tu bi mu se bar jedan sin pridružio.
Svaka obitelj ima svoj modus. Naš je biti skupa. Uvijek sam imala svoj mir u kupaoni, i (tu i tamo) dok pijem jutarnju kavu i čitam knjigu. Svi moji znaju koliko to meni znači, pa se prilagode. No, ni jednu knjigu nisam pročitala bar do prvog rođendana svakog djeteta, jer tada mi je beba važnija od svega.
Dođe klincima faza TATA, TATA... Ja sam tu fazu jedva dočekala, ali ima majki kojima teško padne. Mislim da ti nisi iz te vreće, ima tvoja cura dobrog i raspoloženog tatu. A ako vam bude trebalo vrijeme samo za vas dvoje, frk klince u krevet i imate slobodno sat dva do vašeg spavanja.
Dobro zvuči, ali nije to uvijek lako izvesti. MM baš nema neku potrebu za osamljivanjem jer je društveniji nego ja, ali evo, trenutno koristi svoje vrijeme za sebe popravljajući sinu blatobran na biciklu, hehe...
Puuusti snovi, mojih nema gdje nema i inače, kad se tuširam uletavaju u kadu, miču zavjese, šalju puse i ajde se ti onda ljuti, kad sam na wc-u ista stvar:-o Moja starija sve već zna o menstruaciji, a i mlađi to prihvaća potpuno ccol i mrtvo ladno konstatira, mama opet ima mentruatiju :roll: Ne zaključavam se u kupaoni, nikad nisam i imam svoje mišljenje o tome, nadam se da se neće povest velika rasprava o tome :mrgreen: Svojih pet minuta (prevedeno 2 sata mira u čitavom danu) imam samo kad se ustanem u 5 ujutro pa do 7 kada se oni ustaju, i to je sve. Mi isto imamo taj modus, biti skupa uvijek ko sijamski, htjeli mi to ili ne :lol:
ALi budu valjda i moji kad porastu svhatili konačno koliko ta kava (i čitanje o kojem još samo snatrim) njihovoj mami puno znači:mrgreen:
Nemrem qutati. Beti, ovo da je beba vaznija od svega se slazemo svi, sto ne znaci da mi koje smo i stigle nesto procitati u prvoj godini smo nemajke :mrgreen: ja sam olako davala malu tati jer ju je hendlao savrseno.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Slažem se, Kris. Nije mi normalno ne davati malu bebu tati. Pa nije tata stranac, nego drugi roditelj.
Slažem se i ja, ali me to nije spasilo povremenog osjećaja otpora... Morala sam sama sebe opaliti po prstima i dati dijete tati. Sa starijim sinom nisam imala nikakvih problema, ali mlađi je bio ranije rođen i imao pupčanu kilu, pa me bilo strah davati ga drugim osobama. Nije da nisam davala, nego sam bila zabrinuta i to sam morala riješiti sama sa sobom, pa tek onda sa svima ostalima.
Upravo to,Peterlin. Sve mi imamo taj nagon, ne daj :)
Stanes sa strane, pogledas situaciju, lupis se po prstima i predas dijete. Gledajuci sada svog mm koji odnos ima sa svo troje djece ne zalim niti sekunde. A njegov osmjeh koji da nema usi smijao bi se oko glave kada klince hendla je nagrada sama po sebi.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Ja bi najmanjeg dala i prolazniku da ga je itko htio. Svi su ga vratili u roku pola sata, prenaporno jim je bilo.
Ma, tko je rekao da ste nemajke. Ja govorim o sebi. Svatko je drugačiji. Naravno da ih je tata imao, i none, ali stvar je u tome da meni nije bilo lako dati ih. Rekla sam da sam od te sorte :lool: , mojaaaa bebaaaa, svaka sekunda prve godine je moja, ah, ča ćeš, svakakvih nas je.
U mojoj glavi je malo drugačije, iako ja potpuno razumijem i tvoj stav, bez brige, tata ih je imao dovoljno, u onim mjesecima kad je bio doma.
Vidite, nisam jedina :) No, sve je to već daleko iza mene i s nostalgijom se sjećam te prve godine svakog djeteta i žao mi je da to nisam doživjela još koji put, iako, realno, baš i nije mudro imati više od troje, ali meni bi to bilo taaaako poželjno.
Nisam ja beti niti mislila da ti nesto lose mislis :mrgreen:
Danas sam imala extra vremena za sebe. Nakon sto smo setali malu, tata je odveo kuci, ja uzela bicikl i pravac na vrt. 4h su mi proletjela. Osjecam se mirno :)
I potrgano.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Uopće ne želim imati samo svoje slobodno vrijeme...Sad bih trebala ići na neku konferenciju, tj. provesti samo nekoliko sati na predavanjima. Već imam paranoje kako će stvar funkcionirati. A vidim i sama da je to zapravo loše i da ću lagano ispaliti. Čudno.
Zasto ne zelis imat svoje vrijeme? Ne volis bit sa sobom?
Inače jako volim biti baš sama i nemam tih problema. Ali otkad sam rodila, najradije ne bih ostavljala dijete nikome ni 5 minuta. Znam da je to suludo, nije mi jasno koliko će faza trajati :oops:
Koliko ti je staro dijete?
Vjerujem da je kod Beti razlika u tome sto je tata odsutan neko vrijeme.
Jer meni tata nije u kategoriji nedavanja ili davanja. Pa i u krevetu je spavala između nas odnosno budila se 8-)
Beba će uskoro 8 mjeseci. Inače su me uvijek živcirali ljudi koji se ne odvajaju od svoje djece. Valjda neka osveta sudbine:-x
Imaš malo jači zaštitnički instinkt. Možda s razlogom.
Bit će da je stvar navike. Radila sam mjesec dana nakon obaveznog porodiljnog i bilo je sve ok, iako sam pola radnog vremena trošila na razmišljanje o tome što muž i dijete rade, osjećala sam se kao osoba koja radi nešto što ima smisla i bilo mi je super. Nakon toga stalno sam s bebom i koliko god u sebi znam da bi za mene bilo bolje da još nešto radim, uopće nemam volje. Jedino što čitam. Kod kuće, naravski. Uljuljkala sam se u to. Mislim da će se stvari popraviti kad nađem posao. Jednom nekad.
samo da ti zahvalim, nevjerojatno kako djeluje...
dosada je potezala i vukla kao magarac a sada je ne osjećam,provjeravam u šetnji jeli još pored kolica koliko mi je čudno što nema potezanja....
jedino ako vidimo drugog psa, pošto se pod svaku cijenu ona mora javit, moram otpustit povodac jer u protivnom poludi i krene šapama pokušavati skinuti ga sa njuške...
i da,par ljudi je pitalo da zašto sam joj stavila brnjicu,LOL...pa objašnjavaj da nije nego povodac...:)
u svakom slučaju,hvala ti puno, ne znam kako nisam za to prije čula...
Off topic, ja bih nabavila ovakvo nesto, jer setati Jack Russela i voziti dijete u kolicima nije bas najzabavnija aktivnost na svijetu :D samo me zanima, je li ta "brnjica" nuzna, moze li se odvojiti od povodca ? Kako su je vasi psi prihvatili ? Bas mi nekako ne sjeda.