Eto vidis da neke stvari mogu funkcion irati i drugacije samo trebas probat.
Puno toga je i u tvojoj glavi jer "pretpostavljas" djetetove reakcije.
poslusaj savjet od Peterlin neka malo i tata odmori uz kcer :-)
sretno dalje draga!
Printable View
Eto vidis da neke stvari mogu funkcion irati i drugacije samo trebas probat.
Puno toga je i u tvojoj glavi jer "pretpostavljas" djetetove reakcije.
poslusaj savjet od Peterlin neka malo i tata odmori uz kcer :-)
sretno dalje draga!
super, Deedee!
To je velik korak, vidiš kolika ti se sloboda otvorila sad kad imate tu mogućnost.
Što se večeri tiče, pomalo, malo isprobavaj, ali računaj da se i klinci u toj dobi brzo mijenjaju, za mjesec-dva to ti je već neko drugo dijete
super za vrijeme s tatom :)
što se tiče autosjedalice uh, i moji su se derali u onoj jaje-sjedalici iz petnih žila sve dok nisu prešli u sjedalicu u kojoj se sjedi,
ne znam koju imate, moji se preporodili s ovom https://www.babycenter.hr/cybex-auto...002-84097.html
Pa sve smo već rekli. Mama je smetnula s uma da djeca rastu i da dijete od godine dana ima drugačije potrebe od bebe od 3 tjedna.
Ja sam dobro zapamtila upute logopeda za mog starijeg (koji je zbog nagluhosti imao kašnjenje u govorno-jezičnom razvoju): NEMOJTE pretpostavljati što on želi, NEMOJTE završavati njegove rečenice, DAJTE MU PROSTORA da se izrazi jer bez toga neće imati uredan razvoj, ne samo govorno-jezični nego i inače.
X
Meni je ovo isto nevjerojatno, da tata nikada prije nije izveo u šetnju ili parkić vlastito dijete ??!!
Ne znam jel to mogu uopće shvatit al to nije ni bitno, bitno je da Deedee11 shvati da je "malo" zabrazdila i da treba popustit. Zapravo ti prijateljice koja vas poznaju uživo daju dobronamjerne savjete. Istina Bog ako ih nisi iste tražila ne trebaju ti ih ni davati iako bih ja uvijek voljela da mi prijateljica ukaže na takve stavri a na meni je da odlučim prihvatiti sugestiju ili ne.
Pa...super da si mogla... mi smo 2tjedna nakon poroda bile u zivotnoj opasnosti jos uvjek. Kada smo konacno dosle doma, suprug mi je morao u bolnicu. Tako da smo prva bar tri mjeseca bili odvojeni potpuno. A onda.... sam prebacivala bebu s bocice(jer morala je na bocicu dok nije dosla do 2 i pol kg barem). Za to vrijeme muz mi je lezao - bolestan,mjesecima, a ja i beba smo bile same. Bez baka, bez djedova da nam pomognu. Mama bi mi dosla svakih par mjeseci jer smo bile udaljene i to bi me kritizirala. Izdajajuci kao ludak, brineci se o muzu i cisteci kucu noseci bebu koja place i neznajuc ako joj uopce s tim prebacivanjem radim dobro. Satima smo znale lezati i cicati ili hodati i cicati u marami. Da mi se isto opet desi, isto bi ponovila sve i potrudila bi se opet za tu cicu! I da kad je trebala spavati a nije mogla u lezecem polozaju radi refluksa, drzala sam je satima uspravno da bi mogla spavati, satima i po noci. Veliki sam ludak vama koji ste mogli predati bebu od npr 5,6,7 mj nekome u ruke da je pricuva dok vi...ne znam... operete pod u miru, a ne trebate osim bebine prati i muzevu guzicu! Nije ju imao tko pricuvati i mislim da nisam jedina.
Uostalom, ne znam kako kod duge djece koja su dojena, ali bas me zanima kako je to pustiti bebu od 2 tjedna bez cice. Prijateljice koje kritiziraju su odlucile odgajati djecu na drugaciji nacin, nisu dojile ili su dojile od prvog dana pa odustale nakon par tjedana i imale su kome ostaviti bebu od rodenja. Ok, mozda beba kada prihvati dohranu i kada se spavanje unormalizira se moze. Nama se to desilo prije mozda dva mjeseca. Onda smo se preselili i evo otvaram temu o cuvanju jer hvala Bogu muz mi je pokretan i zdrav!! A sada nam je i djed ovdje.
Sretna sam sto imam muza koji je zelio mi pomoci i dok nije nikako mogao, sretna sam sto unatoc svemu se oni zabavljaju, maze i kad to traje za njih ja ni ne postojim. Evo, zahvaljuci ovdje malo ohrabrenja sto sam dobila i pravih savjeta, uspjeli smo sve sto smo htjeli!
Mogla bi se i ja zgrazati nad osobom koja rodi i pusti bebu nakon dva tjedna jer je "umorna". Pa to ne radim jer svatko ima svoj izbor i najbolje zna sto moze sa svojom bebom i kako zeli zivjeti. Nisam otvorila temu radi je li normalno sto sam je pustala ili nisam nego jer sam htjela nekako izvesti da je suprug pricuva i druzi se snjom na samo, sada kada moze. Hvala na savjetima :-)
Deedee, dijete ti već dugo više NEMA 2 tjedna.
deedee1, ne moraš se opravdavat svakome tko se nađe važan da se malo zgraža
ti znaš zašto si donijela odluke koje si donijela, i sad u novim okolnostima si to propitala i počela promjene i eto
Deedee,
meni je jako žao :hug:što ste morali proći sve to što ste prošli na počecima, al dijete sad ima godinu dana i pustit mamu na miru da ode u WC ili odspavat par sati bez mame u krevetu od-do mi nema veze s ovom pričom s vaših početaka.
nemoj sad ni ti pretjerivat sa svojim oštrim tonom, jesi lijepo gore pitala kvotano, a cure pokušavaju pomoći, svatko sa svojim iskustvom.
Meni i nije jasan problem... Ides s jednogodisnjim djetetom u 8:30 u krevet kako dijete ne bi plakalo jer ne želiš da plače. I to ti je to. Ono vjerojatnost da dijete samo odluči da bi radije samo išlo u krevet je uistinu mala... Pogotovo ako ga roditelji neće gurkati u tom smjeru. Meni je takav stav potpuno pogrešan i mislim da nanosi štetu i djetetu i majci i ocu... Pa ja nisam tako sa svojom djecom... Ako je tebi ok ležati da ona ne bi plakala leži... Ako nije nemoj. A ako želiš da ona sama kaže Mama ja bih sama zaspala... pricekaj par godina i sretno...
meni se jako čini da ima veze, sve je to splet okolnosti i odluka...koje imaju neke svoje posljedice, dobre i malo manje dobre.
Ono što mi se čini najvažnije je da si, deedee11, kad si osvijestila problem, pokušala nešto i učiniti da se riješi. I to je jedino ispravno. ne ruminirati o tome jesi li mogla bolje, napravila si za vas najbolje u datoj situaciji, sada jedino preostaje vidjeti da li želiš i kako ćeš stvari presložiti za ubuduće...bit će još milion takvih situacija u životu...
Evo malo o urlanju...
Ja sam uz svoju djecu naučila da nije dobro uvijek hodati po jajcima i paziti na njihove osjećajčiće jer tako dobivaš bahate i bezosjećajne klince koji misle da su centar svijeta. Ne želim te kritizirati, govorim ti za vaše dobro (cijele obitelji) jer sam to prošla kao i tvoje prijateljice i gro ljudi odavde s foruma.
Btw. i moj mlađi je ranije rođen - i šta bi sad trebalo, dovijeka ga pošteđivati svega i svačega? Moji dečki oba imaju dijagnoze (nisu to bolesti nego smetnje, ali uzelo nam je puno vremena u djetinjstvu njihovo vježbanje, dijagnostika i terapija) pa vjerojatno zato nemam baš razumijevanja za roditelje kojima je moglo biti drugačije?
Ima ovdje na forumu roditelja vježbača čija su djeca morala proći bolne i neugodne vježbe (uz dernjavu). Gdje bi ta djeca bila da su roditelji popustili na svaki njihov pokušaj plača? Da li je bolje slušati dječji plač dva-tri mjeseca ili imati invalida za cijeli život? A to je samo primjer.
Sretno ti bilo.
X
Upravo tako, peterlin.
Drugo je vjezbati s bolesnom bebom, a drugo je izaci i pustiti bebu s bolesnim - gotovo nepokretnim tatom da place... hm... Kome sam je mogla pustiti i kako sam je mogla "uciti odvajanju" od rane dobi kada smo i dojile?
I mi smo svasta prosle radi dijagnoza oko kojih se nitko ziv nije mogao dogovoriti i sloziti, a da bi hvala Bogu ispalo zdravo dijete. I da i ona je prolazila svakakve kontrole.
Sto se spavanja tice, ne dizem se konstantno jer nakon toga bude satima budna - a i ja i muz koji sada mora raditi skupa snama. I jer bar 5 dana nakon toga nam se cjeli ritam poremeti. I ne pali da muz lezi pored nje jer ne zeli ona ni mene kao mene nego cicu. Jer sa cicom se uspavljuje.Do sada sam bila preumorna to mjenjati, sada trazim nacin kako to izvesti bez ukidanja dojenja.
Sto se tice nosenja, mazenja i ostalog uopce nije za raspravu. Dala sam primjer da sam ovdje za djete. Nosit cu je i voditi za sobom dok god bude to zeljela!
Slažem se s Peterlin.
Vidiš Deedee11 mislim da ti nisi stavila temu da bi dobila savjete kako stvari promijeniti nego više da dobiješ potvrdu da si ispravno postupala i da ispravno postupaš bez obzira što ti neke druge iskusne formašice govore da ako tako nastaviš štetu ćeš nanijeti djetetu kasnije za život, no dobro ti uporno tupi po svome mi ćemo kimat glavom da u pravu si, samo tako nastavi.
mislim ono brdo nas je imalo svakakvih poteškoća na početku, ja sam oba puta nakon poroda završila u bolnici danima s nedefiniranom dijagnozom u bolovima i temperaturi pa sma svejedno dojila cijelo vrijeme muž mi je hodao s kolicima oko bolnice satima i donosio bebu na podoj kad god bi tražila o čemu ovdje pričamo? ti misliš da nije moguće izrealizirat mamin odlazak do npr stomatologa zato što je beba dojena, o svakako smo se svi snalazili pa dojenje nije patilo čak ni uz mastitise.
svaka ti čast na trudu što si održala dojenje al brate ne može sad dojenej biti glavni "krivac" što se niste nikad razdvojile ni na pola sata, sorry pišem ti iskreno ne da te povrijedim nego da ti ukažem da samoj sebi nalaziš opravdanje. Nema potrebe za tim. Postupaj kako ti misliš da je najbolje al dozvoli i da drugi misle drugačije ako ih već pitaš za mišljenje.
Sretno!!
Pa al jako je nerealno očekivati da će dijete samo poželjeti usnuti... Ili da će ta promjena doći bez suza... Stvar je jednostavna ili ces pustiti da iskaze frustraciju ili nećeš dozvoliti frustraciju... Spavanje, odvajanje, penjanje po stablu, čitanjeitd. Sve se svodi na isto pitanje.
A to tko ima kakvu dijagnozu mislim... To ne mijenja činjenicu da ti sad moraš odlučiti. Ono klasicno, roditelji su odgovorni za atmosferu. Da ja sa svojim tromjesecnim sinom lezim od 8:30 jer on drugačije ne spava, atmosfera bi bila strasna... Al ja imam cetvero djece, petog pridruzenog, osobu s ozbiljnom psih bolesti na brizi i muza koji radi navecer. Istina je da ja ni s prvim nisam lezala i da se u meni sve buni protiv tih uljuljkavanja..
I dojiti nije isto što i biti stalno s djetetom... Dojim cetvrto i bas ono tvrdim da i dojeci mama može izaci van na dva sata ako želi.
Nisam sigurna tangerina :/ voljela bih da je tako kako ti govoriš.
Imam osjećaj da je pokretačici teme neprihvatljiva činjenica da se dijete opire, buni, plače, i da ne razmišlja ni u malom prstu nekad dozvolit djetetu da ispolji kakvu frustraciju nego je ona odmah tu da sasječe već potencijalnu priliku da se dijete pobuni.
To nije dobro ni za jedno dijete, onaj citat od Juula koji si stavila je izvrstan i govori zapravo i o tome.
Meni nije uopce jasno zasto bilo kome drugome smeta sto se zena nije od djeteta odvajala do sad?!
Eto, moja osmogodisnjakinja jos ne spava sama, mora da sam po necijim kriterijima za mentalnu instituciju?!
istodobno smo pisale casa i ja, vidim da smo na istom tragu.
Pa meni je skroz ok da se netko ne odvaja od djeteta ako tako želi. Al kad netko kaže da ne želi ležati od 8 al leži da jednogodisnjak spava... A onda mu mogu reći Pa normalno da nece reći Mama samo ti odi... Neka taj i dalje leži ako ne želi da dijete plače. Samo mora bit svjestan da je to njegov odabir. Ono tako ne mora biti.
I ja najozbiljnoje vjerujem da djeca koja ne placu od frustracije sporije sazrijevaju. Da je potrebno upoznat sve svoje emocije.. Pitanje je kad... I zato ne mislim da sam bogomdana...
ima nas sacica na ovoj temi koje ne smatramo da je pogrijesila, niti da ce nastavkom ponasanja nanijeti stetu djetetu kasnije za zivot
zasto mislis da su savjeti o treniranju odvajanja vrijedniji i da bas njih treba poslusati?
dijete ima tek 12 mjeseci
to kao da se zaboravlja, cini mi se
Kako god okrenes sigurno se ovo dijete bas i nije susrelo sa premalo stresa 2 mj u jedinici intenzivnog lijecenja , i doma uz jako bolesnog oca.
kao sto sam vec napisala meni je sporan jedino majcin stav da ona mora biti jedina odgovorna za djetetovo zadovoljstvo i srecu. Ali me on niti malo ne cudi obzirom na okolnosti u kojima senasla obitelj nakon rodenja djeteta. Niti prva niti zadnja koja nakon stresnih dogadajia previse titra i hoda po jajima. Ali je na dobrom putu da se malo opusti ...
ma baš, kako i Sirius kaže, kud ćeš više frustracija za dijete od bolesti, bolnica, pregleda, bolesnog tate i mame koja sve to mora hendlati sama? Upravo zato ju treba poštedjeti onih koji joj nisu neophodni u životu, ili ih malo odgoditi, neš ti problema wc-a. Time ne negiram frustriranost mame da ne može mirno niti na wc, ali, čini mi se lakše odrasloj osobi racionalizirati tu frustriranost i malo odgoditi svoje trenutne potrebe nego djetetu od nepunih godinu dana.
X
Ocito ja imam poremecene vrijednosti jer smatram da mama i tata trebaju sudjelovati 50:50 u odgoju. Po meni tata ne cuva dijete, tata nije baka ili cuvalica. Smatram tim vise da ako nije bio prvih mjeseci angaziran radi bolesti, da sada treba sto vise, dapace, da preuzme dominantnu ulogu u odgoju ako moze. I sigurno ne treba na odlazak majke na koji sat ili dan izvan kuce gledati kao na odvajanje, posebno ako je sa tatom.
cure, pa taj početak je sigurno bio težak i frustrirajući ali je bio, ako sam dobro izračunala, prije 10 mj., sad je to (hvala Bogu) zdravo dijete,
tata je ok zdravstveno, pravo je vrijeme da se i tata uključi više, a mama "uzme" vrijeme za sebe :) za dobrobit svih
I ova kategorija pogriješila...
Sto se tice tate... Čovjek je bio teško bolestan pa mi se čini da je postotak brige o djetetu u drugom planu.. To ce se promijeniti vremenom...
Otvaracici teme pi meni samo treba jasno reci da sva djeca placu jako, dramatično i neutješno. Nekad. I svi roditelji odlu uju kad će na taj plac reagirati prihvacanjem placa a kad prihvacanjem zelje koja je izazvala plac. One koje su svoju djecu ostavljale na čuvanje ili one koje nisu lezale satima nisu samo imale srece da im djeca veselo mašu na rastanku i sneno daju poljupce za laku noć.
Pa ja sam se vratila na posao nakon 6 mj, tata je bio jako angaziran od prvog dana, tako da bi rekla da je reakcija djeteta na odlazak kako si sam poslozis (htio ili morao). Nisu plakali oko mog odlaska, tim vise sto su ujutro jos spavali.
Evo, ja ne mislim da ce biti neke stete po dijete. Dijete k'o dijete, malo kao i vece, trazi, uzima, grabi, probija granice. Kako raste mijenja prioritete, danas je to cica svakih 15 minuta a sutra ce biti nesto drugo. E, ako se majka ne opasulji na vrijeme, bice stete po nju. Vecina nas je na pocetku roditeljstva davala i vise od svog maksimuma. Pa vidis da ne mozes izdrzati vise i da se nesto mora mijenjati.
Negdje sam procitala finu poslovicu, u smislu "sve sto roditelj propusti nauciti dijete, naucice ga ulica, samo na brutalniji nacin". Meni se dopala.
Ma kakvo dojenje, kazem da u vrijeme prebacivanja na cicu bi i tako to bilo tesko izvedivo, ocito sam toliko nerazumljiva....tata je bio prakticki nepokretan do prije 2mj! Sada polako moze sve i raditi. Prije dva mjeseca smo poceli sa seljenjem i sad smo se smjestili. I evo, tata sece sa bebom! Da je burno reagirala na tu setnju - ne bi je silili, svejedno, pa se evo jos cudite!
Kome sam mogla pustiti bebu da je pricuva u mjestu gdje gotovo nikoga ne poznajem? Sada zivimo s mojim tatom i mama mi je blize. Stvarno ne razumijem??!
I da sam mogla, opet ne bi vjerojatno je davala na cuvanje osim sto bi muz bio snjom. Pa evo, jos se cudite...
Ili sam trebala uzeti dadilju da se beba vjezba odvajanju jer vidi vraga, bit ce razmazena? I nece biti samostalna sa godinu dana?? A mozda ako ne bude dovovoljno frustrirana, nece biti ni empaticna, a mogla bi imati i neuroloskih problema. Hm....divota. pustit cu je koji put u sumi da se dobro isplace da sprijecimo to.
Mislim da svatko cita sto zeli...
Priznajem da prebrzo reagiram na njen plac, bez da razmislim zasto place, tu kritiku sam prihvatila, zahvalila se i pokusavam promjenit.
Ostali koji me uvjeravate da nije normalno puno biti s jednogodisnjom bebom....pa, ja u to ne vjerujem!
Nisam rekla da place kad se probudi a mene nema, ako jesam krivo sam napisala, pocne njurgati i razbudi se! Onda bude budna satima i satima se onda jos kasnije igra. A draze mi je spavati, kao i muzu nego snjom biti budan narednih par noci. Kao npr sinoc, a to nas ceka i danas i sutra... A da... i vuk sit i ovce na broju. Nadala sam se brzom rjesenju. Kad biram izmedu lezanja i ne spavanja. Radje biram lezanje. I to sam pozeljela promjeniti sada kad je vec veca, i kad nam je zivotna situacija konacno malo stabilnija. Ali i da lezim uz nju nije takav bas problem, dobila sam i super savjete da citam nesto i odmaram. Ne moram uvjek ni ja bas sve stizat! A snjom se mogu i naci s drugim mama, i otici kod frizera(sad imamo tatu za cuvanje), evo mogu i cjeli dan pisati na forumu! Nije bed. Uz mene je i ok. Izgleda da to vise smeta drugima nego meni. Sve mogu, samo uz nju, mora sve vidjeti i u svemu sudjelovati. Ne znam zasto bi to bilo nenormalno.
A i spava snama haha....i jos ce spavati dok god cica. Ne radi nje, nego radi mene jer je meni tako lakse.
Srecom zuta minuta ima zabranu:-))
Deedee, ma mi smo ti tu sve redom zlonamjerne mame koje žele zlo ne samo svojoj već i tuđoj djeci :-P
svašta si ti tu iščitala, vidim da ne možeš prihvatiti nikakvu kritiku + daješ na kapaljku informacije koje su bitne za
nastalu situaciju pa se čudiš reakcijama
samo mi nije jasno što si uopće došla tražiti na forum :cekam:
To sam propustila zasto je zuta sad dobila ban? :-)