Upravo tako.
Printable View
Upravo tako.
I neki koji nisu iz skloništa isto trebaju psihoterapiju.
to su ožiljci iz prošlih života :love:
Ako je štene provelo uz majku, ona prva tri mjeseca koja su najbitnija, onda je i naučilo puno toga od majke.
Ako je ostavljeno u azilu ili još gore, bačeno u šumi, onda sigurno ništa nije naučilo.
S takvim štencima je puno više posla nego s ovima koji su, ajmo reć, normalno proveli djetinjstvo.
Ne toliko da ne bi bili vrijedni udomljavanja.
čuvala sam svakakve pse. jer se ne mogu trajno obvezati. pa kad mogu - pričuvam.
svakom tko je "donio odluku" da udomi / kupi psa iz POUZDANOG registriranog legla - preporučila bih da prvo uzme nekog na čuvanje.
ne kupujte pse od štancera.
Meni je strašno ovo čitati o tome što tko očekuje od čistokrvnog ili nečistokrvnog psa. Pa to je živo biće, bit će ili neće bolestan ili slab ili teškog ili lakog karatera ovisno o genu i memu, nije stroj sa ili bez greške.
Mi imamo kujicu (mislim haha kujetinu) u tipu laba, s naznakama lovačkog psa. Ima najbolju narav na svijetu, neviđeno je draga (kao pravi lab), ali nit je pametna nit ozbiljna, a bome ni tiha. Laganija je od laba i jako pokretna, pa time izbjegava rizike po kukove.
ALi kao i za puno toga u životu, nisam previše razmišljala o očekivanjima od ćukca, samo sam se nadala da neće biti agresivan i da nećemo na tome morat radit.
X
meni je isto neke postove bilo teško za prožvakati, ali sam mislila da je možda do mene i do moje preosjetljivosti kad se radi o psima. znam da mnogi ne vole usporedbu pasa i djece pa me nemojte odmah pojesti, ali ni za ove što sam rodila i odgajala nisam znala kakvi će ispasti, a kamoli za psa. ja sam svog udomila i evo već 13 godina dijelimo svakodnevnicu. nije pas bez mana, naprotiv... lajav je, mrzi druge mužjake do besvijesti, masu se linja, zna biti i neurotičan, jede ljudski i mačji izmet kad ga ne uspijemo spriječiti, ali na kraju svega on je naš:heart:. a za veći dio ovih mana krivim samo nas jer nam je bio prvi pas pa smo neke stvari zezli u samom odgoju, ali nisu mi ni djeca savršena pa ne mora biti ni on :mrgreen:
Puno lijepog i pametnog je do sada već napisano. Ipak, osim sto je lijepo spasiti neku dušicu iz azila treba imati na umu i potencijalne probleme za vlasnika, kak sto je već navedeno... Pa, ukoliko su vlasnici bez prethodnog iskustva sa psima to moze i za njih biti prilično traumatično iskustvo, pa čak i opasno, ovisi od psa do psa...
Udomila sam kujicu staru 40 dana prije 5 g, jesti sama nije znala; poznala je samo nas, a onda odjednom klik u glavi; radi sve suprotno od očekivanog (to nikad prije nisam vidjela), reži na mene i pokušava me ugristi!! Odvela sam je veterinaru koji je potvrdio da sa psom nešto nije kako treba ali bez jasnih znakova za bolest. Prema njegovom iskustvu kujice koje same kote mlade u leglu imaju najmanje jednog takvog koji je pri okotu, bez ljudske pomoci, ostao bez kisika i zadobio oštećenje mozga..
Trenutno imam 4g starog maltezera i 3G starog dobermana; obojicu s rodovnikom, s dobermanom idemo i na izložbe (našli smo se u tome; družimo se s ljudima, putujemo), višestruki je prvak RH, a glavna stvar je da nije koštao ogroman novac niti jedan od njih...
Moja odluka je nikad vise ne nabavljam psa za kojeg ne znam u sto ce se pretvoriti kad odraste i kakve ce naravi biti... Nikakva kućna legla i slični stanceraji ne dolaze u obzir ni da mi ga poklone jer sam skuplje kasnije platila preglede i liječenja nego da sam kupila prvoklasnog psa.
Što je bilo s kujicom?
vjerojatno uspavana kao mnogi psi iz azila i stanceraja koji se "nisu mogli prilagodit"
Ogromna je obaveza imati psa s posebnim zahtjevima. Nije to za svakoga.
mozda winnerica nije, ali mnogi se tako rjesavaju problema. ili ga izbace na cestu jer je to "humanije"
Danas nije kod nje, a udomiti ga nije mogla jer je bolesne mješance nemoguće udomiti.
Većina kujica i mačaka koje ja znam, a kote se same, nemaju u leglu nijedno takvo mladunče, odgajala sam godinama i godinama vulgaris mačke i mogu na prste jedne ruke da nabrojim okote u kojima se desilo takvo mače ili kuče, obično je u pitanju bila prvorotka a mačići su bili iz popriličnog inbreeding-a. To što veterinar tvrdi je baš ružna dezinformacija, i većina veterinara koje poznajem su baš bili suprotnog mišljenja i iskustva od tvog.
Kujica je uspavana jer na žalost se s njom ništa nije dalo raditi.
Pulinka ovo sto sam navela mi je potvrdilo nekoliko veterinara; tražila sam nekoliko mišljenja.
Uglavnom; platila sam liječenja, druga i treća mišljenja; za taj iznos sam skoro mogla kupiti zdravog psa s rodovnikom.
Što taj rodovnik garantira da se pas neće ružno razboljeti?
Pa nista ti ne garantira. Mi smo.udomili dva stenca, mamu boksericu je zaskocio neki muzjak u parku. Oboje stenaca su bili krasni karakteri, jedan je zivio dugo i sretno, drugi je dobio tesku epilepsiju u dobi od godinu dana i morao je biti uspavan.
pa to i ja govorim. taj rodovnik nije garancija nikakva. moj izbor je uvijek udomljavanje iz raznoraznih razloga, ali ne kažem da je to jedino ispravno. ispravno je brinuti i voljeti životinju ma iz kakvih izvora došla. ne odustati olako od nje.
pas je veselje, ljubav, ali i velika obaveza i ponekad žrtva. Tko na to nije spreman onda bolje da ni ne uzima psa doma, ni onog s ceste, ni onog s rodovnikom.
Rodovnik garantira da si kupio psa koji je zdrav, sa zdravim kukovima, stabilnog karaktera, znaš očekivane parametre i karakteristike pasmine. Svaki pas se moze razboljeti, mješanci su otporniji čak na neke bolesti ali realno gledano kad udomis takvog psa neznas u sto se moze pretvoriti cijela situacija.
Nije toliko problematično s udomljenim psima, bez obzira sto imam loše i tužno iskustvo, nego sa psima iz stanceraja gdje se ne prati tko se s kim pario; pa onda imaš psa sa velikom genetskom predispozicijom i na bolest i na agresivno ponašanje kod nekih pasmina.
pa stanceraji i jesu problem. jer ljudi kupuju “cistokrvnog psa vrlo povoljno”, a ne mogu i ne zele shvatit da su to kuje koje zive u uzasnim uvijetima, parene tko zna s kakvim psom, a stenci imaju tko zna kakve bolesti... no masa ljudi i dalje rade kupuje takve pse nego udomljavaju sirote azilante. a zaista mogu birati, od malenih, velikih, stenaca, odraslijih i odraslih pasa... i velika vecina njih biti ce najbolji i najodaniji ljubimci ikad
Znači da je jednako loše psima u azilu i u tome, "štanceraju". Logikom slijedi da je jednako dobro uzeti psa iz tog štanceraja i iz azila. Spasili ste jedno živo biće, a se bi donijeli doma najboljeg prijatelja.
Količina novca koja se želi potrošiti je ipak osobna stvar.
Imala sam pse iz azila, davno. Nije bilo loše iskustvo. Pa našu štanceranu ljubav koja sretno i zdravo živi s nama više od 13 godina.
Ali, nekako sam to prerasla i došla do doba kada imam vremena i znanja (i novaca), brinuti o vrhunskom psu. Valjda :) . Za sada je on samo mala maza.
Ja sam svoju kupila bez rodovnika jer je bila jeftinija. Iz azila nebi jer želim znati koliki će biti, koja vrsta je u pitanju itd.. Ali istina da se može svašta podvaliti. Jedna moja redovno prodaje (i to po finoj cijeni) štence jedne jako, jako popularne pasmine koji su djeca majke i sina. Imaju li kakve defekte ja pojma nemam ali mi je gadljivo.
A ovo što Winnerica piše da u leglima bude po jedan defektan...to nije istina.
Beti3 nije stvar novca, nego potreba da se da dom zivotinji koju nitko nece, i da se ne potice stanceraj.
Istina, ali ti psi su tu. Postoje. Šta onda s njima? Uspavati?
Aha, a ti očekuješ da će se njihovi vlasnici, štanceri, brinuti za njih? Onako kako smatraš da treba, onako kako se treba brinuti o psima iz azila kad ih se udomi?
Ja bih reka da su štanceraji nešto što treba rješavati policija. Ili, naravno, ponuda i potražnja, uz brojne pseće žrtve.
Ne. Ali ako ti kupiš psa od štancera daješ mu zeleno svjetlo da nastavi s prljavom rabotom.
Ako misliš da zapravo pomažeš psima kada kupiš psa od štancera onda se varaš. Dolaze legla pasa iza tog psa. Jer kupaca ima.
Ne mislim da se tako pomaže "psima" u globalu. Sasvim je lako shvatiti potražnju i ponudu u ovom primjeru, čak i meni, ne brini. Ono što mislim, dakle, je da se tako daje dom tom konkretnom psu. Iako njegov gazda zarađuje na njemu, on je isto pas ko i onaj iz azila. Kladila bih se da i ne zna da si ga platio.
Štanceraji su očigledno posao za policiju. Kako ja za njih znam isključivo odavde sa foruma, onda da vas i pitam je li ih prijavljujete, i šta bude kad ih se prijavi? Budući da se oglašavaju, očito im nije teško ući u trag.
žuta je apsolutno u pravu, to je ko dojenje, dokle je potražnje, bit će i ponude
ali već sam rekla na ovu temu svoje, pričate o psima kao da su igračka ili da dolaze s garancijom robota, a meni je to teško i čitati
kome prijavljivati?
da policija želi tome stat na kraj mogla bi i sama, što kažeš puni su ih oglasnici
njima se s tim ne zeza
a ne bi trebalo biti teško
većinu štanceraja pozatvarati, pse oduzeti, a njih masno kazniti
i donijeti zakon da se psi koji nisu za daljnji kontrolirani uzgoj moraju sterilizrati
obavezno
ružno je, grubo
gledam našu pasicu kako je predivna
i često me zazebe oko srca što joj nisam dala leglo
krasna bi mama bila
i dečka smo za nju imali, istog kao ona, samo ona bijela, on crn, crn, njegova gazdarica kaže, kako bi bili krasni psići
bili bi
prekrasni psići
ona bi bila prekrasna mama
žao mi da ja nemam jedno njeno mlado
ali kad vidim sve te jadne napuštene, maltretirane pse
tješim se da je bolje ovako
Ljudi, štanceraji su užasno zlo za pse, samo se nemojte zanositi da je kontrolirani uzgoj nešto bolje i da vam daje bilo kakvu garanciju za psa.
Pa nemam pojma, alex, uvijek se možemo vratit na lopovsku državu u kojoj stvarno svašta prolazi, ali opet, jedno su psi i njihovo stanje, a drugo je da su ti štanceraji očito uznosan ilegalni biznis. Kome, ako ne policiji?
Mima, kako misliš da kontrolirani uzgoj nije ništa bolji?
Ponavljam, nemam očito pojma o današnjem svijetu uzgoja pasa. Nekad sam imala boksera s rodovnikom, iz kućnog legla, od poznatih ljudi. Tada je pasa bilo neizmjerno manje, i bilo je normalno da ljudi imaju jedno - dva legla za života svog psa, ako to žele. Sad imam psa koji je iz slučajnog kućnog legla, vlasnici su preko njuškala poklanjali štence, i sretno poklonili mom maloljetnom sinu (bez našeg znanja, sunce mamino) pred dvije godine.
Kako mislim? Pa recimo tako što se ljude koji kupe psa od štancera, znači recimo kupe "maltezera" koji nema rodovnicu često upozorava na mogućnost da će im pas radi takvog, nekontroliranog, uzgoja biti problematičan u smislu raznih moguće nasljednih bolesti i problema, dok bi kontrolirani uzgoj trebao pružati nekakvu garanciju da su te negativne osobine eliminirane kontroliranim uzgojem, pa se kontrolirani uzgoj smatra nekom vrstom garancije za zdravlje psa. Isto tako se ljudima koji kupuju od štancera govori da takvi uzgajivači ne paze na pse, da ne vode računa o stvarima koje bi pas trebao prolaziti kao malo štene, da ne paze na uvjete u kojima drže pse, pa su psi bolesni, ušljivi, imaju nametnike - a kontrolirani uzgoj bi trebao biti drugačiji, pa se 'ozbiljne' uzgajivače prikazuje kao ljude koji vole pse i drže do njih, i ne rade to samo radi novaca, pa čak paze i na to kome će uopće prodati psa. E pa, evo, iz mog vlastitog gorkog i žalosnog iskustva kupnje psa iz legla prijavljenog HKS-u, sa rodovnicom, poznatih roditelja i iz legalne uzgajivačnice, ništa od navedenih prednosti nije bilo točno, dobila sam psa sa tisuću problema, ušljivog, punog nametnika, sa hrpom zdravstvenih problema, uplašenog tako da nismo s njom mogli proći pokraj drugog psa na cesti, i još k tome sa nizom fizičkih osobina koje njena psamina uopće ne bi smjela imati. I da, odvratno se osjećam kad pišem ovakve stvari jer svog psa volim najviše na svijetu i meni je najbolji, a kad pišem ovakve stvari ispada kao da se žalim na pokvarenu veš mašinu.
Mislila sam da pojam štanceraja znači uzgajanje pasa sa rodovnicom, samo u "tvorničkim" uvjetima, na traci.
Ja se nekako nadam da je taj vaš slučaj ipak izuzetak :/
Ne mislim da se netko treba osjećati loše što je želio zdravog psa, lakog za suživot. Ono, i za djecu se nadamo da će biti takva, a bude kako bude.
Edit: a pas i dijete meni nisu ni blizu isto, koliko god je pas član obitelji i koliko god ga voljela.
Pa i nije to baš toliki izuzetak. Što se tiče plašljivosti, kako sam psa pokušala voditi na tečajeve socijalizacije, pa sam onda tamo upoznala ljude koji imaju svakakva iskustva, čula sam svašta.
Rekao mi je dečko koji je sa mojim psom radio i 1:1 tečaj da npr. zna za neke uzgajivače onih kavalir španijela iz čijih su legla svi psi redom takvi da se s njima ne može ništa raditi dok su mali jer su totalno uplašeni i nesocijalizirani. Evo i sad u kvartu imamo psa s rodovnikom koji je totalno uplašen i lud, srećom nije agresivan bar za sad iako je od vrste koja zna biti i agresivna. Na svu sreću vlasnici tog psa su ljudi koji imaju ogromnog iskustva sa psima, pa stvarno super i strpljivo s njim rade, i pas je već neusporedivo bolje nego kad je bio mali.
A što se tiče zdravstvenih problema, tu ima stvarno svega.