Ja sam se živa iznervirala samo čitajući! Nema šanse da bih to dopustila. Najlakše upisati dijete u privatnu školu pa da drugi to financiraju, baš svašta! Upiši onda i ti svoju!
Printable View
Ja sam se živa iznervirala samo čitajući! Nema šanse da bih to dopustila. Najlakše upisati dijete u privatnu školu pa da drugi to financiraju, baš svašta! Upiši onda i ti svoju!
V&NMama, samo ti to spriječi dok se još može. Ako i postoji potreba za pomoći roditeljima tvog muža, jer su u blokadi, pred ovrhom ili nešto slično, očito je da ima prostora iz kojih se može pokriti barem dio tih dugova.
A nisam.
Ali ponekad mislim da bi se malo odmorila kad bi postigla to stanje uma.
A zezam se sve u svemu... strašna mi je ova priča.
Ja bi to presjekla na drugi način. Pokupila bi se. (Ne, ovo nije savjet, nego opis mene.)
A sad jedno morbidno pitanje ;): jel zna možda nekom kojom se brzinom prodaju grobnice? Muž me uvjerava da će njegovi roditelji čim prodaju neku grobnicu koju imaju na jednom poznatom groblju, kredit zatvoriti i gotova stvar. Kao do Nove Godine. Pitam se ćemu je onda trebalo dizati kredit ako tako brzo mogu prodati grobnicu???
Kada prodaju grobnicu, neka podmire kćerine gušte. Amen!
tocno, izgubit cete na podmiri kredita otvorenog za mjesec-dva dana... suludo
inace, meni je sestra ovdje sporedna, nek zivi kako hoce i nek je sponzorira tko god hoce, bili to roditelji, njen brat pa i ja
ali ja za to MORAM ZNATI i PRISTATI
tako da je jedino ovdje sporno i meni neprihvatljivo - to sto je kredit - pazi, ne niti jednokratna posudba, vec dugorocna obaveza - ucinjena meni iza ledja
ja stvarno ne znam kako bih u svom braku presla preko neceg takvog
meni bi to bio znak da se do mene uopce ne drzi, da moje misljenje, slaganje, procjena nije vazna, a ja to trpiti ne bih mogla
sve argumente koje daje sad, mogao je dati i prije, ako drze vodu
Možda je razmišljanje morbidno, ali oni neće živjeti vječno. Koliko znam, grobnice su skupe. Ako prodaju grobnicu, opet ćete ju vi morati kupovati da ih negdje smjestite kada za to dođe vrijeme.
Nemam kristalnu kuglu, ali nekako bih rekla da kćer neće imati novaca za grobnicu... Na kraju, opet plaćate vi.
V&N Mama, ta situacija je jako jako ozbiljna, predlažem da okupite sve razumne glave koje imate u obitelji i probate dobro razradit akcijski plan, jer krediti, posuđivanje novaca od tko zna kakvih ljudi.. završit će na ulici ili još gore
grobnica možda može ugasit ovu vatru, ali brzo će nastati sljedeća
Upravo to, to me najviše boli. Osjećam se ko zadnja šlapa. A i šogorica me nedavno (kad sam se usudila nešto banalno suprotstaviti) nazvala štracom, riječju za koju dotad nisam nikad ni čula, pa sam išla proguglati što to znači, kad ono prijevod je "krpa" ili tako nešto slično :-o.
Ma šta tebe to briga?! Ne daj da se digne kredit! Sada ti je prilika da to riješiš. Sve ih fino pomnožiš sa nulom, pa neka se kusuraju. Otvoreno kažeš mužu- NE DAM, ne zanima me, a ti probaj.
Znam da je mučno, ali jednom presjeći moraš.
Oprosti, ali i muž ti je nezrel. Možda nije loš čovjek, ali ima problem. Nije odradio separaciju od roditelja kada je to normalno, prirodno i očekivano. Sve vas to košta ne samo novaca, već i živaca.
Neodrađenu separaciju nećeš riješiti. Svekiji su ti emocionalni ucjenjivači ("sve smo ti dali, hranili te, oblačili, školovali, a tebi je sad problem obitelji pomoći").
Nema tu sreće, molim te, pročitaj još jednom što sam ti na početku napisala. Ovaj kredit neće biti zadnji, a ni smrt roditelja nece biti kraj. Budućnost TVOJE obitelji (i djece)
je u pitanju, situacija "ili-ili".
VM, mislim da je super da si otvorila temu. Po riječima (štraca i tvoja lokacija), čini mi se da je tu svašta na igri i da je sad prilika da to riješiš, uključivo i kulturološke razlike između juga i sjevera - partijahalne obitelji koje se ne pozivaju za (ne)odgovornost nekih članova, mamma kao svetica oko koje se sin žrtvuje itd., a ona ga pak tetoši do starih dana - neki neracionalni odnosi... sjevernjaci (čini mi se) su manje emotivni, ali time i racionalniji. Emocije su mi sad u toj priči - s negativnim predznakom. Mislim, toga ima svugdje, al češće je u Dalmaciji i to ti govorim ko Dalmatinka (kojoj je to smetalo oduvijek). U bračni odnos vi nosite i tu svoju stečevinu kulturološku - tvoja je mirna, razložna, "ne talasaj", njegova je vjerojatno brža i emotivnija, a od sestre i vulkanska ("štraca"). Mislim da je tvoja "stečevina" bolja i bliža recimo mojim vrijednostima. Ova separacija koja je normalna, prirodna i očekivana se u nekim (dalm) obiteljima ne dogodi nikad. Sad moraš biti Xena Ratnica jer će to biti uzrok svih vaših problema - neracionalno ponašanje prema lovi i neodg članova obitelji. Ovo s grobnim mjestom bi isto mislila - kud ćete to prodavat, pa opet za par godina kupovat, ne kužim se u to "tržište", ali pretpostavila bih da tome u gradovima cijena samo raste. Slažem se sa Summer skroz (možda se ona neće samnom složiti za "kulturološku dijagnostiku", a možda i hoće) - možda zato i brza i oštra reakcija, jer... poznaješ taj mentalitet i uzorak.
Ovo je zapravo gori scenarij od onog koji je opisala coksa.
Ako su roditelji tvog muža u opasnosti, bilo od kamatara, ovrhe ili nečega sličnog, onda se vi osigurajte da će vam novac biti vraćen.
Na primjer - neka tu grobnicu prodaju vama. Naravno, prvo provjerite za koliko se može prodati.
Eh, draga, ali ako se ta riječ govori ženama i s oltara http://www.slobodnadalmacija.hr/novo...stanete-strace
onda je valjda u redu da se govori i članovima obitelji od kojih očekuješ pomoć...
Katastrofa...
Nisam tip koji miče rep, ali od ove situacije bih utekla. Pitala bih muža da li želi uteći sa mnom, a ako odbije, utekla bih s djecom bez njega.
Još jedan potpis - situacija je vrlo ozbiljna, i baš mi je drago što si probila ljušturu "ne radit škandale" - to je doslovno ILI-ILI. Trebat će ti dosta snage jer ideš kontra njegovog nasljeđa i emocija, ali pretpostavljam da ima emocije i za svoju nuklearnu obitelj, tako da je šanse ipak velika, po meni, da ugleda, ali slijedi ti rat sa svima, a za vašu nuklearnu obitelj.
A očito je i ostatak obitelji u tom điru i to im je normalno - vjerovat da će dobit kuću bez osvješćivanja što starci rade (kamatari itd.), bjanko, jer je to nepisano pravilo i "zna se". U Dalmaciji (i drugdje) je imovina često stvar emocija, a onda (kako nema nekog pisanog dogovora), nastane skandal jer su svi drugo podrazumijevali da je pravedno - pogledaj npr. temu "kako se nositi sa zlim ljudima" itd. Sve što nije papir podložno je interpretaciji - ucjenjivač to vidi "ja krvi ispo vrata za tebe, a ti da nećeš, štraco", a onaj kog se ucjenjuje to niti ne percipira kao nasilje jer je kao "normalno" - samo netko sa strane (ti) kuži da to nije normalno. A svi ćete se naći u problemu.
Uteći od muža nije jednostavno, imaju zajednicki kredit za kuću i pretpostavljam da je brak dosad štimao. Ozbiljan razgovor uz prijetnju nekog REALNOG scenarija (ako ti ovo, onda ću ja ono) može biti dovoljna za osvješćivanje.
A očito je i ostatak obitelji u tom điru i to im je normalno - vjerovat da će dobit kuću bez osvješćivanja što starci rade (kamatari itd.), bjanko, jer je to nepisano pravilo i "zna se". U Dalmaciji (i drugdje) je imovina često stvar emocija, a onda (kako nema nekog pisanog dogovora), nastane skandal jer su svi drugo podrazumijevali da je pravedno nešto stoto - pogledaj npr. temu "kako se nositi sa zlim ljudima" itd (pa onda npr. tumačenje da ovima koji su se odselili xy km ne pripada dio kuće jer nisu "ulagali", a to što su ovi koji nisu uživali benefite besplatnog življenja u kući uz povremena ulaganja - to... kao nema veze, pogotovo ako si otišao u smjeru sjever ili zapad, mislim...). Sve što nije papir podložno je interpretaciji - ucjenjivač to vidi "ja krvi ispo vrata za tebe, a ti da nećeš, štraco", a onaj kog se ucjenjuje to niti ne percipira kao nasilje jer je kao "normalno" - samo netko sa strane (ti) kuži da to nije normalno. A svi ćete se naći u problemu.
Dakle - trenutag za osvješćivanje je sad!
Vezano za "štracu" - ko što će npr. neki sjevernjak teže i sporije reagirati "ne znam da li da se miješam", neki južnjak će lako to prevaliti preko usta. Znači... ima nade, ali uz ovako kao što je Čokolada rekla - vrijeme je da se svu tu odraslu djecu osvijesti na realnosti.
meni dovoljno
ajde razgovarajte s starcima to treba preseći
run, Lola, run
Po mojem mišljenju nema neke velike koristi od razgovora sa širom obitelji. Oni su svoje odlučili. Pitanje je što ćeš ti ?
Po meni jedini način je odmaknuti se od svega.
Razgovaraj samo s mužem ali na način da shvati da si lavica koja brani svoje mlade.
Sve je to meni poznato - odrastanje se događa kasnije, ako ikad.... doživjela sam da i stariji ljudi (40 god) još se nekima obraćaju kao "barba" ovaj, "teta" ona, tipa "radiš li što" pa onda odg čovjeka u 40-tima "a još ništa za stalno" - sve je to dio one tuge s juga (to je drugo naličje južne ljepote).
Po meni ima smisla da svima zajedno pokažeš zube, prvo mužu, a onda svima, jer će muž nastojati tvoje protivljenje ublažiti ili se praviti pred njima kao da ne postoji misleći da može vječno balansirati. Ovako ćeš mu "pomoći da pred svojima bude jači". Mislim da će i on sam biti u lakšoj poziciji (ako ništa... barem će djetinjasto moći "krivnju" na tebe svaliti) ispred svojih. Njemu treba put da shvati da on mora svojima reći "ne" - i da bi to bilo odgovorno od jednog odraslog supruga i oca. A ti nemaš vremena čekat da mu nadođe.
A mislim da šira familija nije ništa naučila i odlučila, jer se po modelu zabijanja glave u pijesak svi ponašaju... vjerojatno jedni od drugih sto stvari skrivaju da se sekica ne iznervira.
Ja ne bi bila tako pesimistična. Naravno da ona neće riješiti muževu separaciju, ali može mu pomoći da ju riješi on sam ukoliko naravno hoće/ želi.
Upravo ovako kako je rekla Peterlin- ja ću uteč, a ti ako želiš, hajde samnom i djecom.
Jer, ako se ne utekne sada, potonut će svi skupa i dublje od jednog kredita za kuću. Bit će tu i kredit za seku, pa za grobnicu.... itd. a stvar će ostati ista.
Evo živi primjer smo mm i ja sa djetetom. Utekli zajedno. I eto nas, jedanaestu godinu funkcioniramo.
Kruh za majčicu ukoliko zatreba nikada nije upitan, ali ovu slobodu koju mi živimo nitko ne more platit ;-).
A bilo je svakako, i selili, i bez posla, i plakali smo skupa, i bili podstanari... a imali smo vlastitu kuću i majčica je imala firmu.
Bilo je bolno preuzeti odgovornost i lupiti šakom o stol, ali preživjelo se je.
Ključan je bio trenutak kada je mm odlučio da to želi.
I da se nitko od njih ne usudi starce suočit s ovim što je Čokolada predložila - mislim da ta obitelj uopće vjerojatno nema niti snage niti know-howa da tako razgovara... ono.. ne pada im na pamet, samo odgađaju. Ni drugi članovi obitelji (kao ni TM) nisu to imali možda od koga naučiti. Sad će im uslijediti hladan tuš.