Dobro si napravila. Zašto bi TI imala problem s njom? Nek ona misli kaj god hoće. Bome, ja bih isto tako.Citiraj:
filip prvotno napisa
Dobro si napravila. Zašto bi TI imala problem s njom? Nek ona misli kaj god hoće. Bome, ja bih isto tako.Citiraj:
filip prvotno napisa
ne znam, meni osobno odrasla osoba koja afektira i krevelji se i šestogodišnjak koji afektira i krevelji se nisu isto, ni za usporedbu, jednostavno zato što nisu.
a pogotovo takvo dijete proglasiti antipatičnim ili iritantnim a da ništa loše nije napravilo, to mi je zapravo tužno, kao sto je sasa navela svoj primjer
Ali jako je teško promeniti svoje OSEĆAJE prema nekome, makar to bilo i dete. Ako ti dete izaziva osećaj nelagode, onda taj osećaj postoji priznala ti to na glas ili ne. Kako ćeš sebi narediti šta da osećaš?Citiraj:
n.grace prvotno napisa
Ono što imaš pod svojom kontrolom su svoje sopstvene reakcije. Bilo bi nedopustivo ponašati se prema detetu na bilo koji način ružno samo zato što kod tebe pobuđuje nelagodu. Ali ne vidim ništa ružno u tome da se prizna da taj osećaj postoji, niti treba nabacivati sebi i drugima krivicu za ono što osećaju.
pa nitko ni ne predlaže da promijeni osjećaje prema djetetu, samo ne razumijem kako nekoga može iritirati smijeh ili pogled djeteta, pogotovo zato što se, koliko znamo, ponaša pristojno i lijepo se igra s prijateljicom
to nikako ne mogu razumjeti, kakve god usporedbe se provlačile kroz raspravu, jer, ponavljam, nije riječ o odrasloj osobi, već o djetetu u dobi od pet ili šest godina
ako je vama to isto, u redu, prihvaćam, meni nije.
dolega je napisala masa ljudi, a ne djece.Citiraj:
dolega prvotno napisa
dolega je onda nastavila da i djeca mogu biti nesimpatična
mogu, zbog ponašanja, ne zbog načina na koji se smiju ili gledaju. mislim da je jasno što želim reći.
Ne znam, meni nisu sva pristojna i dobra deca podjednako simpatična, jednostavno nisu.Citiraj:
n.grace prvotno napisa
Možda mi ne izazivaju nelagodu, ali neka od njih me ostavljaju nekako - ravnodušnijom? Imam manje pozitivnu emotivnu reakciju? Kako bi se to uopšte nazvalo? Zar je uopšte moguće da baš prema svoj deci osećaš iste emocije istim intenzitetom?
apsolutno ne.Citiraj:
pulinka prvotno napisa
ne, ali nisam doživjela da me dijete živcira bez konkretnog razloga. pogotovo dijete vrtićke dobi
Pa ocito smo svi razliciti.
Ja po prirodi nisam neka srdacna i topla osoba i necu se rastopiti kad necije dijete napravi nesto slatko. Tu privilegiju imaju samo djeca koju volim.
Pa si valjda dajem i za pravo da mi je netko simpatican, a netko ne. I ne pece me savjest.
A s druge strane - mozda se to dogadja i drugima, ali potiskuju taj osjecaj jer kao nije normalno da ti neko dijete bude nesimpaticno :D
Pa da, svi smo različiti, i sigurno nismo svi jednako simpatični :mrgreen:
Meni je neobicno da te neko pristojno dijete, drago tvom djetetu, moze zivcirati toliko da o tome otvaras temu. I ja bih definitivno trazila uzrok u sebi.
Ili samo moji decki biraju prijatelje koji su mi simpaticni ...
Citiraj:
n.grace prvotno napisa
Citiraj:
n.grace prvotno napisa
Citiraj:
n.grace prvotno napisa
Kad malo bolje razmislim, moram staviti potpis na n.grace i casu.Citiraj:
casa prvotno napisa
U životu me nije valjda nitko, ni odrasli, ni dijete živciralo ili bilo nesimpatično zbog pogleda ili osmijeha :zbunj: meni tu fakat nešto ne štima.
nije ti javni forum za takve teme
uvijek postoji mogućnost da će te netko prepoznati
Ja sam baš pomislila kako je Mojca otvorila odličnu temu :lol: Mislim da pojava nije tako iznimna samo je pitanje možemo li ju osvijestiti i jesmo li spremni razgovarati o njoj........ bez potajnog moraliziranja. ;)Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
Slazem se noa, nije to tako rijetka stvar i kad razmislis, zapravo je normalna. Meni se hrpa nekih uspustnih ljudi ne svidja po nekim vrlo povrsnim da ne kazem Seinfeld kriterijima. A ni djeca nisu iskljucena iz toga. Ponekad otkrijem naknadno sto mi je smetalo, ponekad ne, al ne razbijam glavu tim.
Sad je Mojca ispala čudna i bezvezna zato što ne voli malu. Meni ste čudnije vi koje kenjate da je to čudno. Mojca, svi to prođemo. One koje se čude tome, vjerojatno u kuću prime jedno do dvoje djece po djetetu u 15 godina. Ja koja imam četvero djece i svako to dijete dovuče svojih 10 prijatelja, ne volim sve. Neki su mi super a neki su mi bezvezni, bez razloga i s razlogom. Ne zamaraj se.
bravo noa!Citiraj:
no@ prvotno napisa
potpisCitiraj:
Trina prvotno napisa
Ma da? Zašto ne bi bio za ovakve teme?Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
Koji je krimen? Ne voli malu. Big deal.
Nije da je napisala da se prema njoj ponaša neprikladno,jednostavno joj ide na živce.
Meni je to posve normalno,čak i to da ne zna objasniti zašto ju mala živcira (iako bi se ja tu pozabavila tom mišlju i kopala rudnik u sebi dok ne
iskopam razlog, zbog SEBE, ne zbog te male.)
Evo,i ja ću se outati: meni svi vrtićarci idu na živce :mrgreen:, jednostavno ne volim te malce, naporni su mi i dosadni, nisu mi fore te igre na podu, ni trčanja i glumljenja, a jer ja sebi idem na živce zbog manjka energije i puno prečesto volim imat svoj mir.
Kad su mi dolazili u stan u zimskom razdoblju pa prevrnu pola dnevnog...:-x pa ti poslije čisti i spremaj, koma. Zato sam to jednom presjekla i druženje je bilo uvijek vani-pola dana su skupa u vrtiću i još par sati parkića (osim kad je baš kiša)- mislim da je sasvim fina socijalizacija i zabava.
Drugo je kad meni dođe ćef pa pokupim njih par i odvrdem i kino, na predstavu i poslije na sladoš. Al kad meni paše i ne u mom stanu.
Još nešto: moram priznati, ti bivši vrtićarci sad imaju 12 godina i većinom su mali bistrići i baš mi je gušt slušat njihove fore i napadaje cerekanja kad se grupno zatvore u sobu na druženje.
Evo i meni nije simpatično jedno dvoje djece koji idu u razred s mojim djetetom.
Jedna djevojčica i jedan dječak - tako je od prvog dana.
Imam i razlog koji sam naknadno osvijestila.
Podli su i baš onako zlobnog karaktera.
Npr. dječak ima osmjeh anđela namješten čim ga neka odrasla osoba pogleda (učiteljica, mama, tata,...) a s druge strane na samo s djecom nagurava djecu i radi sitne podlosti dok nitko ne gleda.
Majka naravno sve negira jer je dijete anđeo.
I meni je normalno da ti neka djeca leze vise ili manje, pa i da ti ne pašu nikako, samo sto ja ne vidim neki smisao promisljanja zasto. Ionako bih se makroskopski jednako ponasala. Korektno koliko sam sposobna.
Cini se prava sreca kad ti dijete ima prijatelje koji su ti na prvu loptu simpa. Ugodnije je.
I da, ne mogu si zamisliti sasu kao antipaticno dijete. Ocito je susjedstvo problematicno bilo. :)
A bome ni nervoznu Mojcu :) Mojca, jos malo pa skola. Mozda se promijeni ekipa.
Pa svi smo valjda kao djeca išli kod nekih ljudi za koje je bilo jasno da im idemo na živce, ili da im djeca općenito idu na živce. Je li to normalno - očito je, ljudi su takvi. Da je djetetu to ugodno, sigurno nije.
Zašto? Zato što se možda ne bi ponašala isto ako dokučiš razlog.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Tj. ako skapiraš da ti je dete nesimpatično jer ima npr. razmaknute zube (:mrgreen:) ili neki takav Seinfeld kriterijum LOL, onda je do tebe i pomoći nema, slegneš ramenima i praviš se da nisi čudak :mrgreen:.
Ali ako naknadno shvatiš da postoji neka vrlo suptilna, ali ipak opipljiva stvar u karakteru, ponašanju, stavovima tog deteta koja ti izaziva neprijatnost, možda možeš da osnažiš ili uputiš svoje dete kako da se postavi - ili kako ti da se postaviš prema tom detetu - a opet da sve ostane u prijateljskim i korektnim okvirima, možda čak i boljim.
Evo meni je neprijatno kad čujem kako drugar iz razreda opominje moju stariju da se nije prekrstila kod crkve i da će ići u pakao ako nastavi da se smeje tome. Ali ne mogu reći da je ni moje ni tuđe dete nevaspitano niti da se ponaša ružno, stvarno ne očekujem da su u prvom i drugom osnovne savladali versku toleranciju i taktičnost izražavanja. A šta mogu, osećam se neprijatno.
Citiraj:
rosa prvotno napisa
apsolutno nema krimena
dapače
mnogima od nas je "lakše" jer shvaćamo da nismo neljudi jer nam neko dijete ide na živce
ali ovo je javni forum gdje jesmo mi pod nadimcima, netko ga je izabrao spretnije, netko manje spretno, ali ja osobno ne bih voljela da me mama te djevojčice prepozna
meni se dogodilo da me je teta u ljekarni pitala jesam li ja ta i ta s foruma jer me je skužila po nadimku
a ovo možda i neće biti tako teško povezati, samo ako čita forum
Za to svladat vjersku snošljivost bi prvo sve o svim religijama trebali naučiti, pa onda u jedno 7-8. razredu doći lagano do teme vjerske tolerancije :angel:? Ja bih na ovo reagirala odmah, smatrala bih da je to dijete nepristojno i da mu je ponašanje ružno, i odmah bi mu nešto (vrlo lijepo i pristojno) na tu temu rekla. I sigurna sam da bi shvatio i u drugom osnovne - been there, done that.Citiraj:
pulinka prvotno napisa
I off topic na temu reale - u višim razredima osnovne škole u RH u udžbeniku iz vjeronauka piše da su ateisti krivi za holokaust, kao i tvz. humanisti. Uz sliku Edwarda Muncha "Krik". To je na temu kurikulum i očekivanja da se postepeno gradi nešto... veće, bolje, s više razumijevanja :).
Hahah, ina, pa rekla sam i ja, di bi ja oćutala! I bila sam oličenje pristojnosti i korektnosti, ali i jasnoće :D.
Samo ja ne bih rekla da je dete onako generalno gledano nepristojno i nevaspitano, obično dete malo dužeg jezika ko i ta moja devojčica :).
ne mora uopće biti generalno neodgojeno ni zlobno, nego su ga tako naučili pa prenosi dalje, misleći da time spašava tvoje dijete
ima takvih i odraslih
Tom logikom i ja idem, da je to sve iz dobre namere :). Ali opet mi se nekako zgrči želudac kad čujem :/.Citiraj:
tangerina prvotno napisa
uglavnom, ja bih isto bila znatiželjna oko toga zašto me neko dijete iritira
ne bih to shvaćala nešto silno ozbiljno, ali da kao priliku za učenje
točno je ovo što je netko rekao, da nekad vidiš nečiju sklonost da bude manipulativan, a ne možeš je uprti prstom odmah
ponekad jednostavno očekujemo različita ponašanja od djece, recimo moga muža živcira kada djetetovi prijatelji dođu kod nas u kuću ili idu kući i niti ga ne pozdrave
ja to ne primijetim, mene iritiraju oni koji su pretjerano pristojni (ona neka preprepristojnost i kao poniznost koja mi stvara nelagodu)
al bome ponekad, antipatije koje sam u početku dijelila prema nekoj djeci, mogu reći da su više plod mojih predrasuda nego ičeg pametnijeg
imamo tendenciju okružiti se ljudima koji su nam slični, i onda nam djeca razbiju malo taj balon i ubace nas u interakcije koje inače ne bismo imali
i mojca je napisala na početku za djevojčicinu mamu "ne bih se s njom inače družila"
što je ok, samo kad se dugo držimo podalje nekog tipa ljudi, malo i izmaštamo njihovih karakteristika
uglavnom, mojca, ja bih rekla da da, to je dio roditeljstva, i prilika za rast karaktera, u kojem god smjeru (ne bih si zadala cilj tipa "mora mi prestat bit iritantna", nego.. koji već bude)
bolje da ne pišem na forumu emocije koje sam osjetila prema djetetu koje je prvo u mojoj kući izgovorilo da ne postoji Djed Mraz :mrgreen:Citiraj:
pulinka prvotno napisa
U pravu si, al nisam na to mislila. To su jednostavna uocavanja. Mozes vidjeti odmah i je li dijete manipulator, je li agresivno i sl. Prije nego bude "zrtava". Nemam ja toliko dodira s djecom da imam situaciju u kojoj ne znam zasto mi dijete njje leglo. Al imam kolegicu na poslu koja mi ne lezi. Eto kod nje mi se ne da misliti zasto mi ne lezi. Odradimo sve super, al nema sanse da odem s njom na pauzu. Mogla bih secirati, al ne vidim zasto bih dok god se uvazavamo.Citiraj:
pulinka prvotno napisa
Joj, da sam bar imala takvo u blizini, ovako je ta uloga pripala mojem. :mrgreen:Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Sve i kad je dijete agresivno, i kad je manipulator - to nije jedino ni sve što to dijete jest. Niti znači da će zauvijek ostati takvo. Poneko hoće.
Ukratko, točno ovako kako je tang napisala pred tri posta, tako i ja mislim.
Ne mislim da treba sebe izjedati, ali mislim da je zdravo promislit o čemu se radi. I plus, mislim da imamo veću odgovornost prema djeci oko nas, nego prema odraslima, i nije mi isto dijete ili odrasla osoba.
Mozda nemam interesa za seciranje jer sam stara. Mozda bih pokusala pred 20 godina. Al to seciranje zna biti potpuno krivo. Moja mama me ubi s komentarom tko kako i zasto nesto radi. Mozda je i do struke i okruzenja. Ne vidim dovoljan benefit, a veliki rizik od pogreske.
Pa seciraš samo sebe, a ne tog vrtićarca.
Eto ga, znala sam da ima neki razlog što moja nije svima simpatična :škartoc: :lol:!Citiraj:
tangerina prvotno napisa
A eto i zašto mene nisu voleli svi roditelji :D, dete je ista ja...
good point tang !Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Apsolutno.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Moram ponoviti što god tko mislio o tome - ljudi mi nisu antipatični tek tako, nego s razlogom. Još više to vrijedi za djecu, apsolutno nisam doživjela da mi dijete "ide na živce" ili mi je antipatično tek tako, radi osmijeha ili pogleda. Razna dječja ponašanja su mi, naravno, vrlo često antipatična, a posebno ponašanja koja su (po mom sudu) loša prema mom djetetu. Jasno da mi se to ne sviđa. Ali isto tako sam i odrasla osoba, pa najčešće ako ne i uvijek mogu (mislim) procijeniti zašto se djeca ponašaju tako kako se ponašaju. Pa ako vidim djevojčicu koja je sklona šefovanju, i naprosto uživa u tome da ponižava i vrijeđa drugu djecu, a imala sam prilike vidjeti njenog oca i ponašanje mu mogu procijeniti kao nasilničko, onda mi je prilično jasno zašto se to dijete tako ponaša. Ako se dijete koje dolazi k meni kući redovito ponaša upravo grozno, kao odrasloj osobi mi je jasno da to dijete privlači pažnju, a obzirom da znam ponešto o obiteljskoj situaciji tog djeteta onda mogu donijeti i neke zaključke zašto je to tako. Naravno, ja ne mogu ispraviti ponašanja sve druge djece, niti to uopće mogu pokušavati, mogu samo svom djetetu reći kako da se postavi u nekoj situaciji. Ako se pak radi o djetetu koje prijateljuje s mojim, dolazi nam u kuću, onda jasno mogu i moram korigirati loše ponašanje, a mogu i pokušati doprijeti do djeteta za koje mi je jasno da ima problema - samo eto, taj dio mi loše ide, i ako mi nešto ide na živce onda mi to ide na živce. Ali opet - ono što mi može biti antipatično su različita ponašanja djece, a ne djeca kao takva, i pomisao na to da netko u kuću i na čuvanje prima curicu od pet godina koja mu ide na živce mi je nelagodna kao što mi je recimo bila nelagodna i ispovijest one učiteljice kojoj idu na živce djeca koja kašlju a očito i zgodne curice koje onda pogrdno naziva miss ovoga ili onoga.