Potpuno se slažem s Jelenom i kaae
samo tako napred
I mene više muči ako netko prosipa smoki po mojima,ili razdragano ga podragati po licu s ostacima istog,ali na sreću to se nije još desilo
Printable View
Potpuno se slažem s Jelenom i kaae
samo tako napred
I mene više muči ako netko prosipa smoki po mojima,ili razdragano ga podragati po licu s ostacima istog,ali na sreću to se nije još desilo
Nisam rekla da ne dijele već da ne dijele hranu. Između kae koja ne zivi u kulturi u kojoj se hrana dijeli, i nas koji živimo ovdje je osim oceana i ta kulturoloska razlika. Želite li mijenjati kulturu ophodenja i dijeljenja hrane sasvim mi je jasno zašto. Ono što ne razumijem kako ne vidite da je taj teret na plecima petogodisnjaka koji bi od prijatelja uzeo šaku cipsa... I ja iskreno ne bih voljela biti u kulturi u kojoj se za piknik napravi popis pa podijeli što će tko donijeti... Meni je ova naša lokalna u kojoj kad moji jedu dobit ce i svi njihovi prijatelji, pa makar ponekad i pojeli cipsa, kikica i kolača sumnjiva porijekla, draža i više moja.
A ovi nepoznati ljudi koji djeci daju jest, a mislim da se svi slažemo da se tu dijete nauci da ne uzima od stranaca, niti da razgovara...
ja vas stvarno ne kužim
kad je dijete malo, ono je pod roditeljskim nadzorom pa se ne može dovesti u opasnost da pojede namirnicu na koju je alergično, a kad je veće, samo zna koje namirnice ne smije jesti
Koje sad pak alergije? Pa govorimo o junku koji se po parkovima među prijateljima naše djece dijeli...
Bila sam i ja jedna od onih koje ne nose ista vanka. Dvoje starijih su odrasli na jabukama i mrkvama a slatkisi su bili kuci samo ako je netko poklonio. Dosla treca.. Mi nismo medu nepoznatim roditeljima. Iako sam ja nosila prosle godine kukuruzni neslani smoki, voce itd... Ostali su imali smokice, keksice. Stajala bi pored njih dok ne pojede. Pa ti bed. Svi nose ti ne nosis. E onda sam krenula i ja. Kupim malu cokoladu, svatko dobije kockicu. Ponudim svako dijete oko sebe. Uvijek pitam roditelje. Razumijem ako kaze ne. Ne mislim da je jadno dijete vec da roditelj ima razlog. Paket kikica.. Ako ih je malo, dobiju 2. Nije to neka kolicina. Pored toga nosim voce, e tek onda je navala. Veceru nikada pokvarila nije.. Jede 3x kada dodemo kuci. Vani smo min 3h. Ono sto nosim uz to jest, cista limunada, juha u staklenci koju mala sa gustom pije uz mene. Kod nas je tak kak je. Puno nas se druzi skupa. Voli tu djecu, ne zelim ju micati. Ne jedu usput, prije je brisanje ruku i dok ne pojedu uz nas su. Ima jedna koja pretjeruje sa kolicinom al opet nekako se dogovorimo.
Dvoje starijih koji nisu "jeli po parkicima" samostalno kupuju slatkise sa svojom ekipom. Nisu to neke kolicine ali ono.. Skupe si po par kuna pa kupe i druze se.
Ja ne bih rekla da je kultura takva kako ti vidis. Nego kod dijela ljudi koji ne vide da se uplicu u tudji prostor time. Pa ja bih ti uzvratila istim pitanjem kako ti ne vidis sto se na taj nacin radi djeci, a i roditeljima. Zivjela sam nekoliko godina na sjeveru i ceznem za kulturom otvorenog i jasnog dijaloga koji ukljucuje i dogovor oko toga sto ce tko ponijeti na piknik. I sad kad dobijem poziv za party jer sam na mailing listama stoji nesto tipa - dodjite kod nas u dvoriste. Mi osiguravamo meso, pivo i salatu od tjestenine. Ponesite si ako zelite nesto drugo, a dobrodosli su kolaci.
Ako ja ponesem nesto. Necu samo jednu cokoladu, ponijet cu barem dvije jer ima jos djece u parku. I onda dodje jos 5 roditelja s istom pricom. Ako svi podijele sto su donijeli, svako dijete pojede vise od jedne cokolade. Na masu od 14-15 kg, to je isto kao da ja smazem 400g cokolade.
Ovo tvoje pitanje o tome je li kultura takva ili ju takvom vidim je izlisno na temi gdje u drustvu 5,6 petogodisnjakinja svi roditelji osim jednih nose svašta i nude... Kupuju sladolede svima, sokove...
I da kulture u kojima se zna tko ce što ponijeti na piknik su učinkovitije, hrana im je raznolikija i sve je mnogo otvorenije. I osobno bih uvijel izabrala ovu našu, sa svim manama koje vidim. Biram ostati ovdje i u ove parkove voditi svoju djecu.
Ima li kod nas danas više svijesti o zdravlju i prehrani nego u doba parka mog sesnaestogodisnjaka. Ima, ali ovo nutkanje među malim prijateljima je iz mog opažanja jednako i ja sam na tom zahvalna.
Dakle Jelena, sve se svodi na to da sa stavom da junku nije mjesto u parkicu, zapravo nisi pozeljna jer se ne uklapas. Rjesenje tog problema je da ne ides s malim u park ili da pozivas djecu kod sebe na igranje. Dok mali ne naraste dovoljno...
Totalno potpisujem n.grace
Issss, drago mi je da mi sve skupa niste blizu i da se ne družim s vama.
Idemo u park, volimo se družiti s djecom od frendova i njima.skuhamo si kavu i pijemo ju dok se deca igraju.
Nosimo vodu jer su djeca žedna, jer voze bicikl ili nogač ili nešto treće.
Nosimo malo voća, keksića ponekad, žicaju bonkase ali ako nemamo nije drama.
I da, kad je ljeto kupujemo slajoše jer deca vole lizati sladoled.
I kaj, kaj će djeci biti ako pojede jedan smoki u 10 dana..........
Ja kda sam bila cura od 14 godina, bila sam ne moru, i došli neki klinci kojima su roditelji branili jesti čoksu. u životu nisam vidjela žešće trpanje junk-fooda u sebe!
Ja moram priznat da se slažem s casa i puno mi je draže moje mikro okruženje gdje ljudi nekako “spontanije“ žive.
U hrani treba uživat, pna ne treba biti “kamen spoticanja“ a ni remetit druženja djeca i odraslih, kaže ona koja jede laganu uravnoteženu medit.prehranu.:-)
Ono što sam primjetila i vrijedilo je u 90% situacija djeca čiji su roditelji jako restriktivni po pitanju slatkiša i grickalica u prilikama poput rođendana se prežderavaju upravo takvom hranom.
Jednom je jedna curica pojela cijelu kutiju nekih kao napolitanki, znači sjela je za stol i krenula, nije stala dpk nije sve smazala. Ja sam bila u šoku da joj ne pozlije, a mala je mrknula sve to i iz osmijeh na licu prokomentirala: Mama mi ne da da jedem slatko!
To je meni koma.:-(
I ne bih se iščuđavala roditeljima koji nose hranu ili ne nose djeci, pa situacije su različite, neka djeca jedu po manje a češće, nekoj djeci par zalogaja hrane ne remeti večeru, neka djeca su malo gojaznija, neka su netom prije imala hači ili slabašniji ručak.
Ja recimo kao odrasla osoba nema šanse da mogu izdržat da ne jedem svakih 2.5-3h, jednostavno tako sam naviknula i tako mi odgovara organizmu.
Nezamislivo mi je da u danu imam samo doručak,ručak i večeru bez užina.
Ovaj post sam počela pisat prije 10ak min, Bogapitaj koliko ste već napisale u međuvremenu, no evo šaljem ga sad.:-)
Viidm Cocolina da si napisala isto što i ja za to prežderavanje.
Moji recimo nisu ljubitelji čokolade, al ako im se ponudi kiki uzet će. Niš im neće bit.
Ionako jakooo rijetko jedemo zapravo slatkiše, ne znam kako polako al su nas napustili. Čak su ih više jeli kad su bili mlađi.
Meni je bitno da mi djeca imaju zdrav odnos prema hrani da je htrana naše gorivo, a ne nužno da samo i jedino jedu isključivo zdravu hranu.
Znam ljude koji jedu ajmo reći zdravi hranu al su jači radi količine te hrane tako da...
I da se ogradim moji jednostavno baš i ne vole junk, iznimno su zdrava djeca.Dr.ni ne idemo.
Problem je u tome što to po parkićima nije hrana nego uglavnom junk. I nije to par smokića jednom u 10 dana, nego je to puno bliže količini koju spominje Jelena. Znači svak dođe u park s djetetom, ali ne ponese samo za svoje dijete, nego i za ostale. Pa si računajte, čokolada po glavi. Tko smatra da je normalno da dijete od 2-3-4 godine pojede tablu čokolade/vrečicu smokija/šaku bombona svaki put kad dođe u park? Ja definitivno ne. Ako vodiš dijete 2 put mjesečno u park, ok, preživiš. Ako vodiš dijete svaki dan u park, onda je to jasan put u prehrambenu katastrofu...
Kolko vidim moja imenjakinja a i sasa ne brane slatkiše,ali ih brane u određenim prilikama i odredenoj količini,što je sasvim ok,a ovaj komentar da joj nije mjesto u parku jer to klincima neda je bezveze.
Ujedno ne treba se prilagođavati u svemu drugima,koliko njih se prilagodi tebi uopće.
Kad je moj veliki bio klinac imao je jednog dečka s kojim je bio jako dobar. Mali nije htio spavati u vrtiću nek bi spavao kad bi baka došla po njega pa do pol sedam, mi smo u to doba uvijek išli doma,jer i ja moram složiti večeru za obitelj,srediti klinca itd. uglavnom moj se igrao s tima koji su trenutno bili u parku,a i tih je bilo dovoljno
još ću dodati da čak i makrobiotički stručnjaci imaju stav da se dijete kod kuće treba hraniti kvalitetno i dok je tako nije toliko bitno što će pojesti u školi, vrtiću ili drugdje
a mišljenja sam i da previše zdravog nije zdravo :)
Marta meni su ove količine koje spominješ nepojmljive i milaim da je to fakat rijetkost i iznimka.
Rekoh već kod nas eventualno sladoled ili kuhani kukuruz.to je to. Čoksu nikad nisam vidjela da je netko nosio a kiki možda par puta.to je sve.
Mislim da fakat pretjerujete s tim kočičinama koje prikazujete ovdje na forumu. S tim se u životu srela nisam.
Zašto ne bi dolazila? Djeca se mogu igrati i bez trpanja
Tu Lili ko da živiš dva okeana od mene a ne 199 metara
Ima kod nas svačega čak i čoksi
Ali mene to je dira
Bogami, ni saši ni Jeleni to nisu iznimke i rijetkosti, nego svakodnevica. Otud i topic. Problem i je kad ti se tako posloži ekipa u parku. Svi objašnjavate da su to neke iznimke i rijetkosti i bitno je da dijete doma jede, međutim dijete od 15kg koje u parku pojede pol vrečice smokija ne može nakon toga doma normalno jesti. Ja nisam razmišljala o tome kako da vuk bude sit i koza cijela. Nakon uvida u seoski parkić, prestala sam voditi djecu tamo. I bez toga dobivaju i previše slatkiša, jer ljudi znaju da nisam fan toga, pa onda namjerno donose jer jadnoj djeci fali, valjda se bolje osjećaju kad i moja djeca dobiju bar malo junka. Ko zna koji klinac tako kompenziraju. Mozda bi saša mogla to analizirat, s obzirom na struku.
biti partibrejker je dio roditeljstva.
Za jelenu-O:
Mojima nikad nitko u parku nije nudio čoksu. Možda je i do vremena jer kad je vruće čokse se tope pa ih ne nose ili se družim u tom svom krugu prijatelja nas 7-8 obitelji. Mi smo nosali od jagoda i trešanja do keksa. Kupovali smo i pecivo ako netko ogladni a ostalima se ne ide doma : mrgren:
Pa tko je ikad rekao da su npr. trešnje problem?
Citiraj:
sasa prvotno napisa
Ja sam odgovarala jeleni—o jer živimo u istom kvartu.
A saši sam odgovorila na poč.teme.
Iako ako idem dublje neki bilo kakvo nuđenje hrane njihovoj djeci pa makar trešnje smatraju ulaskom u njihovu priv.zonu/ i njihov prostor i prehr.navike i to im remeti večeru.
Na kraju se sve iskarikira ovdje na forumu :/ pa ispadne daleko od realnosti.
Meni je ova tema puno pomogla prije svega da izadjem iz svoje emocijama obojene pozicije i sagledam situaciju objektivnije. I da, Mima je u pravu:). Cinjenica je da postoje kulture u kojima ljudi nose mrkvicu u parkic i cinjenica je da nasa nije takva. Mene je smelo to sto sam mjereci svijet svojim metrom bila uvjerena da postoji konsenzus oko toga da je fakat bezveze svaki dan jesti cips i smoki. I da samo trebam tim ljudima reci da su se zabunili.
No to nije tako i to sto se meni isto ne svidja ne mijenja situaciju. Za sada kombiniram ovdje predlozene tehnike i mirnija sam. Htijela bih se osvrnuti na Casin post u kojem je spomenula da smo kao tolerantni a ljude dijelimo na cips jedace i nejedace. Dakle sustina tolerancije je u prihvacanju razlicitosti- ne trebam ja poceti jesti cips da bih dokazala da sam tolerantna. Takodjer ja doista ne mislim da su ljudi koji jedu cips losi ljudi tj da ih jedenje cipsa obiljezava, ali cinjenica je da imamo razlicit stav o vaznosti prehrambenih navika i to je ok. I jos nesto- kolicine slatkisa su takve kakve sam navela, nemam nikakvu potrebu pretjerivati da bih svoj problem ucinila vidljivijim.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ma kakvi neodlasci u park ili slično,dogovori se s djetetom
Po tome ni moji ne bi smjeli ići nikud
Jelena.O, saša kombinira tehnike i vjerojatno su to te koje je navela n.grace.
Ja sam definitivno po ovim ovdje kriterijima tolerantna, ne jedem čips, a uopće mi ne smetaju po parkićima oni koji jedu i nude. :mrgreen:
Saša ovo o pretjerivanju količina koje se navode se nije odnosilo na tebe nego na svježije postove forumašica. Ispada da djeca pojedu pola shopping kolica junka svaki dan.:/ ti si nekako realnije prikazala “stanje“ u svom parkiću.
Lili, vjeruj ;).
U našem parku su klupe sa stolovima... svaki dan imaš 2-3 ekipe roditelja i djece koji dođu poslije vrtića... na stolu je veliko pakiranje napolitanki ili velika vreća nekih drugih keksa... mislim da je to 1 kg. Veliki smoki. Veliki čips. Velika vreća nekih užasnih bombona koje ja zovem “kemija+boja”. Često su to one trgovačke marke pa donesu najveće pakiranje. Više najvećih pakiranja. Svaki dan.
Imam sreće pa moji trenutno nemaju prijatelje u toj ekipi, a da su imali prije prijatelje u takvim ekipama... jesu... i onda se zakače za stol. Ali sam ih odvlačila uz “smiješ jedan keks, nemoj više”.
Onda bi razgovor tekao dalje...
Pusti dijete da jede
Ma pustila bih, ali nije baš dobro ručao, i ako sad pojede 5 keksa, nema šanse da išta više danas pojede, neće ni pipnut večeru.
Ma da!?? O moji se tu najedu slatkiša i doma još potamani dva tanjura.
Da, moj neće.
Okrene se k njemu: e, ako je tako, onda ne smiješ puno keksa :mrgreen: 8-).
U parku sam svakodnevno već 8 godina. I bit ću još barem 7. To se neće promijeniti. Uvijek će biti stolova s hrpom junka. Ja se moram domisliti sto ću s tim, kao i sa svakom drugom situacijom u parku.
A ja sam se dugo vremena čudila čemu stolovi u parku :-o bila sam uvjerena da ne služe ničemu drugome osim da tinejdžeri sjede na njima, a noge da drže na klupama :mrgreen:
Pa moram priznati da sam vidjela tinejdžere kako sjede na njima, i penziće kako kartaju na njima, a gomile hrane na njima nisam vidjela.
Nego jedan dan prolazim kroz neki lokalni parkić, i vidim poznanike tamo sa hrpom djece (i dječjih roditelja). I što, svi cugaju pivicu, onako iz boce, donijeli su si cijelu kašetu. Nisam vidjela da su imali nešto za djecu. :mrgreen:
Ja imam ptsp od gumenih bombona na kile. Nije stilska figura, nego doista ono smeće šta se na kile prodaje. Pa pol najlon vrečice toga. Odma se užgam čim se toga sjetim. A u pozadini mi se vrti "Ja sam se uglavnom čokoladom hranio
i nije bilo toga ko bi mi zabranio. Punjenih bombona pojačane doze najbolja je stvar protiv nervoze...."
pa i meni je draga naša kultura dijeljenja, a i tako sam naučena da ono što imamo podijelimo.
moj problem je nastao u situaciji kad uvijek nešto moraš imati, svaki dan.
helou, park nam je ispred zgrade. u parku smo dva sata. i sad ja moram spremati tapervere s hranom. jer mi je neugodno da m bleji u hranu kao da je iz gladi došla.
dakle, dođem s posla u 4 i pol. ručamo. i u šest idemo u park. i, hebi ga, NEMAM doma ni zdravo ni nezdravo. ako imam jagode, neda mi ih se prat i stavljat u tapervere da bi se jelo u parku. neda mi se ić u dućan po štapiće. ono, igrajte se. :lool:
BB,
Ma vjerujem da to postoji, al kažem mislim da je danas stvarno to iznimka-tolike količine takve hrane u parkiću.
Kod nas recimo i nema stolova u parkićima, uopće ne mogu zamislit takve količine bilo kakve hrane a kamoli slatkog i grickalica u parkiću u koji se dolazi na igru.
Ovo sam još htjela komentirati...
Uz uvjet da nađe mamu koju želi pozvati sebi doma i da ona ima dijete koje njezino dijete voli, i da ta mama ne ponese smoki sa sobom :mrgreen:.
Mislim da nije bas tako da treba izbjegavati park i da se skroz ne uklapaš... kod nas su parkovi veći, i ako se ne uklapaš među stol sa junkom, uklapaš se u neki drugi kutak parka. Kao što mi je jednom jedna mama rekla “ne sjedim baš više tako često za onim stolom, oni misle da gay nije ok” :angel:.
Taj junk je meni isto ko i sve drugo... učiš ga da ne baca kamenje ili pijesak... da ne ide na tobogan u suprotnom smjeru ako se netko upravo spusta, da ne stoji ispred ljuljačke... i kako ima roditelja koji npr. na ništa od ovog ne reagira, pa ti tuđem djetetu objašnjavaš da ne baca pijesak drugome na glavu, ili da se makne inače će ga opaliti ljuljačka ili netko na toboganu... tako se moraš miješati i u taj junk food. Jer je njemu on ok. Kao sto mu je ok i da okrene leđa svom djetetu od 3 godine.
Ali miješat na način da sama makneš dijete od toga.
Kao što ćeš mu u milion drugih situacija objašnjavati da ne može nešto iako Pero to može.
Baš tako BB slažem se s tobom. Treba razgovarat sa svojim djetetom i poradit na tom issue.