Bas me ovo pitanje o najvecem izazovu potaknulo na razmisljanje. Ako izuzmem odgoj djece, mislim da mi je dosad najveci izazov balansiranje posla i obitelji.
Kako je kod vas?
Printable View
Bas me ovo pitanje o najvecem izazovu potaknulo na razmisljanje. Ako izuzmem odgoj djece, mislim da mi je dosad najveci izazov balansiranje posla i obitelji.
Kako je kod vas?
Ivana s baš si me zatekla. Razmišljam bilo je svega, rata, neplodnosti, ....ali meni je najteže bilo kad smo se borili s neplodnošću i kad nisam znala hoću li postati mama.
Znala sam da neću odustat i uvijek sam vjerovala da će nam se ta želja ostvariti.
To je bio moj najveći izazov definitivno jer je to neizvjesna borba trudiš se, daješ sve od sebe, al to ne znači da će sve biti kako si zamisio.
Sad sam se sjetila da sam kao mala maštala da ću se udati za bogatog Amerikanca. Ja sam prva sponzoruša na svijetu. Bar ona s paklenim planom ali postavila sam temelje
Meni je plan bio da bude bogat i star i umre odmah nakon vjenčanja. Crna udovica. :mrgreen :
Sent from my ZTE BLADE A910 using Tapatalk
Ja sam uvijek govorila da bi bila najsretnija da imam neku obiteljsku rentu, ne premalu, ne preveliku.
O udaji i obitelji nisam nikad razmišljala.
Ja sam uvek zazirala od svadbe, i nismo je ni imali :D Presrecni oboje i posle 14 godina braka zbog te odluke. Vencali se jesmo, i to nam je znacilo puno puta.
Decu sam stvarno jako zelela, i fakat uzivam s/u njima.
Struku koju sam prvobitno odabrala sam putem modifikovala, ali evo sad mi se po malo otvaraju vrata tu i tamo i nije lose. Neprepustanje se meni izgleda isplatilo.
prvo, mojci oskar :sp:za ozivljavanje foruma.
a pitanje, ne znam sto bih odgovorila...
nekada pomislim, nije lose seni, dobro si ti to izvela.
a onda nekad se pitam gdje sam , sto sam, gdje idem, cini mi se da nisam ni pola ostvarila od onoga sto sam zeljela...
no zivot je maraton, ima jos izazova!
tako da mi se ovo od silyme cini dosta dobro opisano.
moj najveci izazov je, da izadem na kraj sama sa sobom. :mrgreen:
Ja nisam nikako zamisljala svadbu, bas je nisam zeljela, a na kraju smo je imali i ispalo je ok. Drugima je znacilo, a meni svakako nije nastetilo. Svakako nisam planirala, a ni zamisljala zivot kakav zivim tako da ne znam je li ispao ovakav ili onakav. Gundjam putem, nekad manje, nekad vise (nekad uopce ne), ali zadovoljna sam.
Sto se skole/faksa tice, zanimalo me malo jedno, malo drugo, malo nesto peto. Radim posao koji sam prakticki sama izmislila i, iako me ponekad beskrajno iznervira, dobro je - taman je onako kako trenutno treba i moze biti. Imam dvoje djece, tu sam svakako dobila sto sam htjela, cak i bez vecih muka (s obzirom na predvidjanja i prognoze). Zdravi su, sto je izuzetno bitno, s obzirom na okolnosti (ok, ne brojim alergije... to je zapravo nista u usporedbi s onim sto je moglo biti.
Ova zadnja godina, to je svakako nesto sto nismo zamisljali jos sad, a definitivno nije nesto sto smo zeljeli. Guramo dan po dan i ucimo sve i svasta (najvise ja, s obzirom da su mi neke stvari jos uvijek strane). Nista od naucenog nam ne ide u korist, ali isplivat cemo nekako. Bas je intenzivno razdoblje za raznorazne kratkorocne i dugorocne planove. Nista uzbudljivo; samo svakodnevica.
Imam nekih za sad neostvarenih zelja, ideja, planova, ali ovaj cas nije vrijeme, cak ni za usput. S druge strane, ako se i ne ostvare, nije kraj svijeta.
Mojca, ovo je super tema :-D!
Ja sam nekako započela kao Barbi, a onda se nekako sve razvilo puno bolje od očekivanja (kojih, iskreno, nikad nisam ni imala previše :lool: :oops:).
Imam super muža, posao iz snova, prekrasno dite, prijatelje... :heart:
Kako ono ide...? Imam taj neki svoj život, taj neki svoj svijet, svoje ljude, osmijehe, imam dovoljno svega... :heart:
Apsolutno si u pravu. Mene tu valjda... spašava moj pesimizam, pa ne očekujem ništa jer sam svašta nezamislivo već doživjela ili čula iz prve ruke. Imam i svoju turbo laku pričicu na temu (čula sam puno teže, kad se stvarno misliš kako mogu vjerovati tom liječniku ako takve stvari govori). Išla kod psihijatra za potvrdu za IVF da smo prošli psiho savjetovanje - jedna bedastoća iz doba min. zdravstva Milinovića. Pita nas psiho (a maramice na gotovs izvađene) da zašto se toliko mučimo i pokušavamo dobit 2. dijete, obitelj je cijela i s jednim itd. A na njenom zidu slika dvoje dječice. Ali, bila je dovoljno soc. inteligentna da vrlo brzo zapravo prekine "savjetovanje" i isprinta potvrdu, a mi platimo i ćao-bao.Citiraj:
casa prvotno napisa
Prekrasno :heart:Citiraj:
Forka prvotno napisa
Tang, uopce ne pamtim kad zadnji put nisam nasla misto u Zbirca. Valjda idem u neke nepopularne ure :)
Forka, super si opisala ono što i ja osjećam.
Ono što mi je nekad pomutnja u tom mom toplom gnijezdu i sigurnoj luci je povremeni strah da će se nekom nešto dogoditi i da će čarolije nestati. Posebno me to zdrma kad je muž na putu, bavi se specifičnim poslom koji može biti prilično opasan, a danas je upravo otišao na tjedna dana i borim se sama sa sobom da ne razmišljam.
Nisam paničar niti vrtim negativne filmove, tek mi povremeno prođe neka misao kroz glavu i odagnam je što prije.
I uživam u svakom danu.
Ajme meni... nemoj mi kvartit fantaziju... planiram doći u siječnju i svako jutro biti tamo na fotosintezi.Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
Ujutro, na radni dan, ces garant nac mjesto :) jos da nam doneses i sunce :heart:
Ja ovako ko Forka, Jadranka, Barbi :heart:
Evo i ja se opet malko navukoh :)Citiraj:
seni prvotno napisa
Što se teme tiče, nisam nikad imala neke planove, više bise to moglo nazvati snovima - realni ili ne od mnogih sam odustala u strahu da se neće ostvariti. Što bi bilo da sam birala u nekim ključnim trenucima drugačije, ne mogu znati. Mogu reći da nije ni tako loše ovako.
Nadam se.Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
I jednom i drugom.
Baš sam neki dan razmišljala o tome koliko sam ustvari sretna, ali i da sam imala više sreće nego pameti.
MM, recimo, uopće nije moj tip muškarca, ali sam bila mlada i bedasta i totalno bezveze uletjela u vezu s njim i to je bio najbolji mogući pogodak za mene.
Da sam tražila "svoj" tip muškarca sad bih bila udana za kretena.
Planova baš nekih prevelikih i nisam imala...više sam impulzivna osoba i samo tak me opali nešto i ja bi sad to pa usmjerim svu svoju energiju da to i ostvarim.
Želje su se, pak, mijenjale s godinama i mogu reći da sam ih većinu ostvarila.
A neke čak i ne želim jer se bojim da bi mi to poremetilo ravnotežu u mom malom svemiru i da bi zbog toga fasovala na nekom drugom polju.
Tak da....sretna sam, ispunjena, djeca su dobro, starci također, društveni život maksimalno procvao nakon što su djeca narasla....samo nek potraje..
Ja sam mlada (relativno), u 34oj, a imam osjećaj da sam puno puno prošla u životu, a kad se osvrnem - i jesam.
Od backpackinga od 16te po Europi s frendicom, raduckanja na faxu, muževog studiranja i kompletne promjene karijere, mog izazovnog posla, u jednom dijelu radne priče čak i srednjeg menadžmenta, do recesije, financijski ajme teških vremena, kupovine kuće, osnivanja obitelji, dobivanja kćeri, 5 spontanih zaredom, druženja i najboljih prijatelja na svijetu, putovanja s kćeri.....
A što je najbolje život mi se upravo i doskora treba potpuno promijeniti, i ta promjena se sastoji od dualnosti: znam što želim i uistinu vjerujem u to i spremna sam 'zapeti' i ZNAM da će biti dobro, ali uistinu ne znam kako će to sve skupa, detalji moga života, pa čak i grad u kojem ću živjeti - izgledati. Život je to, baci se u vodu i plivaj, guštaj, znaj što želiš (ili znaj što NE želiš) a ostalo....malo sreće :)
Kako to lijepo reče Nick Cave, ne vjerujem u intervencionističkog boga (koji mikromenadžerira i gleda tko će dobiti koji posao i kojeg partnera itd), vjerujem u sebe i nadam se dobrom.
a da sada birate cime cete se baviti, biste li izabrali ovo sto sada radite?
jeste li se otkrili u nekom sasvim drugom podrucju tokom godina?
ja bih vjerojatno radila nesto vezano uz djecu
ili vezano uz umjetnost, ali ne u kreativnom smislu (jer nisam kreativna), vec logisticki, organizacijski
Ja sam to otkrila davno, negdje na polovici studija - bolje bi mi odgovaralo da sam logoped ili radni terapeut...Citiraj:
emily prvotno napisa
S druge strane - našla sam "kućicu" i unutar svoje struke koja mi baš dobro paše (prikladna kombinacija komunikacijskih vještina i zadovoljavajuće razine stručnog znanja).
Ovo "radila bi nešto vezano uz djecu" može biti batina s dva kraja i ima veze s trenutnim fokusom. Ja sam sad već u fazi da mi se čini kako je moj odabir struke zapravo bolji od ovog što sam napisala (logoped i srodno) jer kako nabirem godine života i staža, imam sve manje živaca, pa to možda ne bi bilo sjajno da moram raditi s djecom...
Ja i dalje mislim da bih bila solida matematicar da sam to zavrsila, ali zapravo mi je radno mjesto OK. Voljela bih da je klima drugacija i da se ne trosim na papire s kojima sam izrazito nespretna pa se pogubim. Bojim se nekih kontrola, iako svoj pravi posao radim jako savjesno, ali su mi prateci papiri ispodprosjecni. Papiri su tu da kao dovedu neradnike u red, ali mene to ubija. Vidim da cesto bezvezni kolege imaju super papire sredjene.
Meni je to rak-rana. Radim nešto čemu prirodno uopće nisam sklona i moram uložiti ekstra napor da bih postigla dobre rezultate. Budući da mi je inače deviza minimum effort-maximum impact, to me baš ždere...dok istovremeno moj potencijal trune. Bah.
Potpis na Argente.
apsolutno da, jako volim svoj posao i stalno ponavljam svojoj djeci da za buduće zanimanje izaberu ono što će ih najviše privlačiti.Citiraj:
emily prvotno napisa
Još jedna.
I također mi je žao što nisam studirala matematiku, nju sam oduvijek voljela. A matematički dio ovog posla koji radim je upravo dio koji najviše volim.
Ovo još jedna se odnosilo na Argente i Mojcu.
Ja nisam planirala ovo sto radim, ali odlicno sam se nasla u ovom sto radim zadnjih 4.5 godina. Ponekad radim malo previse jednog, a premalo drugog sto volim, ali to je tako, s obzirom na to gdje radim i kakav je obujam posla. Sama sam izmislila radno mjesto pa se ne smijem previse buniti.
Bolje da ne pricam sto sam sve mislila raditi ili cak sto sam radila. :lool:
U jednom trenutku mi je bilo zao sto nisam otisla u umjetnickom smjeru kao sto sam nekad davno planirala, no to sam ispravila s ovim radnim mjestom, a ostatku cu se vratiti kad djeca poodrastu i kad ce raspored podnijeti dodatne aktivnosti.
Ono sto nisam ostvarila je medicina. I dalje mislim da bi taj level problem solvinga bio odlicno zanimanje, ali ne zalim jer trud i ulog sasvim jasno izgledaju vece i opseznije od onog sto sam ikad konkretno zeljela. Plus, kad dodam lokaciju kamo me zivot odveo i svakodnevne okolnosti, dobro mi je ovako kako jest.
Jedna prigodna za ovu temu, dr. Robert Torre, psihijatar
https://m.vecernji.hr/kultura/autor-...masuje-1291008
Hvala cokolada sto si tu stavila link... Eto, mene takvo stivo bas veseli... Pa sto ostvarila, sto nisam...
Meni se jako sviđa napisano.
Odličan tekst. A ovo mi je super:
"Autentični ljudi društveno su asimetrični. Eskapizam je njihova furka. Tko živi "ukorak s vremenom", ne živi. Bez samoisključenja samoispunjenje nije moguće. "
Morala sam tri puta procitati, :lol:
On je u krizi srednjih godina. Sve mi je ovo bilo sumorno čitati.
Cuj, dobar dio nas na forumu je u srednjim godimama.Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
Uz kojekakve krize.:mrgreen:
Jest upakirano u sivilo, i njegov je fizički izgled siv i turoban, ali ovdje je sažeo svu mudrost življenja:
"Naprosto, valja životu reći veliko "da" i prihvatiti sve. Prihvatiti da su svijet i ljudi kakvi jesu i voljeti ih kakvi jesu. Malo što mi tu možemo promijeniti. Za podnošenje životu nužnih nesretnih ishoda najpragmatičnije je prihvatiti da "sve što se događa, događa se nužno". Od drugih valja očekivati malo, ali zato od sebe mnogo. I ne žaliti ni za čime. Bolji bi bili kad bismo se manje nadali, a više suosjećali i voljeli. A kome je to malo, i kome malo nije dosta, ništa mu nije dosta. Tko ne može uživati u jednostavnosti male sreće, ne može uživati uopće."
Pročitaj ponovno za 20+ godina :-)Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
A sad ozbiljno: nije autor prvi koji se toga dosjetio. Većina nas koji imaju sreće da dorastu do pedesete došli su do sličnih zaklj6čaka. Prije toga, ništa nam ne znači.
Knjiga Živjeti jednostavno Elaine St James je prva koja mi pada na pamet, a ima ih još.
Na ovo naletih jutros, pa se sjetih teme.
"Život je izbor, a ne sudbina jer običan čovjek živi kako mora, a pravi čovjek živi kako hoće; život na koji bijedno i bez otpora pristaje je bijedno tavorenje, a izabrani život je sloboda. Čovjek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem."
Meša Selimović
Zuta ja sam vec neko vrijeme u 40ima I kao i tebi citanje texta ovog psihijatra mi je bilo turobno, sumorno, naporno...Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
Ima.dijelova kiji su tocni, ali brate mili naporan mi je ovaj stil pisanja, cinizam, ono ne lezi mi nikako (imam.jedan svoj izraz al nije za forum :-) ) i ne slazem se s puno toga.