Baš danas pričala kak sam za klinca posumljala da ima alergije i dermatitis već s tri i pol tjedna ali doktorica je rekla da se dete čisti nažalost ja sam bila i pravuCitiraj:
Peterlin prvotno napisa
Printable View
Baš danas pričala kak sam za klinca posumljala da ima alergije i dermatitis već s tri i pol tjedna ali doktorica je rekla da se dete čisti nažalost ja sam bila i pravuCitiraj:
Peterlin prvotno napisa
Uspjeli smo u zadnji tren vidjeti ORL, ispitao mu sluh, kaže da je s perifernim sluhom sve OK, da bi sada trebalo ispitati slušne evocirane potencijale, samo ne znam kad, sada je situacijom oko ovog virusa sve zakomplicirano, nadamo se da ce ovaj kaos brzo proći pa da uspijemo obaviti i tu pretragu. Inače, osjetim napredak, voli sada pokazivati životinje u slikovnici, češće on upire prsticem i čeka od nas da kažemo što pokazuje, a nekad pokazuje ono što mi tražimo. I dalje je vokabular na mama, al samo kad je emotivna situacija, najčešće kad je ljut kad nešto treba. Trudimo se stalno sudjelovati s njim u igri... Hvala svima na pomoći.
Pozdrav jelena O,
Da li mi mozete reci sta je bilo sa vasim djetetom?
Ako sam to ja
Moj je imao kasniji govor,poslije jedno vrijeme mucanje, operaciju treće mandule, i bušenje bubnjića ali bez ugradnje cjevčića samo lijevi,alergije koje ima i sad ali ništa povezano s autizmom
Na pregledu sluha su kod mog sina utvrdili da ima dosta tecnosti u srednjem uhu, da li je to i kod vas bio slucaj?
Pozdrav Idnom,
zanima me kakvo je stanje sa tvojim djetetom danas, da li je sve ok,kakvu dijagnozu ima?
Lijep pozdrav svima.
Pratim ovaj podforum već duže vremena, a sad sam se odlučila i registrirati kako bi postavila par pitanja za roditelje koji imaju sličnih problema, pa ako netko ima sličnih iskustava da podijeli ovdje samnom ili na PP, jer sam zabrinuta za razvoj svoga djeteta.
Moj dječak ima 2 i pol godine, i još uvijek ne priča:
- povremeno mi djeluje odsutan.
- u odnosu na drugu djecu je slabe afektivnosti.
- ide u vrtić al ne stupa u interakciju s drugom djecom, tek ih je u zadnje vrijeme počeo grliti, ne boji ih se, ali se ne igra s drugima.
- nema dobro razvijenu igru uloga.
- kad je razumijevanje u pitanju pojedinačne riječi dobro razumije, u slikovnici pokazuje skoro sve što treba, ali ne želi imitirati glasanje životinja.
- u zadnjih dva tri tjedna je počeo dosta brbljati (ništa smisleno), do tada se uglavnom vokalno nije izražavao, što mislite da li je to dobar znak? Mi smo jako ugodno iznenađeni i stim što je počao bezveze brbljati, sada se samo bojimo da će to nestati.
- ima dobar kontakt očima, uspijem mu usmjeriti pažnju na nešto kada pokažem prstom prema tome što mu želim pokazati.
- kada smo vani, dođemo u park, tamo hrpa djece po spravama, vrište, trče okolo, a on bi samo malo na ljuljačku i klackalicu, jednostavno nije zaigran kao druga djeca, to me nekako najviše brine?
- idemo kod logopeda privatno. Bili smo na jednoj procjeni defektologa , privatno, ona nam je rekla da je riječ o autizmu, nije dijelio pažnju sa mnom dok se igrao s kockama, naša logopedica se ne slaže. Ali stoji činjenica da on vrlo rijetko dijeli pažnju.
- imamo problema sa senzorikom, bili smo na procjeni, on je hiporeaktivan dječak, te mu treba jači podražaj. Idemo redovno privatno na senzoričke vježbe te neurofeedback. Prijavit ćemo ga još i u centar Silver, ali predugo se čeka pa idemo u međuvremenu privatno sve. Jel imate neki drugi prijedlog u što da ga još dodatno uključimo?
- u drugom mjesecu imamo i procjenu na ERFu, pa ćemo i tamo vidjeti stanje.
Voljela bi ako netko ima sličnih iskustava, da podijeli ovdje, jer smo dosta zabrinuti, da vidim druga iskustva, kako je prošao rani razvoj vaše djece s sličnim problemima, možda nam pomogne.
Unaprijed hvala svima.
Nika86, dobrodošla na forum!
Bez obzira na teškoće koje dijete ima, uz ranu intervenciju puno toga se može usmjeriti kako treba, tako da teškoće kasnije budu manje. ERF je dobro mjesto (kabinet za ranu komunikaciju), a veljača nije daleko.
Dijagnoza nije nešto čime bi se roditelj trebao opterećivati. Vidim da ste na dobrom putu: nije bitno kako će dijagnoza na kraju glasiti, bitno je da dijete dobije upravo onakve poticaje kakvi njemu trebaju. Poteškoće sa združenom pažnjom imaju mnoga djeca, a ne dobiju svi na kraju dijagnozu poremećaja iz spektra.
Moj stariji sin je imao poteškoće komunikacije, ali zbog drugih uzroka (teška nagluhost koju smo riješili, ambliopija i strabizam - također se rješavalo i u dobroj mjeri riješilo, zakašnjeli razvoj govora - dugotrajnom terapijom i to je došlo na svoje). Godinama smo hodali na terapije (Rebro i Suvag) ali na kraju je sve dobro završilo.
Budući da vodite dijete logopedu, vjerojatno si već dobila upute za poticanje združene pažnje (kroz igru - u ovoj dobi samo to možeš). To se "kroji po mjeri". Odabireš aktivnosti na koje dijete najbolje reagira i gradiš na tome... Kod nas je upalilo ovo - aktivnosti za poticanje pažnje i produljivanje intervala pažnje kod male djece:
- fizički dodir (masaže - imam cijeli set uputa)
- ljuljanje (konjić za ljuljanje i slične naprave, ljeti ljuljačka na drvetu)
- glina, plastelin, slano tijesto
- slikovnice sa zvukovima http://www.knjigolov.hr/katalog/Eric...-orkestar/2486
- slagalice (krene se sa jednostavnima, a kako dijete raste - ide se prema složenijima)
Ovdje ću prekinuti post da ne bude predugačak. Samo da kažem - moj sin je išao logopedu do kraja četvrtog razreda OŠ. Iako je liječnica obiteljske medicine preporučila Suvagovu školu, odbila sam jer je moje dijete u to vrijeme već bio ok. On je završio osnovnu školu sa 5.0, srednju također i sad je uspješan student.
Igre za malu djecu (treba ponuditi - dijete će nešto prihvatiti, a nešto ga neće zanimati - poticanje pažnje svodi se na trajno eksperimentiranje).
Evo primjera koji su nama koristili:
Priča za 5 prstiju 1
Palac: ovaj ide u lov
Kažiprst: ovaj ide za njim
Srednji prst: ovaj kuću čuva
Prstenjak: ovaj papicu kuha
Mali prst: ovaj plače jer mora sam musti kravu – muzu muzu muzu (prstić potegnuti nekoliko puta)
Priča za 5 prstiju 2
Palac: ja sam palac, glavni prst – delija sam jak i čvrst
Kažiprst: prepoznat me može svak jer sam spretan, brz i lak
Srednji prst: poštujte me redom svi jer sam od vas najveći
Prstenjak: vredniji sam od svih vas jer ja imam zlatan pâs
Mali prst: to već znade cijeli svijet – bez mene vas nema pet!
Priča za 5 prstiju 3
Stari palac kruha prosi
Kažiprst ga kući nosi
Srednjak šuti pa se ljuti
Što prstenjak sve pojeda
A mezimac samo gleda
Kriš-kraš-matijaš
Kriš-kraš-matijaš (prstom crtati križić po dječjem dlanu nekoliko puta – stimulacija osjeta dodira)
Kaj mi daš – dam ti POČ (udariti dlanom o dječji dlan)
Kam ideš? V Stari Grad, kobile klat! Vrta vrta vrta vrta (prstom kružiti po dječjem dlanu)
Biba leze (za sasvim malu djecu)
Biba leze, torbu nosi, kuda ide – tu nutra, tu nutra, tu nutra, tu nutra, tu nutra!
(Hodati sa dva prsta po djetetovom tijelu, a na kraju završiti u pazuhu ili u ovratniku košulje!)
LICE I GLAVA
Šećer, kava…(za sasvim malu djecu)
Šećer (dotaknuti čelo)
kava (dotaknuti bradu)
Čaj (dotaknuti lijevi obraz)
Rum (dotaknuti desni obraz)
BUM! (šakom lagano udariti u nos!)
Stara istarska (za sasvim malu djecu)
Oltarić (prstom djetetu dotaknuti čelo)
Dvi svićice (pokazati oči)
Dva kušinca (prstima dotaknuti obraze)
Kapelan (dotaknuti bradu)
Bilim, bilim, bilam (uhvatiti dijete za nos i “pozvoniti”)
Tip-tip-tip
Prstićima tip-tip-tip (kažiprste u križ)
Glavicom pak nik-nik-nik (klimnuti glavom)
Ručicama klop-klop-klop (pljesak)
Nožicama top-top-top (udarac nogama o pod)
Naokolo jedan-dva (okrenuti se oko sebe za 360 stupnjeva)
Pa je igra gotova.
Osim igara, bitan je i odabir igračaka u skladu s onim što dijete voli:
- slagalice (najprije jednostavne, pa sve kompliciranije)
- didaktičke igračke vrsta raznih
- crtanje i pisanje - u ovoj dobi idealne su krede (koje dijete može uhvatiti cijelom šakom) i ploča, a ljeti se to može koristiti vani
- drvenie kocke, vlakići i autići
- lego duplo
Bome, teško mi se prisjetiti, jer je prošlo jako puno vremena.
***
Slušanje glazbe - u ovoj dobi najbolje su prolazile brojalice i dječje pjesmice
Slušanje priča - samo kratke priče, ali mislim da je za audio priče još prerano, možda nakon treće godine. Za sada - jednostavne slikovnice su najbolji odabir. Temu odabereš prema onome što dijete voli (moj stariji je volio žabe, pa je imao slikovnicu o žabi: https://libri.hr/knjiga/knjige-za-dj...nice/aba-33673
***
Sport:
- bazen je u ovoj dobi idealan
Razvoj senzorike:
Idealno bi bilo dijete odvesti u neki kabinet za senzornu integraciju koji ima sprave, ljuljačke, bazen s lopticama i tunele.
Budući da je sad sezona korone, probajte si pomoći i doma improvizirati nešto od toga:
- drvebni konjić: https://drvenarija-pospaic.hr/Web-tr...uljanje-drveni
- mali stolac za ljuljanje: https://www.ikea.com/hr/hr/p/sundvik...jela-80201740/
- ljuljačka, za ljeto: https://www.drvenarija-pospaic.hr/We...uljacka-sarena
Doma napravite kućicu od velike kkutije: https://www.yumama.com/dete/igre-i-z...ije-video.html ili šator https://www.zutiklik.hr/iplay-sator-indijanski-bijeli
Napravite zabavu od svoje svakodnevice. Sretno!
Hvala Peterlin na opsežnim odgovorima. Dječak za sada dobro napreduje, al nekako kad ga usporedim sa drugim vršnjacima vidim da jako puno kaska, pa nekako sve djeluje obeshrabrujuće. Nama je sada bitno da ga uspijemo osposobiti, da bar donekle sustigne svoje vršnjake do polaska u školu.
Ne znam koliko ima smisla pričanje priča kad imam osjećaj da on ne razumije kompleksnije stvari. U slikovnici pokaže sve al naredbe ne želi izvršiti.
Al opet, tek su mu dvije i pol godine, pa valjda ćemo uspjeti sve, nastavljamo s senzorickim i logopedskim aktivnostima.
Ako netko ima slična iskustva, voljela bih ako već tu ne želi podijeliti, da mi posalje u privatnu poruku.
Sad uspoređivanje sa stranim djecom nije ok, čak i kod vlastite ,razvoj nije nikako jednak.
Zar naredbe u toj dobi ne bi trebale biti jedna rečenica
Skupi igračke
A ne skupi igračke i donesi iz meni. Tipa toga
Sretno
Da, slažem se, nerazumijevanje govora može biti problem. Osim ERF-a, takvim se poremećajima (nerazumijevanje govora) bavi i poliklinika Suvag. Oni za takvu djecu imaju vrtić u kojem specijalizirani radni terapeuti rade s djecom na poticanju govorno-jezičnog razvoja, a kod njih se može dobiti i kompletna obrada i terapija.Citiraj:
Nika86 prvotno napisa
Nama su puno pomogle knjige prof. Renate Rade o poticanju govorno-jezičnog razvoja male djece i igrama bez igračaka.
Sretno i držim fige da do škole sve bude kako treba...
Hvala na odgovoru i na pomoći. Da li imate slucajno neku stranicu gdje mogu vidjeti iskustva drugih roditelja po ovom pitanju. Engleski ili hrvatski, nije toliko bitno. Trenutno me taj govor najviše brine, jer imam osjećaj nekako kad bi taj dio savladali puno bi lakše sve ostalo išlo, odgoj u cjelini. On razumije dosta pojedinačnih riječi, al nisam sigurna koliko razumije bilo kakvu složeniju rečeničnu konstrukciju, ili samo reagira ovisno o kontekstu.
Također, kada se igramo i zezamo ima odličan pogled očima i eye check, al ponekad ga izbjegava, npr. vozimo se autom, ja se okrenem, obratim mu se, a on me samo kratko pogleda i kaže ne ne ne, kao da ne želi da ga gledam.
Na kraju krajeva, kakav ishod možemo očekivati, nitko od terapeuta ne želi davati bilo kakve prognoze, svi su vrlo zadovoljni napretkom i suradnjom, jasno mi je da se ne žele zaletavati s ikakvim prognozama al opet, to je nešto što bih voljela znati.
Kakva su vaša iskustva s neurofeedbackom? Prošli smo 10-15 puta, al nekako nemam osjećaj da to daje ikakve rezultate, imam osjećaj da bi obična klasična senzorna terapija (na koju idemo) dala puno više rezultata, pa razmisljem da radije udvostručimo taj dio na račun neurofeedbacka.
Unaprijed hvala na odgovorima i pomoći.
Na ovom forumu je već bila tema neurofeedback - zaviri ovdje: http://forum.roda.hr/threads/79255-Neurofeedback
Što se tiče senzorne integracije, isto imaš starih tema, jedna od njih je ovdje: http://forum.roda.hr/threads/84498-Senzorika
Slab kontakt očima moguć je i uslijed smetnji vida i neuroloških smetnji. Oboje je imao (i još uvijek ima) moj stariji sin, liječen je kod oftalmologa na Rebru u centru za strabizam i u Suvagu (neurolog, fizijatar, logoped, psiholog). Dijagnoza mu je bila zakašnjeli razvoj neurološkog sustava (i posljedično kašnjenje u motorici i govorno jezičnom razvoju), a imao je i smetnje vida - ambliopija (nebitno). Stare postove o kontaktu očima imaš na više tema - ovo je jedna od njih: http://forum.roda.hr/threads/69512-Slab-kontakt-ocima
Inače, dugo nisam bila na specijaliziranom forumu za djecu s teškoćama u razvoju, jer su moji sinovi već odrasli. Ne znam postoji li to još uvijek. Evo malo o njima: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zd...-poremecajima/, ali ne radi im direktni link.
Hvala Peterlin.
Nadam se da nisam dosadna, al moram negdje podijeliti brige. Ono sto je neobično kod moga dječaka je to da u igri (lovica, škakljanje, igra na krevetu...) on ima odličan kontakt očima, no kada smo vani ako se spustim u njegovu razinu i stanem ispred njega u zelji da me pogleda u oči, on to aktivno izbjegava, ne želi me pogledati u oči nikako, to me izluđuje... Odazove se na ime, ako ode negdje kada ga zovnem on se okrene i dođe.
Kada se igra npr. kockama, ne dijeli pažnju...
Normalno je da želiš podijeliti brige... Da je dijete starije, rekla bih da je odlično to što može fino usmjeriti pažnju. To je važno za predškolce. Ne znam je li to problem u ovoj dobi... Čini mi se da dobro odabireš aktivnosti u kojima dijete ostvaruje kontakt očima. Potiči ga na komunikaciju, bilo kakvu, a posebno geste i govor. Vjerujem da će sve biti u redu. Razvoj ne ide uvijek po tablicama. Znam iz iskustva. Moj stariji je govorio manje od dvadeset riječi u dobi od 2,5 godine kad je krenuo u jaslice. Kontakt očima je isto bio upitan zbog problema s vidom. Danas je to zdrav i uspješan student, ali imali smo nekoliko godina intenzivnih vježbi i terapija.Citiraj:
Nika86 prvotno napisa
Svako dijete je priča za sebe, ali uz pomoć stručnjaka može se puno napraviti. Pitaj logopeda što s djetetom trebaš raditi dok nije na terapiji. Neke stvari treba provoditi trajno. Ali vidim da ste dobro krenuli. Samo naprijed...
Pozdrav nika86, slučajno sam naišla na ovu raspravu pa da se javim kao majka autističnog djeteta.
Svako dijete je drugačije i na temelju opisa vašeg djeteta nitko vam ne može reći je li dijete autistično ili ne.
Ono što mogu kazati je da logoped nije mjerodavan za procjene takvog tipa već defektolog ili psiholog koji na temelju ADOS-a donose zaključke, a samu dijagnozu daje dr medicine (neuropedijatar ili psihijatar). Inače se u našem sustavu teže dobiva dijagnoza prije 3-e godine. Na erf-u u većini slučajeva daju dobre smjernice tako da ste na pravome putu.
Ovo sam morala napisati radi nekih budućih roditelja, ukoliko postoji sumnja na nešto idite u defektologa s iskustvom (edu.rehabilitatora po novom) ili ako ste u prilici na erf. Što prije krenete, prije ćete pomoći djetetu bez obzira o čemu se radilo.
Slobodno mi se javite u inbox ako što treba.
Pozdrav svima
Javljam se zabrinuta za svog 15. mjesečnog dečkića.
Prije nego kažem razloge svoje zabrinutosti, i prije nego ćete me možda osuditi, da krenem otpočetka.
Rodila sam blizance krajem 2019. godine, rodili su se u 35 tjednu,zdravi i čitavi, sve je bilo ok tjedan dana, koliko smo trebali biti u rodilištu, nakon čega je zbog komplikacija uzrokovanih bolničkom bakterijom, mlađi preminuo od sepse.
Ja sam sa starijim ostala u bolnici 40 dana, ja u dnevnoj bolnici, on na neonatologiji, pri čemu sam ga smjela viđati otprilike sat do dva dnevno.
Psihički smo i suprug i ja bili uništeni, s time da bolnicu nisam smjela napustiti ukoliko sam htjela ostati blizu djeteta, tako da nisam uspjela ni žalovati sa svojom obitelji.
Nakon izlaska iz bolnice smo utvdili da naš malac ima hidronefrozu 4. stupnja, što je suženje bubrežnog kanalića, pa se mokraća zadržava u bubregu.
Bubreg smo sada uspijeli riješiti, da tako kažem, čekaju nas još neke pretrage, možda i operacija.
Kako je naš bebač ranije rođen, morali smo obavljati svakakve pretrage, kod fizijatra, kod kardiologa, kod neurologa.
Imamo vježbe u vinogradskoj dva puta mjesečno.
I evo sad što me brine, ja zapravo, otkako se on rodio nisam svoja, dok je propuzao i počeo se ustajati na nožice, ja sam na dane znala biti jako utučena, upalila bih mu televiziju, stavila na podlogu hrpetinu igračaka i pustila ga da se sam zabavlja, dok bih ja sjedila utučena sa strane i samo ga promatrala, nekad ne bismo izašli van cijeli dan, nekad bi prošlo pola dana da mu se uopće ne obratim. Jednostavno sam bila tužna i ljutazbog čitave situacije koja nam se dogodila, i nekako nisam htjela tu energiju prenositi na djete.
Naravno da nam tako nije izgledao svaki dan, ali dva nekad tri dana u tjednu sigurno.
I sada me brine što se naš malac ne odaziva na svoje ime, on još ne hoda, napravi tu i tamo par koraka i ne da mi se više, sve stavlja u usta, jako voli vrtiti kotače od autića, bacati loptu u zrak, jako voli patent zatvarače, voli gumbe, voli pritiskati gumbe na igračkama, daljinskom, voli rušiti kockice, voli rastavljati stvari tako da ih baca na pod dok se ne raspadnu na komponente.
Voli listati slikovnice, ali više da ih lista nego da ih gleda. Jako voli maltretirati našu mačku, povlači ju za rep, i udara ju, smije se dok ona mjauče (ona uvijek iz nekog razloga sama njemu dođe).
Zna tko je tata, čini mi se da ne zna da sam ja mama.
Voli se igrati skrivača, ali samo kada on traži nas.
Priča neki svoj jezik koji je uglavnom ponavljanje nekih slogova tipa tatatatatata u kombinaciji s nečim što meni zvuči kao mandarinski.
S obzirom da ni ne pokazuje prstićem, ne maše pa pa (iako u zadnje vrijeme barem digne ruku), ne zna dijelove tijela, kao, gdje je nos i to sve, fizijatrica nas je uputila defektologu, s time da je rekla kako je naš malac zapravo jako brz, i da bi trebali poraditi na njegovoj koncetraciji, i da odemo po vježbe kod defektologa.
I zapravo, iako je bila jako draga i ljubazna, bacila nam je bubu u uho, i mi smo iz ničega došli do toga da je naš sin autističan.
I evo bih ja bila najsretnija kad bi mi netko rekao da sam loša majka jer se nisam dovoljno bavila sa svojim djetetom i on jednostavno nije imao od koga naučiti išta, i da je zapravo to izvor naše brige.
Ili je možda prerano išta pretpostavljati s obzirom da ima tek 15. mjeseci, odnosno, korigirano 14. mjeseci.
Evo, to je to, nadam se da me nećete osuđivati, mnogo nam se loših i stresnih stvari dogodilo, ali volimo našeg malca, i želimo mu sve najbolje.
Toma, zao mi je zbog situacije u kojoj se nalazite, a najvise zbog gubitka druge bebe. Nema razloga za osudjivanje, dogodilo se sto se dogodilo, a ti si napravila sto i kako si najbolje znala. Sad mozes jedino naprijed, a trazenje pomoci je svakako odlican korak.
Pusti doktor Google-a na miru, iako je stvarno tesko ignorirati informacije koje mozemo sami naci i pripisati tko zna kakvim situacijama. Napravi sto je rekla fizijatrica, a i razgovaraj s djetetovim pedijatrom. Ima i druge obrade od fizijatrijske, a i vjezbi i lijecnika koji nisu samo vezani uz defektologiju.
Potrazi pomoc i za sebe. Osim stravicnog stresa i traume, ovo sto opisujes zvuci i kao postporodjajna depresija koju svakako treba lijeciti.
Da
To ste u pravu, doktor google i nije baš najbolji prijatelj.
Ali evo sutra smo naručeni kod pedijatrice koja će nas uputiti dalje, kod defektologa definitivno idemo, pa ćemo vjerovatno tamo dobiti više informacija.
Samo naprijed sada!!!!
A za sebe sam zapravo pronašla pomoć u vidu jedne majke koja je proživjela istu situaciju kao ja.
Dosta pričamo i osjećam se dosta lakše zadnjih dva tri tjedna.
Evo, pa barem nešto u ova luda vremena.
Žao mi je što si imala takvo teško iskustvo...Citiraj:
Toma1 prvotno napisa
S druge strane, tvoje dijete te treba. Ne boj se defektologa i drugih stručnjaka. Bitno je utvrditi u čemu je problem i po mogućnosti dobiti upute za dalje - da ti netko kaže što će pomoći tvom djetetu da "uhvati korak". Meni se čini da je 15 mjeseci prerano da bi se dijagnosticirala komunikacijska smetnja (spektar i slično), ali stručnjaci će reći svoje. Nije prerano za vježbanje po uputama, za razne vrste poticanja motoričkog razvoja i govorno-jezičnog razvoja. Rijetki su roditelji koji to ne iskuse na neki način dok su im djeca u ranoj dobi. Mnoga djeca, pogotovo muška, lijena su za komunikaciju u ranoj dobi, pa ih treba malo "pogurati".
Vjerojatno već znaš što tvoje dijete voli. Od toga počni graditi. Ako voli pjesmice - pjevaj mu čak i kad ti se ne pjeva. Ako voli tjelesni kontakt, masiraj ga i mazi... igraj se buc-buc, ku-kuc i slično. Nemoj odustati čak i ako ne vidiš rezultat istog trenutka. MAKNI EKRANE OD DJETETA! Televizija i druga elektronika loše utječu u ovoj dobi i mogu izazvati upravo takve smetnje koje opisuješ. Makni ekrane i pričekaj tjedan-dva, a umjesto ekrana djetetu pruži kontakt žive osobe. Igraj se s njim čak i kad ti je teško. Nadam se da će to pomoći i tebi i njemu.
Sretno!
Hvala na utješnim riječima
I ja se nadam da ga je tv usporio zapravo.
Ali evo, od petka smo ograničili televiziju na točno 30 minuta dnevno jer je gospodin bio malo razdražljiv bez svoje doze crtića, pa to planiramo postepeno skroz ukinuti.
Makli smo dosta stvari sa stola, autiće i slične stvari koje može vrtiti.
Danas već mi se čini malo staloženiji bez tv-a, jedino što ga ne mogu baš zinteresirati za neke druge igračke koje se ne vrte, on je dosta živahan i brz momak, pa ga uglavnom hvatam po kući dok on bezglavo luta po kući dira sve i sve stavlja u usta.
Napravio je i par koraka samostalno :)
Možda je stvarno televizija bila izvor naših problema.
Vrlo vjerojatno pretjerano gledanje televizije i jest uzrok poteškoća.
Nisam se ja toga sama sjetila. Davno sam dobila upute od logopeda (moj stariji sin je imao poteškoće u govorno-jezičnom razvoju). U osnovnoj školi također smo dobivali informacije o štetnosti televizije i drugih elektroničkih medija u ranoj dobi.
Evo, našla sam na svom starom hard disku prezentaciju Tamna strana informacijskih tehnologija: https://we.tl/t-kGarerImLd
***
Iz roditeljskog iskustva znam da djeca nakon puno vremena provodenog pred ekranima (recimo u zimskim i kišnim mjesecima) to nadoknađuju brzinom i hiperaktivnošću.
Promjena načina aktivnosti sigurno će donijeti poboljšanje. Ja se dobro sjećam da su moja djeca dobivala grozni "zombi izgled" kad su u ranoj dobi gledali televiziju. Treba se toga riješiti.
Pokušat ću pronaći svoje stare bilješke o tome. Možda bi mogle poslužiti kao smjernica.
oprosti, nisam shvatila zašto treba maknuti autiće koje može vrtiti?Citiraj:
Toma1 prvotno napisa
inače ovo "bezglavo" lutanje po kući i diranje svega mi se čini kao vrlo tipično ponašanje za 15-mjesečno dijete, mi smo to zvali istraživanje :)
Jako mi žao zbog svega što si prošla, htjela bih ti reći da ne mučiš sama sebe pitanjem jesam li bila loša majka. Super da si našla podršku u obliku druge majke, ali ako opet dođu faze očaja, nemoj se ustručavati potražiti i stručnu pomoć.
I mi smo to radili. Ima više razloga... Prvo, autići imaju puno sitnih dijelova... Ne radi se o micanju autića, nego o uklanjanju objekata koji pretjerano vežu pažnju (kao televizija). Nije to uklesano u kamen, ali ako vidiš da neki objekt tako djeluje na dijete (i time sprečava učenje o drugim stvarima) to makneš na neko vrijeme.Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Toma1, izadjite vani, sto vise. Bez plana i obaveza, samo bauljanje vec pomaze, pogotovo u toj dobi.
I meni se cesto tesko natjerati, ali dobro je i za dijete i za roditelje, i taj se efekt odmah vidi. Pred ekranom smo svi razdrazljivi i autisticni, puno ces jasniju sliku dobiti u prirodnom okruzenju.
Da, svakako. Debeli potpis!Citiraj:
lunja prvotno napisa
Da daCitiraj:
Peterlin prvotno napisa
Nadam se da je stvarno televizija,
I to ste baš dobro rekli “zombi izgled”, izgubljeni pogled, i nema nikoga i ništa okolo.
I hval na prezentaciji peterlin, već sam je prolistala, sve stoji.
Autiće smo uklonili jer je malac samo okretao kotačiće i to je sve, nakon par minuta bi mu i to dosadilo, pa bi ga krenuo bacati na pod s ciljem da ga rastavi.Citiraj:
tangerina prvotno napisa
I evo
Još sam htjela spomenuti vezano za bezglavo lutanje po stanu,
Naš malac voli par mjesta u stanu, kraj ormarića s hrpom kabela (ne može doći do njih, ali je uporan u pokušajima), u kuhinji se trudi doći do pećnice i pokušava vrtiti djelove, i do one kao sigurnosne ogradice gdje voli vrtiti šarafe.
I zapravo, sve što on istražuje će prvo staviti u usta, što mi je jasno, sestra i ja smo voljele stavljati kamenja s plaže u usta :D
Međutim, nakon što je stavio u usta taj neki predmet kojeg se uhvatio on ga uvijek pokušava zavrtiti.
I evo, ti pokušaji vrtnje svega šta uzme u ruku me jako muče.
Pa evoCitiraj:
lunja prvotno napisa
Otkako sam se uključila u ovaj forum, bili smo vani svaki dan, svaki dan u drugom parkiću.
Ljuljali smo se, puzali po mokrom podu, dirali stabla, gurali vrtuljke.
I evo još sam htjela dopisati za “eye kontakt”, ne znam hoće li ovo biti glupo pitanje, ali ja ću svejedno pitati.
U kolikoj mjeri izostaje eye contact kod autistične djece?
Jer smo i suprug i ja počeli to ozbiljno sad pratiti.
Npr. mjenjam mu pelenu, brbljam nešto, pokušavam ga natjerati da me pogleda, ništa, međutim, čim mu uhvatim stopalo i kažem nešto kao da ću mu pojesti nožice, odmah me krene gledati i umirati od smijeha,
Dok klopamo, nekad me gleda kao da mi on mene pojeo, a nekad me ne obadaje dva posto.
I sve u svemu, on zapravo reagira najviše kad se glupiramo, ali ono baš glupiramo, dok ja izmjenim glas i tipa na sve četri ga lovam po stanu, i naravno kad ide dirati nešto što ne smije, poput tih glupih kabela, onda se okrene i na svoje ime, i zna da je NE ne.
ja i dalje ne vidim zašto je vrtenje problematično, ja bih to shvatila isto kao dio istraživanja, promatranje kako se vrti, kako se kreće..
znam da je i moj od rane dobi bio fasciniran autićima i svime na kotačiće, ja sam mu kao bebi uzimala "rodno neutralne" igračke pa se autića nisam ni sjetila, i na nekom igralištu kad je ugledao kod nekog dječaka autić imao je tako fasciniran pogled da sam odmah otišla u prvu samoposlugu i kupila mu par autića
ta je ljubav dugo trajala, jedna od prvih riječi bio je brm brm, odlazili smo u šetnje gledat prave aute i autobuse, vozao je svašta posvuda po kući.. poznajem stvarno puno takvih dječaka,zato sam zbunjena :)
što se tiče eye contacta, on je jako bitan, ali to svakako ne znači da će dijete uvijek reagirat kad ti poželiš. Pogotovo kad se mi namjestimo da ih testiramo. Ako reagira na škakljanje i glupiranje i tada te gleda u oči, to je bitno. Okretanje na svoje ime, razumijevanje riječi ne, to su sve odlični znaci. Da li nešto pokazuje ili zna donijet ako spomeneš?
JojCitiraj:
tangerina prvotno napisa
Znam da sam dosadna s tom vrtnjom svega, ali glupi google..
Evo samo to, negdje sam pročitala da autistični malci vole vrtiti predmete, i sad sam se uhvatila toga kao pijan plota, mslm, ne vrti ovaj moj mangup te kotače satima, da ga ne mogu izbit iz toga, uzme autić, okrene ga, zavrti kotače, minuta dvije, već on odlazi negdje drugdje, nije da se igra autićem kao brrm brrm ide autić.
Što se pokazivanja tiče, to ništa, evo, od petka smo odlučili aktivno prstom pokazivati u sve, pa je sinoć dok ga je suprug držao, podigao ručicu put lustera i počeo vikat: gooo gooo
Što smo mi protumačili kao da želi dotaknuti luster, ispalo je da smo u pravu.
Daleko smo mi od toga da on meni donese nešto..
toma, meni to sve zvuči dosta dobro
moji sa 15 mjeseci nisu ni hodali ni govorili, ne sjećam se sad više kad su počeli pokazivat
a urednog su razvoja
super što ste se aktivirali malo više u smjeru poticanja razvoja, to je uvijek odlično, samo te želim ohrabrit da manje googlaš i manje brineš, pogotovo što ste već i pod okom stručnjaka što svakako povećava šansu da se eventualni problem uoči na vrijeme
I da, još ovo, dok ga držiimo u rukama, NIIIKAD nas ne gleda, nego negdje okolo, doslovno mogu počet lajati, on me neće pogledati.
Ali npr.ako ga drži tata dok se njemu ne da biti kod tate, onda mene gleda, i obrnuto ako ga ja držim.
Tangerina
Jesu li vaš klinci rođeni u terminu?
Da, evo baš ovaj petak smo odlučili se 24h zabavljati s našim mališem, tipa jučer i evo danas nismo upalili ni radio koji inače slušamo preko tv-a, vidim da mu nedostaje buljenje u ekran, pa stalno pokušava ući u sobu gdje nam je radno računalo, uhvatiti mobitel, tablet..
A internet.. ma koliko je super što imaš dostupne informacije i sve, toliko je to i loše, dvosjekli mač!