Printable View
Ja to višestruko citiranje nikad nisam naučila. :lol:
Ma Dota ti stvarno lijepo pišeš, a to što ljudi misle da drugi ljudi primaju pare da bi pisali o empatiji i ljubavi, stvarno puno više govori o njima nego o tebi, tako da nebitno totalno, koga briga.
Dota, i ja ću potpisati Riri, koga zapravo briga što netko misli o tebi i jesi li za svoje pisanje „primila pare“. Bit ću potpuno iskrena – nakon tvojeg drugog posta na ovom forumu, ja sam bila gotovo pa sigurna da si namjenski ovdje. Sada to uopće ne mislim, ali mogu razumjeti zašto to Willow misli.Citiraj:
Dota prvotno napisa
Jako odudaraš od prosjeka i naklonjenija si jednoj strani, a s obzirom na osebujan stil, izazivaš pozornost. I zapravo ne sumnjam u tvoje dobre namjere. Neosporno je i da lijepo pišeš, ali meni je tvoje pisanje zaista – pretjerano – za moj želudac. Na granici patetike, a samim time i teško čitljivo. Ali to je u skladu s mojim habitusom, ja sam odrasla uz Maljčike i nikad mi nikakav Eros nije mogao privući pozornost.
Ipak, moram napomenuti da sam i ja poput tebe sklona tome da puno pišem. Dobila sam kritiku na taj račun. Ali bit će da nije zbog dugog pisanja, nego zbog sadržaja.
Nemoj da ti smeta moj komentar, ali ti je jasno da ih može biti svakakvih čim se izlažeš na jednom ovakvom javnom forumu. Ja sam ti od srpnja do danas, otkad aktivnije tipkam, postala pravi debelokožac. Najprije sam "titrala" na svaku uvredu, a sad se te uvrede mogu, što se mene tiče, okačiti mačku o rep.
Jedan od razloga sumnje u neobične namjere tvojega pisanja zasigurno je i naglo pojavljivanje na forumu s onakvim ... postom. Nitko nije imao uvid u ono što si pisala ili mislila prije. Tako da te to ne mora čuditi ako te čudi. Ja sam na ovom forumu već imala "pedigre" od 2007. i dosta postova pa mi je svejedno neki dan jedna forumašica napisala kako misli da sam ovdje na dužnosti. Ali ona to ima potpuno pravo misliti. Da sam željela izbjeći moguće kritike, ne bih ovdje tipkala. Iako moram priznati da mi je presmiješna pomisao na to kako mi netko daje upute da ovdje pišem, a ja poslušnički tipkam. Nisam mazohist, ako se netko pita, ali i ja sam na ovome forumu često nailazila na mnogo korisnih informacija koje baš i nisu bile tako lako dostupne tamo vani. A tu sam od davne 2007. i ne bih se baš lako željela prebaciti na, primjerice, forum.hr. Na žalost mnogih, ali ne i svih.
A ti, draga Dota, i dalje piši, mislim da pozitivno djeluješ na ljude, a što ću ja raditi s tvojim postovima, hoću li ih čitati ili preskakati, nije bitno, je li tako? Naime, određene se osobe često imaju potrebu javno izjašnjavati kako preskaču moje postove. Ali mogu oni to opet, dapače. I još jedanput, svako dobro.
Moze li ovo kao "Dragi dnevnice?"
Danas je pandemija odlucila oznaciti mladje dijete kao "close contact" u skoli jer je misteriozna osoba A dobila drugu crticu na testu po povratku s putovanja u Minneapolis na predstavu Annie. Nakon X poruka s N ljudi u Y broju grupa (selo, jel), saznali smo tko je misteriozni jednorog. Odveli su dvogodisnju sestru na pregled jer je u vrticu unutar 24h doslo do visebrojnih dijagnoza RSV-a i upala pluca pa je, uz RSV, ova djevojcica ispala pozitivna na kovid. A onda i brat.
Ne znam jos ide li P sutra u skolu, napravit cemo ujutro test. Nemamo obaveznu karantenu jer se nose maske. Ona je bliski kontakt jer sjedi preko puta tog djecaka u razredu (oko metar udaljenosti), s pleksiglas pregradom izmedju njih visokom mozda nesto manje od metar i pol (ona ima cijelih 102 cm). U razredu skidaju maske samo kad piju vodu i na 5-6 minuta ujutro dok pojedu snack. :neznam:
Daleko smo dogurali bez zaraze, nije nam prvi susret pa... drzim fige da ni od ovog nista ne bude. Jos 14 dana do druge doze Pfizera...
Pandemija je, dakle, danas lose utjecala na nas zivot.
Iz dosadašnjeg iskustva, bez pleksiglasa i na razmaku manjem od 1m, dovoljna je bila maska na licu mog deteta da ne bude pozitivan iako je nevakcinisan (zavidim vam, Kaae, jako na mogućnosti da zaštitite decu mlađu od 12 god. :(), a definitvno je bio "close contact".
Nadam se da će nas slična sreća poslužiti još par nedelja, mada je sve to rulet i statistički jednom će aerosol biti dovoljan izvor virusa. U ovom slučaju dete u inkubaciji je nosilo masku preko usta (ne i nosa) tako da je verovatno manje širilo virus dok je samo bilo više izloženo.
Kod vas, sa maskama i pleksiglasom, stvarno deluje da su šanse za širenje minimalne.
Kod nas su prošle godine samo maske u školi bile dovoljne da ne bude puno prenosa po mlađim razredima, gde su ih disciplinovano nosili.
Ove godine je svima prepušteno da nose maske kako hoće i rezultat u starijim razredima je - od 30-50% učenika po razredu je pozitivno u prethodna 2 meseca. Od toga već znam neke koji su dobili po drugi put.
Meni se zato onaj podatak o reinfekciji uopšte ne uklapa- bilo je u nekom linku, ne sećam se čijem. Ja znam puno više od 0,22% ljudi sa reinfekcijom, nevakcinisanih. Tj. valjda su prvi put imali originalni ili britanski soj, a sad valjda deltu, kako god pozitivni su bili dva puta u roku od godinu dana ili još kraćem.
Ja sam umorna. Baš onako potpuno umorna psihički i fizički. Imamo proboj Korone u ustanovi, broj djelatnika nam je pao za 50% a obim posla ostao isti. Pacijenti su mi kao sisači energije jer svi imaju neke svoje probleme i za razumjeti ih je ali redovito im najveći predstavlja držanje maske na nosu. Kako imam dojam da razumijevanje nije dvosmjerna ulica (jer nas koji radimo s njima nitko ne pita kako smo), teško mi je naći suosjećanje za kukanje oko držanja maskice na nosu 20ak minuta.
Otvaramo po 4. put Covid odjel a imamo ravno jedan ili nijedan respirator. I sjedim sad u wc-u i plačem jer ne mogu više. Trenutno. Kad se isplačem, umit ću se, navući osmjeh i posvetiti se mojoj obitelji. A sutra ću opet navući dve maske, vizir i ogrtač. I izdvojiti par plahti s "našeg" kupa jer će trebati za one koji svoje oči više otvoriti neće. Tako svaki ovaj val djeluje na mene.
Sent from my SM-G950F using Tapatalk
Jel da je to grozno? Kako da gotovo cijelo vrijeme zivis u paralelnom svemiru.Citiraj:
eryngium prvotno napisa
Ovaj jedan koji trazi prava na slobodu, disanje , normalan zivot i prestanak bilo kakvih informacija o covidu jer ih uznemirava , i onda ovaj drugi koji svaki dan imas , a konstantni je bojno polje. Cak i kad nije u pitanju covid jest bojno polje jer je broj ljudi ogranicen , i broj kapaciteta drasticno smanjen.
Predugo to traje , a sve je gore jer su ljudi umorni od kronicnig stresa, a kraj se ne nazire.
Da li je kod vas isto kao i kod nas...da nitko nikad nije pitao kako se nosite sa svime i da nije organizirana nikakva ( a kamoli redovita) psiholoska pomoc? Osim jasno ako netko nije iskoristio svoje pravo kao gradanin i otisao na centar za krizna stanja?
Naravno da nas nitko nije nikad pitao kako se nosimo sa situacijom. Čak nam je rečeno da je bolje ne ići kod psihologice jer će nam to onda pisati u kartonu koji skoro pa svi mogu vidjeti. Nakon proljeća, ono kad mi je muž doma bio na rubu smrti, htjela malo sjesti na neki službeni kauč i dobro se isplakati, a ne si sama dozirati terapiju kad osjetim da bi mogla krahirati. No, kako živim u zemlji gdje se pokazivanje Covid passa doživljava kao Holokaust, malo se zatvorim u kupaonu, isplačem i užicam frendicu koju tableticu za smirenje jer sutra moram na posao. Zbog onih koji nose maskicu kako treba, u terminalnoj su fazi i to što ja radim će im odlučiti mogu li ili ne mogu dobiti terapiju s kojom si mogu kupiti još koji dan života. Jer ako ja ne dođem, nema tko doći.
Sent from my SM-G950F using Tapatalk
Grozno zvuci samo ovo sto pises, tako da vjerujem da je u stvarnosti jos puno gore. Zao mi je, eryingium.
pulinka, nadam se i ja da ce ovo u razredu ostati samo na tom jednom djetetu. Kod sina su prije desetak dana bila trojica, ali sva trojica su koronu dobila kod kuce, od pozitivnog clana obitelji i opet se nista nije prosirilo u ucionici.
Ono sto trenutno nikako ne volim, kao osjecaj (kad smo vec na toj temi), je odgovornost. Nema obaveze karantene, znaci ja odlucujem sto cu. Ne krsim nikakve propise ako je posaljem u skolu (pod uvjetom da nema simptoma; cak ni test nije obavezan, ali sigurno cu ga napraviti prvo kod kuce, a kasnije i PCR ili pet), ali s druge strane ne zelim nikoga imati na dusi. U isto vrijeme, mogu je ostaviti kod kuce, a naravno onda i sebe... sto je recimo bas lijepo od mene sto se tice ucionice, totalni bonus, ali onda dio mojeg posla pada na ledja ni krivih ni duznih (jer nema sansi da radim u stopostotnom kapacitetu s djetetom kod kuce) jednako cijepljenih ljudi kao ja jer rokovi ne mogu cekati, neovisno o tome sam ja izostala dan, dva ili deset.
'bem ti moralne i ostale dileme.
Obzirom na moje osobno iskustvo dugotrajnog i kronicnog stresa nakon dijagnoze i operacija moje kceri, i iskustva tretiranja takvih situacija svih sudionika( izvan Hrvatske ) ja sam nedavno samo jedan dan otisla u centar za krizna stanja. Pa da mi i 1000x pise dijagnoza u karton. Pisala ili ne pisala ona je stvarna. I nosi dugorocne posljedice .Citiraj:
eryngium prvotno napisa
Ovakva javljanja s bojišnice uznemiravaju pučanstvo, izabrali ste taj posao, ako vam se ne sviđa, promijenite ga. Kukaju li vojnici u ratu?
Ah, isprika, nismo u ratu. U demokraciji smo, poštujmo osobnu slobodu! Ne, naravno, svačiju.
Drži se, Eryngium :love2:
Dobro je dok živiš u okruženju zbog kog još imaš moralne dileme, Kaae.
Ja bi volela da su mi ostale neke moralne dileme. Ali nema ih više mnogo. Da sam ostavljala decu kod kuće kao kontakte, izostali bi sa 50% nastave, minimum. (Kod nas pravilnik ni ne ostavlja takav izbor roditeljima, doduše).
Pri tome su moja deca žrtve bullyinga jer jedini nose maske. Ne pada mi više na pamet da štitim one koji ne žele zaštitu i aktivno mrze i ismevaju one koji ih štite.
Trenutno, mislim da osećam ravnodušnost. Ravnodušnost uz nerazumevanje gledajući osobe koje tupo i ravnodušno sahranjuju svoje bliske za koje nisu uradili ništa dok je još bilo zdravlja. Sve je "sudbina" i svi oni bi "ionako" umrli.
Zapravo, osećam zavist prema državama u kojima ljudima nije svejedno jesu li živi ili mrtvi.
Eryngium, meni je teško samo kad čitam o čemu pišeš :(. Ako išta znači svim umornim medicinskim radnicima, a ima ih tako mnogo, postoje ljudi koji su svesni značaja vaše uloge i truda koji ulažete, i koji su vam zahvalni.
Slazem se.Citiraj:
pulinka prvotno napisa
Eryngium :heart:
Meni je žao svih koji na poslu ostvaruju puno kontakata s pucanstvom s maskama na bradi. Ali ovo tvoje je stvarno teško :(
Naravno da znači. Jer zbog vas i takvih poput vas i dolazim na posao svaki dan. :ghug:
Sent from my SM-G950F using Tapatalk
Draga moja [emoji3590]Citiraj:
eryngium prvotno napisa
Meni si jako puno pomogla, a ja tebi, nažalost, ne mogu.
Drži se i izdrži [emoji8]
Sent from my iPhone using Tapatalk
eryngium, drži se.
Mogu samo pretpostaviti kako ti je teško. Imam oko sebe nekoliko "medicinara" i otprilike znam kako vam je teško
Sem bilo koje rijeci utjehe i podrske nemam sta dati. Tako da drzi se jer zb9g takvih sustav bar prezivljava na tankoj niti.
Iksam spajku.Citiraj:
spajalica prvotno napisa
Iksam i ja, drži se eryngium, ovo je baš grozno.. :heart:
Eryngium, pobrini se i za sebe, treba ti
Eryngium, drži se.
Žalosno je što nemate potporu niti unutar sustava, nitko se ne pita kako je liječnicima i sestrama kojima svakodnevno ljudi umiru pred očima, u puno većem broju nego ikada ranije tijekom njihove karijere.
Žalosno je samo da dok vi prolazite kroz sve to, neki i dalje pronalaze u svemu zavjere, plaćenike, sluge vlasti, čak i među vašim redovima. Kako je onaj doktor sa Zarazne rekao da ga je jedan pacijent grubo verbalno napao jer je pitao novog pacijenta je li cijepljen - da što on njega ima to pitati jer to je njegov osobni izbor i osobna sloboda. Tako da od tada pažljivo postavlja to pitanje. Suludo.
Kad god pomislim da mi je loše, poslušam šogoricu (LOM), i kako njoj izgleda 1 dan. I pomislim kako sam sretna s ovim komotom rada od kuće.
I zaboli me kad pročitam po komentarima (FB najviše) koliko se ljudi isprdavaju sa doktorima koji su već davno prešli granicu burnout sidroma.
Što se moje obitekji tiče, dosta provodimo vremena u prirodi, na izletima. Kad god je moguće, da napravimo odmak od svakodnevnice.
Svakako pomaže.
Drži se i pazi na svoje zdravlje - fizičko i psihičko. Nije uopće lako izdržati taj pritisak iza vizira i skafandera.Citiraj:
eryngium prvotno napisa
Ljudi pucaju po šavovima i za manje stvari, kamoli ne ovo ludilo.
drzi se eryngium, jezivo je to sto opisujes.
meni kao obicnom coveku koja pod obicnim uslovima ne spadam u rizicne, mentalno, emocionalno i eticki jako znaci da minimizujem svoje eventualno ucesce u sirenju zaraze.
mnoge stvari mi tesko padaju, recimo mamu nisam videla od 2017., pa cak ni sad na tatinoj sahrani... tata je bio ovde neposredno pre pandemije, mama nije mogla zbog njenih roditelja.
Već sam pisala kako se neutemeljeno smatram imunološkim superherojem i da sam se cijepila isključivo radi ostalih. I MM je na tom tragu. On je ipak nešto boležljiviji od mene, pa kad se probudim oko 4 ujutro i pritisnu me tjeskobne misli, stisnem se uz njega jer mi neki đavo u uho šapće “možda ti je zadnje”. Ujutro se opet probudim besmrtna i ni ne trepnem kad mi kažu da sam bliski kontakt.
Ali danas se u me uvukla neka nelagoda...probudilo me abnormalno krvarenje i pomislila sam, zamisli Arđo da ti se za koji dan- tjedan, kad brojke još samo malo porastu, ovo ponovi samo još malo jače, neće te moći nitko primiti i iskrvarit ćeš na pravdi boga u parku KBC-a :O
Sirius, kli_kli, veliki zagrljaj, kao i eryngium.... zasuzila sam. Što da vam ja poručim.... sve je glupo, držite se.Citiraj:
eryngium prvotno napisa
eryn, sirius, fakat kako to izgleda kad prenamijene odjel ili dobiješ prekomandu? Mislim...ljudi kojima anestezija, pulmologija, nije specijalizacija...što onda, dobijete neki šnel kurs? Ili ti samo kažu “od ponedjeljka si na Covidu” i snađi se?
Iskreno ne znam tocno. Na pocetku su pitali ljude tko zeli i bilo je govora o nekom tocnim vremenskom razdoblju.Citiraj:
Argente prvotno napisa
Ali sad, kad su sve bolnice covid mislim da se vise ne pita.
Kako te dopadne. Vjerojatno postoji dogovoreni protokol kojim redosljedom se ide u zatvaranje ( ogranicavanje) kojeg odjela. Dezurni u dezurstvu dezuraju gdje treba, pa i jasno i na covidu.
Mene nije dopao covid. Mi smo zadnja linija obrane za ostale. Sve sto druge bolnice odbiju ( jer su ogranicile kapacitete i narucuju) mi moramo primiti. U pravilu bez narucivanja. Nema limita . Nama se promet od pocetka godine povecao za cc 40% . Sa istim brojem ljudi.
Zapravo manjim jer su ljudi poceli oboljevati od kronicnih bolesti ili stresa. Jasno i covid koji izbaci dio ljudi barem na desetak dana.
Sto se tice covida i laboratorija. PCR se rade 24 sata. Takva su i dezurstva. To nije moj odjel .Na pocetku su posudili ljude iz drugih odjela, ljetos su primili par novih ciljano da pokriju smjene.
Post covid ambulante postoje, ljudi dolaze i rade opsezne obrade . Toga je sve vise i vise uz sve ono sto je bilo prije.
Obrade jasno dolaze kod nas.
Ljudi se osjecaju lose nakon preboljenja traze osnivne pretrage u bolnici.
I tako...sve se prelije prije ili kasnije na sve djelove sustava.
Naši su bukvalno na sastanku dobili obavijest da su od danas u Covid-u jer stiže 30 ljudi. Pa plivaj ili toni. Obuka se svela na momentalno googlanje protoka kisika i (kod nekih) na youtube-u gledanje videa za intubaciju. I ne, ne karikiram uopće. Sad će se netko snebivati, ali to je stvarnost. Doktor koji cijeli dan gleda u ekran ili mikroskop i tako postavlja dijagnoze se jako slabo sjeća obuke koju je prošao pred 20-30 godina, a pitanje da li je i tada ikoga imao prilike intubirati. Svaki odjel mora dati po par ljudi da se teret Covida podijeli, jer onih educiranih nema na lageru.Citiraj:
Argente prvotno napisa
Neki odjeli, kao npr. neurologija, su ostavljali po par Covid clean soba kako bi se ipak dio ljudi koje drmne moždani, a nisu Covid +, mogli liječiti. Dio je potpuno pretvoren u Covid, npr. maksilofacijalna kirurgija, orl, u principu sve što nema životno ugrožene pacijente. Kako se kreveti krcaju tako se otkazuju operacije koje mogu čekati. Proljetos je 6 odjela potpuno pretvoreno u Covid.
I onda smo tu mi, odjeli koji nemaju krevete i rade non-stop kako bi ustanova mogla povući sredstva da ostane plutati jer svi ostali pogoni u biti stoje.
Čisti zen.
Sent from my SM-G950F using Tapatalk
Infektolog intenzivist na Twitteru povremeno dočarava kako izgleda stvarnost u Zaraznoj
https://twitter.com/VladimirKrajin1/...FK19pvW6g&s=19
Eryngium, Sirius, svi ostali na "bojišnici",
čitam vaše postove i pokušavam shvatiti kolika razina hrabrosti i mentalne snage treba za preživjeti svaki vaš dan.
Koliko je vaš, medicinski poziv, zaista poziv, a ne samo profesija i koliko prečesto mi ostali to zaboravljamo.
I koliko mora boljeti kad se borite s vjetrenjačama, plačete u kupaonicama, izgarate u stresu, plivate ili tonete, sami, bez psihološke i svake druge pomoći.
Znam da je možda utopija zamišljati kako se netko odgovoran bavi promišljanjem o sustavnoj psihološkoj pomoći medicinarima u ovim trenutcima krize te kako smo društvo u kojem se ljudima u vašoj situaciji savjetuje da ne potraže pomoć jer će to "biti u kartonu" ali, kao i uvijek, kad svijeće dogore, kasno je.
Ima ljudi i na ovom forumu koji se bave psihološkom pomoći drugima pa možda mogu smisliti načine kako pomoći svojoj "subraći i sestrama", a da to "ne bude u kartonu".
Za sve vas, i za moju prijateljicu medicinarku koja trenutno radi u Covid odjelu i plače u automobilu da ne bi plakala doma, vi ste moji heroji.
Vi, nesavršeni, slomljeni, prestrašeni.
Vi, najhrabriji među nama.
Čokolada, hvala na linku.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Respect za čovjeka.
Kako se osjećam i kako je djelovalo na mene?
Nakon zadnjih postova nije lijepo kukati… al evo par riječi - nakon prošlogodišnjeg velikog straha i anksioznosti, tolikog da nisam djecu puštala da prođemo kroz zgradu van da ne dotaknu rukohvat ili prekidač (plus potres strah) poslije sam preboljela, opustila se… ove godine se ne bojim toliko, više sam nadrkana :mrgreen:.
Imam na fejsu nezavidnu kolekciju “antivaksera” (znam da to nije taj termin, ali najbrže opisuje na koga mislim), i zadnjih dana sam se jako svađala s nekima. Jučer mi je času prelila ona neka slika bijesnog vuka i tekst “cijepili ste ovce, ostali su vukovi”. Unfrendala sam 6 ljudi i valjda više neću gledati njih 6 plus gomile drugih ispod njihovih objava.
Da radim u zdravstvu, ja bi u nedjelju nagovorila sve svoje na prosvjed i ostala tamo do ispunjena svojih zahtjeva (ne bi, al ono…)
Osim tih 6 ljudi s kojima i nisam nešto posebno bliska, tužna jer smo vjerovatno “izgubili” prijatelje/kumove koji su najbolji prijatelji od ranog djetinjstva. Ono, jedna od najbližih osoba. Ne znam kako to objasniti, ali jednostavno se udaljiš od nekoga tko u samoizoalciji bez pardona šeće okolo ili nikada ne želi staviti masku. Pa uđeš s njim u dućan i gledaš ga kako se svađa jer su ga tamo zamolili da stavi masku. A kad su ti još npr. brat ili sestra takvi, stvarno ne znam kako se boriti sa sobom i ostati u nekom ok odnosu s ljudima. Imam osjećaj da je ovo jako razjedinilo ljude, i to me rastužuje. Pri čemu pokušavam i razumijeti tu ekipu, al evo teško mi ide s tim razumijevanjem… pa kad još krenu s tim da smo ovce, bijes me obuzme.
Na nižoj razini, strahujem samo od razrednih samoizolacija što mi znači rad od kuće + učitelj djeci u 24 sata koja se tada čine da nemaju kraja. Al ako sam preživjela već sto puta to, valjda ću moći opet.
Kud koji, mi na PCR sutra. Ok, djeca. Ja idem po booster odmah nakon toga. Napokon sam nasla termin za Modernu.
kud koji... ja danas odoh na prosvjed protiv covid potvrda, u društvu nas 6 - 4 cijepljene, 2 necijepljene ali svi smo protiv
I ja cu na prosvjed...nisam protiv cijepljenja, niti mjera, niti mislim da je korona izmisljena bolest...ali sam protiv potvrda, podijele i cinjenice da ce potvrde najvjerojatnije uskoro morati imati i djeca cim odobre za njih cjepivo
Da možete odlučivati, kako biste vas dvije uredile pravila u društvu s tako velikim brojem zaraženih i tolikim opterećenjem zdravstvenog sustava?
Evo škicnula sam na zaključanu temu, vidim da willow predbacuje političarima loše stanje u zdravstvu, ok. Da preskočimo onda taj argument…
Kako komentirate to da je većina zemalja na svijetu među onima koje si to mogu priuštiti radila kampanju s kojom su uspjeli cijepiti puno veće postotke stanovništva nego kod nas… šta su sve Kinezi radili (ljudi su se morali testirati skoro svaki put kad su se negdje pomakli), ona ženska na Novom Zelandu uvede lockdown kad imaju jednog za kojeg ne znaju gdje se zarazio…)
Jednostavno ne mogu shvatiti gdje vi vidite rješenje i izlaz? Kao da je ikome sve ovo super, i jupi evo još jedne mjere stožera… ne kužim, jednostavno ne kužim… sve što čujem je: želim prava i slobode. A gdje je odgovornost u svemu tome i tko ju treba preuzeti? Milijun posto sam sigurna da bi svi ovi ljudi koji idu danas na prosvjed išli na prosvjed i da je obrnuto - da vlasti ne čine apsolutno ništa i da je broj zaraženih i umrlih 3 puta veći. Onda vam se ne bi sviđalo jer nemamo nikakve mjere i vlasti nisu nikoga uspjele uvjeriti da se cijepe?
Ne znam šta će drugi reći, ali mogu ti preneti šta se dešava u Srbiji.
Mera skoro da nema, bolnice prepune, ljudi umiru - i opet se svi pozivaju na prava i slobode kad ono malo mera treba da se zaista i primeni, a ne da budu mrtvo slovo na papiru.
I malo-malo pa se skupi neka gomilica galamdžija u glavnom gradu da igra kolo i nosi sulude parole i sluša govornike sa ozbiljnim f- dijagnozama.
Jer- "svi smo već preležali" ili "svi smo vakcinisani" ili standardno- "To je zavera".
Tako da oni koji nisu preležali, ili ne žele da preleže opet -mogu da računaju samo na same sebe, u društvu nema dobre volje da se o njima vodi računa.
Ukratko- mera nema, a kome se ne sviđa, može samo da bude ismejan ako ne i napadnut, jer ima ljudi koji eksplodiraju kad se korona uopšte spomene.
I samo crtica o mentalnom stanju nacije - prošlog vikenda sunčano podne, šeta MM malo po selu i sretne nepoznatog momčića od dvadesetak god., dobrostojećeg po svemu sudeći, stoji sa svojim skupim psom na livadi i gleda u nebo.
Pozdravi ga momčić pristojno, zapodenu par reči neobaveznog razgovora u stilu "lepo vreme itd.", elokventno dete, sve fino i kulturno, dok ne dođe do momenta zašto stoji tu gde stoji.
Elem, kaže momak, baš je video kako dva aviona konstantno kruže visoko iznad sela, previsoko su da odredi da li su vojni ili putnički, pa pošto su ostavili kružne tragove za sobom na nebu, ostao je da posmatra, da li se vidi kako se spušta na nas to čime nas zaprašuju kad se tako razboljevamo.
Ozbiljno smo zabrljali u obrazovanju omladine.