Printable View
tak je jedan moj poznati s zavidnim akademskim zvanjem i stažem (profesor )prije par godina uzeo studentsku godinu i cijelu je proveo na bicu, a žena je bila doma s 5. djetetom, 3 većih,+jedno tad 3 godine staro. jel i on imal podršku partnera? , a kolko je ona imala:roll::-o?
Jelena, to je bome sebicno ali ko zna, mozda je i zena imala priliku za svoje potrebe. Kod nas se zna, kad jedan ima intenzivno razdoblje na poslu drugi je vise angaziran oko djece, kad to zavrsi, mjenjaju se uloge. I tako funkcioniramo stalno.
Baš tak Ivana, pričala sam s jednim relativno mladim dečkom koji radi u mojoj firmi, ženu mu slučajno znam od kad je bila klinka, njega sam upoznala pred Novu godinu , uglavnom žena radi u vrtiću, veli kak jako voli posal, i da se vidi kak uživa s djecom bilo svojom, nećacima ( ima ih podosta), vrtićancima , ali isto veli dečko kad se znaju prioriteti kod njih , a deca su im relativno sitna , da se lijepo nadopunjuju i da ak je jedno zauzeto ili umorno, drugi uskoči bez obzira ko je taj drugi ( on ili ona)
Ne kaže se bez razloga da iza svake žene s karijerom stoji mater koja joj čuva djecu.
Ja nisam imala tu mogućnost. Nakon drugog porodiljnog (oba u komadu jer je minimalna razlika u dobi) odradila sam 2,5 godine na zahtjevnom radnom mjestu koje nisam mogla odbiti nakon povratka s porodiljnog. Bilo mi je baš ufffff... Da nisam imala mm-ovu podršku, ne bi to dobro završilo. Moji roditelji su u drugom gradu, a svekrva je tada imala već jako puno godina i zdravstvene teškoće, pa je uskakala samo iznimno.
Kad su mom starijem sinu dijagnosticirali slabovidno oko i smetnje u razvoju govora i sluha, napravila sam rez. Na brzinu sam se riješila managerskog mjesta (na brzinu = 6 mjeseci), vratila sam se u struku i u firmu do koje nisam imala 17 km vožnje u jednom smjeru nego 5 minuta pješice. Karijera je dobila drugačiji tijek. NIKADA nisam požalila svoju odluku.
Baš prošli tjedan, moj stariji sin (sada 24-godišnjak) otišao je na kontrolu vida kod iste doktorice kojoj i ja odlazim. Kaže ona - baš se vidi da je dobro odrađena rana terapija, to slabovidno oko je u punoj funkciji. Daklem, isplatilo se. Osim toga, vjerojatno mi je ta odluka spasila i brak i obiteljski život. Moj sin je dobio priliku da ga mama vodi na ortooptičke vježbe, logopedu i sve što je trebalo. Kasnije se to ponovilo i s mlađim djetetom. Da opet moram odlučiti, odluka bi bila ista. Nisam nešto posebno napredovala u karijeri, ali radim u svojoj struci i zadovoljna sam. Možda je moglo biti i drugačije. Ali opet - da sam odabrala neki drugi studij, mogla sam biti štajaznam prehrambeni tehnolog i život bi mi opet izgledao drugačije. Bolje? Ne nužno. To čovjek ne može znati. Drugačije - svakako. Radi se o nizu odluka, ali ne treba zanemariti ni razne utjecaje sa strane. Prilika se ponekad ukaže kad nam baš ne paše, a ponekad se stvari poslože slučajno baš kako treba. Lijepo kaže moj stariji sin "Dat ću sve od sebe u zadanim okolnostima", a to je pristup koji je naučio doma.
tako je
život nam piše različite priče
Jako me dirnula tvoja priča. Također znam koliko teško može biti uskladiti posao i brigu o obitelji, pogotovo kada nema podrške u blizini.
Bavim se starim vijekom, povijest i jezik, Grcka uglavnom. Ma u rasulu sam.. sada sam definitvno stavljema pred izbor, dati otkaz i spojiti obitelj ili ne dati otkaz u kojem cemo slucaju biti i dalje odvojeni, a ja s 3 djece.
Hvala za podijeljeno iskustvo. Iskreno, ne znam sto bih i gdje radila, jer se bavim starim vijekom a tih radnih mjesta nema, a ako ima tesko ih je dobiti
Najteze je prihvatiti stvarnost. Kupit cu si vremena do 2 godine za porodiljno za blizance i trenutno mi je jedina zelja da se rode zdravi i pravi. No sto cu poslije toga, ne znam. Suprug ne uzima u obzir povratak, a meni se ne da startati iznova niti raditi razne ekvivalencije da bih opet bila nigdje samo da bih ostala u De. Jedini razlog i nacin na koji sam pristala poci, iskoristiti vrijeme prvog porodiljnog i probati vani jest moja zelja da zavrsetkom pisanja projekta izvucem neku postdoc stipendiju za objavu knjige na kojoj radim, ali je surova istina da sam u De jos usamljenija, jer suprig rinta ko magarac, plus De nije nimalo jeftina, a spiskala sam masu love na avionske karte da bismo se sto vise vidjali kad je porodiljno isteklo..
Nemam namjeru dokazivati vama predanost s kojom sam se unija.u ulogu majke. Samo ch vam reci da sam rodila u 35, a dotad nije dan prosao i mome zivotu da nisam nesto procitala ili napisala. Prije majcinstva, ja sam bila stvaratelj rijeci, istrazivac, pisac. Ne stane zivot zato sto sam rodila i ja ne mogu postati sada netko drugi. U redu je da to ne razumijete, ali nemate pravo nametati mi nikakvu ocjenu niti procjenu kao osobi. Prvo dijete mi je i dalje na sisi, evo 2p mjeseci nakon rodjenja, i iako sam trudna s dvoje i uzasno umorna. Tako sam izabrala jer mi je dijete na 1.mjestu. No za potpun balans u zivotu, ja se trebam vratiti dijelom i onome tko sam bila prije i sto me je cinilo kao osobu otkako znam za sebe.
Imate pravo sto tako mislite jer tako to zaista i zvuci. Nije psihopat niti sebicnjak, jednostavno ne vidi buducnost ovdje. Ja sam kriva sto sam obecavala potporu, misleci da ce mi biti ne lako, ali izvedivo u godinu dana napisati nesto i aplicirati za postdoc. Nista od toga se nije dogodilo i pocela sam se gubiti. Sad mi ne pada na pamet da ista forsiram, jer je prvo dijete zeljno igre, ucenja i paznje a ja sam umorna ko pas i od kuce i od trudnoce.
Skolovanje i posao imaju malo drugaciju ulogu kada gotovo pola zivota provedes u tome. Nije stvaranje i istrazivanje "samo" izvor financija.
Treba. I prvo i drugo. Pomoc imam od mame, ali ne stalno jer nismo u istom gradu. Prvo cu dijete dati u vrtic pomalo, nadam se da ce dobro podnijeti. Ako ne, sve i svi idu na standby osim djece.
Moja primanja su sasvim dovoljna za zivot ovdje, a imamo i nekretnine, odnosno roditelji koji su nam nudili stan i sl. On nije mogao naci siguran posao da je iole pristojno placen. Odatle je sve krenulo, a posto je rad h human.znanostima ovdje sve tezi, studenata sve malo, na Fakultetu vlada ogromna sujeta i mobing, ja sam si rekla pa idemo probat, porodiljmo i radim na postdocu.. i eto, nisam uspjela jos uvijek.
Zombi sam bila i prije, ali sad sam zombi na kub. Neku noc zaspi moja bebi cak u pola 10. Ljetno vrijeme nas je poremetilo, jer idemo van na hladjenje iza 6, pa kasnije i zaspi. Elem tako ja uzmem da citam clanak, jer racunam do ponoci ima vremena, meni dosta 5h sna. Ma vraga, ja pocela spavati, citati po 5 puta iznova svaku recenicu. Nit sam se naspaval nit sam ujutro bila operativna. Kako cu s troje??
Dianula, ne trebas se nikome opravdavat, tvoj zivot, tvoja stvar. Radis najbolje sto mozes i znas. Cuvaj se, probaj malo vise odmorit :kiss:
Ako su vam tvoja primanja dovoljna za zivot u RH i jos roditelji nudili nekretnine, koji je razlog da je muz tako silno htio u De ko da vam bas gori pod nogama, ko da za kruh nemate?
Jel bi on mogao mozda s referencama iz De tu lakse nac siguran i ok placen posao? Da se obitelj ne raspadne i da ti ne moras dat otkaz?
Kako ćeš s troje? Kako budeš mogla i morala. Lijepo si gore napisala - samo nek se rode zdravi i pravi. Dalje će se sve riješiti.Citiraj:
Dianula prvotno napisa
Jesi li razmišljala o plaćenoj pomoći? Da imaš nekoga dnevno na npr. 4 sata, bez obzira gdje se zatekneš. Porodiljni za blizance je dulji nego za jedno dijete, pa eto - nekako bi se i to moglo posložiti.
Ja sam se pitala kako ću s dvoje (imala sam već 40 kad se moj mlađi rodio, ginekolog mi je rekao nakon prvog djeteta da odma' idemo na drugo ili da zaboravimo priču zbog mog hormonskog statusa). Bilo mi je skoro kao da imam blizance, jer kad se drugi rodio, prvi još nije hodao. Na sreću, imala sam isto već puuuno staža i uhodanu karijeru, nisam se morala adaptirati na poslu do iza porodiljnog, nisam morala npr. učiti kuhati i organizirati se, jer sam to već sve imala uhodano. Morala sam se adaptirati na nove obiteljske odnose (izvedeno uspješno, ali ne i glatko), a karijera se kasnije formirala prema mogućnostima. Nikada se nisam vratila izvornoj karijeri u potpunosti, ali mi se par godina kasnije otvorilo drugo područje koje sam također uspješno savladala. Još koju godinu i mogu razmišljati o mirovini :mrgreen: i eto... Djeca odrasla, mlađi već radi, stariji je na zadnjoj godini faksa, a ja se pitam kad prije je protutnjalo četvrt stoljeća.... Čini mi se da su se prekjučer rodili. Ali ne bih se vratila još jednom to progurati, jer bilo je svakakvih trenutaka i perioda.
Nekad davno na forumu je bilo puno zivlje. Da je i sad tako vidjela bi da su tvoja ocekivanja od tebe same bila jako velika.
Putovanja, rad i to znanstveni i jos beba. Neke ovdje su to sve prosle.
Mozda ti se sad sve cini beznadno ali nije.
Pevo prihvati da nisi super zena koja moze biti sve.
Kako se kaze za sve postoji vrijeme i mjesto.
Sad u tvojoj situaciji je vrijeme da veci dio svog vremena budes majka. Na srecu zivis u zemlji koja ti to omogucuje.
Buduci da si u statusu docenta znaci da si vec najvece prepreke preskocila. Imas stalno radno mjesto.
Za sad mozes si staviti karijeru on hold. Ici na porodiljni i na roditeljski u trajanju od tri godine. I tom periodu ce se stosta dogoditi. Ti cak i naspavati. Sad zbilja nije nuzno da doneses tako vaznu odluku jer si nenaspvana i umorna. A zbog toga ne mozes raditi tempom kojim si prije radila.
Sretno sto god odlucila.
Rezultat govori sam za sebe
Sto cu nakon porodiljnog. Evo upravo sam pokrenula trudnicko bolovanje koje ce preci u porodiljno odsustvo kada se porodim. Trenutno se pakiram, stan odjavljujem u kojem sam 12g, uzasno me boli otici iz ovoga grada. Za supruga nije opcija povratak, a ja koliko sam dosad vidjela, nije mi zivot u De puno bolji, sami smo, puno se radi, pitam se za sto..
Kajem se sto sam pristala na ovo, a sada nema natrag. Bila sam naivna kad sam mislila da cu uspjetj napravoiti nesto za godinu dana prvog porodiljnog i donijeti neku odluku..
Ma.možda ispadne super, treba uvijek dati šansu!
Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
Pa hvala vam na tom tracku vedrine u ove kasne sate! <3 <3
Nisam shvatila u priči
A jel on namjerava tjedne mjesečne posjete k tebi?
Meni se čini da tu on radi što hoće , a ona prilagođava svoj život njegovim odlukama.
Teško je imati dobar uvid na temelju nekoliko forumskih postova, ali i ja mislim da je tako.Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Ne bih željela pametovati i dosoljavati. Upada u oči nekoliko činjenica. Supruga u HR ima nekretnine, stabilan, dobro plaćen posao u koji je uložila jako puno da bi do njega došla. U njenoj struci naći posao u DE gotovo je nemoguće (može raditi usputne poslove za koje joj treba SSS)
Suprug sa svojim "znatno nižim obrazovanjem" ne može u HR sa svojom strukom naći jako dobro plaćen posao, iako bi sigurno mogao sličan posao za manje novaca.
Postavio je uvjet - ili DE, ili ništa. Nema pregovora.
Jesam li dobro razumjela? Ispravite me ako griješim..
Pise u prvom postu. Forumasica se slozila da idu u De jer je misila da ce tamo raditii napredovati preko postdoktorata. Ali u meduvremenu su se dogodila trudnoca , djeca i sve stoCitiraj:
čokolada prvotno napisa
ona nose.
Pa nadamo se da nije samo on odlucio da imaju prvo dijete, a onda jos jedno ( i to blizanacku trudnocu) . Jer meni je dvije trudnoce i troje djece u dvije godine cini se vrlo zahtjevno za oboje u braku, a posebno za zenu koja sve to odraduje i fizicki.Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Sve si jako dobro razumjela.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Pa kad si stavljen pred zid da nemaš izbora, onda se "složiš".Citiraj:
sirius prvotno napisa
Pa ne znam bas. Nije u pitanju zena koja nije upucena u situaciju izvan Balkana,niti zena koja se do ovog trenutka u zivotu nije znala zauzeti za sebe. Brak u 35 godini , nakon fakulteta i rada ...ne pricamo o djevojici od 18 godina koja nema znanja i resursa.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
To kažu sve žene koje zapravo nisu imale izbora ako žele ostat s partnerom. Da su se složile.Citiraj:
sirius prvotno napisa
His way or no way
tako je Lili.
Ja bi prije rekla da su zene sklone vjerovati ideji da mogu sve uvijek i odmah.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Sto je totalno nemoguce jer biologija je realnost. Pa rijetko koji muskarac nosi i doji djecu.
Kako smo dosli do toga da je jedna sveucilisna profesorica zrva svog supruga koji je predlozio da odu zivjeti u inozemstvo zbog bolje egzistencije i ona se slozila , ne bih znala.
Pretpostavljam da su ljudi prije braka pretresli opcije koje se u braku donose zajednicki. Mjesto stanovanja , broj djece , odgoj djece su jedne od njih. Tesko mi je povjerovati da netko u kasnim tridesetima ulazi u brak bez da razgovara o takvim prakticnim stvarima.
Ono sto mi nije tesko povjerovati jest cinjenjca da ljudi ne znaju sto znaci imati dijete. I da djeca ( dok su mala, nekad vec u trudnoci , a nekad i puno kasnije) iziskuju jako puno roditeljskih resursa : vrijeme, energiju ,novac...
A ja i dalje sumnjam da se u DE ne moze nac post doc pozicija. EU faza opsjednutostcu stem-om je u opadanju. Sad je na cijeni interdisciplinarnost - sto vise strucnjaka iz razlicitih podrucja, to bolje. Predlazem da to bolje ispitas. Kad ti bude zgodno.
Dianula, sad si u situaciji kada nemaš baš puno izbora i koliko god partnerovi postupci zvuči sebično, bolje je da ste u DE s njim nego da si ovdje sama s djecom. Uzmi si malo vremena da vidiš kako će sve to funkcionirati, a onda ako vidiš da bi mogla i htjela ostati s njim u DE, potraži koje ti se opcije nude. Nemoj očekivati isto radno mjesto, razmisli o zaokretu u karijeri, pokušaj ono što ti je struka iskoristiti možda za pokretanje nekog biznisa. Za početak možeš slušati neke biznis podcaste, možda dobiješ neke ideje. Ionako si rekla da atmosfera na radnom mjestu nije baš sjajna. Možda ti ovo može doći kao poticaj da promijeniš stvari na bolje. Znam da je šteta prekinuti karijeru, ali možda možeš ono što si postigla iskoristiti za pokretanje nečeg novog. Samo moraš početi razmišljati drugačije, a ne kao da je jedini cilj nastaviti gdje si stala.
Ne znam točno kojim se područjem baviš pa možda ovo što pišem zvuči glupo, ali pokušaj razmisliti na drugi način.
Uzmi u obzir i mogućnost da nećeš htjeti ostati u De. Imaš potpuno pravo tako odlučiti, a onda ćeš i morati ozbiljno porazgovarati s partnerom jer sa troje male djece definitivno nećeš ti biti ta koja bi trebala putovati simo-tamo.
Sad kad je došlo do selidbe - moji savjeti:
- Dogovori se s mužem da kad on dođe kući počinje tvoje vrijeme rada na sebi. Ako si to ne osiguraš, uvenut ćeš. Daj si 3 mjeseca da dođeš k sebi što si uopće tamo, a onda kreni.
- Uči njemački intenzivno. Ne znam koliko znaš, ali čitaj knjige, kreni s dječjim ili s tanjim za odrasle, ne moraš sve riječi popisivati, to nikamo ne vodi (probala sam), upiši se u Volkshochschule i kod kuće uči njemački koliko god imaš snage i još malo više od toga. Ako se dvoumiš koji stupanj upisati, upiši malo zahtjevniji od onog što misliš da možeš i lovi doma, uči da stigneš ostale u grupi. Nemoj se navući na društvo babysitterica. Uključi se na nešto što te zanima. Imaš jako puno mogućnosti za odrasle, neusporedivo s Hrvatskom. Pokupi letke po menzama i gdje već ideš i gledaj što ima. To ti je bitno za integraciju. Na samom početku najlakše se uključiti u sport, jer tu ne moraš puno govoriti. Pronađi neku televizijsku emisiju koju ćeš pratiti i slušati njemački. Iniciraj druženja s ljudima koji su ti simpatični, potrudi se ubaciti među domicilno stanovništvo. Nijemci znaju biti suzdržani, ali će rado prihvatiti poziv na druženje. Izbjegavaj teme što se u Hrvatskoj jede i pije, kako se kod nas kaže koja riječ i sl., i općenito kako je u Hrvatskoj. To je Nijemcima jako dosadno, a stranaca ima puno i svi tupe s tim plitkim razgovorima. Oni će te poslušati i smješkati ti se, al te neće uključiti u društvo. Pričaj radije o svakodnevnim temama iz područja koja te zanimaju.
Posao nećeš lako naći, ako budeš samo slala molbe. Pokušaj kombinirati s proaktivnim traženjem. A puno ćeš ga lakše pronaći, ako budeš znala jezik, i to ne na razini da pitaš pošto kruh, nego da možeš komentirati smjene u Bundestagu.
Jelena ima super savjete. Jezik je užasno važan za bilo kakav bolji posao. Njemačke serije su isto odličan izvor učenja, govore jako lijepim i razumljivim jezikom u njima. Već sad možeš početi pratiti Gorskog liječnika npr :)
Volim Gorskog liječnika :-)
Al sumnjam da ce se stic toliko socijalizirat s obzirom na blizanacku trudnocu i sve sta ona nosi plus umor koje se vuče od doma zbog malog djeteta.
Meni se cini najizvedivijim povezivanje s drugim mamama iz kvarta, po parkicima, kafenisanje i tako prakticiranje jezika.
Naravno i odlasci na tecajeve njemackog,ali ako joj mozak i tijelo to sad omogucavaju u ovom stanju trudnoce.