I meni malo prolaze misli...jao, pa to je za cijeli život :škartoc:
Printable View
I meni malo prolaze misli...jao, pa to je za cijeli život :škartoc:
To su mi definitivno najcrnije misli koje imam...pregrozno. Onako aha to je to, gotovo...al kontam valjda normalno.
Taman na sredini 20ih kontam premlada sam ja za to. Valjda su to ti trudnički strahovi
Ti si još i mlađa znači od mene. Ja to kao više propitujem svoje sposobnosti...ma to je sve normalno. :)
Da da mlada mama:-)
Al evo liječim se kupovanjem opreme za bebu :lol:
a računam da nije normalno onda nešto gadno nebi blo u redu samnom
Nemojte se začudit kad rodite pa vam takve misli ( jače nego sada ) potraju još nekoliko tjedana dok hormoni ne sjednu na mjesto.. Tek kad sam rodila mislila sam da mi to nije trebalo i da necu to moc i grizla sam se uzasno sto ne uzivam u majcinstvu a onda sam se samo jedno jutro probudila spremna i sretnija no ikad :)
A to su ocito ti trenutci preispitivanja i sl. al vjerujem da dođe na svoje, samo eto ta grižnja savjesti :-)
Apsu profilna je :zaljubljen: Predivan je
Osjećam se divno. Baš lijepo. Volim svaki svoje trudnoće pa i ove zadnje dane. :)
dobro nisam ni svjesna da me za par dana ceka iznenađenje!
Sarasvati i snupi blago vam se i neka to bude sta brze i bezbolnije :love2:
Ja se osijecam kao da cu bit trudna cijeli život
,Citiraj:
snupi prvotno napisa
Potpisujem!:klap:
Hvala :) Ja sam u nekim trenucima i bila poželjela biti trudna cijeli život :oops:Citiraj:
Ninunanu prvotno napisa
Mi smo dugo vremena bili sami, 10 godina, hvala curke nadam se da bude tak i bilo. Onda budem po trbuhu trazila a di mi je beba.
Ma i mi smo još i duže bili sami, ali našom odlukom pa je to valjda ipak drugačije.
Osjećam se dobro, ne osjećam ništa posebno drugačije, ukoliko bi se to trebalo na termin :)
Sve je nekako i dalje lijepo!
neznam sto da kažem na to hahaCitiraj:
sarasvati prvotno napisa
Meni jako fali ona pokretnost da se mogu zatrčati malo, da se mogu sagnut kao čovjek
A i nestrpljiva sam da je upoznam vec jednom :mrgreen:
Ma jesam malo morž, ali lijepo mi je. Iako je sad već vrijeme da se upoznamo :)
Sad sam 38+1 tt, a ovo je analiza mojih 9 mjeseci trudnoće do sad: više-manje školski, uobičajeno, s manjim zanemarivim poteškoćama kao što su nekoliko povraćanja, žgaravice, bila je tu i E. coli koju smo uspješno suzbili ne antibioticima već alternativnim metodama. Cijelo vrijeme sam se kretala i osjećala super. Težina taman, psihičko zdravlje super!
Unatrag 2 tjedna postaje mi sve teže i teže: imam bolove od ligamenata koji se istežu, ne mogu udahnuti punim plućima nikako, ležim s boka na bok pa me i oni sada bole, imala sam 2 dana temperaturu ali i nju sam uspješno prebrodila prirodnim metodama. A dobila sam i nekoliko bolnih karijesa po zubima a neću ih više uspjeti riješiti do poroda.
Želim još malo ojačati od temperature koja me oslabila u ova zadnja 2 dana pa da budem što snažnija za porod... i da se mali još malo spusti dole pa da me bole samo ligamenti i zdjelica da mogu lakše disati.
Želim i svima vama što lakši kraj trudnoće! Naša tijela su savršeno stvorena za našu bebu i za porod, te zato vjerujem da možemo i zaslužujemo još lakše i prirodnije izgurati cijelu trudnoću... Sve je u glavi :-)
Ja sam cijelu trudnocu također sve školski i ljepo mi je bilo, naravno na dane je bilo svega al sve u svemu kad gledam unazad poseban je osjecaj, ponos.
znam da ce mi falit i sve to i pitanje ocu li i imat još djece tako da, trudim se uživat što više mogu i svim čarima.
Al što jest da jest ovaj zadnji mjesec je koma :lol:
Neznam jel bi ovako mogla izdržat više od 2 mjeseca...Možda mi je najgore od svega duže sjedenje i spavanje, oblačenje je isto posebna disciplina. Sva sreca odspavam ja dobar dio noći ali mislim da ce mi ramena otpasti od boli od ležanja.
Još 20 dana pa budem uživala u drugim čarima:-D
Ja sam sad punih 38. tt. Za razliku od prve trudnoce kad kao da nisam bila trudna, u ovoj mi je od samog pocetka sve nesto tesko, boli, probada i sl.
Sama sebi sam ogromna, teska, otecena, bole me kukovi kad lezim, ubi me kiselina, boli me stidna kost da nekad jedva hodam... Beba se puno vrti i sva se unervozim od njenih akrobacija... Uglavnom, nista ekstremno ali sve skupa - pa eto, tesko... Jos malo :) samo da se bebi rodi ziva i zdrava, ovo ce sve doci na svoje
Ja sam sad 29- ti tjedan, to nije baš kraj trudnoće ali od kad sam usla u to zadnje tromjesecje....uzas!
Ništa me ne muci toliko koliko ti strahovi, zabrinutost, placljivost, depresije :-( Grozno, ne znam kako da se toga riješim! Bas me izluduje moja psiha!
Ej curke...Evo ulazim u 36 tt, do sad sam se super osjećala, a sad me počela zezati nesanica, zdjelica me rastura, pritisak veliki dolje...i ti strahovi, dali će biti sve u redu. Par noći već imam i ružne snove vezane uz bebu, pa sam i pod dojmom toga. Nadam se da će sve to proći uskoro.
ista stvar
do sad mi je bilo sve ok, a sad sve ovo potpisujem... srećom, nemam još puno
to je sve normalno
al nije ugodno kad dođe do takvih snova
sćreća pa ste pri kraju ;)
Ja sam 30tt i jos sam bezbrizna. Al kad se primaknem kraju necu izbjeci paniku. Najvise ce me biti strah da se nesto ne dogodi lose. Prezivjet cu dugi porod, il bolan... smo da mala bude zdrava. I da ne urani.
Bole li vas rebra? Mene da.
Osjecate li da vam beba pritisce pluca? Meni je piulmologica to najavila, nadala sam se to izbjeci, ali cini mi se da cu morati posegnuti za lijekicem.
Ja sam u 30 tjednu , gegam se ko patka, hodam,spavanje mi je u prekidima ili nikakvo, bolovi u trtici i donjem djelu trbuha, ali svejedno me veseli dolazak mog prvog sina ! :) :)
Sadie mene su u svakoj trudnoći rebra rasturala, u drugoj sam čak išla liječniku jer je bilo nepodnošljivo.
Međutim doktor je rekao da je sve to zbog trudnoće i da će proći.
Nikad nisam ostajala bez daha, ali meni su svi bili nekako nisko smješteni pa valjda zato.
sani, tog se nisam sjetila, ja nosim visoko pa mi je beba blize plucima i mogla bi se pocet naguravati.
suzana, ja sam sad u 31tt, bas smo si blizu. I meni je tesko hodati, leda me rasturaju. Imam trbuha, a i dosta sam kila nakupila pa sve to treba nositi. Ja se gegam i hodam ko polomljena kad se dignem iz kreveta ili sa stolice jer me trtica rastura od samog pocetka. Dic se iz kreveta nekad je ko scena iz crtica. Sinoc su me jajnici jako boljeli i donji dio leda kao pred mengu. Ne znam smiju li boljeti sada, al dr-ica mi je rekla da je bitno da nis ne curi. I mene veseli dolazak bebice, al mi se ipak ne zuri. Lijepo mi je biti trudna, a da nema ovih malih neugodnosti brinula bih se je li sve u redu.
Evo me još malo :)
Sad sam 39+2/7. Dakle, porod samo što nije krenuo. A ja se tako loše i depresivno osjećam. Da ne spominjem strah koji osjećam od poroda.
Cijeli dan mrtvam na kauču, osjećam se premoreno, iako dobro spavam. Trenutno mi se čini da sad porod krene, da ne bih imala energije poroditi svoju curicu i malo me to plaši.
Meni se ti cini normalnim. Dugo bebu iscekujes i veselis joj se, pa si se vec iscrpila, a bome i fizicki. Velik je to korak. Samo jos koji dan i eto ti bebice, ne brini. ;)
Danas sam bila na pregledu i kad sam dosla doma (pa ju nisam pitala kad sam bil tamo) vidjela sam da je dr napisala da sam ulziva (ali ne i koliko). Sto to znaci - da se pocinjem otvarati? To je normalno za 32tt?
Kak ste se osjećale prije trudova, jeste li imale kakve naznake da će početi? Mene inače u fazama bole jajnici, pa se ta bol počela širiti na leđa i ginica je rekla da je to u redu. Sad sam primijetila da me i kukovi zabole, a neki dan sam osjećala kao da mi se sve u trbuhu zgrčilo i dosta me držalo, ali jako blago. Osjećala sam samo nešto čudno, ne i bol. BH kontrakcije su mi drugačije (donji dio trbuha, napet i sl., a ovo je bilo baš unutra). Leđa malo drugačije osjećam. Mislim si, možda mala urani. Ne sutra, al mislim da neće čekati niti dan termina.
Sadie, nemam iskustva, al na temelju iskustva bliskih prijateljica i literature, svi kažu da prave trudove itekako osjetiš. Počnu od leđa pa prema naprijed jači bolovi i kada se javljaju u pravilnim razmacima ispod 10 min, onda se treba uputiti u rodilište, osim ako prije ne pukne vodenjak.
Eto, neka mi netko iskusan napiše jesam dobro usvojila lekciju ;-)
Mislila sam na najavu, prije trudova. Ono, da te tjedan ili nekoliko dana ranije bole kukovi i sl.
Sadie, svi ti bolovi i šarafljenja pred kraj i jesu najava kraja :mrgreen:
A kad će porod početi, nažalost, ne možeš znati ni po bolovima ni po ispadanju sluznog čepa, jedino kad pukne vodenjak znaš da ćeš uskoro grliti vašu mazu.
Meni je bilo najgore u prvoj trudnoci kad su mi viserotke govorile...ma znat ces kad je to to.a ja luda.ma kako znati.ali nakraju ipak znas :) znala sam da je to taj dan.cijelu noc sam doma odradila jake kao menstrualne bolove.
Cure koje inace imaju jake menstrualne bolove znat ce na kakvu bol mislim.ali naravno trudovi onda budu jos jaci :)
Čep nije pravilo.nekom ispadne tjedan prije,nekom par dana prije ...a meni je to jutro a rodila sam popodne.
A prek sam kraj trudnoce osjecas se kao kit,jedva se kreces,jedva dises,dosta ti je svega.:) ja sam zalila ajme kad ce vise taj mali :)
Ja nisam imala nikakve najave!
Taj dan sam pocistila cijelu kucu, bila u setnji, na kavi, na vecer otisla spavati najnormalnije i u 2 sam se digla na wc i skuzila da mi je puko vodenjak :heart:
Sluzni cep nikad vidla
.. I da, svakako ces znati kad krenu pravi trudovi :)
Evo i ja iščekujem..treći put :) najave nema, nikad je nije ni bilo ;)
Vidim da ti je termin 10dana posli mene, imaš ti još vrimena.. uživaj u šetnjama, znat ćeš kad te strefi :mrgreen:
Znam da nemrem fulati trudove, samo si mislim da ovo što osjećam moja mala javlja da će se uskoro početi pakirati za izlazak na svježi zrak. Kaže dr. da me sad sve može boljeti. Al zub je ipak slučajnost. :mrgreen:
Pozdrav. Kakva vam je probava na kraju? Ja 37 tjedan i već jedno 2,3 tjedna svaki dan po 6x na veliki nuždi... kako nešto pojedem tako i izleti....
od zatvora u trudnoći niti z...
Jel to normalno ? Kako ste ostale?