Gdje boli neplodnost?

Cure, hug veliki svima, ne stignem pisati, ali često vas škicnem i nadam se da ćete jedna po jedna otići s teme...na neku veseliju...

Antisirk, znam da ti je teško, preteško, hodala sam u tim cipelama dugo i nisam mislila da ću roditi, ikada, ali veselila me činjenica da će jedan dan neko dijete upotpuniti naš život drugačijim putem, ne nužno trudnoćom i rođenjem, ali jednako intenzivno...Ali, život piše priče, nekad je dugo kiša i čini nam se da nikada neće svanuti sunce, no zbilja vrijedi biti strpljiv i čekati da te Onaj gore pogladi po glavi. Svi mi dođemo na red, ovako ili onako, samo to treba prepoznati. Da ne duljim i ne idem off topic - nije nam ovo Božja kazna, niti je dijete nagrada za sve pretrpljeno ( to sada često čujem - tipa, pa moralo te "nagraditi" nakon svih nedaća bla bla...)
Nije me nagradilo, nego je jednostavno bilo suđeno, u to čvrsto vjerujem, a i sve ružno što se desilo i ostalo iza mene, koliko god glupo zvučalo, izgradilo me i nevjerojatno osnažilo. Ne dešavaju se samo drugima lijepe stvari, dešavaju se nažalost i brojne ružne, teže od ovoga s čim se mi borimo, nemojte me krivo shvatiti. Imam nekoliko poznatih vršnjakinja koje se bore za goli život, a ako i dobiju najvažniju bitku, teško da će roditi.
Znam da to nije neka utjeha, ali zaista nismo same u svemu ovome i to je vrlo bitno, mlada si i opcija imaš. Nije jedna endometrioza kraj svijeta, vjeruj mi na riječ, Pobijediti ćeš je, samo strpljivo.

Kismet :love2:

Danas se najrade ne bi digla iz kreveta...do danas sam se nadala da je ovaj ciklus dobitan ali ipak sam dobila mengu :-( kad sam ujutro vidjela doslo mi je da placem od muke....najgore mi je kad sam mm javila da ipak nista od trudnoce,kad sam cula njegov tuzni glas imala sam osijecaj da sam ga razocarala :-( odvratno mi je to kaj iz mjeseca u mjesec rastuzujem covijeka kojeg volim vise od svega.Kada ce se meni dogodit da ga nazovem i razveselim sa lijepom vijesti?!Ocito nikad.....

Hm, gdje poceti? Mi smo svoje prve postupke ispucali jos prije Milinovicevog zakona. Krenula u petoj brzini, odradili 4 stimulirana i prirodnjak u tocno godinu dana. I nisam ni jednom stala i zaplakala. Prvi put sam zapravo zaplakala gledajuci sjednicu sabora kada se famozni zakon izglasao. I imala sam kucnog ljubimca. Prekrasnu retrivericu koju smo nabavili malo prije vjencanja, i ona je bila nasa " beba". Trebala je biti sa nama kada dodje beba da se igraju, druze....
I igrala se ona sa necakinjom, pa djecom prijateljica i prijatelja, svi su oni odrastali sa njom. A nasa borba je isla naprijed, i zivot se mjenjao, mi smo se mjenjali i nazalost u krivom smjeru. Nabavil smo jos jednog veselog psica. I nisam pucala gurala sam glavom kroz zid i isla naprijed. I onda sve se pocne urusavati. MM, ja, kujica je obolila i nakon 10 god. nas napustila i tu sam pocela pucati. Nekada smo se mm i ja znali saliti da tko zna dali bi ostali skupa da nje nema, jer nas je dizala i drzala na okupu. A bogami ni oko skrbnistva se nebi bas mogli dogovoriti.:roll:. Par mjeseci kasnije i drugi pas se otrovao i uginuo. Taj dan sam se raspala u tisucu komdica, zbog svega nakupljenog kroz godine potiskivanja. Mislim da sam bila pred nekom vrstom ludila. Zivimo u prirodi, imamo veliki vrt u kojem je mm postavio ljuljacku za djecu prijatelja koji dodju i svi do jednog su je prerasli ali eto ona jos visi na grani.I sve to mi je islo na zivce.najradje bi bila sve porazbijala ma i kucu srusila. Cak sam nazvala svoje i rekla da se vracam doma jer je moja kuca ukleta. I otisla sam, mm ionako nije bio doma to ljeto a sama u kuci nisam mogla vise biti i cekati sta, koga ?
Sve se to desilo za 1.5. i to ljeto sam provela kod mojih kupajuci se, druzeci se i ne razmisljajuci o nicemu totalno iskljucenog mozga.Na jesen sam se vratila doma ali iskulirana. Mislim da godinu dana sigurno nisam otvorila ovaj forum, nije mi padalo napamet pokusati ponovo. Cak sam se vratila i na kontracepciju koju sam uzimala zbog jako bolnih ciklusa prije nego smo krenuli na trudnocu tako da iskljucim svaku mogucnost iscekivanja.
I evo prosle su tri godine od tada, ja sam smirenija, promijenila sam se, cujem to od ljudi oko sebe, ali ja samo kazem neka sam. Kome sam bolja kome gora nije bitno.Oni ljudi koji su dobri za mene bili si i ostali u mom zivotu, oni koji su otisli bili su poucno iskustvo. Sve prijateljice imaju djecu i uzivam u druzenju sa njima. Jedina sam bez djece na moru, setnjama, piknicima i ja im dodjem kao teta.A druzimo se svakodnevno. Evo jedne prednosti kada zadnji rodite, sve do jedne cuvaju stvari za mene, i ako i kada rodim necu morati kune potrositi .( Ma necu morati nista ni raditi njihova djeca ce mi biti i bebisiteri do onda, samo da rodim. :mrgreen:)
Srecom imala sam predivne prijateljice i jos ih imam koje su me digle na noge kad sam htjela sve poslati kvragu,i kako sam znala tada reci odseliti u Australiju i cuvati ovce, da nema njih da me guraju naprijed vjerojatno nebi imala snage ponovo krenuti, jer muz je muz,on je musko ne peru ga hormoni a i sam prolazi sve to, i nije lako trpiti me uvijek, pa ni sama sebe ne trpim ponekad. Meni treba neko vanjski, netko tko me poznaje i prije mm da me osvjesti gad zabrijem u krivom smjeru i izvuce na vidjelo onu blentavu curicu koja se negdje skrila od svega ruznog sto joj se naslo na putu.
I jedino bitno je da smo mi skupa prosli tu kalvariu, i da smo sada jaci i spremni za nove borbe. I evo nas krenuli smo ponovno naprijed, do kuda cemo stici neznam, ali se vise time ni ne opterecujemo, Sta nam je sudjeno biti ce. Zreliji smo, relaniji i svjesni da zivot je nepredvidiv. I nismo nabavili novog psa, nisam spremna za jos jedan neuspjeh, ali cim zatrudnim idemo po ljubimca, taman da ga malo odgojimo u 9.prije nego rodim.

9 mjeseci

Drage cure, sve vas grlim. U potpunosti potpisujem kismet. I ja sam u borbi već više od dvije godine, 6 neuspjelih postupaka iza mene i svaki neuspjeh je sve teži i teži... i treba to sve izdržati, stvarno treba, ali život je lijep na tisuću drugih načina...ne smijemo ostati zarobljene u ovome....ima mnogo težih stvari od ovih, kao što kismet kaže borba za vlastiti život ili drage i bliske nam osobe... psiha i glava su jako bitne stvari, osjetila sam i ja jako dobro dno emocionalno, psihičko, duhovno... i da mi nema više ništa smisla, ali ima, ima, čak i život bez djece..ako to bude moj život...
Sada se baš veselim proljeću, suncu i šetnji u subotu u Zg-u na koju idem, nismo same...

Sara, bravo za optimizam, nije sve pink, daleko od toga, ali kada smo već u toj priči, mora nam nešto "držati glavu iznad površine", makar lijep dan, zraka sunca,, topla riječ i pogled pun razumijevanja...jer život se sastoji od milion sitnica, a ne samo od onoga što nam je u "krupnom planu".

Grlim Vas sve i od srca Vam želim sve što sam i sebi zaželjela, a ispunilo se...

Pak...svi smo mi prošli nešto slično. Puno nadanja, puno muke, puno neprospavanih noći sa suzama na jastuku i puno, puno razočaranja. Mi se borimo s neplodnošću već sedam godina, nažalost bez uvjeta za potpomognutu, ali smo pokušali razno razne alternativne metode, sve uzalud. Prije dvije godine odlučili smo se za usvajanje i od tada sam nekako mirna i spokojna. Činimo sve kako bismo što prije došli do malog anđela, ali opet znamo da to nije utrka na sto metara i da ne mora biti što prije...Doduše, već tri godine imamo velike financijske probleme, tako da rješavajući egzistencijalne probleme ne stignemo misliti na roditeljstvo. Ja jako puno radim i postigla sam mnogo. Prošle sam godine napisala knjigu vezanu uz svoju struku, radim jedan prekrasan honoraran posao zahvaljujući kojem puno putujem i družim se s ljudima koji me čine sretnom. Nikada nisam pomislila da moj život nema smisla...to nikako ne. Usrećujem mnoge ljude oko sebe, između ostalog sestru kojoj čuvam djecu (naravno, obožavam ih i oni mene), uvijek sam na raspolaganju svim prijateljicama, da ih saslušam i podijelim savjet, da im pričuvam djecu, ispečem kolač...Želim reći: nemojte misliti da ste manje vrijedni zato što nemate djecu. I nemojte misliti da ste samo vi nesretni, a svi koji imaju djecu sretni. Ne, oni koji imaju djecu, imaju neke druge probleme zbog kojih su nesretni. Svatko ima neki svoj križ i svatko misli da je njegov najteži, ali zapravo nije. Gledajući živote drugih ljudi, ja uvijek kažem da volim svoj život i da ga ne bih mijenjala. Uživajte u onome što imate, a nemojte stalno žaliti za onime što nemate. Zamislite koliko bi žena dalo sve na svijetu da može spavati cijelu noć i voditi ljubav s mužem kad god to poželi. :-)

Zora dubrovačka potpuno si u pravu :love2:

Zora, mogu samo potpisati svaku svoju riječ, kao da sam ja pisala, isto mislim i sada, kao mama jedne i zvrkice i prije, dok sam se mučila, liječila, operirala, dizala se i padala...
Život je divan i samo je jedan, nema reprize i zato ga iskoristite, svaki njegov dan, u svoj punini.
Nikada se nisam osjećala manje vrijednom što ne mogu zanijeti/roditi niti se nešto bolje i drukčije osjećam sada kada jesam. Ja sam ona ista, samo se dnevni i noćni raspored pošemerio :)
I glede posvojenja, i mi smo prošli obradu i krenuli s procedurom i tada sam bila puno mirnija; znala sam da nas naše dijete negdje čeka.
Sviđa mi se kako si to sročila, majka se može biti i drugim ljudima, ne samo biološkoj/posvojenoj djeci ("svojoj", sve je to isto, rođenje, posvojenje, bit je biti majka-roditelj)

Već dugo nisam pisala ovdje, pa evo da vam podijelim.
Jučer mi je sestra poslala poruku da trebam moliti za nerođenu djecu, da mi ona zagovorom kod dragoga Boga podare dijete.
Ne znam šta da joj napišem, ima dvoje djece koje volim više od sebe i ne želim ju povrijediti... Pa ću ovdje napisati ono što joj ne mogu reći:(
Draga seka,
Ti ne znaš kak je to osjećati se prazno i nemoćno nakon svakog neuspjeha. Nitko ko to nije probao ne razumije.Ne pomaže mi više nijedna molitva. Sve sam već dragome Bogu obećala ali ne čuje moje molbe. Ja uopće ne živim, samo čekam da mi dani prođu od jednog do drugog postupka. Još imam pravo na jedan, kaj bude onda... Mislim na svaki embrij koji mi je vraćen... Već sam mogla imati devetero djece, a ruke su mi prazne...
Imam vjere ali blijedi sa svakim neuspjehom, da se samo mrvicu nešto promijeni, da vidim da barem postoji mogućnost trudnoće bila bih optimističnija. Ovako ne mogu više... Možda mi dragi Bog govori da to nije za mene. Ne znam, ali srce nam čezne za barem jednom bebicom koja nikako da dođe. Znam da mi želiš sve najbolje ali znaj da me i savjeti ubijaju jer mi daju do znanja da sam sama sebi jedan veliki neuspjeh..

Ovo sve pišem nakon što mi je opet 11 dnp krenuo spotting i znam da neće biti peta sreća:(



Sent from my iPhone using Tapatalk

Citiraj:

---

Mury prvotno napisa

Drage moje hrabre žene, grlim vas sve do jedne....da, nikada ova bol neće prestati!!! Ja sam prošli tjedan dobila živčani slom, trebala u postupak, odem na svoju ruku briseve napraviti da sam "mirna", kad opet bakterija, klebsiella, i svijet mi se srušio, postala sam svjesna ( što je i većina dr. potvrdilo) da ako i zatrudnm nikada neću iznjet trudnoću zbog beštija, zaključak je da moram odustati, ne zbog toga jer nemamo js., ne zbog ložeg s-grama, nego zbog beštija ( ja ne mogu biti 2 mjeseca bez bakterija nakon najjačih antibiotika, a kako ću tek trudnoću iznjet, tada sam i sklonija beštijama, a ne smijem niti sve antibiotike trošiti)...i sad sam u fazi da se moram pomiriti i odustati od majčinskog sna, a kako? :cry:

---

Mury, uzmi pauzu, do nakon ljeta! ojačaj organizam, sve se da riješit, još si mlada, ne odustaj! uzmi kuru koja će te sigurno izliječit i ojačat ti organizam, traje 2-3 mjeseca, kombinacija citrofita i ulja crnog kima!!!!!!! najbolje i sigurno izlječenje od takvih gamadi( pročitaj, proguglaj) i ujedno ojačava organizam! svaki dan 3x30 kapi jednog i drugog, u razmaku od barem pola sata!
istovremeno, ne jedi slatko, ako možeš, izbjegni sve slatko!
jedi puno svježeg voća. ovo o slatkom i o voću i povrću ti je samo usput ove terapije, čisto da udariš sa svih strana! mani se antibiotik, oni će nas svakako uništiti!!! izliječi se na prirodan način, sve bakterije daju se izlječit ako imaš dobar imunitet!
samo en odustaj, nikad ne odustaj!!!

kika222, drži se, najgori suti dani kad krene spoting..već na sljedećem ciklusu it ćeb bolje!
cure moje, samo glavu gore, preplačite i nastavite! uspjeh mora doći!!

Pozdrav svima, evo vec dugo se odlucujem dali bi pisala ili ne.No medutim moja bol je sve jaca i jaca.Vec 3 godine pokusavam ostati trudna no neuspijeva mi prosli smo sve pretrage i dosli do propuhivanja jajnika i tu smo stali.Moj muz tvrdi da probamo i dalje prirodno no ja vise nemogu..tesko mi pada sve to taj pritisak od svih, taj nemir u meni trudnice oko mene i bebe oko mene..pala sam u neku depresiju iz koje nemogu van..Nemam kome reci kako mi je.moja sestra je trudna svi su oko toga uzbudeni i sretni..a ja neznam dali placem od tuge ili srece..osjecam se jadno jer neznam dali sam ljubomorna ili jednostavno nesretna..

Citiraj:

---

zelim malog andela :-) prvotno napisa

Pozdrav svima, evo vec dugo se odlucujem dali bi pisala ili ne.No medutim moja bol je sve jaca i jaca.Vec 3 godine pokusavam ostati trudna no neuspijeva mi prosli smo sve pretrage i dosli do propuhivanja jajnika i tu smo stali.Moj muz tvrdi da probamo i dalje prirodno no ja vise nemogu..tesko mi pada sve to taj pritisak od svih, taj nemir u meni trudnice oko mene i bebe oko mene..pala sam u neku depresiju iz koje nemogu van..Nemam kome reci kako mi je.moja sestra je trudna svi su oko toga uzbudeni i sretni..a ja neznam dali placem od tuge ili srece..osjecam se jadno jer neznam dali sam ljubomorna ili jednostavno nesretna..

---

Draga moja i ljubomorna si i nesretna zbog mnogo stvari koje se eto ne poklope onako kako bi mi voljeli.. Nije obitelj kriva i naravno da si sretna zbog seke.. Sve smo mi u nekom trenutku u istoj kaši sa našom familijom... Svi se oni trude razumjet, ali nitko nikada neće znati kakav je to isjećaj, već mi trudilice. Zato smo ovdje da jedna drugu tješimo i dajemo si nadu. Što se tiče potpomognute moj savjet ti je da krenete odmah, nemojte gubiti vrijeme.. Možda vam samo malo fali, možda će trebat malo duže kao kod mene npr:-( Ali ne odustajemo! Tako da za par godina možemo mirne savjesti reći: dali smo sve od sebe!!! Želim ti sreću i znaj da ovdje možeš naći utjehu:-)


Sent from my iPhone using Tapatalk

Zadnje četri godine svake godine, svakog dana, svakog sata, svake minute, svake sekunde, želim bebu...želim je pogotovo za rođendan, nekad i u šali naglas, za poklon, jedini koji zapravo želim cijelu godinu, zadnjih godina, sa svakim svojim dahom...Igram se s nekim brojkama, vjerujem u neku računicu, stalno zamišljam božićnu bebu...Ovo je treća godina zaredom da se u mojoj familiji, za moj rođendan, moja želja, ostvarila nekom drugom, jednoj od mojih sestara...Naravno da sam sretna, ali šta mene neko sprda? Šta će sve bebe u mojoj familiji biti božićne, biti začete i rođene kada sam ja to htjela za nas dvoje, za našu bebu... Šta svaki put za moj rođendan, moja želja...Šta nisam dovoljno jasna pa moja želja se ne ostvaruje nama...nemojte zamjerit, ali imam potrebu, baš ovdje, ostaviti pisani trag moje želje, pa ću i napisati, neka bude jasnije, jer nikako da mi se želja ostvari... Želim od sveg srca, koje jedva održavam u komadu, ja želim bebu, moju i mog muža, zajedničku, našu, želim je nositi u svom trbuhu, roditi zdravu, sretnu i veselu, dati joj svu ljubav našu, maziti, paziti, voljeti cijeli naš život...Nadam se da sam ovaj put bila jasna, dovoljno jasna da je ovo naša želja, mene i mog muža, da mi imamo našu zajedničku bebu! Nije više važno kada će doći, samo da dođe jer je željno iščekujemo i želimo više od ičega...

:cry:O draga frcka nemam nista pametno reci,... znam taj osjecaj,....:love2:

Citiraj:

---

Frćka prvotno napisa

Zadnje četri godine svake godine, svakog dana, svakog sata, svake minute, svake sekunde, želim bebu...želim je pogotovo za rođendan, nekad i u šali naglas, za poklon, jedini koji zapravo želim cijelu godinu, zadnjih godina, sa svakim svojim dahom...Igram se s nekim brojkama, vjerujem u neku računicu, stalno zamišljam božićnu bebu...Ovo je treća godina zaredom da se u mojoj familiji, za moj rođendan, moja želja, ostvarila nekom drugom, jednoj od mojih sestara...Naravno da sam sretna, ali šta mene neko sprda? Šta će sve bebe u mojoj familiji biti božićne, biti začete i rođene kada sam ja to htjela za nas dvoje, za našu bebu... Šta svaki put za moj rođendan, moja želja...Šta nisam dovoljno jasna pa moja želja se ne ostvaruje nama...nemojte zamjerit, ali imam potrebu, baš ovdje, ostaviti pisani trag moje želje, pa ću i napisati, neka bude jasnije, jer nikako da mi se želja ostvari... Želim od sveg srca, koje jedva održavam u komadu, ja želim bebu, moju i mog muža, zajedničku, našu, želim je nositi u svom trbuhu, roditi zdravu, sretnu i veselu, dati joj svu ljubav našu, maziti, paziti, voljeti cijeli naš život...Nadam se da sam ovaj put bila jasna, dovoljno jasna da je ovo naša želja, mene i mog muža, da mi imamo našu zajedničku bebu! Nije više važno kada će doći, samo da dođe jer je željno iščekujemo i želimo više od ičega...

---

Draga Frcka, želim ti da ti se čim prije ostvari tvoja želja... I svim curama ovdje želim to isto! Potpuno razumijem tu želju koja stalno tinja u tebi, ide iz podnosljive u nepodnošljivu krajnost ali nikako je se ne možeš riješiti jer je tu stalno... I na poslu i kod kuće i kad si sam i kad si okružen ljudima... Jednostavno stalno želiš to malo biće... Ja sam imala sreće pa je moja želja sada tu kraj mene no znam kako vam je teško... Naša borba nije bila jako duga, ali. mislim da taj osjećaj neću zaboraviti i uvijek se vraćam i čitam ovu temu i zelim da čim prije osjetite sreću ostvarene želje! Držite se, hrabre moje dame!

Frcka,ako nesto toliko jako zelis kao sto ti zelis da zagrlis svoje dijete nema sanse da ti takva lijepa i plemenita zelja ostane uskracena.samo nekima je predodredjeno da moraju nazalost duze i jace zeljeti ,ali onda na koncu kada im se zelja ostvari cijene ju puno vise!!samo budi strpljiva i ne gubi nadu ni u najtezim trenucima.nada je ono sto nas gura naprijed!

Hvala ti Kika hvala ti na odgovoru i podrsci..daj mi reci u kojoj bolnici si na potpomognutoj ? I kakva su ti iskustva

Frćka ja te razumijem u potpunosti to se meni dogada svaku dan i svaku sekundu i isto kao sto ti kazes svaki rodendan i svaki Bozic.iskreno sad sam vec pocela razmisljati neka se moja zelja ispuni na rodendan moga tate ili mame ili svekra ili svekrve samo da mogu podijeliti nekome svoju sretnu vijest godine prolaze rodendani prolaze sve prolazi a ja jos uvijek nisam trudna.

Draga daj skupi 10 postova da ti mogu poslat privatnu poruku, da ne zachatavamo ovdje:)


Sent from my iPhone using Tapatalk

Moze Kikac skupit cu pa se mozemo cuti .hvala ti od srca

neznam jesam jedina ili luda al cim pocne lijepo,toplo ,suncano vrijeme koje sad krece meni odma grcevi u zeludcu ,ljutnja,zivcanoca,muka jer znam sad pocinju ispadat trudnice od svuda ,sto na dan ih vidim,pun kufer mama koje guraj kolica,klinci po svuda. jer Boze sacuvaj da i na trenutak zaboravim kolko se dugo mucim,sta nemam i sta sam jedva dobila pa izgubila. najrade bi se sklupcala u krevet pokrila po glavi i cekala mecavu i snjeg kad nikog nema nigdje i mir.

Jučer sam bila sa svojim malcima iz škole u zoološkom i tako mi je u nekim trenutcima bilo teško, toliko parova sa malom dječicom, i onda mi još moja učenica koja ima šestero braće veli da je sa sobom uzela samo jedan sendvič koji je več ujutro pojela i nije imala ni ništa za pit, naravno da sam joj dala i svoj sendvič i sok, i kupila joj sladoled i neznam što još ne, cijelim putem je htjela sjedit samnom i kako da joj to uskratim, živi u jadnoj obitelji kojoj je majka u prvom braku ostavila četvero djece i sad ima njih dvoje i sedmo na putu, a oba roditelja teški alkoholičarki, i kad je jadnica sva umorna od puta zaspala pokraj mene i mislim si drago dijete zašto ti nisi moje :-( kako neki neznaju što imaju

Antisrk potpuno te razumijem :love2:

Neznam zašto, od jučer me posebno bli moja neplodnost. Od svekrvinog rođendana i prve njezine rječi su bile bit ćemo oper baka i djeda. Snaja koja im je omiljena je trudna iako je 7 godina govorila da neće imati više djece da im je jedno dosta ona je trudna. A ovi bez imalo razmišljanja s tolikim veseljem olako meni govore a znaju koliku bol nosim zbog toga što nam neide za rukom da ostvarim trudnoću. Gutala sam knedle, nisam mogla do zraka doći, a morala sam se pravit da mi nije ništa. Mislim sretna sam zbog njih ali moja tuga je postala još veća. Sjedila sam 2 sata kod njih i skrivala svoje osjećaje, nisam mogla ništa reći. Bol u prsima je bila sve jača. Samo sam ćekala da idemo kući. Napokon smo sjeli u auto i krenuli a meni suza suzu stiže. Užasna bol koja će jednom nadam se proći kada budemo imali naše malo blago.

:heart::love2:

Draga nova, svekrve su ti jako cudne biljke. Ona ne razmislja da tebe boli nego kak je ona sretna jer ce opet bit baka. I oko mene svi imaju djecu,moj muz ima iz prvog braka , brat ,sestra, od muza brat cak 3... a meni nakon 2 izgubljene bebe svekrva kaze a kaj ce ti djeca s njima samo problemi. One su jako cudne i nekad ili ne razmisljaju ili ne zele razmisljat o nasim osjecajima.
Isplaci se , a svekrvine rjeci i veselja ostavi nioj. Doci ce i tvojih 9 prekrasnih mjeseci :)

<3

I ja placem sada puno mi je teze zbog neuspesni h trudnoce kojih su nastali po put na IVF nemogu vise da izdrzim placem po cele noci zasto boze zasto nekome uspe od prve ko od sale a nekome ko mene muci se godinama ja se vec10 god borim sa sterilitetom svi mi kaze da ce se naci uzroci za gubitka trudnoce

Nažalost i ja imam iskustva sa prijateljima koji stalno pitaju kad ćete, šta čekate, godine vam prolaze uzalud. I onda navučem osmijeh i našalim se kako ima vremena i svašta izmišljam. Onda mi se pojave odvratni osjećaji boli, laži, jada. Iako tek skoro 3 godine pokušavamo i nismo imali nikakve postupke ali boli jako jer se stalno pitaš zašto baš ja a odgovora niotkuda. Onda je od muža sestra zatrudnila sa 19 godina. Ups dogodilo se. Svekrva van sebe završila na tabletama. Svima je govorila kak bez mene ne bi izdržala, da sam joj veliki oslonac. Da sam barem ja trudna a ne kćer. Ja skupljam u sebi bol i jad i ljubomoru i u isto vrijeme nju tjesim. Ali rodilo se unuče i sve je loše palo u vodu a mm i ja postali opet glavna tema uz riječi pa šta čekate više niste normalni zar ne vidite kak je to lijepo. I svaki puta dok se cujem ili vidim sa svekrom i svekrvom jedina tema je unuče. Ja maloga obožavam, on mi je centar svijeta ali ubija me to njihovo pričanje. A danas je bio vrhunac - mama i ja išle na Mariju Bistricu jer je mama dala zagovor. Došle u crkvu i mama krenula oko oltara na koljenima (jedno operirano). U tom trenu ja sam mislila da ću umrijeti. Takav napadaj plača me primio, jad , srce mi se paralo gledajući mamu kako klečeći moli Gospu da ostanem trudna. Onda sam se i ja spustila na koljena i išla za mamom. Mama ti si moje najveće blago koje imam!!!!

a gdje ne boli?

svaki udah pece po sred duse i para srce na komadice

ne razumije to nitko tko to prosao nije...

nitko.

takvu bol ni najgorem neprijatelju ne bi pozelila :-(

Oh cure moje,sve vas redom grlim i zelim da ta bol.cim.prije mine......zbam kako boli,ali uvijek imajte nade,vjere...evo ja nakon svega svoju trudnocu napokon privodim kraju,i zato znajte sve je moguce,probajte samo zdravlje sacuvati :love2:

punih pet mjeseci se nisam imala hrabrosti prijavit na ovu stranicu...nisam ni sad hrabrija vec sam dva puta obisala napisano...neznam ja vise jel boli,jesam li vec pomalo luda od svih tih silnih pokusaja,neuspjeha,nadanja...6 pokusaja iza nas,jos jedan bozic i opet za tudju dijecu poklone kupuvat treba!nakon testa nismo nikad progovorili vise o toj temi,nisam ga pitala kako zivi sa tim nije ni on mene,promjenili se jesmo,sad prodjemo jedno pored drugog da se ne dodirnemo,ne pogledamo,povukla sam se u sebe,u stan,uzasno mi smetaju bucna mjesta,puno ljudi...toliko sam bijesna i razocarana da ni tablete nikakve ne pijem vise :-),samoj sam sebi smjesna...

njanja1 :love2: vjeruj mi da ćeš ovdje naći utjehu, ali privremenu i trenutnu, no treba izaći iz ove "rupe" u koju ste upali, niste jedini, svi smo prolazili razne faze, neki su se i razišli i rastali, drugi čak tek nakon rođenja djeteta, drugi tijekom postupaka, nakon 3. neusjpelog, opet drugi su se još više povezali.. ali gotovo svi smo imali svoje faze... i loša razdoblja... disati nisam mogla nekada, progovarati o tome nikako - nisam nikome htjela pokazati koliko me je neplodnost boljela, uglavnom su ljudi oko nas mislili da "ganjam" karijeru i da zato nemamo djecu. ne znam iskreno kako bismo mi završili da se nije trudnoća dogodila - možda izlazna strategija, možda razlaz, možda bismo još uvijek išli na postupke..... bitno je što vas dvoje želite, želite li još postupaka? Želite ti odmak? jeste li razgovarali o drugim alternativama?

Polako... ne znam kad si zadnji negativni test dobila? i gdje si zadnje bila u postupku, znam da si htjela se prebaciti iz Austrije u Hrvatsku na liječenje... gdje si sad bila?

U Austriji sigurno imaš Selbsthilfegruppen (grupe podrške) vezano za ovu neplodnost, ja mislim da bi meni to bio prvi korak u ovakvoj situaciji.... meni su forumske kave, druženje s drugim curama koje je mučila neplodnost, čitanje stručne literature/surfanje bili svojevrsna terapija, da je bilo grupa podrške, sigurno bih otišla na jednu u ZG ali toga nije bilo niti sad bojim se ima, u AT vjerujem da imaš.....

Grlim te draga, nadam se da ćeš se uskoro izvući iz ove rupe...

koje tablete više ne koristiš? ne znam o čemu se radi - pa i s tim polako....

Draga Kadauna,hvala na divnim rijecima! Bio nam je to ljetos nazalost sesti negativni postupak,od svakog se puno ocekuje od toga zadnjeg smo najvise ocekivali,jer su vracene dvije A+ stanice,za mog muza usvajanje nedolazi u obzir ja se tesko mirim sa mogucnosti donirane jajne stanice :-(! I meni je tesko pokazat koliko to sve boli,tesko se otvorit a sad pred bozic me to jos vise muci,jede,svu me razdara...i kad me pita zelim li sljedeci pokusaj,stalno odgovaram kako se moram odmorit,a imam osjecaj da nikad necu biti spremna za sljedeci pokusaj! moram se potrazit pomoc ako mislim nastavit dalje...
nekoristim moje vitamincice,brdo tableta,meda,smokava koje cekaju da se probudim! Hvala ti na zagrljaju,bio mi je potreban

Draga njanja, razumijem kako se osječaš. Znam kako je to kada zaredaš postupke i ništa se ne događa. Ono što je mene držalo je to da sam nakon svakog neuspjelog postupka sebi govorila da mogu pokušati opet i opet, jer pokušavajući, nemam što izgubiti mogu samo dobiti. Znam da nekad treba i malo odmoriti. Uzmi si malo vremena da dođes k sebi i odluči što češ.
Za Božić i ja sam godinama kupovala poklone tuđoj djeci, a kad sam konačno misla da ću ovaj Božić kupovati poklone mojoj curici (koju smo dobili nakon sve skupa sedam transfera), nažalost izgubila sam je na porodu. I znam kako boli neplodnost jer godinama to je bio moj svijet i još uvijek je. No s obzirom na sve što smo prošli, mi smo sjeli i donjeli odluku koje ćemo se držati.
Ono što ti želim reći, odmorite, radite nešto što vas dvoje veseli, budite si podrška i polako dan po dan.

njanja
Ovdje ces naci puno zena koje su se osjecale ili se osjecaju kao ti. Faze su normalne pojave na ovom putu. Tesko je znam krenuti naprijed, izaci iz rupe, ali to ne moze nitko umjesto tebe. I nije bitno kojim putem krenete ako je to ono sto ste vi odlucili.Samo dajte si vremena da odzalujete, da shvatite sto i kada zelite.
Prosli smo i mi kroz svasta, faza je bilo svakakvih, ja se nisam zavukla u rupu ali sam zato "iskljucila mozak" na neko vrijeme i pravila se da problem ne postoji. Meni je to bio jedini nacin da se odmorim jer ni ja nisma pokazivala osjecaje, niti jedan postupak ni fazu nisam oplakala sve do sada. Sada je 9. postupak iza nas i napokon me stiglo sve ono sto sam potisnula. Moje prijateljice kazu napokon je i taj dan dosao da i ja izbacim iz sebe sve to.
Nije lako ali prodje sve.Nadjes onu mrvu snage koja je ostala negdje u tebi i krenes naprijed. Nekome je lakse ako malo ode negdje, netko vjezba, posveti se svojim hobijima. Meni je lakse ako planiram sto i kako dalje, bez toga sam izgubljena.
Drzi se i sretno !

I meni je teze zbog toga puno mi je teze duri Sam pitaladanas doktor dali mozem da ostanem trudna vec imam30 god I samo mi se nasmesio I. rekao samo I te kako prvi I drugi icsi kod mene su uspeli ali zavrsili sa blighted ovum I biohemiska trudnoca plakala sam duri zasto rekao mi je samo da se nadze zasto dolazi do to

dižem temu
"Gdje boli neplodnost?"