sunshine, sad si me zbunila. Meni je fizijatrica izričito rekla cipele bez jastučića za svod (prije 5 godina doduše, ne znam jesu li se preporuke promijenile) - kao bespotrebno je.
Printable View
sunshine, sad si me zbunila. Meni je fizijatrica izričito rekla cipele bez jastučića za svod (prije 5 godina doduše, ne znam jesu li se preporuke promijenile) - kao bespotrebno je.
nama je ortoped za prve cipelice rekao isto što i sushine i naglasio da nisu potrebni nikakvi jastučići/ulošci jer da djeca nemaju spuštena stopala (a niti mnogi odrasli, već da im se ulošci daju više radi nečije zarade nego stvarnih problema)
Ne znam, meni je i dalje prirodnije da je biti bos prirodnije, tako da cu ja maloga drzat bosonogog dok ne prohoda, a vjerojatno i duze.
ma jes....po africi nijedno dijete ne hoda jer nema cipele...
cuj,neudobno u carapicama.....moja se ne osjeca sigurno jer jos nije savladala ravnotezu u potpunosti,to mi je i vise nego ocito....
evo,par drugih forumasica navodi da je njima savjetovano da djeca sto vise budu bosa,a tako je i meni moja fizijatrica rekla!
i ja sam bas cula da ne bi trebala u pocetku biti cipela cvrsta oko zgloba nikako!
dok svako malo izbacuju neke druge preporuke ja cu nju ljepo ostavit bosu...
dakle ovako naravno da vaša djeca mogu hodati bosa i sve super. Ali kada govorimo o vježbačima koju su uz to još slabije muskulature preporučaju se obavezno više cipelice sa podignutim svodom...i ne to nije uložak nego prava anatomska cipela (ne ortopedska, nego anatomska cipela) a sve te ortopede koji tvrde da nitko nema spuštena stopala trbea poslati ponovno na fakultet. Toliko ima proturiječnosti između ortopeda i fizijatara da je to strašno. Svaka čast iznimkama ali kada mi ortoped kaže za dijete od 6 mjeseci da mora sjediti da bi jačalo muslkulaturu dođe mi da si počupam svu kosu na glavi. Isto tako kada sa oproštenjem poseru vježbe a nemaju pojima o tome...samo bi nešto rezali i operirali...sramota! Svakako čast iznimkama ali kao što sam već napomenula kod nas to ne funkcionira kako bi trebalo jer nitko ne želi zajedno sjesti za stol i uvaživati tuđe struke i mišljenja jer su kod nas svi toliko trvdoglavi i misle da to što su dobili diplmu na medicini prije 20 godina je vrh vrhova.
Ispričavam se što ovdje iskaljujem svoje frustracije ali meni je u toj cijeloj priči najviše žao dijece i vas roditelja koji ostanete zbunjeni u tome svemu a onda na kraju kad netko sav tvoj rad i trud odbaci samo tako jer ima zastarjela i zatucama mišljenja jednostavno se osjećate jadno.
Ima svakakvih fizijatara i ortopeda. Ono što znam da kod nas (gdje radim) svi fizijatri djeci vježbačima preporučaju visoke fleksibilne cipelice za hodanje...i uopće ne forsiraju ortopedske jer su one u današnje vrijeme katastrofalne i gotovo nikome ne odgovaraju iz prve izrade.
prije 6g kad je mala konacno prohodala i mi smo dobili uputu da uzmemo cipeke koje su cvrsre odozada, iznad pete i prema zglobu, visoke tako da kopca ide iznad zgloba noge, a ne ispod, preko stopala.
do 4. godine sam pipala svaku cipelu i slapu da vidim koliko je tvrda.
mi smo nase kupovali kod valeka i dok nije usavrsila hodanje u njima je bila i doma.
recimo, ovako "visoke" http://www.cipele-valek.hr/katalog-p...-cipelice-nora a ovo roza "podebljanje" iznad pete, to cipele trebalu imati tvrdo i cipele trebaju ici preko one kosti na zglobu i tamo se vezati, a ne ispod (ko npr. balerinke)
Nisam shvatila da je rijec o djeci koja vjezbaju. U tom slucaju ne bih se mijesala s komentarima.
koliko placa "tolerirati"?
imam opet dijete koje se ne zna nositi s frustracijama...
jos uvijek se ne okrece na trbuh-ledja osim ponekad na trbuh i to preko lijevog boka.
no ona kad nesto ne moze, ne pokusava dalje vec se raspizdi...
npr. na trbuhu je i uziva, a onda pozeli doci do igracke kojom je mamim i vidi da ne ide i krene plac, kocenje, ladjaq, palac u usta.
ista stvar je i sa okretanjem, tamo taman kad treba "pasti" na trbuh, sizne i ukoci se.
koliko tog placa trebam dopustati? jer sad ju cim krene siza micem iz frustrirajuce situacije, ali cini mi se da tako nikad nece usvojiti ili nauciti...
Leo, moja ima iste vještine kao i tvoja usvojene (5,5 mjeseci)
stavlja nogice u usta, obje
s oba dlana uhvati obje nogice i plješće tabanima
okreće se s leđa na trbuh (ali preko desne ruke, preko lijeve ne)
ne okreće se s trbuha na leđa
dok je na trbuhu (dosta dugo može izdržat, i po pola sata bez prekida) okreće se oko osi, gmiže tako da odiže guzu od poda (par centimetara) i lijepo drži ispružene dlanove, glava i ramena visoko podignuti
također, u tom položaju hvata i viseće igračke u baby gymu
e sad, mene zanima ta rotacija s trbuha na leđa
do kad je treba savladati?
kako ju potaknuti? ja joj stavim npr. desnu ruku ispod prsa, pa joj malkice zarotiram ramena tako da joj glavicu gurnem prema podu
tada ostane u poluokrenutom položaju i sve što treba je okrenuti zdjelicu i ona to često i napravi
jel radim ispravno?
da li uopće treba to poticati ili će sama savladati
inače, znam ju ostaviti u baby gymu i naći ju van okvira istoga, na parketu
ponekad se igram s njom a često ju i pustim da se sama zabavlja dok npr. kuham ručak i mogu reći da se stvarno lijepo zna igrati (i hvala joj na tome :mrgreen: )
mene to isto zanima. iako sam ju samo jednom ulovila s nogama u ustima, istina je da ako sam ja pored nje, ne ferma noge i lovi ih samo kad je bez pelena. pokusavala je gmizat ko tvoja, pa je pokusavala plivat, a sad ju frustracije ubijaju u pojam i skoro nis od toga nece.
jedino sto jos ne lovi igracke iznad sebe kad je na trbuhu.
nakon ovog posta krenula je okrenut se na trbuh i falilo joj je ono, da puhne povjetarac, uspjela bi, al nije, izgubila je ravnotezu i opala nazad na ledja, pukla glavom o strunjacu i udri u histerican plac. pa je probala opet i opet tres i plac.
istina, u zadnje vrijeme uopce ne spava, dulje traje uspavljivanje nego san, pa je i nervozna.
cak i nocno uspavljivanje koje je bilo: sisa, pala, san sad ne ide bez placa i cendranja...
Evo i ja u potrazi za odgovorom na ovo pitanje:roll:
Meni S dosta rano počela se okretati na trbuh, sad se savršeno okreće na trbuh na obje strane, i na trbuhu i bočno hvata igračke na visini, s 4 i pol mjeseca počela gurati nogice u usta i sve bi bilo super da ona ne mrzi biti na trbuhu. Okrenula bi se i zažalila isti sekund i u plač. Zato su joj rukice dosta slabije od nogica. Potičem je da jača ruke i evo sad odiže se na dlanove ali slabo, još uvijek rukice zaostaju za nogicama. Nogice već podvlači i maginja njima da bi puzala i u plač jer se ne miče s mjesta, vrti se oko osi ali čim ne može ono što zamisli krene očaj i deranje. :gaah:
Ja joj isto pomognem, žao mi je da je toliko frustrirana. Njoj je dovoljno smao rukicu namjestiti i one se okrene al imam osjećaj da se uopće ne trudi jer zna da ću ja doći pomoći:-x. Nekad mudrica okrene se na trbuh ali neće namjerono izvuče ruku jer se onda može vratiti nazad.
joooj, N. je danas prohodala!!!!:-D sa tocno 14mj,weeee!
ima odavno vec da je mogla drzati balans na mjestu i ucinit korak sama ali danas je lijepo sama nicim izazvana uzela igracku i odsetala s njom 5-6 koraka...
ja i MM poceli urlat i pljeskat joj,ona nas u cudu gleda....:-)
onda je jedno 15x isla od tate do mame popracena gromoglasnim pljeskom svaki put kad bi dosla do nas....nakraju je i ona sebi zapljeskala....
zs...:klap: za curicu...
cure ja sam imala iste probleme kao vi do nedavno i onda je prije desetak dana odjedanput se okrenula sa trbuha na leđa i to je bilo to! sad je glavna zabava okretanje po krevetu ....
stavim je i na pod pa koji put udre malo glavom kad se vraća na leđa ali ništa strašno ....
jedino se iznervira kad joj se nešto nađe na putu pa se ne može okrenuti....jučer je tako kotrljajući se po podu završila ispod kreveta...:lol:
iako L nije nervozna beba i ne plače puno ( skoro uopće) i nju je jako frustriralo kad bi nešto htjela napraviti a nije mogla...
cestitam na postignucima :D :-D
mi imamo jos jedan problem- veliki smo bljuckarosi tako da kad je na trbuhu i "trudi se" obicno zavrsi u polavi mlijeka/sira...
moram prijaviti pozitivan incident :D
posto moja, kad ode put frustracije, zabije palac u usta, stavila je ruku onako kako bi trebala za okret s trbuha na ledja i zavrsila na blaaagom boku. i odjednom, hop i na ledjima je. pa smo ponovili, ja sam joj drugi put malo pridrzala noge da ne odu u frustrirajucu ladju i opet se okrenula. bila je ful ponosna.
sad samo da to ponovi nakon budjenja :D
i da skuzi gdje joj treba ici ruka, ona druga, koja se ne koristi za cuclanje :D
Moja curka isto ima "problem s frustracijama". U jednom periodu je to bilo kad se ne bi mogla okrenuti, kao što leonisa priča. Trenutno vrišti kad ne može otvoriti ladicu, skinuti komad odjeće, provući se između ormara i zida... Isto bude ponosna kad konačno uspije. Pretpostavljam da će vrištanje prestati tek kad bude znala reći što je ljuti.
ako je sudeci po mojoj starijoj, nece :mrgreen:
zs :-D bravo, čestitam maloj hodačici, sad ćete tek imati frku da ju stignete :mrgreen:
moja M. se do prije desetak dana non-stop rotirala sa leđa na trbuh preko oba boka, a onda je stala. Sad mi treba sva sila igračaka, i to po mogućnosti loptica koje blješte, da bi ju zainteresirala da se uopće na bok okrene, a kamoli na trbug :gaah: jer čemu se mučiti kad je u rukama sve zanimljivije? Naime, bila je bolesna, prva prehlada, pa smo ju stalno nanašali jer nije mogla disati dok bi ležala, spavala je na meni, na trbuhu bi joj se sve iz nosića slijevalo u usta pa ju nismo forsirali i tako tri dana. I sad se mala prasica uopće ne želi baviti sa tričarijama kao što su igračke na podu ili krevetu, već leži na leđima, stisne šakice, ispruži ručice u V i REŽI, sva se zajapuri i zacrveni jer želi na ruke.
Prije je bez problema i po 45 min bila na podu a sad sam sretna ako izdrži 15ak, jako je čvrsta na rukama, polako diže i guzu, samo što ne klekne na koljena i zaljulja se, samo kad bi još malo izdržala na trbuhu :fige:
Okret sa trbuha na leđa još nije "usavršen" pa se ne usudi, par puta je lupila glavicom pa mi se čini da joj se baš i nije omilio. Jučer sam ju rolala sa trbuha na leđa i obratno par minuta bez prestanka, mislila sam da će dušu ispovraćati i ispustiti, a ona se cereka! Nadam se da će ubrzo i taj KLIK u njezinoj glavici jer nema razloga da se ne okrene "u rikverc" :mrgreen:.
Zbog vježbanja sam ju "posijedala" onako između svojih nogu i njoj se to toliko sviđa, mislim da bi cijeli dan mogla između mojih nogu sjediti i hvatati igračke, a ne smije. Pa udri u plač kad ju vratim da se nasloni na mene!O, živote dragi!
Cure molim savjet. Moja curka 6 mj i tjedan dana, puze vec mjesec dana i od prije koji dan dize se na noge, pravilno uz iskorak na puno stopalo. Koliko je to bitno sprjecavat i treba li? Meni to nije drago sto je tako rano no treba li je kociti? Jos nema straznje obrane ali sama se posjeda i cvrsto sjedi bez oslonca na rukice.
rekla bi da je to ok. Isto tako je i moj malac, samo sto se on dizao na noge sa 7 mj.
A one price rano je za kukove i sl.? Beba ima cca 8 kg al ko zvrk je
a kad je stigla savladati sve ono prije puzanja, držanje glavice, otvaranje šakica, hvat igračaka, okretanje,pravilno posjedanje iz okreta ono uz bočne obrane (ne znam opisat), kako se stavi u položaj za puzanje i kako se diže na nogice..... ako znaš (ja sam slikavala s datumom svaki prvi pokušaj :))
teško je to ovako reći jer i moja se sama postavljala na noge uz trosjed prije nego je bila spremna po riječima fizijatrice iako ja nisam vidila zašto, koliko se sjećam vezano uz leđne mišiće i pravilan položaj stopala.... ja bi pitala pedijatra
Sve je motoricki svladala ranije nego po tablicama, ne znam
sad na pamet. Okretala se valjda s 3 mj na sve stane, s 4 gmizala. Pitat cu pedijatra i nasu fizioterapeuticu koja
Je vjezbala s prvom curkom, al zanima me i sta cure ovdje misle
ja sam pitala svoju i rekla je da je ok. sve faze je savladao ranije nego po tablicama, iako je na kraju prhodao tek s 12 mj. imao je 7 kg, 7 mjeseci i ustajao iz iskoraka te setao drzeci se oko stola.
Ni meni nije bilo jasno kako uopce moze stajati na malim mrsavim nogicama cackalicama.
Pratim temu jer i ja kod kuće imam zvrkicu. Promatram ju u čudu jer je stariji brat bio trutić koji je propuzao i ustao se tek s 11 mjeseci. Ona gmiže od 4,5 mjeseca, sa nepunih 6 se posjela i propuzala, a sa 7 ustala. Nine, stignu onu to sve odraditi ako su takve bebice. Od dolaska iz rodilišta okretala se s leđa na bok, šakice su joj odmah bile većinu vremena otvorene, s mjesec i pol sam ju ostavila u baby gymu na leđima, a našla na stomaku. Savjetovala sam se s kumom koja je fizioterapeut i ona kaže da se to jednostavno ne može spriječiti - možda da maknem sav namještaj ;-) , frka bi bila jedino da je dijete neurorizično i nepravilno se ustaje.
Mene je frka padova, kad se uspravi skroz pa padne na ledja i lupi glavom. Nema jos straznje obrane. Kad njih treba imati?
Moj se isto brzo poceo ustajat uz namjestaj i roditelje, mislim s nekih 7 mjeseci, ja mu nisam branila, a mislim da ne bi bilo ni moguce, jer on kad je sebi zacrtao da ce se ustajati, to je i morao napraviti.
Je, u pravu si. Znaci bzvz me frka.
A gledaj, uvijek moze pasti. Ja bi uvijek sto vise bila u blizini da ga stitim, al ne mozes uvijek. Napadao se, i vjerujem da je iz svakog pada nesto novo naucio :)
Ja na to gledam da dok god ne treba sivati i nije potres mozga- ok je. I danas s 2,4 god je zvrk i stalno me strah da ce se ozlijedit... Zasad smo na dva šava i nadam se da ce na tom ostati. Danas je dosao iz vrtica s dvije cvoruge na glavi :)
Moj je par puta dobro pao, ali vise bocno nego na ledja, makar sam se trudila da budem stalno uz njega. Zadnji put prije par tjedana. Jednom je u padu udrio svom snagom glavom u zvucnik, al sve je bilo ok. Danas je isto krenuo padati bocno i docekao se ne ruku i zastitio glavu, bas sam bila ponosna :) A kad se uspio posjest, s nekih 6, 6 i po mjeseci, definitivno nije imao sve te obrane i znao je pasti na ledja pa na glavu (al samo na krevetu, tako da ne znam jer se to namjerno bacao, ili sam ga na podu bolje pazila).
Moj sin je, kad se krenuo ustajati, dosta padao i to baš na glavu, ali to je trajalo samo dan - dva i onda se naučio sam spustiti. Seka je pala svega par puta, ali na guzu (osim kad joj braco pomogne da se prizemlji:roll:).
Naravno, da ga se moralo prijecit, moglo se. Al to s obranama mislim da ne stoji nuzno, mora koji put past da bi skuzio kako se zastitit. Moj se poslije tog gadnog pada na glavu poceo spustat na guzicu, a jednom kad je krenuo padat okrenuo se u padu i docekao na ruke. Ja mislim da razvoj nije linearan, od glave do pete i po pravilima, nego se malo razvije vrat pa ruke pa ledja pa noge pa ponovo vrat i tako dalje pa jedan dio malo pozuri pa ga drugi dosegne, neko se posjedne malo prije nego se zna zastitit od pada, al ako se sam posjeo, sigurno ce vrlo brzo shvatit i kako da ne pada, tj. sigurno ce mu misici dovoljno brzo ojacat da moze i sjedit (ili stajat). Bar je tako cini mi se bilo kod mog. I da se ogradim, sad ne mislim na dijete koje vjezba, da vjezba slusala bih sve savjete fizijatrice. Al ovo, jedno malo prije od drugog, mislim da nema razloga za brigu.
I moja je primjer da se ne razvijaju skolski, ona se prvo dizala a onda posjela. U pocetku joj nisam dala sa se dize ali je ona svaku priliku hvatala da se dize i onda sam ju pustila i kroz jedan dan se posjela sama... Hvala bogu pa je odmah skuzila padanje na guzu a kad bi padala na leda sva bi se savila i dizala glavu tako da se gotovo nikada nije udarila u glavu... Sad cekamo da se odvazi na samostalne korake, nekako mi se cini da je bolje da bude sto kasnije :) i da, propuzala je skolski dosta nakon sto je pocela stajati, do tada se vukla po podu.
cini mi se da ovi koji urane vise padaju,evo moja N. otkad je prohodala nije nijednom pala,oni mjeseci ˝medvjeđeg hoda˝ su urodili plodom,ako izgubi balans odma se naprijed doceka na ruke i tako nastavi hodat na sve 4 pa se opet uspravi,a ako je povuce unazad odma se spusti na guzu....
neki sam dan na djecjem rodjendanu raspravljala o cipelicama i hodu....dosta mama kaze da vise vjeruje (i da im je prirodnije) da bi noga trebala bit sto slobodnija i da su njihova djeca po kuci bila u misulicama....kupila sam N. za po kuci (gdje puno vise hoda nego vani) papuce sa uloskom (podignut svod),neki su joj dan stigle i gleznjace za van....u njima hoda kao robot,kad je u misulicama vidim da joj je nekako lakse hodat....ja cu kombinirat malo jedno,malo drugo....
I moja curica je prohodala. U stvari, mislim da je :) Jer napravi nekoliko koraka, pa se opet spusti na pod i puže. Još je puno brža u puzanju nego u hodanju. Često gubi ravnotežu dok hoda, ali sjedne na guzu ili se spusti na koljena, ne udari se.
i mi kombiniramo mišulice i klasične cipelice. Imala je mišulice u jaslicama, ali kližu joj se po vrtićkim laminatima. tako da će biti za doma, a frodice za vrtić.
Beba nam ima tocno 5 mjeseci i jos se ni jednom nije samostalno okrenula i sto je najgore ni pokazala zelju za tim ?!? povremeni bok je maksimum...
Uz moju minimalnu pomoc, onaj prvi mic, okrene se bez problema i dalje se veselo nastavlja igrati ali nikako da primjetim da se sama zeli okrenuti pa potruditi da to i izvede.
Nisam mama panicar (valjda:) ali smo ipak prije 2 dana bili privatno kod pedijatra na pregledu motorike i njega neokretanje ne zabrinjava, kao ima jos vremena za to, a generalno je motoricki sve ok. Beba je stvarno u svemu ostalom spretna, zivahna je i vesela.
Ali ... Sva djeca koju mi znamo do petog mjeseca vec su se okretala (bar na jednu stranu) ili se bar jako trudila da to postignu. Par mama je imalo komentare tipa "jos se ne okrece???" Znam da ne treba usporedjivati i da se u principu svako djete razvija svojim tempom, no mene ipak zanimaju bar vasa iskustva.
Kada su se vasi bebaci poceli okretati?
Jesu li to radili uz puno vase vjezbe ili samostalno? Postepeno ili onako odjednom?
imate li neki trik kako ga potaknuti na okret?