Opasnosti poroda kod kuće

Citiraj:

---

ali dobila sam i drip i nalijeganje i epiziotomiju,
što sam vjerojatno mogla izbjeći da je bio neki drugi položaj i drugi ljudi oko mene.

---

prekratak mi taj edit od 2 minute..

...ali na nečem sam im ipak zahvalna-bili su ipak mrvicu strpljiviji nego što je to uobičajeno.
naime, prilikom amnioskopskog pregleda (za kojeg nisam pojma imala što ni kako, mislila sam da radi vaginalni) su mi
(odlučila sam vjerovat da je bilo nenamjerno) probili vodenjak ali nakon toga nije bilo trudova.
nakon par sati su mi dali drip, ali od trudova ni t.
nakon 4 sata ležanja na dripu, trudovi su počeli, malo nakon što su počeli šuškati o "mogućoj sekciji" i "dajmo joj još malo šansu".
hvala im za tu šansu, kad je već bilo kako je bilo.
inače svoju drugu kćer ne bih bila rodila u vodi da je raniji bio carski (to je u Rijeci bio jedan od uvjeta),
a taj porod mi je bio zbilja brz i lagan.

sad ću se možda izlupetati, ali nemojte zamjeriti

Citiraj:

---

Pcelica Mara prvotno napisa

Ali to je ujedno rizik i pri kućnom porodu, bez obzira na zauzimanje optimalnog položaja (koji je btw, omogućen i u nekim rodilištima).
Jednostavno zato jer je zbog građe ljudske zdjelice naš porod rizičniji nego kod drugih sisavaca.

---

zar je to veći rizik nego npr. odljuštenje posteljice, prolaps pupkovine koji se navode kao najteže komplikacije pri porodu?
pitam, ne znam
meni to uopće ne zvuči kao rizik, nego ono s čime raspolažemo oduvijek, ono, stanje stvari
građa zdjelice je takva
moguće komplikacije pri porodu su drugačije imenovane i nigdje ne navodi da je uzrok zdjelica kao takva, nego nešto sasvim drugo
samo pitam jer sam neuka po tom pitanju, priznajem
voljela bih da mi netko za prvu ruku pojasni razliku jer nikako ne mogu povezati zdjelicu sa komplikacijom
prokidanje nasilno vodenjaka i prolaps pupkovine - da, ali ovo ne :-/

AM, nije veći rizik, nigdje to nitko nije rekao.
To je ono što porod čini potencijalno opasnim činom uvijek, doma, u bolnici, u šumi... Ne u 1, 15 ili 20 % slučajeva, nego uvijek, sve mi hodamo na dvije noge i imamo spljoštenu zdjelicu.

Ali, ne da mi se više, iskreno.
Umorna sam (ne od ove rasprave nego općenito od današnjeg dugog dana).

Teško ćemo se ikad složiti dok god jedna strana kreće od premise da se pri porodu kod kuće ne može dogoditi ništa loše, a pri porodu u bolnici ništa dobro :-|

Jer, bome, sigurna sam da ima i kućnih poroda koji su traumatični, a i bolničkih koji su lijepi.
Evo, ja oba svoja pamtim kao prekrasna iskustva, sve je bilo točno kako sam željela iako je mjesto radnje bila bolnica. Još prvi put... kad se sjetim, bila sam neizmjerno ponosna na sebe, a drugi put sam naravno već došla u bolnicu puna sebe ko g...o vitamina :mrgreen:

Citiraj:

---

VedranaV prvotno napisa

tu sad ide cijeli dio o tome kako se kroz povijest formirao stav o teškim i opasnim porodima u našoj kulturi, o gladi, siromaštvu, teškom radu, obespravljenim ženama, ženama kao nižim bićima, ženama krivima za progonstvo iz raja, ženama koje će rađati u mukama, ženama kao nesposobnima za razmišljanje i odlučivanje, mizoginiji, istrebljivanju babica kroz lov na vještice, mračnoj povijesti opstetricije itd.

---

ja mislim da je ovo dosta bitan dio opcenito oko poroda. vec sam na ovoj ili nekoj drugoj temi napisala da nema sanse da bi porod ovako izgledao kad bi radali muskarci

Citiraj:

---

Pcelica Mara prvotno napisa

Teško ćemo se ikad složiti dok god jedna strana kreće od premise da se pri porodu kod kuće ne može dogoditi ništa loše, a pri porodu u bolnici ništa dobro :-|

---

meni se cini da nitko ni ne krece od ove premise. vec se ponavljalo, da za zene koje imaju strah od kucnog poroda ta opcija sigurno nije najbolje rjesenje, i obratno.

vise mi se cini da raspravljamo o opasnostima poroda opcenito, kucnog ili bolnickog.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

ja mislim da me netko natjerao na onim zadnjim trudovima pred izgon (s J) da se dignem iz kreveta i da moram šetat da bih mu odlijepila šamarčinu :mrgreen:
kad sad razmišljam o tome.

---

:klap:. isto mislim

pa porod je sam po sebi rizican, zato je i premjesten u bolnicu. al to je ko i s cijepljenjem. danas nema toliko opasnosti od bolesti, al opet postoji opasnost od nuspojava cijepljenja. jer se nacin zivota, higijene, kanalizacije, prehrane poboljsao. tako je i porod manje rizican zbog puno vise znanja o porodu i razvoja medicine i tehnike pa se puno komplikacija moze na vrijeme otkriti, prevenirati i izbjeci. al sad imamo vise stetnih nuspojava bolnica i medikaliziranog poroda nego konkretnih rizika samog poroda

slazem se da priroda nije nepogresiva i savrsena. al isto tako smo svaki dan sve vise svjedoci da dvostruko naplacuje uplitanje u svoje zakonitosti.

Citiraj:

---

Pcelica Mara prvotno napisa

Teško ćemo se ikad složiti dok god jedna strana kreće od premise da se pri porodu kod kuće ne može dogoditi ništa loše, a pri porodu u bolnici ništa dobro :-|

Jer, bome, sigurna sam da ima i kućnih poroda koji su traumatični, a i bolničkih koji su lijepi.

---

pa to uopće nije sporno, mora da smo to ponovili bar 20 puta na ovom topicu.
iskarikirala si do ekstrema tu "drugu stranu" (makar se ja uopće niti osjećam niti želim osjećati kao ijedna strana,
jer sve smo žene, sve smo majke i svaka traži neki svoj optimalan način i put u cijeloj ovoj priči).
kako to da si iščitala da smo toliko isključive?
nakon svih postova i objašnjavanja da su žene različite i ne treba svakoj isto,
da su loši ishodi uvijek mogući jer je to priroda života, itd...?

ili je to samo, kak je ono neko rekao, stilska figura, da se naglasi polaritet u razmišljanju, jer lakše se nositi s crno bijelim nego nijansama?

u svakom slučaju mislim da je puno konstruktivnije da pokušamo gledati što nas to spaja,
npr. što možemo učiniti da nas se više uvažava i da nismo prisiljene podvrgavati se postupcima koje ne želimo i nisu opravdani.

jer moje je duboko uvjerenje da nismo toliko različite kako se iz recimo nekih ovdje postova da iščitat.

i probajte se malo odmaknut isključivo od svoje vlastite kože, od svog iskustva, koliko god to teško bilo.
ako si imala super ekipu na porodu i zadovoljna si i ispunjena ponosom,
možeš li svejedno vjerovati ženi koja je doživjela traumu ili razočarenje na porodu,
jer nije imala sreće, ili nema tu emocionalnu inteligenciju, snagu
ili moć adaptacije kao možda ti?

Citiraj:

---

...jer sve smo žene, sve smo majke i svaka traži neki svoj optimalan način i put u cijeloj ovoj priči

---

Meni je ovo sukus svega.

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

pa porod je sam po sebi rizican, zato je i premjesten u bolnicu.

---

Prvi bolnički porodi su bili za siromašne žene koje nisu imale gdje drugdje biti niti platiti nekoga da im dođe na porod. Imale su mogućnost besplatno otići u bolnicu i tamo roditi. Motiv otvaranja takvih bolnica nije bila rizičnost poroda kao takvog koja će se smanjiti ako mjesto poroda bude bolnica. Kasnije je došlo do prevlasti opstetričara nad primaljama i do premještanja većine poroda u bolnicu, osim tamo gdje je jaka tradicija primaljstva.

Malo putovanja u prošlost:

In 1915, Dr. Joseph DeLee, author of the most important obstetric textbook of that period, described childbirth as a pathologic process that damages both mothers and babies “often and much.” He said that if birth were properly viewed as a destructive pathology rather than as a normal function, “the midwife would be impossible even of mention.” In the first issue of the American Journal of Obstetrics and Gynecology, DeLee proposed a sequence of interventions designed to save women from the “evils natural to labor.” The interventions included routine use of sedatives, ether, episiotomies, and forceps.

DeLee was a very influential obstetrician who served as head of obstetrics at Northwestern University and chairman of obstetrics and gynecology at the University of Chicago. He changed the focus of health care during labor and delivery from responding to problems as they arose to preventing problems through routine use of interventions to control the course of labor. This change led to medical interventions being applied not just to the relatively small number of women who had a diagnosed problem, but instead to every woman in labor.

Sad kad smo došli do sukusa (s kojim se mislim svi slažemo), ja bih nas ipak vratila malo unazad.
Sinoć sam, u procesu edukacije, dok ne nabavim stričeka iz avatara, krenula ponovo iščitavati topike o PKK. Pa sam na porod kod kuće, 1. dio, naišla na ovo:

Citiraj:

---

I radjanje kod kuce, zasto bi ja morala sve znati o porodu i sto sve moze krenuti nizbrdo? Taj dio cu rado prepustiti babici kojoj je to posao i educirana je da prepozna problem, isto kao sto to radi i dr u bolnici. Samo sto odabirem drugo mjesto poroda, meni ugodnije.

---

Moram priznati da me je ovdje citirano neugodno iznenadilo, jer iz toga iščitavam kao motiv vlastiti komfor. Mjesto na kojem je meni ugodnije. E, sad, to mi ne bi bilo sporno, da prije nekoliko stranica nismo razgovarali o tome da je najvažniji razlog zbog kojeg se neke žene odlučuju na PKK njihovo uvjerenje da je rađanje kod kuće SIGURNIJE za njih i dijete. Ili- za dijete i njih. Dakle, sigurnost djeteta na prvom mjestu. Uz istodobno naglašavanje koliko je važno informirati se o svim mogućim rizicima.
Već sam napisala da PKK nikad ne bi bio moj izbor, ali se upravo kroz ovu raspravu trudim shvatiti motivaciju onih kojima bi bio. I razumijem, zaista, da su neke žene proživjele traumu tijekom bolničkog poroda. I da bi se zbog toga radije odlučile na
PKK, jer je njima tako ugodnije. Međutim, koliko im je pritom sigurnost djeteta važna, to mi sad više zaista nije jasno...

Već je nekoliko puta na ovom topiku naglašeno da se rasprava promijenila u odnosu na te rasprave prije nekoliko godina (konkretno, topik PKK 1. dio je iz 2008. godine) u što sam se i sama uvjerila prečitavajući ih.
ALI, nije se promijenila samo retorika "naših" (dok su ranije najčešće postojala samo zgražavanja, sad vidim da se mnoge od nas trude uistinu razumjeti drugu stranu), nego, očito i vaša.
Kad su i "naši" argumenti krenuli s drugačije polazišne točke, promijenili su se i vaši. Ako se ranije rasprava svodila na, nešto ljepšim rječnikom rečeno "vi niste normalne", dovoljan protuargument bio je "ali dozvolite nam da se borimo za mogućnost rađanja tamo gdje je nama ljepše". A sad, kad se navode znanstvene činjenice, kad se obje strane jednako trude linkovima i
razumijevanjem, sad se ipak tvrdi da je sve u sigurnosti, dok je komfor stavljen negdje puno niže na ljestvicu prioriteta.
Uvjerite me da tome nije tako.

jao žene, ne hvatajte se za svaku riječ.

pa jel dovoljno da su sve one koje su rodile doma a na ovom su topicu ne jednom rekle da su to učinile iz svog dubokog uvjerenja da je to bolje, sigurnije za njihovo dijete i njih same?

ja sam "ugodnije" u kontekstu te rečenice shvatila kao "sigurnije".
ali očito kod osjetljivih tema treba vagati svaku riječ da ne bi bio krivo shvaćen.

Oh, da, očito.
Možda je nekome drugome to jasno samo po sebi, možda čita misli.
Ja ne spadam u tu skupinu misličitača.

Ali čak i da se "ugodnije" shvati zbilja doslovno, što je u tome loše? Naravno da "ugoda" ne smije
biti nauštrb sigurnosti, ali činjenica je da ako se rodilja osjeća ugodnije, to pozitivno utječe na porod.
A čitali smo ovdje da bez daljnjeg ima puno žena koje se ugodnije osjećaju u bolnici, i to dobro
djeluje na njihov porod.

Dijana, nisam ja ni rekla da je nešto u tome loše (upravo suprotno, pročitaj moj post ponovo), nego da sam iznenađena time da se argument sigurnosti (onako kako sam ja to shvatila) navodi tek u zadnje vrijeme. Ukoliko se pod "ugodno" misli "sigurno", zašto se tako ne kaže?

Ne mislim da se pod "ugodno" misli "sigurno", ali mislim da je to dvoje povezano.
I jedno i drugo imaju svoje mjesto. A sad, što se argument sigurnosti navodi
tek u zadnje vrijeme, ne vidim kako je to relevantno..Da žene s pkk nisu smatrale
da im je porod kući siguran, pa ne bi ga ni poduzimale, zar ne? A apsolutne sigurnosti
nema nigdje, ni doma ni u bolnici, to svi znamo.

Citiraj:

---

...argument sigurnosti..

---

A sad mi je npr. upalo u oči i ovo "argument" sigurnosti. Riječ "argument" ima konotaciju pravdanja.
Ispričavam se, vjerojano cjepidlačim, no ja sve priče o pkk ne doživljavam kao "argument" za kućni
porod, već jednostavno priče žena koje su probale drugačije, i koje su ostale zadivljene snagom
prirode i snagom svog tijela. Uglavnom ne mislim da žene sa pkk išta "argumentiraju", one samo
opisuju ono što su doživjele.

Citiraj:

---

Svimbalo prvotno napisa

Dijana, nisam ja ni rekla da je nešto u tome loše (upravo suprotno, pročitaj moj post ponovo), nego da sam iznenađena time da se argument sigurnosti (onako kako sam ja to shvatila) navodi tek u zadnje vrijeme. Ukoliko se pod "ugodno" misli "sigurno", zašto se tako ne kaže?

---

uopće nije točno da se argument sigurnosti uvodi tek odnedavno.
ima već xyz godina da na ovom forumu i radionicama citiramo i WHO i iznosimo brojna stručna i svoje osobno mišljenje
da je porod bez rutinskih intervencija najsigurniji porod.
kod PKK se kao argument prvi uvijek izvlačio taj da treba dozvoliti mogućnost izbora, valjda zato što je to većini nekako najprihvatljivije i najočitije.

ne trebaš čitati misli nego staviti stvari u kontekst.

ja sam noćas umjesto brojanja ovaca, razmišljala o PKK

I došla do zaključka kako bih pristala na PKK uz dva mala uvjeta:
kad bi u mom domu bio tih dana instaliran kakva omanja mobilna klinika
i uz asistenciju super babice i dr.Housa

Citiraj:

---

miniminia prvotno napisa

ja sam noćas umjesto brojanja ovaca, razmišljala o PKK

I došla do zaključka kako bih pristala na PKK uz dva mala uvjeta:
kad bi u mom domu bio tih dana instaliran kakva omanja mobilna klinika
i uz asistenciju super babice i dr.Housa

---

Dr. Housea? Bojim se da ti porod onda uopće ne bi bio ugodan i neometan :mrgreen:

:aparatic:

ja zapravo duboko u sebi razumijem potrebu za PKK, odonosno onu pozitivnu bit cijele priče o tome...
sad ću otići u jednom drugom smjeru,na kraj cijele priče... radim par poslova , pa se ispričavam ako ću biti brzopleta u razmišljanju...

Na čas ću ostaviti medicinu sa strane...
u doba kad se rađalo kod kuće, i umiralo se kod kuće... mislim da nas je malo vidjelo nekog dragog kako umire na postelji okružen obitelji...ja jesam.. I mislim da je to najljepšši mogući kraj svakog života...
u današnje doba ljudi većinom umiru po bolnicama , ustanovama raznih tipova... vrlo često degradirajuće za ljudsko dostojanstvo potpuno...ali realno je tako...radimo, nemamo vremena za bolesne, stare...
kada se rađalo i jelo, i umiralo kod kuće odnos prema životu i smrti je bio drugačiji...Rađalo se puno djece, realno dosta ih je i umiralo...ne znam da li ste ikada pričali s nekim tri generacije starijim od sebe, svaki od njih će vam reći kako tada smrt nije bila takav bauk...Jednostavno je bila ono što jest, dio života...
Danas je ona nešto o čemu se ne priča...Zato se mažemo kremama, zatežemo, botoxiramo, ispadamo smiješni... I znamo da ipak neki dr Tkoznačega može u nekoj situaciji spasiti moje tek rođeno dijete , ali mora biti pored mene u tom trenutku...
Rado bih kada bih imala taj unutarnji mir koji je neminovno potreban za PKK...I u tome pomalo zavidim svima "vama"...

Citiraj:

---

sladjanaf prvotno napisa

Dr. Housea? Bojim se da ti porod onda uopće ne bi bio ugodan i neometan :mrgreen:

---

ma kak bi mi mogao biti neugodan, bio bi mi ideeeealan

Jako si to lijepo napisala...
Ja već zapravo jako dugo razmišljam o temi na kojoj bi povukli tu poveznicu koju spominješ, tu duhovnu stranu početaka života i kraja života u krugu obiteljim u vlastitom domu.

društvo se mjeri prema tome, kako se odnosimo prema najmanjima i najslabijima...

Ovo me podsjeca na temu o kojoj smo raspravljali prije nekoliko godina na starom forumu. Radilo se o kucnom porodu bebe za koju se znalo da ce vrlo skoro nakon poroda umrijeti (ne sjecam se dijagnoze).

Da se nadovežem na ovu "ugodu" koja je spomenuta i pomutnju koju je taj pojam donio.. nesporazum je nastao ja vjerujem zbog podrazumjevanja nekih stvari.

Većini nas će "ugoda" značiti "da je meni dobro". No taj pojam ima drugačiji kontekst u svjetlu PKK.

Recimo to ovako - žena koja planira roditi doma zna što sve može omesti porod i time ga ugroziti. Svjesna je da je za sigurnost njenog djeteta vrlo bitno da se ona sama osjeća dobro, nepromatrano, toplo, zaštićeno, sigurno, pa otud rečenica da je bitno da se osjeća "ugodno" jer je to "ugodno" u stvari sažetak ovog boldanog. Niti jednoj ženi koja rađa kod kuće sigurno vlastita ugoda kao takva nije cilj. Možda ih ima (ma garant ih ima, ima nas svakakvih :mrgreen:), no sve koje ja znam i koje sam imala priliku čitati na netu, nitko se nije na to odlučio na PKK iz razloga "da bi meni bilo dobro" nego zbog toga što zaista vjeruju da je to sigurniji i bolji put za doći na svijet.

Citiraj:

---

anchie76 prvotno napisa

nego zbog toga što zaista vjeruju da je to sigurniji i bolji put za doći na svijet.

---

Ah, ljudi vjeruju u svašta. Vjerovanje nikako ne mora biti ispravno, pa u koga ili što vjerovali.

Ja vjerujem u zdrav razum i inteligenciju.

Ali, svako se vjerovanje može preispitivati. ( osim inteligencije, ona se mjeri).

Citiraj:

---

mamma Juanita prvotno napisa

ako si imala super ekipu na porodu i zadovoljna si i ispunjena ponosom,
možeš li svejedno vjerovati ženi koja je doživjela traumu ili razočarenje na porodu,
jer nije imala sreće, ili nema tu emocionalnu inteligenciju, snagu
ili moć adaptacije kao možda ti?

---

Za misliš da o ovome ovisi doživljaj poroda? Onda idem isprobati sagledati s tog aspekta.

Svimbalo i Pčelica Mara - svimbam vas:yes:

Citiraj:

---

VedranaV prvotno napisa

Prvi bolnički porodi su bili za siromašne žene koje nisu imale gdje drugdje biti niti platiti nekoga da im dođe na porod. Imale su mogućnost besplatno otići u bolnicu i tamo roditi. Motiv otvaranja takvih bolnica nije bila rizičnost poroda kao takvog koja će se smanjiti ako mjesto poroda bude bolnica. Kasnije je došlo do prevlasti opstetričara nad primaljama i do premještanja većine poroda u bolnicu, osim tamo gdje je jaka tradicija primaljstva.

Malo putovanja u prošlost:

In 1915, Dr. Joseph DeLee, author of the most important obstetric textbook of that period, described childbirth as a pathologic process that damages both mothers and babies “often and much.” He said that if birth were properly viewed as a destructive pathology rather than as a normal function, “the midwife would be impossible even of mention.” In the first issue of the American Journal of Obstetrics and Gynecology, DeLee proposed a sequence of interventions designed to save women from the “evils natural to labor.” The interventions included routine use of sedatives, ether, episiotomies, and forceps.

DeLee was a very influential obstetrician who served as head of obstetrics at Northwestern University and chairman of obstetrics and gynecology at the University of Chicago. He changed the focus of health care during labor and delivery from responding to problems as they arose to preventing problems through routine use of interventions to control the course of labor. This change led to medical interventions being applied not just to the relatively small number of women who had a diagnosed problem, but instead to every woman in labor.

---

ja bi rekla da porod je rizican. ne u patoloskom smislu kako govori ovaj gospodin.

nego zbog komplikacija koje se mogu dogoditi. i koje jesu rijetke, ali moguce.

jasno da se prije nije smatralo porod necim opasnim. mnoge se stvari prije nisu smatrale opasnima.

Sve je to o čemu pišete zadnju stranicu dio romantičnog mita o dobrom divljaku koje bih i ja donedavno potpisala, i to ne iz dubine srca, nego od silne dokolice.
Ali kad se sjetim tupila, boli, nevjerice, kad se sjetim svih onih tijesnih večeri kad smo svi skupa hodali jedni kraj drugih u neizvjesnosti hoće li novorođeno dijete u obitelji preživjeti, i onog dubokog uvida o vrijednosti života koji me tada jasno pogodio, tada sve to pada u vodu. Leći u krevet i gledati u strop i pitati se - hoće li preživjeti, hoću li ga vidjeti... što će biti sutra, osjećaj prazine, bola, nesanica... sve je to dio tog rizika koji se olako otpisuje s idealom "prirode".
Život tog malenog za nas sve skupa je dar i osvještenje kako je uska granica između života i smrti. Bez rodilišta, bez sve moguće tehnike koju medicina danas ima za takve slučajeve ne bi bio s nama. A sada nas nasmijava, živi svoj život, život njegovih roditelja je toliko bolji i ljepši - jer je on s njima, i posebno - jer je s njima nakon svega što su prošli.
Dok se maleni borio za život mene je presijecala misao da se njegova mama vrati doma bez njega. Sve one dekice, sva ljubav, sve što je imala ostalo bi samo podsjetnik gubitka. Strašno! Ne zna čovjek što bi rekao u takvoj situaciji.
Istodobno svi mi i oni su vjernici i naravno da su ti dani bili dani kad smo produbljivali i propitivali svoju vjeru, i bili svjesni da je Bog iza svega toga, i da je dobro - kako god da ispadne. I naravno, ne treba život stati zbog gubitka, dapače.
Ali ako se može, i ako treba tako malo - da se majka izloži određenom nekomforu i užasu bolnice, koji priznajem, može postojati u nekim slučajevima - zašto da ne žene moje, zašto ne.
I nakon svega ja više ne bih niti pomislila na kućni porod - ne bez sve moguće logistike, stručnosti i slično.
Neću o detaljima ne želim nikoga osobno ovdje secirati na forumu; ali ne radi se o nekoj kao nenužnoj intervenciji, radi se o pukom spašavanju života.
Ako je ljudsko društvo došlo do ovoga da spašava živote, onda ih treba i spasiti. Ne po svaku cijenu, bez duše, i morala, ali ako se može - dapače.
Već nakon moje situacije bilo mi je jasno zašto su usprkos svoj šansi da porod prođe bez komplikacija vezali rodilište i bolnicu - ja možda ne bih bila živa, a nijedno od moje djece da nije bilo carskog reza - ali tek kada je i nakon samog poroda bilo pitanje minute i sata hoće li dijete preživjeti u svemu tome vidim prilično puno smisla.

Ako ćete tako - velik broj žena prolazi nenužnu gnjavažu zbog onog nekog određenog postotka kojima je bolnica nužna.

Svatko će odlučiti za sebe, ali važno je ne nasjesti tim mitovima o savršenoj prirodi (kad je savršena - savršena je, kad nije - nije) i dobrom divljaku, nego promisliti o mogućnosti da smo među onima čiji poremećaji ne mogu biti detektirani nikakvim pretragama (još!, možda će medicina naći načina da i njih primijeti), i čija djeca ne mogu preživjeti dok dođe hitna.

Evo, ja ne govorim hipotetski, govorim o svom iskustvu i iskustvu iz obitelji.

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Za misliš da o ovome ovisi doživljaj poroda? Onda idem isprobati sagledati s tog aspekta.

---

ne kužim Beti što si me pitala.
ono na što sam ja mislila pod ovim boldanim je ono što se provuklo kroz nekoliko postova
a to je teza da možeš imati ok odnos s osobljem (pa onda i zadovoljstvo nakon poroda) ako si sama ok prema njima.
a to mi se čini jako ne- fer teza.

evo, sad vidim da je minimia vec nesto napisala. porod se smatrao uvijek opasnim, pa ne samo porod nego i vrijeme nakon poroda za vrijeme babinjaca. ali se to prihvacalo kao dio zivota.

Ifigenija, ali naravno da treba spašavati život kad je ugrožen, pa o čemu ovdje pričamo???

stvarno kužim da je teško nakon što se opečeš gledati istim očima, ali ovdje uopće nije nikad nitko osporio činjenicu da su intervencije nekad potrebne i da zaista mogu spasiti život, kad su potrebne.

Vezano uz rizičnost poroda, kakva su vaša razmišljanja, što sve može učiniti porod sigurnijim?

Citiraj:

---

mamma Juanita prvotno napisa

ne kužim Beti što si me pitala.
ono na što sam ja mislila pod ovim boldanim je ono što se provuklo kroz nekoliko postova
a to je teza da možeš imati ok odnos s osobljem (pa onda i zadovoljstvo nakon poroda) ako si sama ok prema njima.
a to mi se čini jako ne- fer teza.

---

Ni meni baš nije jasno. Misliš da je međusobni OK odnos ne-fer prema rodilji ili prema osoblju? Misliš da se sve rodilje ponašaju OK?

Ili da sve mora biti podređeno rodilji, a prema medicinskom osoblju se ponašati kao da su ti sluge?

Mislim da se međusobno moraju uvažavati. Oni jesu tamo zbog rodilje i novorođenčeta, ali ne da im se naređuje i omalovažava. I, naravno obratno: rodilja je tamo da rodi svoje dijete, a ne da joj se naređuje i omalovažava. Bilo to u rodilištu ili doma.

Kultura komunikacije je civilizacijsko dostignuće. Pa, komunicirajmo kulturno.

Meni su svi boravci u rodilištu kad sam rodila zdravu djecu, bili divni, ljudi prema meni super, hrana dobra, sve čisto, ma kakav hotel!!! Što ti treba više od zdravog djeteta u naručju? Apsolutno ništa, u usporedbi s alternativom.:-)

Citiraj:

---

VedranaV prvotno napisa

Vezano uz rizičnost poroda, kakva su vaša razmišljanja, što sve može učiniti porod sigurnijim?

---

Svakako i međusobni fer odnos, da ne bi došlo do homicidalnih misli :mrgreen:

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Ni meni baš nije jasno. Misliš da je međusobni OK odnos ne-fer prema rodilji ili prema osoblju? Misliš da se sve rodilje ponašaju OK?

Ili da sve mora biti podređeno rodilji, a prema medicinskom osoblju se ponašati kao da su ti sluge?

Mislim da se međusobno moraju uvažavati. Oni jesu tamo zbog rodilje i novorođenčeta, ali ne da im se naređuje i omalovažava. I, naravno obratno: rodilja je tamo da rodi svoje dijete, a ne da joj se naređuje i omalovažava. Bilo to u rodilištu ili doma.

Kultura komunikacije je civilizacijsko dostignuće. Pa, komunicirajmo kulturno.

Meni su svi boravci u rodilištu kad sam rodila zdravu djecu, bili divni, ljudi prema meni super, hrana dobra, sve čisto, ma kakav hotel!!! Što ti treba više od zdravog djeteta u naručju? Apsolutno ništa, u usporedbi s alternativom.:-)

---

Ne misliš li da je većina rodilja (ako ne i sve) ipak u vrlo specifičnoj situaciji zbog bure hormona koja se događa tokom poroda i zbog toga što su on zapravo na tuđem terenu pa samim tim uplašene zbog bolova, neizvjesnosti, nepoznatog okruženja?
Mislim da je to specifična situacija, puno drugačija od recimo situacije kad kupuješ u dućanu , te odnosa prodavač - kupac. I očekivati potpunu racionalnost rodilje mislim da nije realno.
Ne znam, kad sam ja prvi put rodila zdravo dijete (srećom, tada nisam bila svjesna da postoje alternative) osjećala sam se jadno, ne u odnosu na svoje dijete, ali jadno ...kao objekt u cijeloj priči. Osakaćeno od rezanja, posramljeno jel su me skinuli golu i prali pred šest drugih žena u sobi koje su gledale među moje noge kako krvarim, ne znam u sebi sam znala da to nije to, da su samo oklolnosti krive da se tako osjećam. Možda sam ja preosjetljiva , ne znam, možda nekom to ne bi smetalo. Ali uzimam si za pravo da smo svi različiti.

Mislim da bura hormona ne može biti opravdanje za baš sve, tako ni za svaki oblik ponašanja.

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Ni meni baš nije jasno. Misliš da je međusobni OK odnos ne-fer prema rodilji ili prema osoblju? Misliš da se sve rodilje ponašaju OK?

Ili da sve mora biti podređeno rodilji, a prema medicinskom osoblju se ponašati kao da su ti sluge?

Mislim da se međusobno moraju uvažavati. Oni jesu tamo zbog rodilje i novorođenčeta, ali ne da im se naređuje i omalovažava. I, naravno obratno: rodilja je tamo da rodi svoje dijete, a ne da joj se naređuje i omalovažava. Bilo to u rodilištu ili doma.

Kultura komunikacije je civilizacijsko dostignuće. Pa, komunicirajmo kulturno.

Meni su svi boravci u rodilištu kad sam rodila zdravu djecu, bili divni, ljudi prema meni super, hrana dobra, sve čisto, ma kakav hotel!!! Što ti treba više od zdravog djeteta u naručju? Apsolutno ništa, u usporedbi s alternativom.:-)

---

Ovo mi se baš svidja što si napisala.