Što čitate 3.

Paralelno čitam Jareda Diamonda Sva naša oružja i Szilard Borbelyja Nevoljnici - Zar je Mesija već otišao?
Obje izvrsne, s tim da je prva publicistika o razvoju civilizacija a druga roman o odbačenosti u društvu u kojem je pripovjedač 11-estogodišnji dječak. No ne radi se o vršnjačkom odbacivanju i neprihvaćanju, nego o tome kako je biti drugačija obitelj u okolini punoj trauma, u društvu u kojem su mnogi krivi a kolektivno su zaostali i isfrustrirani. Puno je tu zanimljivih tema, od miješanja različitih vjera, nacija, društvenih uređenja, prošlosti o kojoj vlada šutnja i rezigniranost. Sve u svemu, pomalo depresivan roman a opet ga je teško ispustiti iz ruku.

Pitanje anatomije - Marina Vujčić, svidjelo mi se, malo je neobična, nekako sama tema mi je neobična ali ond asam se oduševila kako od "ničega" žena napiše knjigu
i koliko se zapravo puno toga ima reći na temu leđa
nikad o leđima nisam razmišljala na taj način i knjiga mi je zapravo osvijestila tu činjenicu

Kad župniku prekipi- Jean Mercier - simpatično štivo za popodnevni čaj

Večera -Herman Koch - još ga nisam završila - nisam uspjela razviti stav- nije da me oduševljava, ali nije ni da mi se ne čita - tema je jedna obitelj u kojoj je stariji brat poznati nizozemski političar, a mlađi ga zapravo prezire i smatra prikrivenom seljačinom
plus zajednički problem - njihovi sinovi u tinejdžerskim godinama naprave neku grdu stvar - tema sama po sebi odlična ali fali joj neke razrađenosti, na dijelovima mi se sve čini presiječeno
vidjet ću još do kraja...

Krenula me Slavenka Drakulić: Optužena, pa Frida, Mileva Einstein i sad Dora i Minotaur. Žene intelektualke, umjetnice koje su uništili muškarci, njihove velike ljubavi. Jedino je Frida ostala svoja i prkoseći duševnoj i fizičkoj boli stvorila umjetnost. Zašto su geniji toliko tašti, sebični i bezosjećajni?

Procitala Ivicu Ivanisevica 'Klanjam se'-zgodno, svidjet ce se mom tati, on voli taj njegov splet humora na povijesnim prekretnicama. Sad citam Hertu Mueller 'Da mi je bilo ne susresti sebe', dobra mi je zasad.

Herta mi je ipak bila too much...previse toga kosmarnog.

Citiraj:

---

Angie75 prvotno napisa

Paralelno čitam Jareda Diamonda Sva naša oružja i Szilard Borbelyja Nevoljnici - Zar je Mesija već otišao?
Obje izvrsne, s tim da je prva publicistika o razvoju civilizacija a druga roman o odbačenosti u društvu u kojem je pripovjedač 11-estogodišnji dječak. No ne radi se o vršnjačkom odbacivanju i neprihvaćanju, nego o tome kako je biti drugačija obitelj u okolini punoj trauma, u društvu u kojem su mnogi krivi a kolektivno su zaostali i isfrustrirani. Puno je tu zanimljivih tema, od miješanja različitih vjera, nacija, društvenih uređenja, prošlosti o kojoj vlada šutnja i rezigniranost. Sve u svemu, pomalo depresivan roman a opet ga je teško ispustiti iz ruku.

---

I nakon što sam pročitala do kraja Nevoljnike moram napomenuti da treba imati dobar želudac za podnijeti tu količinu prljavštine (i figurativno i apstraktno mišljeno) i gnjusobe i psovki :mrgreen:
ali opet je roman dobar.

Nije roman, spada u popularnu znanost, ali se čita kao da je roman. Preporučili su ga među inima Mark Zuckerberg, Bill Gates i Barack Obama, pa ga vrijedi ovdje navesti - Yuval Noah Harari Sapiens: kratka povijest čovječanstva. Svjetski bestseler zadnjih godina, preveden na 35 jezika.
Zanimljiva knjiga, uzbudljiv prikaz evolucijskog i povijesnoga puta koji je prošla naša vrsta, kronološki pokriva period od prapovijesti i pojave Homo sapiensa do sadašnjosti. Na temelju recentnih znanstvenih radova iz polja biologije, biokemije, arheologije, sociologije pristupa usponu Sapiensa iz različitih kutova – spajajući povijest, antropologiju, ekonomiju i religiju, a sve s lakoćom i humorom. Impresivna autorova moć sinteze stvara povijest koja može biti zabavna, edukativna i razumljiva svima.

Stoji mi na uzglavlju, ali budući da je to moja knjiga, uvijek mi nešto što hitno moram vratiti uleti :/

Citiraj:

---

Jurana prvotno napisa

Baš tako, nisam ni ja sklonila strip, ali ga nisam ni poticala.

A iskoristit ću priliku pa ti ponoviti preporuku anamar za Perzepolis, također divan strip.

---

Da zahvalim i na ovoj preporuci, jučer sam donijela Perzepolis iz knjižnice, fascinirana sam!
Ti stripovi od Fibre su mi pravo otkriće, da nije ovog topica, ne bih znala ni da ih ima u knjižnici, a kamoli čitala...

Ako zelis nastaviti sa stripom preporucam i Asterios Polyp - D. Mazzucchellija te Svagdanju borbu - M. Larceneta

Nekidan sam čitala Perzepolis s predloženog linka, ali sam se paralizirala od straha s obzirom na to što se u nas događa (konzervativna revolucija i dr.).

Citiraj:

---

Jurana prvotno napisa

Nekidan sam čitala Perzepolis s predloženog linka, ali sam se paralizirala od straha s obzirom na to što se u nas događa (konzervativna revolucija i dr.).

---

Da, neke stvari su zastrašujuće slične :|

sto se najvise posudjuje u hr knjiznicama :-)

https://www.tportal.hr/kultura/clana...-foto-20180408

ja friško pročitala Richarda Flanagana - Uskim putom duboko na sjever

divna :heart:

Perzepolis treba u lektiru.

U jednom intervjuu Jurica Pavičić rekao je da je naslov Crvena voda posveta knjizi koju voli, a koja se zove Crna voda švedske književnice Kerstin Ekman.
Ja je pročitala.

Smještena je radnjom na sjever Švedske, skroz gore, i radnja počinje na Ivanje, na noć kad je cijelu noć dan :mrgreen:
Odvija se radnja još i u Norveškoj i u Finskoj, a Norveška je od svih njih najsjevernije.
Govori se svim ovim jezicima (bez brige, sve je prevedeno), a još i laponskim pa je ovo pravi nordijski roman, malo je reći skandinavski.

Krimić, ali teško da je tipični. Desi se tu ubojstvo, ali dvije trećine romana mi ni ne znamo ima li kakve istrage, a kamoli kako ide. Ipak, ljudi koji su bili tu u blizini zločina još se godinama sjećaju pa se na kraju sve i razriješi. Kao i u Crvenoj vodi, na kraju istražuju hladno umorstvo.

A ljudi moji te Švedske. Uopće nije kako bih je ja zamišljala. Prije bih rekla neki sjeverni Balkan. Bit će kod nas vrijedi što južnije, to tužnije, a u njih što sjevernije.

Vrlo zanimljiva je ova knjiga, iako malo mračna. Puno opisa prirode - stalno netko hoda gore-dolje po toj planini.

I još moram napisati da je u nas izdana 1998., a da ja ne mogu povjerovati da je sada 20 godina kasnije.

Ovjde se spominjao Junot Diaz, meni je još na "to read" listi
ali sam htjela podijelit njegov tekst u kojem progovara o svom seksualnom zlostavljanju u djetinjstvu i efektu koji je imalo na njega, vrlo dirljivo
https://www.newyorker.com/magazine/2...M4MDc4MzQ0OAS2

Divno i bolno.

Meni je njegov roman bio odličan, ali s malo preporemećenim likovima, a sad mi se čini da to bolje razumijem.

ajme rasplakalo me ovo... hvala tang na linku!

Citiraj:

---

Angie75 prvotno napisa

I odustala sam na kraju, pa dala šansu drugom Dancu i oduševila se. Pogotovo prvim dijelom romana - Peter Hoeg, Suzanin efekt. Krimić, triler, no ne samo to, zanimljiv opis međuljudskih odnosa, obiteljskih odnosa, manevriranja znanstvenice između karijere i obitelji, čak pomalo snobovska proza, jer nema puno sluha za one prosječne. Kritika društva i razvoja, zagađenja okoliša, političkih struktura. Rasplet je neću reći razočaravajuć, ali u svakom slučaju ne pretjerano originalan. Ali na kraju svega, preporuka, ovaj roman je na mene djelovao baš osvježavajuće, nakon što me Hoegova sunarodnjakinja ubila u pojam :lool:

i da, Hoeg je napisao i poznatu Smila osjeća snijeg - nisam ni čitala ni gledala film, ali sad hoću.

---

I ja sam uživala čitajući roman iako mi se nije sasvim svidio kraj. Što se tiče Bate Životinje u partizanskim filmovima, i ovdje glavna junakinja samo-što-nije superheroj, ali neka je to jednom i žena znanstvenica od 43 godine. Također su mi odlično sjele kratke rečenice i ogoljen stil jer mi ih je bilo jako lako čitati. Nije mi mrsko ni koketiranje s fantastikom.
Ovaj roman je atmosferom i stavom drugačiji od Smile - neozbiljan je i ciničan na momente. Svaka čast autoru kad može napisati dva tako različita romana iz iste glave.

I meni su oba romana odlična - isto sam nakon Smile tražila nešto njegovo.

U Suzaninom efektu mi fali malo više objašnjenja što se dešavalo prije nego su se vratili doma.

A genijalno mi je njihovo objašnjenje kako se slučajno nađu na nekom mjestu - onda smo skrenuli lijevo :)

dodijeljeni Pulitzeri

https://www.tportal.hr/kultura/clana...vnost-20180417

zanimljivo, samo letimični google uvid pokazuje da ovogodišnji književni pulitzer nema izvrsne ocjene u čitateljskim krugovima. što kritika kaže, nisam proučavala.

ja sam se par tjedana bavila jednim drugim dobitnikom te nagrade -eugenidesom i njegovim romanom "srednji spol". već sam čitala eugenidesa i potvrdjuje mi se prvi dojam - kod njega mi se užasno teško probiti kroz prvu polovicu romana. kako je ovdje riječ o ukupno gotovo 500 stranica, palo mi je napamet par puta odustati. no, drugu polovicu sam slistila u 2 dana.
ova sveamerička obiteljska saga a la franzen prvenstveno priča o životu onog I u skracenici LGBTI. interseksualac kojem iz niza razloga nisu uočili hermafroditska obilježja pri rođenju suočava se sa svojim spolom, svojim rodom, svojom seksualnošću. izuzetno edukativno štivo u kontekstu mlaćenja prazne slame oko istanbulske u našem društvu.
no, ovaj roman je istodobno i posveta gradu detroitu i grčkoj dijaspori u SAD-u, edukativni rad o genetici i rasnoj segregaciji, priča o tinejdžerskoj ljubavi i otkrivanju seksualnosti, ali i fascinantna priča o smirni, rebetici i hašišu. kao što i piše na poleđini omota, iz pera samog franzena, roman je na trenutke apsolutno bizaran.

Meni je sa Srednjim spolom bilo obrnuto, zadnjih 100tinjak stranica mi je bilo najslabije. Svejedno, to mi je jedan od najdražih romana ikad pročitanih, i slažem se da je odlična za bolje razumijevanje i empatiju prema interseksualcima.

Ja čitam Črna mati zemla. Zanimljivo mi je, ne znam je li itko još ovdje nju čitao poslije Ciganina, često se spominju male stvari koje me na njega asociraju: na početku Matija Dolenčec ima ideju da će napisat knjigu o ljubavi između Hrvatice i Roma, pa Roma nasmrt pretuku i onda to neki policajac istražuje, spominju se nekad onako usput oni zatrpani rudari, a u jednom trenu Matija se nalazi u bolnici i s njim u sobi je "tamnoputi dječak koji se zove Sandi".. to samo dokle sam došla, super su mi ti Easter eggovi.

Srednji spol mi je jedna od najdrazih knjiga
Eugenidesa volim jako

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

Meni je sa Srednjim spolom bilo obrnuto, zadnjih 100tinjak stranica mi je bilo najslabije.

---

Ovako i meni, ali meni je taj slabiji kraj utjecao na ukupan doživljaj knjige.

sad citam Policiju, Nesboovu

prvih 30-ak stranica mi je toliko poznato
cak sam isla provjeriti u svoju evidenciju procitanog zadnjih par godina, da nisam vec citala ranije
ali nisam

jel to sve postalo jedno te isto kod njega? ubojstva, slucajevi, scene, situacije ...:unsure:
ali dobro pise, zanimljiv je i napet

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

Meni je sa Srednjim spolom bilo obrnuto, zadnjih 100tinjak stranica mi je bilo najslabije. Svejedno, to mi je jedan od najdražih romana ikad pročitanih, i slažem se da je odlična za bolje razumijevanje i empatiju prema interseksualcima.

---

Sve potpisujem.

I ja sam na Nesbou koji je preradio je Macbetha, valjda najkrvaviju dramu W. Shakespearea. I to je učinio u maniri ponajboljih stripovskih scenarija noirovskog stila. Nesbo piše vrlo slikovito i pridaje pažnju opisima likova i krajolika, iako je riječ o punokrvnom trileru, u kojem se scene brzo izmjenjuju. Plejada njegovih likova kao da je iscurila iz stripovskog kvadrata - dijabolični i mistični zlikovci, korumpirani političari, pohlepni policajci, fatalna zavodnica, odnarođena vlast i potlačeni, ali povodljivi plebs. Svi oni okupljeni su u propalom industrijskom provincijskom gradu ne mnogo različitom od Gothama smještenom negdje gdje nema puno sunca ni nade, no sve vrije od krvi i izdaje. A u središtu je Macbeth, specijalni policajac traumatične prošlosti, no neokaljan pohlepom. On želi uništiti zlo, ali želi i moć. Partnerica u tom naumu mu je Lady, vlasnica kasina koja također krije mračne tajne. Ambiciozni dvojac spremno će gaziti po leševima i platiti visoku cijenu kako bi ispunili svoj cilj.

Ja strip volim, pa sam uživala i u ovoj knjizi iako ima nekoliko, čak i po gothamovskim mjerilima neuvjerljivih trenutaka. Mogu zamisliti da bi se ova prerada svidjela i W. S.- u. Knjiga je inače napisana u sklopu projekta Hogarth u povodu 400. obljetnice smrti velikoga engleskoga pisca. Uključeno je osam autora. Uz Nesboa tu su Margaret Atwood, Gillian Flynn, Tracy Chevalier, Jeanette Winterson, Howard Jacobson, Anne Tyler i Edward St.
Aubyn.

Sad bi sve te romane redom slistila :-)

A. M. Hurley: Loney

Ima bolji prikaz iz Večernjeg lista, ali u njemu se previše toga otkriva o radnji pa ga nisam linkala.

Knjiga ima izvrsnu atmosferu, jako živopisno dočarane slike prirode i mirno pripovijedanje koje me je podsjetilo na Kazua Ishigura. Likovi su uvjerljivi i svi se prikazivači knjige iščuđavaju kako je nečiji debitanski roman ovako vješto napisan.

Roman je gotski, meni to ne smeta, ne vjerujem da bi se svidio nekome tko ih baš ne voli.

Bilo mi ga je zanimljivo i lako čitati i rekla bih da mi je vrlo dobar.

Ankica Tomić: Damen kapric
Uzela slučajno u knjižnici, dosta lako štivo koje mi je dobro došlo u proteklom prilično hektičnom razdoblju.
Ipak, međutim, i cijela je knjiga pomalo hektična i nekako sam stekla dojam da je dobra ideja nedovoljno dobro razvijena.
U nekoliko sam navrata ostala s upitnikom iznad glave, a najviše me razočarao neizmjerno glup završetak.
Ono kad ne znaš kako bi završio nešto, pa onda ostaviš sve opcije otvorene... Bzvz...

Forka, vidi ovdje ;)

U međuvremenu, autorica je objavila još jedan roman, "Vice versa", koji nije ništa bolji :roll: Uglavnom, razočarala me.

Prije dvije godine Jurana je preporučila, a nakon nje i Angie75 potvrdila preporuku za "Vrijeme je opak igrač" Jennifer Egan. Hvala vam cure na tome :heart:

Budući da preporukama forumašica s ove teme vjerujem više nego književnim nagradama (knjiga je 2011. ovjenčana Pulitzerom) naslov se našao na jednom od mojih popisa. I čekao je na čitanje dosta dugo, jer popise počesto gubim čak i ako su u elektroničkom zapisu. A riječ je o knjizi koja me je oduševila. I to prilično iznad očekivanja, iako sam očekivala dosta. Toliko me osvojila da sam nezadovoljna prijevodom zadnjeg (13.) dijela posegnula za originalom, pa osim tog poglavlja ponovno iščitala njih još nekoliko. Riječ je zapravo o pripovjetkama složenima poput pachworka, s nizom likova, čvršće ili labavije vezanih uz dva glavna -glazbeno-producentski dvojac Sashu i Bennija. Teme, meni omiljene -vrijeme i mi u vremenu, odrastanje, starenje, odnosi generacija, glazba. Blještava sposobna mladost nasuprot ispijenih starih punkera. Adolescenti koji misle da su neuništivi i sredovječni koji u prošlost gledaju užasnuti spoznajom da su odavno izgubili mogućnosti izbora.

Mogla bi pisati još, ali ću se suzdržati da ne odam previše!
U više je osvrta u nas ova knjiga uspoređivana s Olive Kitterige, E. Strout, zbog slične kompozicije. A ja ću dodati sličnost s trodjelnim romanom Vernon Suboteks, V. Despentes (u nas su izašla dva dijela, a treći očekujem s nestrpljenjem) koji se također bavi protokom vremena i glazbenom scenom, a glazba je ondje još snažnije prisutna nego kod Egan.

Meni ni nakon 2 godine oduševljenje nije splasnulo!

Jako sam se veselila njenoj novoj knjizi, ali onda me je odbilo od čitanja kad sam pročitala da se radi o tradicionalnom povijesnom romanu.

A Vernon Suboteks se nisam usudila čitati od straha da je prepotresna ili šokantna. Je li?

Nikada tu knjigu ne bi opisala kao potresnu ili šokantnu.

Nisam imala vremena bolje objasniti što sam mislila kada sam napisala da ja Vernona Suboteksa nikada ne bi opisala kao šokantnu ili potresnu knjigu.

Da, tako nešto moglo bi se to pomisliti kad se uzme u obzir da knjiga govori o čovjeku koji postaje beskućnik, nakon što mu propadne posao s prodajom vinila. Izokrene mu se cijeli život. No, na neki uvrnut način njegov "pravi" život tada tek počinje. Čak i najosebujniji likovi koje susreće na pariškim ulicama, čak i oni sa samoga dna (pojavljuju se u drugom dijelu) i njihov život opisani su bez patetike. Njihova je sudbina - u većini i njihov izbor. Dapače, bolje se nose sa životom nego Vernonovi prijatelji iz predgrađa. Divna je to knjiga, potresna i šokantna samo utoliko jer sam nakon čitanja bila dugo, dugo, dugo ushićena i zaokupljena mislima o pročitanome.

U usporedbi s Eganicinom knjigom ova je svakako "sirovija", više likova u njoj živi na rubu društva, uvrnutiji su i manje simpatični, ali meni to nije bio problem. Naprotiv.

Frode Grytten: Zapalite kuću
https://www.mvinfo.hr/clanak/frode-g...-zapalite-kucu

Roman o grupi The Clash, meni jedan od 2 razloga zbog kojeg sam ga uzela - ukrala forumašici s popisa :mrgreen: Drugi razlog je što mi se svidjela Pjesma košnice. Svidjela mi se i ova, zanimljiva je i s guštom se čita. Također mi se sviđa što pisac piše pogovore za svaki svoj prijevod posebno.



Dalibor Talajić. Most ponad burne rijeke

https://www.telegram.hr/price/moj-si...a-ide-u-skolu/

Link nije o knjizi, ali taj me je intervju potakao da knjigu potražim u knjižnici. Pročitala sam je u jednu večer, jako mi je bila zanimljiva. Priča priču o autističnom dječaku zanimljivo i čak napeto, kao da čitate triler, jako me je intrigiralo što će dalje biti. Moram priznati da sam se više koncentrirala na događaje i dječakov razvoj, nego na očeve osjećaje, ali knjiga je dirljiva i emocionalna. U našoj knjižnici je nisu klasificirali kao književnost, nego pod zdravstvene teme, ali ipak se radi o literarnoj obradi njihovog slučaja.

Citiraj:

---

Jurana prvotno napisa

Dalibor Talajić. Most ponad burne rijeke

https://www.telegram.hr/price/moj-si...a-ide-u-skolu/

Link nije o knjizi, ali taj me je intervju potakao da knjigu potražim u knjižnici. Pročitala sam je u jednu večer, jako mi je bila zanimljiva. Priča priču o autističnom dječaku zanimljivo i čak napeto, kao da čitate triler, jako me je intrigiralo što će dalje biti. Moram priznati da sam se više koncentrirala na događaje i dječakov razvoj, nego na očeve osjećaje, ali knjiga je dirljiva i emocionalna. U našoj knjižnici je nisu klasificirali kao književnost, nego pod zdravstvene teme, ali ipak se radi o literarnoj obradi njihovog slučaja.

---

Hvala! Negdje su bili i izvaci iz knjige, i užasno je napeto bilo - tako da mi se na prvu čini ipak književnost, ne zdravstvena literatura. Ali, moguće da su klasificirali pod zdravlje zbog toga da je roditelji koji traže nešto na tu temu mogu lakše naći. Hvala - ne bi mi palo na pamet tražiti je pod zdravstvenom literaturom, a vuče me da je čitam.

Jurana, jesi li mozda citala "Samo djeca" Patti Smith ili "San jednog hipija" Neila Younga?
Nikako da ih nadjem u knjiznici.
Sto se Talajica tice, intervju Telegramu bio je jako upecatljiv.

Ja sam procitala Ciganina i iako mu nemam sto prigovoriti, dapace, moram priznati da me CMZ puno jace "pukla", mozda zbog djece kao glavnih likova.

Sad pocela Omaru, ali ne svidja mi se stil niti me prica zainteresirala. Postaje li ista bolje u nastavku?