mamitzi prvotno napisa
nakon nekoliko dana sjetila sam se na što me podsjeća ova tema. kad sam bila dijete , sedamdesetih godina prošlog stoljeća povremeno bi me baka ostavila par dana doma da se oporavim prije vrtića. i tako bi ja s njom odlazila kafenisati. ono što mi je zapalo za uho su bili beskrajni razgovori žena/baka o tome kako peru, peglaju, glancaju parket i sl.
kad sam pitala mog tatu zašto pričaju samo o tome on mi je lijepo objasnio da su to žene druge generacije, da nisu imale priliku ići u školu, uglavnom nisu nikad radile i čišćenje kuće je jedino na što mogu biti ponosne. sjećam se da je objasnio da one jako loše čitaju pa ne mogu ići u knjižnicu i birati knjige nego ribaju pločice.
hm, ne želim vas uvrijediti, ali djevojke oko nas je prekrasan svijet, čemu hvatati krpu, radite nešto mozgom a ne rukama.