Ili ti sam na kraju prihvatiš da nikad neće naučiti izgovoriti tvoje ime kak spada, pa ti na kraju na tom jeziku samog sebe nazivaš s njihovim izgovorom. :roll: (Ich bin Laaaaaaaaaaanaaa, kao da je kratko Lana tako teško reći...)
Printable View
Pa da, tak to ide... Moj prijatelj Hrvoje se uvijek dobro zabavlja kako ga sve oslovljavaju ljudi iz drugih govornih područja.
Sjećam se iz djetinjstva klinca (susjedov unuk) koji se zvao Konrad. Ja to nisam bila u stanju izgovoriti pa sam govorila KoRNad, kao da je to lakše :mrgreen:. Isto, jedna djevojka se zvala Marisa - to nam je tak bilo čudno kad smo prvi put čuli, ali smo se navikli.
Uostalom, da sam se udala za Kineza, tko zna kako bi mi se zvala djeca. Sigurno bi se još više namučili naći nešto što je ime i zvuči suvislo na oba jezika (ako je to uvjet).
Moj sin ima u grupi prijatelja kineza, nisam sigurna kako se piše njegovo ime ali mali se zove Šao Kej i tako došlo vrijeme za upise u školu i pita doktorica jednog malca kako ti se zove najbolji prijatelj a maliko iz topa Šao Kej, kaže dok ne izmišljeni prijatelj, pravi prijatelj...
Baš smo se nasmijali...
Enivej Šao Kej je rođen ovdje i iskreno puno mi je ljepše što su mu dali "njihovo" ime, a ne da su se pohrvatili i dali mu ime štatijaznam Nikola.
Slažem se da se treba držati svoga nasljeđa. Nije problem ako su oba roditelja Kinezi - odabrat će kinesko ime. Ali kod miješanih brakova treba zadovoljiti dvije strane. Upravo zato Kaae tako teško odabire ime djetetu - mora biti "njihovo" i mami i tati + u njenom slučaju još nekoliko dodatnih uvjeta na učestalost, duljinu, pojedine glasove i slično... Razumijem kako je to.
meni ne vi smetao drugačiji izgovor: važno bi mi bilo da je ime "postojeće" i u jednom i u drugom podneblju
recimo, daš ime Ida, pa je kod nas Ida, tako Ida (Ajde) i nitko se ne čudi.
ili Maria, Mariana
meni bi prošlo recimo i da se isto ime piše različito..recimo Sophia/Sofia/Sofija ili Melissa/Melisa, Anna/Ana...
Ime koje nije prošlo kod mm-a je Gregor.
Kak bi se uopće po kineski napisalo Štef?
Meni je opcija muškog imena bila Tin, rodila sam curke koje nose imena Mia i Jana.
Goran Višnjić je svom američkom sinu dao ime Tin, ak će ga zafrkavati, bit će Limenka :)
Pih, sad sam jos i naporna. A samo istrazujem. Hmph.
Inace nije istina da ljudi nauce ime. Uza rodbina i dva tri bliska suradnika, svakako. Inace, nema sansi. Mojem sirotom imenu nema pomoci, a cak i nije hrvatsko.
ma nauče
litalinu djecu svi zovu "po hrvatski"
a sva se mogu čitati i "po australski"
samo su nekoliko puta ponovili da se zovu tako i tako i sada ih zovu onako kako je zamišljeno
ja bi birala ime koje mi se svidja a kako se cita i sto znaci na svim jezicima svijeta manje bi mi bilo vazno
kad je mojoj frendici mama davala ime Mare, nije mislila da ce ova ici u englesku zivjet
pa sto, prezivjela je
mojeg sina jedna usputna baba vec skoro 13 godina zove iver
jel to govori nesto o njemu ili njegovom imenu? samo o njoj
Znam babu koja jednog Liama zove Lijan. I jednu koja Simona zove Sajmant. :-P Usputnih baba s krivim izgovorima koliko hoćeš.
I slažem se da se imena nauče izgovoriti, ja imam dva imena, jedno naše, jedno strano, pa tko je htio naučiti, naučio je, ostali su ionako nebitni.
Ma sve je to super. Ali i bezveze, ako ne mora biti tako. Na kraju ce dijete sigurno imati ime koje nam se svidja, ali ako ga mogu postediti dodatne muke, rado bih odabrala bas tako, s obzirom da mu je, barem do daljnjeg, sudjeno zivjeti u zemlji gdje je, zapravo, nitko ziv nije otvoren prema nekakvim razlicitostima, ma koliko god se busali u prsa da su bas takvo drustvo.
Moje ime je Ines, a jos uvijek nitko, ama bas nitko, osim najuzeg kruga obitelji, prijatelja i suradnika (ukupna brojka mozda... 10-20 ljudi) ne izgovara ime pravilno, a najcesce ga pravilno ni ne napise. I super, svejedno meni... osim u trenucima kad moram trideset puta ponavljati, osamsto puta vracati dokumente na ispravak, i jos svastanesto, tipa ne dobiti bitnu postu i slicno. Ideje koje slusam svaki dan: Ajnes, Ajnc, Vanessa, Dennis, Eunice, Janice... cak me ne zovu ni Inez, sto bi mogli, samo da ukljuce mozak barem malo (nije da im je meksicka kultura nepoznata, naprotiv, a Meksikanci imaju Inez na svakom koraku).
Pa eto, malo ne znam sto bih. :mrgreen:
Pa nazovite ga John!
nazovite ga Tomislav, ne može se izgovoriti drukčije nego kod nas, a tam bu ionak Tom
Tomajslev :-)
Evan?
Huso
nema, majci, da ga promijene
A Vid?
Sjetila sam se još jednog lijepog imena za kojeg nema šanse da bude izmijenjeno - Loren. Kao, u potpunosti hrvatsko. :zbunj: Meni uopće tako ne zvuči.
A Viktor?
Meni se čini da je skoro pa nemoguće da govornici različitih materinjih jezika bilo koje ime izgovore jednako. Mene je slovenka Neža sat vremena učila izgovoriti svoje ime (sa zatvorenim e) i bome nije bila zadovoljna.
Ja moram primijetiti da je Evan već triput predložen :heart:
(A ja moram primijetiti da ni ne znam je li beba musko. :mrgreen:)
Meni se nekako čini da su ovakva imena prilično univerzalna: Rafael, Gabriel, Manuel, Emanuel, Lucian, Julian, ... Samo naglasci variraju.
Saša- paše i za curu i za dečka (Sasha)- to bi bio moj izbor :)
Zato postoje nadimci :) kako se lijepo svi muslimani zovu kratko po novom (Hajrudin, Sabahudin) Din, (Ornel) Oki, (Arnel) Ari itd. Meni je dobro ovo Tomislav Tom, Mislav Mitch, još ako uparite s prezimenom
ernest
danas mi je bljesunulo jedno isto lijepo ime (barem meni), a ne znam jesmo li ga spomenule. ako jesmo, sorry :oops:: Sanjin. (Kaae, nije za tebe :P)
Čini mi se da je i Bruno na svim jezicima - Bruno
"Važno je zvati se Ernest" :sing:
Sad si me podsjetila..
Sestra me ispituje jesam odlučila, htjela bi mi naručiti onaj uzvezeni poplunčić..a ja nemam pojma, Tomo i Vili su za sada tu..
Čekam da ga ugledam pa će mama nešto smisliti...
Nemam više ideje, ništa mi se ne svidja..