Da, a meni je još više žao,
jer je samo trebala pitati da odgovara a nije. Drugi koji su pitali imaju 5.
Printable View
LOL, dobra fora!
E. je bila zimus na danu otvorenih vrata u jezicnoj gimnaziji, a nedavno je u gradu bila sportska manifestacija gdje si mogao svakakve sportove na simulacijama isprobati, uglavnom ode ona na free climbing i sretne mozda buduceg profesora spanjolskog jezika, ono u stilu, hola, prof! :lol:
To joj je valjda jos jedan pro na listi da upise jezicnu... vidjet cemo.
Inace, citam vas jer me zivo zanimaju razlike HR-ITA.
potpisujem
meni je samo žao što u Zg nema više gimnazija s pojačanom matematikom i fizikom, za one koji su jaki u matematici, a nisu baš toliko turbo-vrijedni za ostalo (to sad ne laje ker sela radi već sebe radi)
Osim toga Cathy, možda će iduće godine vrijediti neka druga pravila za upis, ne bi bilo prvi put da se uvede novi način bodovanja.
I onda se osjećam kao loš roditelj.
Pa koliko sam shvatila ona nije nista napravila na svoju štetu. Ucila je ispunjavala svoje obave i postigla ODLIČAN uspjeh. ODLIČAN! Da li si ti kroz godinu ucila s njom , placala instrukcije, organizirala obaveze? Vjerojatno- nisi. Znaci sve je odradila sama.
Ono sto NIJE odradila jest pokusaj dizanja dvije ocjene na odlican.
Jer je prosjek ocito imala za vrlo dobar.
Tebe treba zanimati zasto to ona nije htjela. Mislim da je razlog puno zanimljiviji za buducnost, od dvije vrlo dobre ocjene i dva boda manje od maksimuma.
Ovdje ovoga o cemu vi pisete nema, barem ne zasad (ako ne promijene zakone, E. je nekako generacija koju uvijek neka promjena (na gore) zakaci :-/).
Unutar skolske godine, vec negdje od studenog, pocinju dani otvorenih vrata, uglavnom vikendom, kada sve srednje skole, i gimnazije i strukovne, organiziraju sastanke, razgledavanje skole, daju sve informacije... i to onda traje do kraja veljace. Neke skole (npr. baletna gimnazija, jezicne gimnazije, matematicke gimnazije) organiziraju i stage, vise puta unutar tog perioda. Npr., za baletnu gimnaziju je to bitno jer na njemu vidis sto ce te pitati na prijemnom ispitu.
Na stages i dane otvorenih vrata mogu doci i oni koji su npr. 1. ili 2. razred scuole medie (znaci 6. i 7. razred OS), kako bi stekli neku ideju o skoli, sto se nudi, sto se trazi, upoznali profesore, itd. Jako puno informacija se moze naci i na internetskim stranicama skola, vec po azuriranosti stranice dobijes neki dojam o ozbiljnosti skole.
Takodjer, sve je organizirano na razlicite datume, tako da onaj tko ne zna gdje bi, ili moze gdjegod pozeli na temelju afiniteta i uspjeha, moze obici sve skole.
Unutar skole ce navodno imati jedan sat tjedno gdje ce pricati sa psihologicom i drugim strucnim osobljem o svojim zeljama i izborima sada u zadnjem razredu, a znam da svi idu na strucno testiranje, na temelju kojega se preporucuje skola.
Upisi su internetskim putem: vec pri upisu u vise razrede (gdje se mijenja skola, tzv. scuola media odnosno sluzbeno scuola secondaria di I grado) roditelji dobiju kod i lozinku, i internetskim putem upisu dijete u zeljenu skolu.
Na isti nacin se upisuje i u srednju skolu, od kraja sijecnja do kraja veljace: e-upisi, pri kojemu mozes izabrati SAMO JEDNU SREDNJU SKOLU. Ostalo sto mozes izabrati je da li hoces nastavu 6x tjedno (tzv. tempo 6, svaka subota) ili 5x tjedno (tzv. tempo 5, ponedjeljak do petak ali nastava traje do 14), te mozes navesti dva ucenika koja npr. zelis sa tvojim djetetom u razredu. To je to.
Sustav ti posalje potvrdu da je primio zahtjev za upis - nakon kraja upisa ti posalje potvrdu da je dijete upisano u skolu - i kada zavrsi mala matura, koja traje do 30.6. cirka, potvrda da si zavrsio tzv. scuola media i sa kojim uspjehom se nosi u izabranu srednju skolu.
Prijemni ispit je, koliko ja znam, samo za liceo coreutico - baletna srednja skola, pocetkom ozujka. Tu je procedura takva da se upisuje do kraja termina (koji je na drzavnoj razini, znaci isti za sve skole), onda se u ozujku polaze prakticni prijemni ispit, a ako ga se ne prodje, skola daje tzv. nulla osta dokument kojim svjedoci da dijete nije upisano u njihovu skolu, pa ga onda mozes upisati u drugu srednju skolu (ne znam da li e-putem ili osobno, mislim ovo drugo).
Uspjeh na maloj maturi, opci uspjeh i ocjene imaju "tezinu" kod slaganja razreda, a u koji ce dijete upasti se zna na prvi dan skole.
Kada dijete krene u srednju skolu, do 31.01. ima pravo promijeniti smjer - ako je u istoj skoli, onda je to bez vecih poteskoca, a ako zeli izabrati neki skroz drugi smjer, onda mora polagati razlikovne ispite.
Kazu da u gimnazijama jako puno djece otpadne nakon 2. razreda (gimnazije ovdje traju 5 godina), a npr. u sportskoj gimnaziji, koja je ovdje relativno nova, upisali su njih 26 i spali na 17 ucenika u 2. razredu jer je dosta njih mislilo da to nije gimnazija, tj. da se ne mora uciti.
Eto, to je ono sto nas ceka slijedece godine i informacije koje sam zasad skupila. :)
Sirius, radi se o jednoj četvorci koja nažalost skida skoro dva boda.
Problem je u tome kaj je ona glupo nabila kontru kada smo ju otac i ja upozorili da pazi i pita za odgovaranje jer je imala elemente za pet.To me nervira ta pubertetska tvrdoglavost koja ide na njenu štetu.
Kako , molim te , jedna cetvorka skida dva boda?
skida jedan bod i nesto sitno postotaka iza decimale.
Sto se ostalog tice, ako je inat prema pritisku roditelja razlog odbijanja borbe i natezanja za ocjenu i bod -super.
Tako vrijednoj i odgovornoj kcerci sigurno ce dobro doci malo inata u karakteru. Sigurno puno vise nego sto bi joj koristila apsolutna poslusnost.
Dode mi da placem od muke oko cega se sve roditelji zivciraju i nisu zadovoljni svojom ( ocito gotovo savrsenom ) djecom ( po mjerilima drustva).
Eh, razumijem ja tebe, ali razumijem i Cathy i Aleks... Isto kao i one, mislim da i ti također pokušavaš od svoje djece izvući maksimum za koji su sposobni. Ja isto. Nekako mi je teško pustiti njima bitne odluke. Pogotovo kad tako malo fali za uspjeh... Uostalom, kasnije će već za to biti puno manje prilike.
Ja sam se pomirila da moj mlađi ne želi u gimnaziju iako bi mogao, ali neće ni čuti. On je sebi odabrao ono što ga zanima. Kako će biti, ne znam... doznat ćete kako se stvari budu razvijale. A što sam trebala? Prisiliti ga da ide u neku drugu školu koju ja odaberem? Nema šanse...
Ja se u potpunosti slazem sa sirius i njenim gledanjem stvari evo u ovom primjeru od Cathy.
sirius je to tako savrseno izanalizirala i rezimirala.
Cathy mozes bit ponosna i prezadovoljnq svojom kceri i njenim uspjesima!
Opcenito neke odluke se moraju prepustit djeci, pa dokad zaboga mi donosimo odluke umjesto njih/ za njih a da je vezano uz skolski sustav pa nije aljda do 18-te...
ljudi fakat pretjerujete....
Hocu reci kako.ce djeca naucit na svojim pogreskama ako nemaju ni priliku jer sve starci odlucunu za njib, paze, glume kobce nad djecom...ma...uf...
Odlucuju
Joj, kad se samo sjetim kaj su sve radili roditelji djece iz razreda. Moj bi umro od srama a ni MM ni na to nikada nebi.
I ja se slazem sa sirius.
Mi smo nasima odavno rekli da ke skola njihov posao i kako si naprave tako imi bude.
A o suludosti skolskog sustava necu previse
Cathy, ja te razumijem.
I moja je mogla proći s 5,0 da se samo malo potrudila.
Čak su se i profesorice čudile kako ima 4, a tako
Je dobra.
Ali kaj je?
Ona uči minimalno.
Zezne se u testu i ne napiše minus predznak.
I dobije iz testa 4.
To nije neznanje.
To je šlamperaj.
I ja sam se ljutila zbog toga.
Jako.
Ali eto, tako je kako je.
A što se tiče savjeta da pretjerujemo;
Pa evo:
Mojoj kćeri je škola i to što bolja jedina šansa za bolji život.
Jer
Kao što sam već rekla, ni muž, ni ja nismo ni inženjeri, ni doktori.
Dapače, muž je umirovljenik već tri godine, a ja sam teško bolesna i pitanje je hoću li se izvući.
Bez zezanja i pretjerivanja, ako ja umrem, moja kći će dobiti cca 1600 kn mirovine , a možda i manje i ako ne bude najbolja, što ona objektivno može, neće dobiti stipendiju i neće moći studirati.
A ja ne želim da ona s takvim intelektualnim potencijalom radi u Konzumu jer nema drugog izbora.
Nama nema tko pomoći.
Ako ja odem, ona ostaje s tatom koji ima 68 godina.
I?
Kaj bi trebala?
Kuda da ode i traži pomoć?
Moju mamu?
Haha, baš.
Ostali su umrli.
I?
Jel' ja griješim kad joj kažem da će joj biti lakše u životu ako će imati više škole?
E, to je drugo. Ja sam čula priču kako su se roditelji krenuli razvoditi (i deponirali zahtjev za brakorazvodnu parnicu kod javnog bilježnika) da bi dijete dobilo bod za srednju školu. Ne znam da li je tako i sada, ta priča je stara 4-5 godina pa to možda i ne bi bilo značajno.... aliii to mi je strašno i nema nikakve veze s tim da doma motiviraš dijete da daje sve od sebe.
Moj stariji je kao i Tančina kćer, a moj mlađi je s teškoćama čitanja ipak uspio sve razrede završiti s odličnim uspjehom. To je ok. To znači da može. Čak se nije nešto pretrgao s učenjem, moglo je to biti i bolje. Ali što smo mi trebali? Pustiti da dijete prolazi s manje zato jer sustav nema razumijevanja? Pustiti ga "na miru" jer je njemu ljepše buljiti u serijetine nego čitati lektiru? Bome, doma se još nešto može i napraviti, u školi malo ili nikako.
Ja sam odustala od uvjeravanja u školi da moje dijete ima teškoće, pa sam se prebacila da njega doma gnjavim (vjerojatno više nego je trebalo) da mu uspjeh bude što bolji. Njegove teškoće sad su puno manje nego u nižim razredima, ali ipak do neke mjere utječu na uspjeh. S druge strane, on je običan deran kao i svi drugi - često šlampav i izgubi bodove i ocjene čak i tamo gdje ne bi trebao. Ima i dugi jezik i vječito se bori s vjetrenjačama školskog sustava, ali to je ipak lekcija koju mora sam savladati. Pruža jezik kad treba, a još češće kad ne treba (znam kako to izgleda jer isto radi i meni doma - to je stvar karaktera, pa je to ispalo mjesto na kojem se uči živjeti s posljedicama svojih riječi i djela. Vidim puno svojih mana u njemu :mrgreen:). Mi mu možemo dati savjet, ali ne možemo ići u školu umjesto njega.
Cathy,
ja sam pricala o roditeljima koji su svakodnevno prisutni u skolovanju svoje djece cijelu osnovnu skolu pa onda navikom valjda tako nastavljaju i u srednjoj. Ja sam dijete prosvjetnih djelatnika i ne da mislim nego znam da necu biti kobac roditelj.
uostalom dijete mi je krenulo u skolu i jedna sam od rijetkih nekobaca roditelja u razredu.
E ovo o cemu govori Peterlin kad dijete ima poteskoce je nesto drugo. I tu se slazem da trebas biti vise kobac.
I još nešto - ima puno ovakve djece kakvo ima Cathy, koje ne treba gurati stalno nego samo malo maaaaalo usmjeriti u pravom trenutku. U ovoj dobi još nisu svjesni veličine uloga.
Upravo tako.
A što se tiče nekobaca i ja sam takva za ovo najmanje u drugom razredu. Dođem u školu samo onoliko koliko je nužno u školskoj godini. A i to je previše.
Viši razredi osnovne škole u današnje vrijeme sa suludim bodovima su potpuno druga priča. I nitko mi ne može reći da treba pustiti djetetu..... jer nisu djeca kriva za svoju još veliku naivnost i vjeru u poštenje sustava.
Ja znam drukčije i prema tome se ravnam.
Offt. mislim da smo svi ovdje prisutni sudjelovali u javnim raspravama i pokušavali utjecati na sustav, predlagali poboljšanja i tako... koliko se dalo. Rezultat je poznat - ništa se nije popravilo.
Da, ali to spada u suludost skolskog sustava.
Ono jedna 4 ka ti zariba upis?! Pa kaj je to normalno?
Ali to nije tema.
Isto kao sto djeca ne uzimaju njemacki za izborni da im ne pokvari prosjek. Umjesto da su sretni kak imaju sansu uciti jos jedan strani jezik.
Da nam je školstvo tj. cijeli sistem skupa sa stanjem u državi u nekom boljem stanju, onda bih i ja razmišljala ovako ležerno - kako si napraviš, tako će ti i biti.
S obzirom na to da nije, nadzirem i ja - malu koja sve može s lakoćom, neprimjetno, a veliku kojoj treba potpora sustava, a ne dobiva je, primjetno. U školu idem samo razrednici radi informacija, ne razgovaram s nastavnicima individualno, ali razrednicu (bezuspješno, naravno) upozoravam na propuste nekih.
Ma joj sve je to kriv taj nakaradni sustav upisa u srednje škole, kad djetetu doslovno jedna ocjena može onemogućiti upis u željenu školu.
Ja sam bila kao tvoja kći, Cathy, nikad se nisam htjela gurati za ispitivanje i ocjene, i uvijek sam imala stav da mi uspjeh ne ovisi o jednoj ocjeni. Nažalost, sad je stvarnost takva da stvarno ovisi.
ali, da se razumijemo, nije to dobar stav, treba se znati boriti za sebe - samo kako se to nauči, to je malo kompliciranije pitanje.
i ja se sjećam sebe u osnovnoj, imala sam 4 iz njemačkog i profa me molila da odgovaram za 5. Nije bilo šanse jer sam bila svjesna da to ne znam kao drugo i da ne zaslužujem imati 5.
Tak je i moja rekla za matematiku i kemiju, da nemre, a imala je prosjek 4,2 i 4,1. i nije ni pokušala odgovarati.
Čak su se i profesorice čudile kad su zaključivale ocjene kako to da nema ocjene za 5 a sve zna i razumije.
Ali, eto, aritmetička sredina je 4 i to je i dobila na kraju.
Jedna cura je pokušala odgovarati i uspjela je.
Znači da nije nemoguće.
Može se... Moj sin isto nije htio, rekao je da mu je matematika čista četvorka i da se tu nema kaj.
Iznenadila ga je prof. iz HJ zaključenom peticom na temelju prosjeka 4.38 jer nije stigao do kraja odraditi projekt lektire koji bi mu donio uvjete za peticu. Papire je predao, ali nije bilo vremena za prezentaciju pred razredom. Nisam ga pitala da li mu je upisala tu zadnju peticu iz lektire, ali vjerojatno je.
x
I u potpunosti razumijem Cathy, to sam i doživjela ove godine. Mislili smo da će nam za upis od maximum bodova faliti par decimala, a kad tamo predmeti koji se boduju četvorke!
I sad je upis pod povećalom, bilo bi nam ugodnije da su svi bodovi na broju.
Nažalost, za upis se gledaju ocjene. Ne znanje, ocjene.