alef prvotno napisa
Cure, sorry, ako je ovo sto sam postavila nekom djelovalo kao provokacija. Nisam imala vremena napisati nikakav komentar.
Vijest me strasno rastuzila, prvenstveno zbog gubitka dva zivota, ali i zato sto je eto ta zena ko zna zasto radjala sama (mozemo mi sad nagadjat, mozda je porod krenuo prebrzo, mozda joj je bilo lose zbog neke komplikacije i nije stigla pozvati pomoc, a mozda je kao majka vec petero djece odlucila roditi sama...) i zbog cjelokupne situacije u kojoj zivi ta porodica. S obzirom da je tema "opasnost poroda kod kuce" stavih link ovdje. Zena je umrla, pri porodu ili neposredno nakon. Sama. Da je imala neku pomoc, nekog osim djece uz sebe, to mozda ne bi promijenilo ishod (ali mozda i bi), ali sigurno da bi olaksalo njoj posljednje trenutke i smanjilo traumu kroz koju su prosla ostala djeca i porodica bi imala bar neke konkretne informacije o tome sta se desavalo.
Nisam se do sada ukljucivala u raspravu, jer nisam iz Hrvatske i ne znam tacno kakav je bh zakon po tom pitanju. Citajuci ovaj forum vidim da se u Hrvatskoj stvari krecu nabolje, sve je vise prica gdje su se porodilje uspjele izboriti za sto manje nepotrebnih intervencija i ja sasvim podrzavam i teznje da se porod kod kuce legalizuje. Kod nas u BiH, horor do horora i covjek ne zna uopce ko bi i kako mogao promijeniti ovaj sistem i pristup porodu. Prosle sedmice je renovirano prijeratno porodiliste u Sarajevu i nadam se da je to donijelo pomak ako nista po pitanju uslova boravka u bolnici, higijene i sl.
Trudnica sam, ali ne plase me same po sebi price o tragicnim ishodima poroda, odnosno ne vise nego vijesti o saobracajnom udesu, padu aviona i zemljotresu. Ali osjecam nelagodu od ideje da onog trenutka kad krocim u porodiliste nisam buduca majka, vec pacijent. Objekat na kojem se treba provesti protokol poroda. I zavesti u statistiku. I da taj protokol nije mozda sasvim uskladjen sa onim sto je najbolje. Da je taj protokol mozda naslijedjen od prosle generacije ljekara i nije nimalo poboljsan. Da je taj protokol rutina i da mozda upravo zbog neceg rutinskog sto se primjenjuje i kad treba i kad ne treba osjetim vece ili manje posljedice, koje se mogu izbjeci samo malo individualnijim pristupom.
Licno, poznajem nekoliko zena koje su rodile kuci (cetiri). Kod jedne je muz ljekar bio prisutan, sve je proslo divno. Druga je rodila bez strucne osobe, prisutna je bila rodica, bilo je ratno stanje i nije mogla stici do porodilista. Treca je bila sama sa svekrvom, dijete se rodilo nogama naprijed (dakle, moglo je nesto i krenuti po zlu, srecom nije). Cetvrta je rodila sama, bez ikog prisutnog. Sve je proslo dobro na svu srecu, ali ona je kuci radjala zato sto je prethodnu trudnocu i porod jedva prezivjela i ljekari je upozorili da ne bi trebala imati vise djece (to joj je bilo cetvrto). Pa da se ne bi objasnjavala s njima, nije ni jednom otisla na pregled niti je htjela na porod u bolnicu. E ona je s tim stavom lako mogla zavrsiti u novinama kao ona jadnica iz mog linka.
Sta hocu da kazem? I trudnica ima svakakvih... Cak da je asistiran porod legalizovan, uvijek ce biti nepredvidivih okolnosti i nelogicnih umova. A kako je trenutno u BiH, ja bih da mogu izbjeci epiziotomiju, drip isl. da mi doktorica ne psuje sve zivo na porodu, da ne pokupim MRSA bakteriju...
Nadrobih svasta u ovaj post. Izvinite. Pucaju me trudnicki hormoni. Voljela bih da je svijet ljepse mjesto... A valjda je Raj tek tamo, s one strane, ko ga zasluzi.
