s ovim postom se slažem. i mislim da tu nekako i leži objašnjenje cijele ove situacije.
Printable View
Nekad stvarno pomislim da se vode onim "kud svi, tud i mali Mujo" :-/
ne citam previse clanke, vise naslove. ne gledam dnevnik. slusam vijesti na HR u 7 ujutro.
ali zasto preko rijeke, pa dodjes do nekud, nakon xy dana. i sad za dalje imas rijeku ispred sebe. ekipa oko tebe prelazi. vidis da se moze. na mostu te ne pustaju. prihvatni centar u opatovcu se nalazi 350 km. ne znas ni di si ni sto si. samo ta rijeka ispred tebe.
tako ja vidim tu situaciju.
a kakve oni imaju info to ne znam.
za nekoliko godina netko od ljudi koji su prelazili rijeku možda napiše knjigu o cijelom iskustvu, pa nam bude malo jasnije.
Meni se isto čini da je najlakše zaključit da su ljudi neodgovorni ili ludi, a malo teže ubacit se u nečije cipele.
spajalice, da, tako i ja vidim tu situaciju.
ono što mi nije jasno je zašto je sve to potrebno.
tomislav jakić - europa je umrla.
ne znam, ali preko mosta nisu mogli. jer dok na mostu nije bilo nikog (slovenske policije/vojske) isli su preko njega.
i ko zna na kakve su oni prepreke naisli.
tang bas to. danas gledamo kojekave filmove, citamo knjige o situacijama u kojima su ljudi kojekakve stvari radili i dozivjeli.
meni je recimo scena u devetom krugu koma kad one traze djetelinu s 4 lista, tamo ne samo da nema djeteline nema ni travke nikakve. mozda karikiram, ali....
ovaj tekst od jakića je grozan, bolan i točan.
Ja isto imam samo informacije iz medija koje su takve kakve jesu, nesto malo s fejsa i odavde... Ali cini mi se da su izbjeglice nepovjerljivi, vjerojatno se svi boje zatvaranja granica i zato ne slusaju kad im nasa policija, ili volonteri, ili novinari, kazu "pricekajte, doci ce prijevoz"... Nego idu, idu, idu...pa i kroz rijeku. Sigurno i psihologija mase radi svoje. Citala sam da ni majke s bebicama starima 5 dana nisu zeljele ostati jer su se bojale da ce ih razdvojiti od ostatka obitelji ili da ce zapeti u zemlji u kojoj ne zele ostati.
Mene zanima sto oni tocno ocekuju da ih ceka u toliko zeljenoj Njemackoj, jer koliko za sada citamo, i tamo ih smjestaju u sklonista, kampove...na koliko dugo? Sto ce biti kad dobiju azil oni koji ga trebaju dobiti, ima li Njemacka kapacitete za skuciti toliki broj ljudi?
I slazem se s onim sto je netko napisao, potpuno mi je nejasno zasto se te ljude pusta da putuju u takvim groznim uvjetima, ako su dobrodosli tamo kamo idu, a Njemacka kaze da jesu? Zasto se to ne organizira? A postaje sve hladnije...
kad malo razmislim, moguće je da za većinu njih to prelaženje kroz rijeku i smrzavanje po ovoj kiši niti nije najgore što su prošli na svom putu
prema nekim jezivim svjedočanstvima koje sam čitala na Humans of New York i slično, ta švercanja u pretrpanim kamionima, pa pretrpanim gumenjacima do Grčke u mrklom mraku.. ljudi su prošli horor nad hororima, sa zacrtanim ciljem "idem u Njemačku". I sad dođu i netko očekuje da ostanu u Hrvatskoj. "Kakva Hrvatska, što je sad to? Nisam prošao sve ono da sad stanem...". Mogu shvatit da ih takva energija gura.
Mene zanima koji je mehanizam sve to pokrenuo i kako je moguće da ga novinari još nisu prokljuvili... A ovo je sigurno točno što kaže Tang, prelazak riječice Sutle sigurno nije najteže što su prošli na putu dosad :-/
Suncokret o cemi ti.jel se referiras na pravi post?
Ovo o cemu safran pise nema veze s ovim o cemu tti pises.
jel moguce da nisi razumjlea stobje htjela reci ili toliko namjerno izvrces njene rijeci?
I btw. Europa nije umrla. Bože me sačuvaj onog članka, ali ako neki ovdje vjeruju toj slici, okej.
Što se tiče poltički relevantnih događaja ne čitam Stern, u Sternu čitam uglavnom reportaže, dobre su. ALi, ne ne mogu reći da su Stern bulevarske novine, jer nisu. No, isto tako znamo kako se rade ankete.
Situacija se mjenja iz dana u dan. Na dan kada sam ja to napisala referirala sam se na ovlaštenog izvjestitelja koji je izvještavao vom Ort, tj. sa mjesta događaja zasjedanja gdje je svaki 3 zastupnik digao ruku protiv Merkeličinog izlaganja i politike u pitanju izbjeglica i ostavljanja granica otvorenih.
Upravo jučer je postalo očitije što je zapravo bio razlog Merkelice, tj- njemačke politike, a to je prisljavanje brzih i jasnijih zakona i promjena na razini EU što se tiće tražitelja azila, koji su bili ovlaš i nejasno definirani. U kriznim situacijama kao i uvijek se stvari pokreću sa mrtve točke. Da, radi se o visokoj politici.
Osuda? Ne osuđujem ja nikoga, nego radije bi da pola izgladnjele Afrike dođe ovamo, ako već govorimo o ekonomskim migrantima.
Mislim da neki još uvijek ovdje uopće ne razumiju o čemu ja pišem, a sve mi više postaje jasno i zašto.
I ovo što sada rade ekstremni desničari, neonacisti i ovaj katastrofičan čalanak o umrloj Europi baziran na ničemu, a najamnje na faktima i realnosti, mogu se svesti pod zajednički nazivnik, psi laju, dok karavane prolaze.
I jedni drugi su na svom kraju ekstrema.
mene ne čudi da oni idu s djecom preko sutle, skroz mogu zamisliti tu paniku
što je sutla prema onom iz cega su došli, kad su krenuli na put u doslovno minuti odluke i bez ičeg, što je sutla prema onom što su prošli, sa ženama koje su u 8. mjesecu trudnoće, sa slijepim djedovima od 80 godina koje vode sa sobom, s muževima bez noge kojima rana još nije zarasla, s djecom rođenom prije 3 dana, sa 5 dana starim nedonoščetom manjim do dva kila, žutim skroz od žutice, sa bebom od 20 dana kojoj je mama poginula kad joj je bilo 6 dana, što je njima sutla? nikakva prepreka im nije.
ne volim pisati bas o iskustvu u kampu, najvise zbog loseg iskustva s novinarima i zbog cinjenice da nista sto se pise vise nije privatno
ali mozda vam ovo objasni zasto oni prelaze tu rijeku, a ne čekaju most
ranjive skupine imaju posebnu paznju, ja sam bila u dijelu kampa koji brine bas o ranjivim skupinama
kako je prioritet neodvajanje obitelji, tamo gdje je bolesno dijete, tek rodjena beba i sl, u taj dio kampa smjesta se cijela obitelj, nekad i 20 clanova
iskustvo koje pisem je staro, 10-7 dana, dakle, prastaro, ali i tad je bila stalno prisutna, ali puno manje nego sada panika oce li i tko ce prvi zatvoriti granice
ti smiris obitelj, nekako im objasnis da imaju tu privilegiju (za razliku od vecine obitelji koje ipak nisu zavrsile tu) odmoriti se, da je beba ili trudnica na suhom i grijanom, da ces im donijeti obrok, cak im i juhu (psst) donijeti, objasnis im kuda ce ici, koliki je jos put pred njima, i da se nista nece dogoditi (ne znas ni ti, ali uvjeravas) ali oni odspavaju 3-4 sata i beba se odmori. beba je mozda pothranjena, bilo bi dobro da je doktor pogleda jos jednom. ili tesko dise, ima temperaturu vec par dana, ne znaju ni otkad ni koliku. sva ona pitanja koja nas u normalnosti nasi doktori pitaju ili koja mi pitamo inace, koliko piski, koliko kaki, kako spava, ovim ljudima nemaju nikakvog smisla. sramis se nekad kakvo glupo pitanje bubnes.
ali oni su jako zahvalni i nista ti ne zamjeraju, klimaju, razmijenite i par sala, tebi se cini da su ti mozda i povjerovali, da ce se odmoriti i naspavati, cekati neki jutarnji vlak.
nisi cak ni sa sobom sigurna jel ti drago da si ih umirila i uvjerila toliko, kad ni sama ne znas hoce li se sutra bas na tome vlaku i na toj obitelji sve zaustaviti. zeni si pokazala tus gdje ce se ujutro otusirati, ona je zaplakala od srece, jer od poroda se nije otusirala. ali sad je noc, sad ne moze, ujutro ce, a ti se pitas oce li zbog tusa ostati tu s krive strane granica i vrijedi li taj tus toliko. ali joj klimas kao da ti osobno potpisujes dokument da ce svi moguci vlakovi svijeta voziti.
ti im opises da ce biti panike kad se krene buditi sektor, ali nek se ne obaziru, samo nek spavaju, ne trebaju otići onda kad krene buđenje za odlazak
i nakon sto su svi pozaspali, prodje sat, ni dva, dolaze autobusi, ne zna se ranije da ce doci
sektor se budi, ranjive skupine bude prve kako bi prvi mogli otici.
"brže, brže", "jalla, jalla", "autobus kreće za 2 minute"
treba u tom mraku sve probuditi, svu tu tek pozaspalu djecu trudis se polako tresti, u snu oblaciti, da ne pomisle da ponovo bombe padaju po alepu, ali moras ih buditi jer moraju ici
pola satora trebas buditi jer su spremni za putovanje, ali tu je i ona druga polovica satora za koju bi ti da spavaju jos malo
koje si uvjerila u tus ujutro
novu robu koja ce doc u skladiste, pa ce biti mozda jaknice za dijete
sve o cemu ste pricali pada u vodu
i tus
i jaknica
i caj
i sve
jer u toj panici svi su sve zaboravili, i na tebe i na sebe, jedino sto misle je da je ovo zadnji vlak na svijetu
ti ih otpracas
i kuzis
i ti bi isto
pokusavas se saliti s njima jesu li u panici dijete zaboravili (ali si prije pregledala sve deke da neko slucajno nije ostalo spavati)
i zahvalna si najvise na svijetu sto su tu uz tebe neke divne mlade volonterke koje imaju snage u toj panici zabavljati djecu i plesati s njima u 5 ujutro i nasmijavati ih u tih par minuta jalla jalla cekanja na ulazak u autobus
jer tebi su noge odsjecene
tebi je u glavi tvoje dijete
i mozes se zamisliti u takvoj situaciji
i da ne cekas tus
i da ne cekas jaknu
i da ne cekas hranu
i da plivas sutlu
skroz se mozes zamisliti
ili ne mozes
blago onima koje ne mogu
ne znam sto im drugo reci
Hvala ivarice za ovaj post. ... Smijem li ga podijeliti dalje, na FB?
jao ivarice.
nadam se da nisam pregruba ispala, ali napisala sam ovo ovdje samo za forumasice
sve koje me znaju, znaju da na svojem fb profilu ovo ne dijelim
Razumijem. Bilo mi je to jasno vec iz tvog uvoda.
Ipak, morala sam pitati. Jer ovo sto si napisala dira u srce. Jako. Vidim mnoge svoje prijatelje i rodjake koji ne dozvoljavaju da ih se dotakne ista humano u svemu ovome, a ja sam na trenutak pomislila da bi ih se mozda bas ovo moglo dotaknuti... Nekako, uvijek iznova se ponadam, ali isto tako uvijek iznova izgubim tu nadu... :(
Ivarice, ovi ljudi su u ratnom izbjeglištvu, jedan dio njih, nisu na wellness odmoru. S time da im nije prijetio opći pomor ili genocid da bi se u tolikoj masi najednom pokrenuli prema Europi. Drugi su ekonomske izbjeglice i sami su izabrali ovaj put. Velika većina njih, i jednih i drugih je izbrojalo velike novce švercerima da bi došli do EUrope iz vrlo različitih razloga, iznenadila bi se kad bi sjedila uz njih sa nativnim prevodiocima. Velika većina njih i jednih i drugih nisu znali što ih čeka, pošto im šverceri nisu dizali novce na pričama kako na tom putovanju do EUrope možda i neće ostati živi.
A neki od njih se počinju čak i sami vraćati nakon što su shvatili da ih u Njemačkoj ne čeka odmah nakon što pređu granicu posao, stan i auto ispred njega.
Čitam ovaj tvoj post i osjećam prizvuk želje da se ostavi dojam 90-tih u srcu Bosne. Bilo kako bilo, radije ste im trebali objasniti da ih u Njemačkoj ne čeka hotelska soba, pošto je i Njemačka već na granici svojih kapacatiteta, već da se registriraju tu gdje jesu, pa možda, ukoliko doista i ispunjavaju uvijete za azil, ipak uspiju i ostati u Europi.
Uz još jednu napomenu, ovom valu se priključio, i o tome sam već pisala, veliki val sa Kosova, Albanije i Srbije koji naravno ne putuju preko švercera. Trenutno po brojnosti onih koji su prešli Njemačku granicu, Kosovari i Albanci su na 3. i 4. mjestu, Srbi na 6.
Da se razumijemo, mislim da se svi ponasaju kao piz.e, i da je totalno suludo da samo jedna europska zemlja treba to rijesiti. Ali tko je igdje ponudio ikakvo rjesenje?
800 miliona ljudi na svijetu gladuje, od toga ssamo 220 miliona otpada na Afriku. U Africi dnevno umre 300 000 djece od gladi, aidsa, malarije, tubekuloze.
Možda, ustvari sigurno ću nekima zvučati okrutno. Međutim ne radi se okrutnosti, već pragmatičnosti.. Plakanje nad pojedinačnim sudbinama tih ljudi neće im pomoći da ostanu u Europi.
Ulazak i registracija u Njemačkoj nije više garancija da će i ostati u Europi, tj. Njemačkoj. S obzirom na smještajne i službeničke kapacitete i pooštravanje uvijeta za dobijanje azila, azili će biti odoboreni samo onim najtežim i najujverljivijim slučajevima.
Iv, rasplakala si me.
Ove druge rano jutarnje postove necu ni komentirat.
Ona u kojoj će im biti odobren azil.
A krov nad glavom za 200.000 do 800.000 tisuca ljudi, minus oni iz Iraka, Afganistana, Kosova i Srbije, je ponudio tko?
Što te točno mući? Ne razumiješ proces dobijanja azila, razliku između političkih i ekonomskih migranata?
Što se mene tiče, hajmo izaći na ulice, svako u svojoj zemlji i zahtjevati da se svi ovi ljudi smjeste u prazne hotelske sobe po Hotelima diljem Europe. Ja kao pojedinac, promatrač sa strane, apsolutno sam za.