Printable View
Ja sam tri 8-) a još njih 10-ak mi je na popisu (samo, sumnjam da ću ih ljetos dobiti u knjižnici jer su sve to vrlo nova izdanja).Citiraj:
Forka prvotno napisa
Ali da spomenem jednu koja nije na ovom popisu, a po mom mišljenju je izvrsna:
http://www.tim-press.hr/zar-ne-znas-...ja-ari-turunen
Upravo je čitam i zaprepaštena sam koliko je toga primjenjivo na ljude koje srećem svakog dana :-o
Tnx, Tanja, zapisah... znaš da najviše volim tvoje preporuke :zaljubljen:Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Bila sam malo na moru i pročitala Vrijeme ljubavi Gorana Tribusona.
A, ono, baš u pravom smislu riječi morska knjižica.
Tipične tribusonovske reminiscencije na stara dobra vremena.
Onako, za čituckanje u nekoj hladovini.
Zgodno i meni simpatično, ali ništa spektakularno.
Tribusonovo "Vrijeme ljubavi" nisam čitala, ali draga mi je knjiga istog naslova koju je napisao Marcel Pagnol :-)
Kad smo kod Tribusona, uspjela sam ga uvaliti svojem tinejdžeru koji je nedavno shvatio da mu se ništa ne da čitati :roll: (zapravo je u fazi traženja sebe i žanra koji mu paše, a baš mu se ne da istraživati). Pa tako čita "Ne dao Bog većeg zla" i kida se od smijeha.
Mikael Niemi: Pop glazba iz Vittule
Odrastanje na sjeveru Švedske (arktički dio), lude obitelji, alkohol, finsko-švedski identitet, saune, komarci, Beatlesi, led u svibnju, losos i sob na tanjuru, sprovodi, vjenčanja, rođendani, otkrivanje rock'n'rolla, nacistički vojnici koji pišu memoare...
Meni odlična knjiga, jako duhovita, kritična i realistična prema rodnom kraju i ljudima, ali i puna ljubavi. Baza joj je autobiografska, ali se jako odmiče od stvarnosti, ima dosta fantastičnih elemenata (prikazivači su to opisali kao magijski realizam, ali definitivno ne latinskoameričkog tipa). Muškarci Sjevera su opisani kao macho, prostački i grubi, ali imaju i svoju lirsku stranu, što dokazuje opis noćnog ribolova:
Citiraj:
Ljeto je tako lijepo, tako savršeno i vječno! Ponoćno sunce nad rubom šume, svijetleći ružičasti noćni oblaci. Savršeno mirno vrijeme bez vjetra. Tiha voda između brzaca jasna kao ogledao, ni jedne namreškane bore. Iznenadni krug na vodi od ribe koja skače za mušicom polako se širi silnom tišinom. I tu, usred tišine, padne noćni leptir. Zalijepi se na napetu vodenu površinu prahom krila. Klizne po leđima vodopada i izvrne se između kamenja i pjene. Iznad vrhova jela roje se lagane mušice u toplom zraku koji se diže sa zemlje nakon zalaska sunca. Sve se to vidi s mjesta gdje sjedite u uskom procjepu ljetne noći, lebdeći na krhkoj opni između dva svijeta.
Hvala, Jurana! Mene si namamila. Volim ovaj topic :ghug:.
Citiraj:
ina33 prvotno napisa
I ja :ghug:, to mi je gotovo jedini na koji od gušta zavirim!
Procitala sam Karijeru zla, kraj je otvoren za nastavakCitiraj:
flopica prvotno napisa
vidim da JK pise 4. knjigu - Lethal White :-D
https://www.goodreads.com/series/108050-cormoran-strike
i ja sam zov kukavice pročitala, ali nisam imala pojma da postoji ekranizacija
ili sam zaboravila, moguće i to
ali veselim se baš, u svakom slučaju
recimo, lik Robin mi je bio strašno upečatljiv, i ponekad je i sad znam povezati s nekom uredskom situacijom, valjda mi je to asocijacija na nju, što li...
Moj ulov za godišnji, sve 4 mogu preporučiti, i to ovim redoslijedom:
1. Amos Oz "Juda"
2. Elizabeth Gilbert "Potpis na svim stvarima"
3. Jurica Pavičić "Crvena voda"
4. Ankica Tomić "Naročito ljeti"
I sad sam po povratku ulovila "Perzepolis" koji je anamar preporučila još prije 100 godina, baš se veselim :)
završila sam Knausgarda, moja borba 2
ako netko ovdje nije još, neka ga pročita
sad sam kao neki junkie pa jedva čekam povratak kući i odlazak u knjižnicu po još
prvi dio sam čitala prije možda dvije godine, pa sam vrebala dugo, i nisam mogla dočekati iduću
sad kad je pomama prošla rezervirat ću odmah i ostale
čitam Muzu, J. Burton, autorice Minijaturistice - ta mi je knjiga bila neobična
i ova je
priča o dvije žene iz skroz različitih svjetova i o umjetnosti
sviđa mi se
Ja sam ovih dana čitala od Tisje Kljaković Braić "U malu je uša đava"
Nije to neka višeslojna književnost, nema niti takve ambicije, to su samo pričice iz njenog djetinjstva, ali ako, kao ja, volite njene ilustracije (https://www.facebook.com/tisja.art/), onda će vam i ovo leć, njena je čar u tome što prenese te obiteljske i kućne trenutke tako da se svi prepoznaju. Zrno nostalgije, puno obiteljske topline, prava feel good knjižica, za jedno popodne na plaži
A prije toga pročitala sam Tvoj sin Huckleberry Finn od Sejranovića, knjiga mi se jako svidjela, i duhovita i tužna, ali stvarno mogu reć da sam u njoj uživala, iako sam prilično sigurna da bi mi autor u stvarnom životu jako išao na živce. Al eto, puno toga što bih u stvarnosti smatrala preseravanjem, u knjizi mi je bilo jako simpatično, vjerojatno zato što se on ni ne trudi svidjeti nam se, ne sviđa se često ni sam sebi, a i lovačke priče lakše gutam kad on lijepo upozori "ja vam dosta toga izmišljam ili pretjerujem, meni je potpuno nevažno što je stvarno istina, a što nije"
Tang uljepšala si mi jutro tisjinim ilustracijama, vidim bit ću vjeran fan :)
Upravo završavam Tvoj sin Huckleberry Finn, baš uživam. Od njega sam čitala samo "Sandale", no davno...kakve su mu ostale knjige, da malo napravima pauzu?
Obožavam Tisju :heart: ali ja sam ništa prema mojoj sestri, ona ima cijelu kolekciju slika i sve su fenomenalne
Meni "Tvoj sin Huckleberry Finn" svojedobno nikako nije sjeo, nisam ga ni pročitala do kraja. Ali zato mi je "Dnevnik jednog nomada" bio odličan, pravo osvježenje.
Procitala Augusta od Johna Williamsa (autora Stonera), preporucam. Iz pogovora: 'Vazna tema koja se provlaci Williamsovim djelom jest nacin na koji, tijekom vremena, okolnosti i slucajnosti mogu neopozivo promijeniti nas pojam o nama samima'. Uzivala sam u nacinu na koji je Williams, u epistolarnoj formi, omogucio introspekciju svojih likova. Puno je likova i svi su zanimljivi, nisam sve upamtila, nemam duboko razumijevanje rimske povijesti (understatement), ali nije me ometalo u pracenju romana. Mislim da cu procitati i treci roman, kronoloski, njegov prvi-Butcher's Crossing. Ne znam postoji li na hrv.
Evo jos jedan ljetni popis literature, tportalov:
https://www.tportal.hr/kultura/clana...-foto-20180707
Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Joj, hvala - volim Elif Shafak, a tu je njezina knjiga koju nisam čitala - Tri Evine kćeri (iako moram priznati da mi ni jedna njezina knjiga nije dosegla razinu oduševljenja kao Palača buha, koju sam prvu čitala).
Gledala sam katalog ZG knjižnica i uopće nema više Alexandra Dumas kam je uginul?
Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
Samo da se stavim na listu Tisjinih obožavateljica.
Divna je i uvijek ima point :zaljubljen: ...
Već sam tu knjigu komentirala kad sam je pročitala, dodat ću samo još jedno :heart: i za knjigu i za autora, koji je divna duša :heart:Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Arturo Perez-Reverte: Tango stare garde¶
Odlična knjiga, strastvena priča sa špijunskim zapletima, prati neobičnu ljubavnu i životnu priču, tri susreta u razmaku od 10-tak godina.
Čak je i atmosfera knjige u ritmu tanga, strastvena, napeta, s iznenadnim prekidima i naglim zaokretima
https://www.mvinfo.hr/knjiga/10721/tango-stare-garde
Ari Turunen: Zar ne znaš tko sam ja? Povijest arogancije
Knjiga je jako simpatična i vrlo lako se čita, ipak, nije ono što sam očekivala (a možda sam očekivala previše). Za početak, točniji naslov glasio bi "Arogancija kroz povijest", a ne "Povijest arogancije", jer se sastoji uglavnom od anegdota o raznim povijesnim ličnostima (kineski, rimski i ini carevi, Napoleon, Georges Clemenceau, itd.), a ne predstavlja sustavni prikaz ove pojave kroz povijest.
Zapravo, sistematičnost je ono što mi najviše fali u ovoj knjizi - naime, uopće je nema. Sve je to zgodno kad želite pročitati niz anegdota, i nad nekima se malo zamisliti (npr. ona o kažnjavanju Njemačke nakon 1. svjetskog rata i više je nego poučna), ali ako želite nešto više - nećete to dobiti.
Autor doduše malo koketira s neurobiologijom, ali bolje bi mu bilo da se toga nije dohvaćao. Diže mi se kosa na glavi kad ljudi krenu pisati o serotoninu i dopaminu, a površno i bez ijedne reference. Bolje bi bilo da se držao samo povijesti ili anegdota.
Sad ću biti malo zlobna pa napisati da se vidi da je knjigu pisao novinar, a ne znanstvenik :mrgreen:
Međutim, knjiga je ipak vrijedna čitanja zbog nekih zapažanja koja sigurno svi imamo (tko nikad nije imao arogantnog šefa?), a koja se divno poklapaju s vlastitim iskustvima. Već zbog toga je vrijedi pročitati, samo ne treba očekivati prosvijetljenje ili rješenje problema hendlanja arogantnih osoba u svakodnevnom životu.
Primo Levi, Utopljenici i spaseni, eseji.o holokaustu. Meni.jako zanimljivo i za skolsku..ako nista za homeschooling literaturu. Izizetno su mi zanimljiva pitanja koja postavlja jer me stalno muce pitanja koja se stalno kroz povijest ponavljaju-kako odabires ne vidjeti, kako.odabires sudjelovati, kako prezivis i jel moguce prezivit bez kompromisa..i.koje se onda utjesne price sebi i drugima pricaju.Ako je netko citao nesto njegovo sto nije referenca na Auschwitz, a ako dobro shvacam ima i toga, bio bi mi zanimljiv dojam kako pise o drugim stvarima.
Marjane Satrapi "Perzepolis"
hvala anamar na preporuci :heart:
sad je i ja šaljem dalje!
Jurica Pavičić - Crvena voda
već se pisalo ovdje o ovom romanu
odličan, odličan
volim Pavičića i inače, njegov jednostavan, govorni stil, i našu stvarnost, prošlost i sadašnjost o kojoj piše
jedan krimić za koji misliš da nije krimić, i pitaš se hoće li uopće biti raspleta na kraju, ili ćemo zaklopiti zadnju stranicu a da ne saznamo ...
bio bi ovo dobar film
Uršu Raukar vidim kao Uršulu :)
Ljudmila Ulicka: Iskreno vaš, Šurik
Evo, napokon i ja pročitala Šurika :heart:
Ulickin stil pripovijedanja osvaja na prvu, kod nje sve teče nekako lijepo, baš je užitak čitati ju i pratiti situacije u kojima glavni junak Šurik šakom i kapom udjeljuje ženama, citiram, "spolno poštovanje" :) .
Peter Gardos: Groznica u zoru Lijepa priča o ljubavi i prijateljstvu, bolesnih Mađara oslobođenih nakon konc. logora, smještenih u Švedskoj.
Tek sam pred kraj knjige skužila da se radi o istinitom događaju. To je za sada jedini Gardosev roman , on je inače režiser.
Baš lijepa knjiga za početak GO.
K. Follet: A Column of Fire - od cijele trilogije, ova mi je najlosija.
J. Patterson: The Store
I po milijunti put, Senoa: Zlatarevo zlato :mrgreen:
Leila Slimani: Uspavanka
Ovo je jedna od knjiga na gornjim popisima - novoizašla.
Knjiga se lako čita iako ima blago depresivnu notu. Kao triler, baš i ne funkcionira jer nema iznenađujućih obrata i sve u radnji je jasno od početka. Kao roman o društvu i suvremenosti je dobra, ne ide u dubinu i detalje, ali meni se sviđa pristup manje je više pa joj to nisam uzela za manu. Ipak, osjećam neku nedorečenost, voljela bih odgovore na još neka pitanja. Za čitanje je zanimljiva, stranice se same okreću, bilo mi je to zabavno popodne.
Malo me čude onoliki hvalospjevi za ovu knjigu, ali joj isto tako moram priznati da je neke trenutke sadašnjosti dobro uhvatila.
Jurana, hvala za ovaj osvrt, da mi nije previše krivo što do te knjige nisam uspjela doći prije godišnjeg :mrgreen: dočekat ću je najesen.
Upravo pročitano: Etgar Keret, Sedam dobrih godina.
Jako topla, duhovita i simpatična knjiga. Prebrzo sam je pročitala, šteta što u naslovu nije bar "deset" umjesto sedam :-) dosta podsjeća na Kishona, ali na Kishona koji živi u stalnom ratu i svjestan je toga, pa ipak uspijeva zadržati humor.
Pročitala sam Elenu Ferrante: Genijalna prijateljica i Priča o novom prezimenu. Sad pokušavam uloviti 3. dio, Priču o onima koji bježe i koji ostaju. Osvojila me i jedva čekam čitati dalje. Rekla bi da ste pričale o rajonu više nego Ferrantica. :lol:
Ljudmila Ulicka: Zeleni šator - pri kraju sam. To mi 3. Ulickina i baš ju volim. Roman je to o trojici dječaka i njihovom odrastanju u sovjetskom režimu, zabranjenim knjigama koje ipak vide svjetlo dana iako zbog toga distributeri završavaju u zatvorima i progonstvu. Sanja je zaljubljenik u glazbu kojoj se strastveno predaje, Miha je zaljubljennik u svoju zemlju koju nikako ne želi napustiti iako nema uvjeta za život u njoj, dok Ilja ipak naginje odlasku... Svima su umjetnost, uvjerenja i način života ispred politike.
Hvala na osvrtu, zvuči zanimljivo!Citiraj:
Nera prvotno napisa
Dubravka Ugrešić, Lisica.
jesu li to bila prevelika očekivanja, ili je krivi trenutak, ne znam, no nije baš da kličem od oduševljenja pročitanim :-/
ima dobrih momenata, najbolji su mi autobiografski dijelovi, ima interesantnih likova, prije svega ženskih :mrgreen:, ali sve u svemu tjerala sam samu sebe da je pročitam do kraja. Ne znam, meni se cijeli koncept ove knjige čini malo isforsiran. Prije bi mi legla kao neki esej o tome kako nastaje priča, ili kao čista autobiografija. Ovako me je ostavilo hladnom :-/
I ja sam ju počela. I veli mi MM - nije baš da ti ide.
No dobro, tek sam na početku, pa ću vidjeti kako ide dalje
Ja sam krenula sa Zelenim Šatorom, no predobra mi je i šteta da ju premorena čitam ponekad po 20 minuta pa sam si ju ostavila za GO.
Dobila sam neku Bourdainovu knjigu, ok je ali bilo mi ga je zanimljivije gledati.
Posao me potpuno progutao, ne stižem čitati.
Došla do pola Polovice žutog sunca i nisam mogla dalje, k'o da čitam loš ljubić. Stvarno mi se nije svidjelo, iako mi je Amerikana iste autorice baš dobra.
Pročitala Tek djeca Patti Smith. Fascinantan autobiografski osvrt na početak karijere kad je sa svojim ljubavnim i umjetničkim partnerom Robertom Maplethorneom pokušavala preživjeti i živjeti umjetnost. Ipak, atmosfera tog vremena mi nije nimalo privlačna, usprkos mnoštvu legendarnih umjetnika koji prolaze kroz knjigu, od Warhola do Hendrixa i Joplin, na trenutke me sve podsjećalo na Mi djeca s kolodvora Zoo.
Boba Đuderija: Zovem u vezi posla
Kratke forme, svakodnevne crtice, zapisi s bloga i fb statusi.
Duhovito, britko, zanimljivo.
Progutah u dva dana, uglavnom u tramvaju :mrgreen:.
Meni je Polovica Amandina bila prva i bila mi je odlična. Ako mogu raditi svoju neku rang listu njenih knjiga, išlo bi: Amerikana, Polovica žutog sunca, na kraju Purpurni hibiskus. Ima tih ljubić momenata, ali meni je svejedno bila dobra. I zapravo gutam sve od nje... ona mi je kao Alice Munro, pijem sve što servira.
Lisice su mene u početku prepale sa, za moje predznanje i ukus, previše literarnih referenci, ali se pred kraj za mene ubrzala i poboljšala. Svašta ima u toj knjizi, zapravo se čita kao neka autobiografija i promišljanja o pisanju ispričana nekoj dobroj prijateljici i meni je bila zanimljiva. Na momente i presmiješna (iskustvo (polu)promidžbe Ugrešićke od strane hrv. ambasade u Italiji).
E, a Bora... tu imam predrasude, ne sviđa mi se njen emocijama natopljen stil (kako ga ja perpcipiram). Nju sam samo u kratkim portalskim tekstovima konzumirala kad bi tko lajkao ili poslao, u uvijek je to za ljestvicu više od nekog mog emotivnog registra. A možda me žena iznenadi ako je krenem čitat.